Još jedan neuspješan spoj iza mene, ustvari baš kontra, još jedan vrlo uspješno i bezbolno odrađen spoj iza mene.
Svega nekoliko unakrsno obostranih trik pitanja i odmah stvari povežeš u priču i shvatiš da ni ova priča nije baš tvoja. Ni ovo nije baš neki jack pot namijenjan upravo tebi. Shvatiš da ni ova rola nije za tvoj avanturistički životni film.
Odlično, pomislih, ovog sam riješila ekpresno brzo, tlaka mi je navlačiti se. U ovim godinama mi je apsolutno promašeno beskonačno se natezati s bilo kojim tipom u kojem ne vidim barem nekog potencijala. Ovaj je stvarno tip bez potencijala, ustvari, čovjek ima potencijala jako velikog, ali ne za mene. Imamo različite životne stavove, imamo skroz različite filmske role u glavi. Već u našim glavama vidim da ne idemo ni približno u istom smjeru, a kako bi to tek bilo u stvarnom svijetu? Ne želim o tome niti razmišljati. Malo mi je dosta onih dijametralno suprotnih, nekako sada više težim ovim sličnijim, ili kako bi se reklo, svaka ptica svom jatu leti, pa tako i ja, još uvijek tražim neko svoje jato.
Prijateljice mi često kažu; ne budi tako isključiva. Ne generaliziraj. Daj mu priliku, daj priliku sebi...
Molim?
Mislim da sam već dala priliku što sam sjedila s inima na kavi i slušala njihove besmisleno glupe i i idijotske komentare na odgovore koje bi mi direktno upućivali, gledajući njihove profile i sklapajući sliku o njima slušajući ih.
Ukoliko postaviš direktno i jasno pitanje onda dobiješ isto takav brutalno otvoren i direktan odgovor najčešće, nema tu mjesta čuđenju, ali često bude čuđenja. Jebenog čuđenja.
- Imaš psa? Šta će ti pas? Jebo te pas... gledala bih u nevjerici s upitnikom iznad glave i pomislila si jebote, a koji kurac će tebi glava i tako ti je uglavnom za ništa, jebote.
-Zašto treniraš toliko puta tjedno, ideš na neku olimpijadu???? - šta bi trebala ležat doma po cijele dane, wtf?
Uostalom, šta te boli ona stvar koliko treniram, više me čudi što je tvoj jedini sportski domet ispijanje pivčine po zadimljenim šankovima i oblizivanje tanjura po inim gostionama te naslikavanje prepunih tanjura i postavljanje istog po društvenim mrežama. Pljuc!
- Brak? Zanima li te brak?
- Ha, kakav crni brak?
- Može crkveni ili civilni!
Iskreno, ne bih znala za kojim sam oblikom vjenčanja, braka više luda, em crkvenim, em civilnim, ne bi ni jedno ni drugo. Ništa od navedenog me više ne zanima. Mislim da bi se morao jebeno potruditi oko mene da me nasamariš da nešto opet potpišem.
Što je brak?
Brak je samo jedna vrlo precijenjena priča, samo dva obična brzo umrljana potpisa pred svjedocima gdje su se dvoje trenutno zaljubljenih ljudi zavjetovali na čuda i nebesa do kraja života. Super! Koliko vidim oko sebe, kako se brzo ožene, tako se i brzo razvedu. hvala, ne bih. Stvarni život u zajednici s nekim je nešto sasvim drugo i uopće je nebitno jel se to zove brak ili kako god.
Imam dosta životnog stresa i bez brakorazvodnih parnica, podjele imovine, podjele kredita, dugova, stečevine, svekrvi i inih pizdarija. Možemo se voljeti i bez braka, nemoj da više igdje išta potpisujem ako ne moram, a ne moram, realno.
Po pitanju davanje druge prilike.
Nedavno sam dobila kritiku mojih cura da bi bilo dobro dati drugu priliku nekom. Ok, slažem se, dobro je dati drugu priliku nekom za kog imaš onaj špurijus da lik ima potencijala. Iako, uvijek se zalažem da prvenstveno treba slušati i voditi sa samo i isključivo svojom intuicijom jer to je jedino ispravno i nekako mislim da te intuicija nikad neće prevariti, sve ostalo su navlakuše.
Pa tako i ja guska, slušam ove oko sebe, ajde, pa daj mu još jednu priliku, možda je ok tip. Vjerojatno je tip baš ok, ali opet ne meni, ne za mene. Tako, potrudim se kontra sebe dati mu kao drugu priliku. Naravno, čim je otvorio usta i progovorio, isto tako je i zasrao, u seknudi. Jebote, ne možeš ti neki tipu od 40+ god., koji živiš još uvijek s roditeljima reći da ti je nedjelja u 11 sati ujutro pre, pre prerano. Strašno! Dobila sam slom živaca iste sekunde i poželjela uspavanoj ljepotici nek se dobro naspava i nek se potrudi da se više nikad ne vidimo, a niti ne čujemo. Nema smisla, živimo drugačije živote, stilovi života totalno kontra, nekom je 11 tek vrijeme za ustajanje, nekom je u 11 već prakitčki prošlo pola dana. Nemoš spojit ne spojivo - točka!
Mogu samo reći, nakon toliko godina života, nakon toliko godina iskustva, nakon toliko životnih partnerskih, onako baš poštenih šamara, ako ne i šamarčina, nakon toliko sranja koje je sada negdje uspješno i daleko iza mene JA si apsolutno i potpuno dajem za pravo da budem isključiva. Apsolutno si dajem za pravo da generaliziram, apsolutno i 1000 posto si dajem za pravo da ne dajem nikakvu površnu i jadnu jedva nategnutu drugu priliku, niti šansu nekom tko možda po nekoj jadnoj i mršavoj stavci zadovoljava moje ne baš toliko zahtjeve kriterije.
