sjena duše

PERSPEKTIVA

28.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 19.02.2008. u 18:11h

na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=226193

i 22.12.2009. objavljeno na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=36415

Ovo toplo ljetno sunce daleko odnosi moje osmijehe u dno dana što izmiče, još sam vidljiva u tvojim očima, a nevidljiva sebi.

Iskustvo nas čini opreznima, a ljubav slobodnima, završila sam posljednje ratove, ispucala posljednje bitke sama sa sobom, sad nastupa vrijeme pročišćenja duše, smanjivanja teških tereta zakopanih u pijesku memorije što curi i iscurit će daleko od ovog ljetnog sunca.

Znam koji put vodi do tebe, a znaš li ti pronaći put koji vodi do mene?

Vidjet ćemo… osjećam, ima još dobrote u ljudskom srcu, jer kao razgolićena tajna, dobrota uvijek pokaže svoje lice kad je najslabija, osjećam to, jer vjerujem i trajem u ovom vremenu i prostoru ovog plavog globusa što se vrti malo brže, nego jučer.

Imam tisuću pitanja, nemam odgovore, neka odgovori dolete polako, kao lagani sumrak, milostiv i neka me zagrli, da bih u vrelini tog zagrljaja zadrhtala kao nikad do sad.

Nad njegovim usnama leluja moj dah i okreće se u smjeru mora gdje nam se objavljuje nova zora, a čaša vina je za ovu lijepu večer i neka se sve buduće noći ugledaju na ovu noć kad se osjaćam tako dobro.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

this poem is another pearl from my life sretan

NEMA SLUČAJNOSTI

27.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 08.04.2005. u 6:55h

na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=49706&order=desc

i 13.04.2008. u 9:58h pod naslovom “MOŽDA KRENEM I TIM PUTEM…” na portalu iskrica weblog

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=236395

i 17.3.2011. objavljeno na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=59967

Od davnih dana do danas, nije bilo slučajnosti.

Sjećam se tvojih usana, koje su me liječile u ovakvim bolesnim danima, popunjavale moje mrtve pukotine i gutale me dotičući sa mnom dno naših isprepletenih tijela.

Pred srcem smo stajali nagi i čekali, da progovori tim specifičnim jezikom, a duše su bile u dnevnoj polutami otkud smo ih vadili i hranili se plodovima što su ih rađale.

Iz flomastera klize plava slova na bijelu površinu, otkucava se na nebu pomak još jedne minute, a ispod sunčane zlataste zrake donosim svoje oči, dok ih presijeca oštra bol.

Još uvijek živim u progonu od same sebe, a o čemu govori moja priča, ne znam, neispričana je.

Na ramena mi slijeću sjene bijelih ptica i opet me odvode u polutamni svijet sjena, a mjesečini ću priznati da te još uvijek poričem, ali da želim tvoj dodir više od osvetničkog zaborava.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

this poem is another pearl from my life sretan

TAJNI PERGAMENT

24.07.2016.

slika: digital art

Prolazi vrijeme, trajemo mi, prolazi i naše vrijeme, kao zvijezda što zasja na nebu i više je nema.

U suzi palog anđela nema gnjeva, tamo je tuga, duboka i vječna, prošlo je vrijeme, iz zraka oduzimam one molekule što će mi napuniti dušu suzom palog anđela.

U tom novom okruženju pokušavam pronaći neki dio sebe, ima li me? ...naravno, nema me u slijepim očima ove sudbine, već sam negdje daleko, izvan sfera trajanja običnosti, još ponekad zalutam stazama duhova samotnih šuma i hodnicima predsmrti/sna, jer san je savez između živih i mrtvih, zemlja u kojoj postojimo drugačiji, nego što smo sami sebi.

Na dnu duše vidim savijen pergament, što li piše u njemu, moja sudbina, sljedeći dani, sati? minute?

