Kad je pravo vrijeme za vezu nakon razvoda?
Ne znam.
Postoji li uopće univerzalna definicija kad je pravo vrijeme? Iz tuđih a i vlastitog iskustva nekako mi se čini da nema pravog vremena, ma šta god kažu sve provedene svjetske studije.
Za ljubav, ako je to ona prva, duboka i iskrena, nema pravog vremena u biti, pravo vrijeme je uvijek i sada.
Iako, nakon razvoda veza je ponekad ravna naučnoj fantastici, ne uvijek, ali često to bude tako, to sam nekako primjetila iz života, kako svog, tako i netom razvedenih ljudi oko sebe.
Iz razvoda izlazimo na neki način ranjeni. Ranjeni partnerskim odnosom, razočarani, bez obzira bili mi ostavljeni ili smo nekog drugog ostavio. Sigurno da smo bili zadovoljni odnosom s dotičnim ili dotičnom ne bi niti bili razvedeni već bi ostali u zajednici, a ovako, kad ode svatko na svoju stranu jednom mora doći to vrijeme kad puštamo nekog drugog u život. Jednom to vrijeme dođe, kad – tad, prije ili kasnije...
Često po završetku jednog toksičnog odnosa trebamo vrijeme kako bi bili sami sa sobom, kako bi se opet povezali sa sobom, kako bi uživali u slobodi samačkog života (a samački život ima zaista jako puno privilegija, ma što god tko rekao), kako bi se ispuhali na neki sebi svojstven način, na kraju krajeva, potrebno je neko izvjesno vrijeme samovanja kako bi zarasle rane, iako postoje rane koje ponekad nikad ne zacijele do kraja, nažalost, zauvijek ostaju i to onda nekako iz vlastitih strahova prenosimo na naredne partnere koji na neki način „ispaštaju“ radi naših nedobrih iskustava.
Kažu da prva veza nakon razvoda najčešće nije ona prava, nije dobra iz razloga što smo na neki način još „svježi“ od dugogodišnje ne dobre veze, ne dobrog odnosa. Moje mišljenje je da pravila u pravilu nema, ponekad je važan taj famozni faktor sreće. Tko zna, možda baš onaj prvi nakon razvoda je taj koji je za, kako ono kažu, dok nas smrt ne rastavi. I, zaista, imam par slučajeva oko sebe da je to tako. Prva veza nakon razvoda i još uvijek traje, dapače, uspješno ide naprijed.
Sjećam se svoje prve veze nakon razvoda. Doduše, nije to bilo baš odmah nakon razvoda, prošlo je neko vrijeme, možda godina dana, ako se dobro sjećam. Ali, sjećam se da je ta veza bila, kako se ono kaže „rezanje tupim nožem“, to je bilo doslovce, iz jednog toksičnog odnosa u drugi još gori toksični odnos, srećom, nije dugo trajalo i mogu samo reći – ne ponovilo se nikad više.
Često se susrećem s pričama kako je ljudima na neki način teško ponovno upustiti se novu vezu nakon razvoda, čak i kad prođe nekoliko godina, teško im se prepustiti na neki način, jer onaj proživljeni strah od prethodnog dugogodišnjeg odnosa zauvijek ostane negdje zapisan duboko u nama, htjeli mi to ili ne, ali ostaje, strahovi ostaju i ponekad im se teško odhrvati.
Ne kažem da je nemoguće, jer ništa nije nemoguće, samo kažem da je ponekad teško. Neka jebena sumnja uvijek tinja lagano u nama.
Često ostaje onaj strah da se povijest ne ponovi, često ostaje ona neka vrsta lagane paranoje i generaliziranja svih muškaraca ili žena, famozna rečenica od koje se osobno naježim svaki put kad je čujem: svi ili sve su one iste! Bože me sačuvaj takve izjave.
Ponekad prođu i godine dok ne uletiš u novu vezu, jer kad si razveden ipak imaš jedno iskustvo iza sebe, ipak imaš još jednu životnu mudrost, ipak imaš još jedan položen životni ispit iza sebe. Imaš jednu životnu školu koja te na neki način natjerala da „pušeš i na hladno“, i svaki novi ili nova je ne pod povećalom prije nego ga pustiš u život, nego je pod ogromnim povećalom, jer je to ponekad tako, radi jednog lošeg živonog iskustva si na neki način na oprezu. A danas je neko novo vrijeme, neko brzo vrijeme i svi bi nešto na brzinu, svi bi nešto odmah i sad, i onda kad taj drugi shvati da je potrebno vrijeme i vrijeme i trud i dokazivanje – jednostavno samo odustane, nestane.
Iako, osobnog sam mišljenja da ako je netko onaj pravi ili prava, taj će dati vremena i prostora za druženje, upoznavanje, tipkanje, u biti, dati će vremena za prijateljstvo i stvaranje uzajamnog povjerenja.
Ipak, kad se razvedeš s npr. 40 godina, pa kad odjenom i preko noći okreneš potpuno praznu životnu stranicu koja tek čeka da bude ispisana, onako sam i jadan na koljenima, nije to lako, kao kad prekineš s nekim vezu kad imaš npr. 20., definitivno niti je lako, niti je isto.
Kao što je sasvim drugačije započeti novu vezu sa 20 godina dok ti je glava najčešće u oblacima i ne misliš skoro pa na ništa, a sasvim je drugačije započeti vezu kao razvedena osoba s dvoje djece sa 40 godina kad te je već život na neki način pošteno izšamarao kako god i gdje god je stigao.
Veza nakon razvoda...
Ponekad nije lako, nije niti nemoguće, samo je možda potrebno malo više strpljenja s one druge strane, kao što je potrebno možda i malo više hrabrosti s ove strane..Iako, opet s one treće strane, sve je to tako individualno, i zavisi od osobe do osobe...
Sretno s vezama nakon razvoda!
