Razgovori tipa šta bi bilo, kad bi bilo su mi apsolutno najgluplji razgovori koji se mogu voditi.
Čisto gubljenje vremena i apsolutno pretakanje iz šupljeg u prazno.
Uglavnom izbjegavam takve besmislene razgovore, izbjegavam teme koje mi samo daju naslutiti da će razgovor ići u tom smjeru, ali ipak ponekad me sustignu takvi razgovori najčešće s vrlo bliskim ljudima i takav razgovor odradim jer je to njima potrebno a meni zamorno.
U biti, nije to razgovor već monolog - najprije njihov, a završi s mojim turbo monologom jer najčešće popizdim.
U bitiu čemu je stvar?
Jednostavno, dapače vrlo jednostavno.
Ono što je bilo, bilo je i neće se više ponoviti.
Sve do jedne stvari u svakoj situaciji u prošlosti odradili smo onako kako smo znali u tom trenutku, odradili smo upravo onako kako smo mislili da je najbolje jer drugačije i nismo znali, nismo mogli. I nije to ništa strašno, nije to ništa grozno i nije to ništa za zamjeriti.
Dogodilo se upravo onako kako se moralo dogoditi jer razmišljanja tipa - da sam možda ovako ili onako napravila, možda bi promijenili tijek neke radnje u našem životu, a možda i se i ne bi ništa promijenilo, sada to nitko ne zna i ne možemo znati jer život nije onaj dječji strip onaj kada odabereš pogrešan završetak priče, vratiš se koju stranu unazad pa biraš ispočetka.
I čemu onda sada, dakle u sadašnjem trenutku razmišljati o nečemu što je već davna prošlost?
Zašto opet otvarati stare rane i čeprkati po nečemu što je bilo i analizirati kad je to i tako pase?
Čemu gubiti energiju na nešto prošlo?
Osvrt na prošlost tipa da naučimo nešto iz neke situacije to mi je sasvim ok, ali ovo pretakanje iz šupljeg u prazno mi je sasvim besmisleno i tlaka.
Jer takvim pretpostavkama, šta ustvari dobivamo?
Ništa. Ono što je bilo, bilo je, prošlo je i nikad se više neće apsolutno isto i na isti način ponoviti, možda ćeneka situacija biti slična, ali ista nikada.
Možemo samo biti svjesni da se neka situacija dogodila upravo onako kako se trebala dogoditi s ishodom kakav je (sasvim nebitno), naučiti se nositi s time i ostaviti taj čin tamo negdje u prošlosti gdje mu je i mjesto, sve ostalo je čisto gubljenje energije, živaca i besmislena igra pretakanja iz šupljeg u prazno.