Tajna, zatvorena u sebe, presavijena u pergament na dnu duše, skrivena očima sudbine, najvažnije je da je duša prepoznala tvoj lik sa kojim ću odmotati taj skriveni pergament sudbine.

napisano 08.02.2008. u 7:00h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=223842

i 28.6.2010. i 21.9.2011. objavljeno na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=46312

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=68647

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

jučer je iznenada preminuo naš dragi prijatelj, naš vjenčani Kum, Krešimir Burić - ostavio je neizbrisiv trag tuge, ali i neizbrisiv trag divnog prijateljstva i velike dobrote njegove nježne i poštene Duše.

dragi naš Kume, počivao u miru Božjem, zauvijek ćeš ostati u našim srcima, sa tugom te ispraćamo u Vječnost i, znam, srest ćemo se opet u nekom od budućih života; tvoji prijatelji i kumovi, Davor i Jadranka

ZNAKOVI PORED PUTA

23.07.2016.

slika: digital art

Dogode se tako trenuci kad izloženi vjetru tražimo tišinu kišne večeri, a iz leda se otapa trenutak pa u čaši stvara slike dalekih puteva koji čekaju.

Dobar ukus ima ova večer, obojena riječima, zamagljena ljubavlju i usklađena pokretima, dok iz urbane vreve dolazim na plamen svijeće izlažući mu svoje srce i najdublje kutke duše.

Dogodi se tako, da plamen svijeće dočara put prema snu, dogodi se tako i da se raspetlja taj čudan san kojeg pokušavam odgonetnuti već pola života, a kad mir nastanjuje nečije srce, nema loših glasnika ni znakova na putu.

Ja i san… neodgonetnuti san, prepun tajnih šifri i prebogatih misli, mostovi između svjetova su uvijek spojeni, ako slijedimo one dobre znakove na putu, inače je puno loših smjerokaza.

Sa mjerom ću zapaliti život na nebu pa neka gori, umjesto najsjajnije zvijezde, a ja sam samo nijemi svjedok tajne koja ima krasan naziv – život.

napisano 17.10.2008. u 19:38h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=267883

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=34229

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=69085

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

DIO KOJI NEDOSTAJE...

22.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist @Leo Garcia

napisano 4.9.2009. na portalu Magicus, a iz 5. zbirke "NA TRGU PTICA"

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=29530

i 8.9.2009. objavljeno na portalu Pisaća mašina

http://www.cip.hr/pm/tekst.php?user_id=545&film_id=12744

U ovo predivno oblačno jutro žuti disk se nije objavio na istoku, bio je nevidljiv, prekriven velovima tajnovitih oblaka što su rotirali točno iznad tjemena, a u šumorima lišća vjetar se spustio ispred mene i zastao.

Rasprših se na pet dijelova, svaki dio je spreman ispričati priču, ali ne do kraja.

Ova vrsta ljudi ne priča nikad do kraja, uvijek jedan dio ostaje ispod i ne znajući za taj dio sebe što je potopljen već stoljećima ispod dna, četiri raspršena dijela mog bića vjerojatno zaustavljaju pogled u ogledalu sa upitnikom u očima...peti dio šuti... nijemo gleda.. sneno živi i luta...

Začudih se ovom neobjašnjivom hladu i umoru, poput gazele skočih, navukoh čednu rukavicu na bestidnu ruku i otisnuh se u ovo prekrasno jutro sastavljeno od četiri dijela mene.

Pun Mjesec, a tako prepun sebe, sinoć je zasjao, obasjao me i ostao, nestala sam u petom dijelu sebe, zatvorila vrata dubine dna i zapamtila trenutak nestajanja i opet su me zvijezde ispratile gledajući me očima mačke i opet sam, umjesto tvog tijela, zagrlila noćnu tamu, mekanu, svilenu, pretamnu od mene same.

U očima jutros nepoznata sjena, promatrala sam konture lica u ogledalu, poznata vrsta djeluje, ali peti dio nedostaje, uvijek se razveselim kad primijetim taj dio sebe što nedostaje, uvijek se u tišini dogovorim sa sobom kako ću krenuti u istraživanje tog petog dijela sebe.

Opet se sklapa mir između Neba i Zemlje, čim se objavim u novom jutru i od najbržeg šumskog potoka usporim misli, zaustavljam vrijeme baš ovdje, u ovom trenutku.

Iz genetske šifre postojanja rastumačit ću nepoznate simbole i bez žurbe uživati u ovom predivnom vjetrovitom danu.

