Fotografi svih zemalja naoružajte se...

utorak, 13.03.2012.

Verbalne dijareje mrzitelja fotografije

Fotografe i fotografiju najčešće mrze i kritiziraju ljudi koji uopće nisu fotografi, ili oni koji su "fotografi" samo u situacijama kao što su rođendan, izlet, ljetovanje ili školska priredba. Iako dotični prime fotoaparat u ruke tek možda nekoliko puta godišnje i ispucaju šačicu slika, često sebe smatraju "najvećim autoritetima" kako na području fotografije, tako i na drugim područjima kao što su pravo, etika, moral i sve drugo što im je potrebno da "opravdaju" svoje stavove u situacijama kada dobiju potrebu temeljito omalovažavati (prave) fotografe.

"STOKA, GAMAD, PARAZITI, LEŠINARI"

Općenito nazivati nekoga stokom, gamadi, parazitom, lešinarom i sličnim, prva je indikacija da nekoj osobi nedostaje elementarne kulture i pristojnosti. No svejedno takvi ljudi, koji takvim nazivima rado časte fotografe, sebe istovremeno smatraju najkulturnijim i najpristojnijim ljudima svijeta i okolice. Štoviše, fotografe tako etiketiraju jer im "idu na živce" ili jer su se eto usudilli na trenutak (koliko je potrebno da se snimi slika) narušiti njihovu ili nečiju tuđu "komociju" i "privatnost". Ili su se pak "usudili" snimiti nešto što oni sami smatraju da iz se "moralnih", "etičkih" i kakvih-još-sve-ne razloga nebi smjelo snimati.

Tako se često obrušavaju na fotoreportere koji npr. snimaju mjesto neke prometne nesreće ili bilo čega drugoga, krizizirajući kak je to "nemoralno", "lešinarski" i slično. Štoviše, dotičnima nije jasno da je neka vijest puno "teža" ako je popraćena fotografijom događaja (jer jedna slika vrijedi tisuću riječi), kao i to da za neke stvari bez slike jednostavno nebi vjerovali da uopće postoje i da se uopće dogodile.

Nerjetko se od dotičnih može čuti i bisera (koji smao pokazuju razinu njihovog intelekta) tipa da bi "bilo bolje da nađu neki posao, a ne da snimaju". No onima koji to izjave očito nije jasno da - oni rade svoj posao!

"WANNABE UMJETNICI"

Tvrdeći kako su ulični fotografi amateri "wannabe umjetnici", "wishful thinkeri" i tome slično, mrzitelji pokušavaju omalovažavati rad i trud ljudi koji fotografijom žele nešto postići u umjetničkom smislu ili jednsotavno fotografiraju za svoj gušt. Po njihovim stavovima uglavnom samo "veliki fotografi" zaslužuju nekakvo poštovanje, dok se sve ostale može slobodno omalovažavati.

Dotični bi zacjelo Vivian Maier nazivali "wannabe umjetnicom" i bagatelizirali njen rad i trud zato što je svaki dan za vrijeme slobodnog vremena lutala gradom i fotografirala. no iako je za života bila nepoznata, kada je umrla, i kada su njene fotografije (zapravo nekoliko sanduka nerazvijenih negativa) slučajno otkrivene, doslovno preko noći postala svijetski poznata "velika fotografkinja". I najednom "zaslužila divljenje".

Ista stvar je i sa mnogim drugim danas poznatim fotografima, što amaterima, što fotoreporterima (npr. Bresson, Dabac, Capa, Doisneau...itd) - svi su oni postali poznati i "velika imena" fotografije nakon dugotrajnog fotografskog rada, a ne čim su primili fotoaparat u ruke.

"VOAJERI" I SVI OSTALI

Jedna od kritika koja je često upućena na račun fotografa, i kojom se fotografe redovito nastoji demonizirati, jest tvrdnja da su svi oni (pogotovo ako nisu novinski fotpreporteri), "sigurno osobe sa nekakvim malignim sklonostima". Štoviše, dotični često već i samu činjenucu da netko ima fotoaparat i potrebu nešto snimati vide na način da je ta osoba "sigurno nekakav voajer, pedofil, terorist ili nekakav sličan luđak" opasan za njih, i društvo općenito.

Štoviše, prema dotičnima bi svi fotografi valjda smjeli snimati samo cvijeće i drveće, a sve ostalo (arhitekturu, ljude i slično) samo uz "posebne dozvole". Štoviše, često su zabludi jer vjeruju da je sve zabranjeno osim onoga što je u nekom zakonu izričito navedeno kao dozvoljeno, a što je potpuno dijametralno suprotno od ispravne pravne postavke - sve ono što nije nekim zakonom opisano kao zabranjeno, ili uopće nije spomenuto u zakonu, dozvoljeno je.

"PODUZETNIŠTVO"

Među mrziteljiam fotografa ima i onih koji su vrlo poduzetni po pitanju potrebe za brzom zaradom. Ti su naravno uvjereni kako baš svaki fotograf kojeg vide na cesti s malo boljim aparatom u rukama neizostavno "zarađuje na slikama", pa "zašto onda ne bi i oni imali pravo na dio koji im pripada" ako ovaj slučajno u njih uperi fotoaparat.

ZAKLJUČAK?

Problem sa predrasudama je taj što, kada su ove kod neke osobe jednom formirane, gotovo ih je nemoguće ukloniti. Mrzitelji će mrziti. No to je prvenstveno njihov problem.