Fotografi svih zemalja naoružajte se...

subota, 12.03.2011.

Kad ne radi logika

Logika je jedan prilično dobar pokazatelj nečijih intelektualnih kapaciteta, racionalnosti i općenito razine inteligencije.

Upravo zbog nedostatka racionalnog i logičkog razmišljanja, u zadnje vrijeme se stvara gomila (iracionalnih) predrasuda prema svakome tko u rukama ima fotoaparat. Tako predrasude prema fotografima danas ima mnogo ljudi, od običnih prolaznika, preko raznih "dušerižničkih" individua i interesnih skupina, pa sve do vladajućih krugova koji imaju moć te svoje predrasude uobličiti u zakone koji zatim fotografima najčešće zagorčavaju život, izjednačavajući ih sa kriminacima (što se u zadnje vrijeme događa u SAD-u i Velikoj Brtaniji).

Većina antifotografskih predrasuda se mahom bazira na neupućenosti, nedovoljoj informiranosti i uobičajenim stereotipima koji su uglavnom rezultat površnosti i grešaka u logičnom zaključivanju. No problem kod svih predrasuda je taj, da kada su predrasude jednom formirane, bez obzira na količinu argumenata i logčkog uvjeravanja koji su potpuno suprotni tim predrasudama, ne postoji mogućnost njihovih uklanjanja.

Tko jednom razvije predrasude prema fotografima, najčešće ih ima do kraja života.

Najčešće logičke pogreške vezane uz fotografe i fotografiju su:

"Post hoc ergo propter hoc"

"Poslije toga, dakle zbog toga".
Uzima se u obzir samo redoslijed nekih događaja, ali ne i njihova prava uzajamna povezanost, prema obrazcu: Dogodilo A, zatim se dogodilo B. Dakle, A je uzrokovalo B. U slučajevima da je B nepoželjno, potrebno je spriječiti A.

U fotografskom smislu: Neka zgrada je često puta bila fotografirana, zatim je ta ista zgrada uništena u terorističkom napadu. Dakle, ispada da je fotografiranje uzrokovalo uništenje zgrade u terorističkom napadu. S obzirom da je to nepoželjno, da bi se spriječili teroristički napdadi, potrebno je spriječiti fotografiranje zgrada.

Naravno, gleda sa samo redoslijed događanja, no uopće se ne uzima u obzir da niti je fotografiranje samo po sebi uzrokovalo uništenje zgrade, niti mora značiti da je onaj tko je uništio zgradu bilo što prije toga tu zgradu uopće fotografirao.

"Cum hoc ergo propter hoc"

"Sa tim, dakle zbog toga".
Obrazac ove logičke pogreške je: A se događa istovremeno sa B, dakle, A je uzrokovalo B. U slučajevima da je B nepoželjno, potrebno je spriječiti A.

U fotografskom smislu: Danas ima velik broj fotografa, ali ima i velik broj pedofila. Da bi se smanjio broj pedofila treba smanjiti broj fotografa.

Tu se gleda samo istvremenost događanja, no uopće se ne uzima u obzir da li postoji prava zavisnot dvije pojave, tj. to da li je povećanje broja fotografa doista samo po sebi uzrokovalo povećanje broja pedofila?

Greška pridruživanja

Ova greška (poznata još i kao generalizacija) javlja se kada se na temelju neke karakteristike sve one koji posjeduju dotičnu karakteristiku svrstava u istu skupinu, prema obrazcu: A ima karakteristiku X. B također ima karakteristiku X. Dakle sve B je A.

Npr.: Psi hodaju na 4 noge. Mačke također hodaju na 4 noge. Dakle, mačke su psi.

Ili, u fotografskom smislu: Pedofili fotografiraju djecu. Fotografi također fotografiraju djecu. Dakle, svi fotografi su pedofili.

"Ipse dixit" i argument autoriteta

Ipse dixit (lat. on je rekao) je naziv za nečiju dogmatsku tvrdnju za koju se očekuje da bude općeprihvaćena, iako je ta ista tvrdnja nedokazana i nepotvrđena stvarnim činjenicama. Argument autoriteta je pak pojava u kojoj se tvrdi kako je nešto točno, iako dotična tvrdnja spada u kategoriju "ipse dixit", po obrazcu: A tvrdi X. A je autoritet. Dakle X je točno.

Primjer "ipse dixit" tvrdnje je tvrdnja da "svi teroristi snimaju prije napada" ili "svi stranci koji snimaju djecu su pedofili", iako sve činjenice ukazuju upravo suprotno - da teroristi ne snimaju prije napada, i da djecu najčešće zlostavljaju oni koje djeca poznaju. Argument autoriteta je pojava da se takva tvrdnja smatra istinitom jer su izrečena od strane nekoga tko predstavlja nekakav autoritet (npr. vlada, neka državna institucija isl.)

Klizava padina

Klizava padina je logička pogreška koja se temelji na uvjerenju da će neka akcija neizbježno iza sebe izazvati veliki "domnio" efekt sa u konačnici izuzetno nepoželjnim posljedicama, kroz niz međusobno povezanih akcija, prema obrazcu: A vodi prema B, B vodi prema C, C vodi prema D.... i tako do Z, iz čega izlazi zaključak da A neizbježno vodi prema Z. Kako je Z najčešće najgori mogući ishod, ispada da treba spriječiti A da bi se izbjeglo Z (zanemarujući sve drugo između).

Slamnati čovjek

Naziv dolazi iz srednjovjekovne prakse gdje se borba s protivnikom uvježbavala na slamnatim lutkama koje, za razliku od pravih živih protivnika, nisu uzvraćale udarce i koje je bilo izuzetno lako pobjediti.

Glavni obrazac ove logičke pogreške je:
Osoba A je u poziciji X. Osoba B zanemaruje poziciju X i predstavlja na prvi pogled sličnu (ali neistinitu, nebitnu, pojednostavljanu ili preuveličanu) poziciju Y. Osoba B napada Y, kako bi time dokazala da je X pogrešno ili da je problem u A (tzv. ad hominem).

Npr. u nekoj raspravi bi to bilo:
A: "Ne treba maltretirati ljude zbog fotografiranja na javnim mjestima."
B: "Fotografija može biti zloupotrebljena od strane terorista ili pedofila, i to treba po svaku cijenu spriječiti."
Iako je B iznio tvrdnju koja sama po sebi i može biti točna, ta tvrdnja nije protuargument koji pobija tvrdnju A.

Isto tako, kao ad hominem, ova logička pogreška može biti uotrebljena na način da se nekome pridaju određene, često negativne i nepoželjne karakteristike iako zapravo ništa ne dokazuje da osoba doista posjeduje te karakteristike, te se zatim tu osobu kritizira i napada na račun tih karakteristika.

Argument teksaškog strijelca

Ova logička pogreška je dobila naziv po vicu u kojem strijelac ispuca nekoliko metaka u zid, zatim oko tih rupa nacrta metu, a nakon toga tvrdi svima da je vrhunski strijelac.

Radi se o omiljenoj tehnici propagande, gdje se manipulira i iskrivljava i slobodno interpretira postojeće informacije do mjere da se publici čini da su dotične infotmacije doista povezane, da tvrdnje i zaključci doista imaju nekog smisla, te da su "pogodili u centar" problema.

Primjenjeno na fotografe, radi se o tome da se njihova aktivnost ili fotografije ljudima zbog ovog ili onog razloga pokušava prezentirati kao društveno opasna i nepoželjna, a što na kraju kod određenih individua razvija predrasude i averziju prema fotografima.