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7889-83-8

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

this poem is another pearl from my life sretan

KAKTUS

21.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 01.07.2007. u 10:10h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=181602

http://shadowofsoul.blog.hr/2010/03/1627300318/kaktus.html

Kao kaktus u pustinji, puna života iznutra, puna bodlji izvana, stojim na Suncu ove pustinje života i zaustavljam globus na trenutak – ali neće stati i dalje se beskrajno vrti sam oko sebi, a i ja bih se zavrtjela, da nemam te bodlje koje prkose i suncu i kiši.

Na koji put ishoda okrenuti život iznutra prema van, a bodlje bezbolno otkinuti?

'Nema ništa bez boli srca' pjeva neki glas s radija, a misli pamte svaku riječ, svaki pogled, svaki udisaj tvog bića, dok se iz dnevne sobe noć izvukla dočekujući jutro mirisom tople kave, nasmiješena i spremna ponovo doći.

Zašto neke duše odu i ne vrate se nikad, zašto ih ne privuče miris opojnog vina, pogled lijepih očiju, zov nemirne duše?

Neke duše ne odgovaraju na pozive drugih duša ... ne čuju, ponašaju se kao kaktusi u pustinji, a mrkim pogledom pregledavaju sve koji imaju isto takve bodlje.

Bliska mi je svjetlost ovog jutra iznad mog "bezdana" koji mi svakog dana "uzvraća pogled", ne bojim se više tog pogleda, prihvaćam ga sa znakovitom pažnjom, jer svaki put daje svoj žig novom danu, a suze koje se gomilaju iza trepavica, pretvara u osmijeh na licu.

Nabacila sam šesnaesti osmijeh ovog 1. srpnja i nadam se da ću ga moći zadržati nezaleđenog, već opuštenog ... bez odraza ranjene duše tamnih dubina.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

9 + 1

20.07.2016.

MOJE SAMOSTALNE ZBIRKE POEZIJE

Izdano 9 zbirki poezije u digitalnom i tiskanom obliku

1. SJENA DUŠE - zbirka poezije

ISBN 978-953-7673-60-4

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

i nova recenzija koju je napisao poštovani dr. Zlatan Gavrilović Kovač, reizdane "Sjene duše":

http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/1866

....ista knjiga, ali sa Unibook-a kad sam pisala pod pseudonimom "Mirel Vega":

2. PREDVORJE BIJELE TIŠINE - zbirka poezije

ISBN 978-953-7889-28-9

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

3. GOLA ŽENA - zbirka poezije

ISBN 978-953-7889-34-0

http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php

4. PLESAČ NA ŽICI - zbirka poezije

ISBN 978-953-7889-53-1

http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php

5. NA TRGU PTICA - zbirka poezije

ISBN 978-953-7889-83-8

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

6. DUŠA ANĐELA - zbirka poezije

ISBN 978-953-8054-20-4 za tiskanu knjigu
Format: Exe (izvršna datoteka) za digitalnu objavu ISBN 978-953-8054-21-1

http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php

7. IZBRISANO LICE - poetsko-prozna zbirka

ISBN 978-953-8054-662

http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php

8. MOJ TAJNI SVIJET - poetsko-prozna zbirka

ISBN brojevi su:
978-953-8054-81-5

Format: Exe (izvršna datoteka)
ISBN 978-953-8054-82-2

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php

i zadnje 2 pristigle 28.8.2015. iz tiska:

9. KAMEN NIJE SAM - poetsko-prozna zbirka

ISBN 978-953-8100-30-7

http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php

i ZAJEDNIČKA ZBIRKA POEZIJE

"POEZIJA SVEMIRA"

Željka Košarić-Safiris

Jadranka Varga i

dr. Zlatan Gavrilović Kovač

ISBN 978-953-8100-54-3

http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php

deseta samostalna zbirka, se piše ....

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=126634

LOVE & SEX

19.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 24.01.2004. u 23:15h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"

i 22.8.2009. na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28642

i 4.03.2011 na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php/tekst.php?id=59294

Na jednom otoku u sredini sjećanja dodirnula sam tvoje usne i voljela te plamenom tijela godinama.

Rekao si "ne", rekla sam "da" i otišli smo jednog posrnulog jutra, dok nam prijatelji i dalje prolaze kroz koridor ljubavi podsjećajući nas na naše vječne teme, molila sam te, da budeš prisutan kad svijeća mog života dogori, da se nađeš sa mnom u tišini negdje na sredini puta....obećao si mi to.

