Fotografi svih zemalja naoružajte se...

četvrtak, 02.06.2011.

Pedofilofobija

Pedofilofobija je iracionalan strah i vjerovanje da će nečije djete neizostavno biti napastovano, silovano ili čak i ubijeno od strane pedofila. Problem je u tome što od silne (uglavnom medijski inducirane) paranoje nadobudni roditelji vjeruju kako na svakom koraku pedofili vrebaju njihovu djecu te pedofilom proglašavaju svakog stranca koji se usudi uopće pogledati njihovo dijete, a pogotovo ako u njega uperi fotoaparat.

Uobičajeno uvjerenje pedofilofoba jest da su svi stranci, pogotovo ako posjeduju veći (DSLR) fotoaparat, nekakva neviđena i nezamisliva opasnost za djecu, iako sve statistike govore dijametralno suprotno; najveći postotak seksualnih zlostavljača djece kao i proizvođača dječje pornografije su upravo članovi obitelji (njihovi vlastiti roditelji!), a ne nekakvi totalni stranci na cesti.

Apsurdno, ali istinito je i to da dok nadobudni paranoični roditelji izražavaju potrebu da se čak i fizički obračunavaju s ljudima čak i ako samo posumnjaju da su im snimili djete, oni sami stavljaju na web upravo onakve slike koje mogu sasvim solidno poslužiti perverznjacima; tako se po facebooku, picassi i sličnim sajtovima može naći slika (polu)gole djece iz obiteljskih albuma koje su tamo stavili upravo djetetovi roditelji.

Jedan od glavnih problema svih pedofilofoba jest i njihova nesposobnost razlučivanja i identificiranja dječje pornografije. Praktički dječjom pornografijom proglašavaju svaku sliku djeteta koju snimi neki stranac (bez obzira što slika na sebi zapravo prikazuje), a dotičnoga se odmah proglašava pedofilom.

Tu se događa i diskriminacija po spolu. Ako fotoaparat u rukama drži muškarac, odmah se diže alarm. Ako se radi o ženi, sve je u savršenom redu.

No zapravo uopće nije bitno tko je i za koju svrhu snimio neku sliku, već isključivo što neka slika prikazuje. Da bi neka slika uopće mogla biti proglašena dječjom pornografijom,ona mora prikazivati djete u seksualno eksplicitnim aktivnostima ili genitalije moraju zauzimati većinu kadra. Ukoliko jedan od gornja dva kriterija nije zadovoljen, ne radi se o pornografiji. Stvar je potpuno jednaka kao i kod obične/normalne pornografije uz tu razliku što je ovdje umjesto odrasle osobe objekt snimanja djete, te je upravo zbog toga ona ilegalna.

Što se pak državnih institucija tiče (a koje često pogoduju glasnoj manjini nauštrb većine), njihove glavne metode borbe protiv bilo čega su - zabrane. A tim zabranama se najčešće kriminaliziraju potpuno nedužni ljudi.

Tako se ponegdje (u SAD-u i VB) otišlo čak i toliko daleko da su se progurali i zakoni kojima se roditeljima zabranjuje fotografiranje i snimanje njihove vlastite djece na priredbama u vrtićima i školama, dok osobe koje se iz bilo kojeg razloga približe vrtiću ili školi sa fotoaparatom u rukama nerjetko budu maltretirane od strane zaštitara i policije (ispitivane i uhićivane) iz istog razloga, zbog pretpostavke da su jedini razlog njihovog približavanja dotičnim objektima nekakve pedofilske sklonosti.

Tako se zapravo od strane dušebrižnički nastrojenih državnih institucija praktički izmišlja "ugrožavanje djece pogledom", jer prema njihovim uvjerenjima "tko zna što bi se sve moglo dogoditi djetetu kao netko negdje vidi njegovu sliku", iako samo fotografiranje kao takvo, isto kao i gledanje slika, ni na koji način dikrektno ne ugrožavaju osobu.

Kod nas u Hrvatskoj situacija još nije toliko alarmantna, no nažalost čini se da se polako, ali sigurno ide u tom smjeru. Ured dječje pravobraniteljice je tako izdao svoje "preporuke" po kojima bi između ostalog kao trebalo tražiti izričite dozvole za bilo kakvo snimanje bilo kojeg djeteta uz temeljita objašnjenja gdje će se te slike koristiti i zašto i tko bi sve to mogao vidjeti. Iako dotčne "preporuke" nisu zakoni, manje više svi ih se drže, te se njima na taj način tlači i potencijalno kriminalizira sve fotografe. S druge strane samo se potvrđuje ono da paranoici vole znati apsolutno sve jer su onda uvjereni da imaju sve po kontrolom i da su zbog toga apsolutno sigurni, no valjda uz to vjeruju i da će netko tko doista ima namjeru snimati iz niskih pobuda odmah reći "joj, znate, treba mi slika vašeg djeteta kao inspirativni materijal za masturbaciju."

Na kraju, sve one koje je toliko silno strah da im netko nepoznat negdje ne snimi djete, trebalo bi pitati o kakvoj se to točno pornografiji radi, te kome i na koji točno način djeci štete i djecu ugrožavaju slike poput ovih: SLIKA 1, SLIKA 2, SLIKA 3...