Cijeli naš život sastoji se od odnosa - roditeljski, sestrinski, prijateljski, emotivni, partnerski i još ini odnosi.
Sve je super dok bilo koji od tih odnosa ne postane pretežak, prebolan u biti, odnos koji te sputava u svakom smislu, kad te se kao osobu ograničava da iskorisitš sve svoje moguće potencijale.
Odnosi koji sputavaju su najčešće partnerski odnosi, tako ja nekako mislim, možda griješim, ali sve mi se čini oni ipak predvode na toj listi.
Pričavši sa nekim svojim kako poznanicima tako i prijateljima, u većini slučajeva su nakon razvoda ili prekida dugogodišnje veze doživjeli vrijeme renesanse, vrijeme preobrazbe ali sve na bolje.
Računica je rekla bih vrlo jednostavna, kad godinama živiš u lošoj okolini, s partnerom koji ti više ne odgovara i više se ne nalazite na istoj životnoj stazi, kad ima više crnih i tmurnih dana nego dana s osmjehom, kad ima više grubih riječi nego onih toplih, kad se počnete sputavati u svakodnevnim stvarima, kad prigovaranje postane nešto što je normalno, kad nestane obostranog povjerenja, kad se počne ograničvati elementarna sloboda u svakom smislu - e onda to postane jedan izuzetno težak odnos.
Ne samo težak, nego bolan odnos - uz svakodnevne glavobolje sveprisutna je i ona najgora bol - ono, kad te duša boli, pa se sve nekako koprcaš sam sa sobom u svojoj glavi i boriš se sam sa sobom u svojim govnima koja su već se toliko nagomilala da su ti došla gotovo do grla.
I svaki dan se budiš sa spoznajom da si na dnu samog sebe i svjesan si da nešto moraš mijenjati a nemaš hrabrosti mijenjati jer se bojiš onog famoznog sutra, a opet i sam kužiš da ovo više nije odnos, da ovo što imaš nije život već preživljavanje u zajednici koja prije par godina i nije bila baš takva.
Da, težak odnos, jako težak ali opet ništa nije neriješivo pa tako ni takav odnos.
Da skratim, raziđete se, svako svojim putem i tako prođe tjedan, mjesec pa zatim nekoliko mjeseci, pa godina, onda jednom staneš i okreneš se pogledavši preko ramena i pogledaš svo to vrijeme od kad si sam i shvatiš u biti koliko si sretan.
Zašto?
Sretan si jer si imao muda pobjeći iz nezdravog odonosa, sretan si jer si napravio gomilu stvari koje si oduvijek htio a uvijek te netko sputavao u tome jer se upravo ta misija kosila sa svjetonazorima partnera.
Sretan si jer si obnovio odnose sa starim prijateljima koje si jednom otkačio jer su njoj ili njemu bili totalno glupi.
Sretan si jer konačno opet imaš svoje hobije koje njeguješ i radiš na njima, sretan si jer vidiš koliko stvari možeš sam, u biti opet kužiš da je samo nebo tvoja granica jer granice ne postoje...
Sretan si jer vidiš da doživljavaš ekspanziju na svim poljima svog života.
Maknuti se od loših i nezdravih ljudi i odnosa i biti sretan jedini je smisao života, ali ne onako površno reći - ja sam sretan, već taj osjećaj sreće osjetiti u prsima kako titra, to je ta sreća.
Život je zaista jebeno kratak da bi bili fokusirani na loše ljude i nezdrave odnose...
