Noć je....
Noć je oduvijek bilo moje vrijeme. Ne razumijem zašto s noći i mrakom imam tako jednu veliku i neraskidivu vezu. Obožavam mrak. Zaista, noć je moje vrijeme, tada se baš dobro osjećam, bolje nego danju kad je sunce na vrh neba.
Volim i jesen i zimu, moja omiljena godišna doba. Volim ih iz razloga što je mrak u 5 popodne, dakle, opet se stvar vrti oko noći mraka. Nije da ostala godišnja doba ne volim, volim ih, trudim se u svakom naći nešto što me veseli i čini sretnom, ali ta jesen, zima i mrak, to mi je nešto nadnaravno i čarobno.
Noću se najbolje osjećam, kad je vani sve pusto i tiho, kad nema nikog na ulici, kad su plaže puste a glavnom šetnicom prošeta tek netko onako usput i slučajno. Noću sam najproduktivnija, mogla bih satima raditi noći, mogla bih cijelu noć čitati, mogla bih cijelu noć pisati. Noću mi dolazi inspiracija. Možda volim noć jer sam jedino tada sama sa sobom i svojim mislima.
Mogla bih cijelu noć prosijediti na terasi pušeći i gledajući u nebo, zaista bih mogla i znam da bi mi tada bilo super....Uopće mi ne bi nitko i ništa nedostajao, jednostavno, tako mi paše, volim ponekad biti sama. Povremena samoća, odmak od svega i svih i noć su mi duševna hrana i to nitko osim onih koji su isti takvi ne mogu razumijeti, ali nije ni bitno.
Kao da je važno da me netko razumije.
Kao da je važno da nas itko razumije, i tako je vrlo malo onih koji razumiju ali onako pravo razumiju, sve se to svodi na ono klimanje glavom, odobravanje i kao fol - razumijevanje. Gluposti... Malo je onih pravih u našim životima, takvi su rijetki, kako se ono kaže - puno pozvanih, malo odabranih....
I super su mi ljudi koji vole i cijene svoju samoću, jer ja zaista znam kako je to... Neki će reći čudaci i nedruštvene osobe, ja kažem da to nikako nije tako, to su samo ljudi koji su našli ono što ih puni energijom za svakodnevni život jer kao što se netko napuni energijom i srećom kad kupi nove skupocijene cipele tako se ovi drugi napune energijom kada su sami sa sobom ili kad pročitaju dobru knjigu....
Nije to neka luda samoća i samovanje u pećini kako bi neki mislili, to je samo onako koliko uspiješ uhvatiti vremena u danu u ovom ludom ritmu života...Nekad prođu i dani da ne uspiješ uhvatiti niti trenutka jer dan ti prođe a da se ni ne okreneš.
Evo, ja koristim sada svoje vrijeme za tzv. punjenje - svi su uvjeti zadovoljeni.
Noć je, tišina u kući - ekipa spava, na ulici nigdje nikog, radim ono što volim i kad ovo završim odlazim na terasu još malo upiti ovog čarobnog mira....