Vratio si se svom nebu na trenutak i ja sam se vratila svom, bili smo si bitni za nas, ja nemam odgovor na tvoje pitanje "zašto", ti nemaš odgovor na moju molbu, za koju ne znam hoćeš li održati obećanje.

Hodala sam tvojim obalama, gledala sam tvoj let galeba negdje na nekim riječnim sprudovima gdje si hodao visokim travama i otimao sa puno mjere vatru iz mene i isto je tako brzo gasio, a ja sam bezazlena stajala pred tobom, kao razgolićena tajna i uvijek su kiše bile na našoj strani, nešto nas je zbližavalo, dok si me uzimao u skupim hotelskim sobama ili me požudno ljubio u visokim travama u noći na kiši.

Spajali smo se u rijeci daleko od obala stvarnosti, gorio si noćima, tjednima, mjesecima, drhtao si pod mojim vlažnim prstima u nekim pustim hodnicima Gornjeg grada moleći me, da ti ne odem iz zagrljaja.

Iz svakog žestokog mraka izlazio si sa grčem na usnama i snježnim dahom dodirivao moje čelo govoreći kako nikad nećeš osjećati tako kao što osjećaš tada i da nikad nećeš toliko uživati uzimajući ženu kao što uživaš dok uzimaš mene.

Uzmi moj pakao i pretoči mi ga, da umrem smrću sjene i bacit ću sva tvoja pisma, koja si mi pisao usnama, zaboravit ću sve staze, kojima si me vodio kroz noći, zaboravit ću te usne što su dodirivale i grizle moje grudi i tijelo i ruke koje su prebirale po strunama mog života.

Čekao si me, bio uz mene te silne godine, sagradio u pijesku jedan dvorac za nas i nacrtao u pjeni moje oči, dao si mi svoj život, lovili smo travanjske noći po Gornjem gradu, žestoko se voljeli u nepoznatim gradovima, padale su zvijezde dok si izgovarao moje ime.

Kad sam te vidjela, da si sazrio u sjeni i pod nebom budnog oka, onako plavook, visok i predivan, mudro i ranjeno si me udaljio od sebe, gurnuo me u daljine, kao bosonogi bijednik i još jadniji stranac, neprepoznatljiv, odlutao u pasju kućicu i od straha umro u sebi.

Sad si samo sjena sjene, koja više ne zanima mene, naša burna sudbina završila je, tvoj glas je ostao isti, živ zvonak rafiniran i provokativan, probudio je opet u meni onu žudnju koja spaja moj sjever sa tvojim jugom.

Ti nisi više onaj muškarac …. ja više nisam ona žena.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

ČAROBAN TRENUTAK

18.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 22.07.2005. u 7:08h | na portalu iskrica weblog
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE" stranica 7

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=60811

i 3.4.2005. objavljeno na portalu CORNER:

http://corner.hr.win8.mojsite.com/kolumne/slobodni.asp?id=4811

i 9.6.2009. objavljeno na portalu Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=23465

i 7.2.2011. objavljeno na portalu Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php/%0Bhttps:/www.youtube.com/tekst.php?id=57914

Majka mi je bila smrtna žena, opisana u nekoj legendi o brižnosti, a u nekom žestokom mraku ljudi su začeli svoju djecu i odvojili se od njih, da bi ih dočekali nakon određenog perioda.

U vrućim noćima mjeseca rujna otac je začeo mene, kako je i prikazano u šarenici mog oka i sa njegovim emisarima ušetala sam na ovaj globus držeći uzde života u svojim rukama.

Poput "lava" u zodijaku, što mi je i podznak, iskonska intuicija nadvladava stare strahove i potpuno duboko izražava sve dominantne emocije mog života.

Iz neke nečiste krvi rađaju se ljudi, kreću u susret jedno drugom, a tako sam i ja srela tebe, dijete-muškarca, rođenog izvan 'sakramenta svetosti braka', oca nisi poznavao, jedino majku-lavicu-dominantnu generalicu.

Taj sablasni krajolik tvog djetinjstva proteže se i danas nad površinom vode tvog života u kojoj vidim svetog skarabeja kako u svojim čeljustima pronosi Sunce novog svitanja, ali ti si i dalje u najdubljem mraku privida i iluzije.

Oprosti, što i danas u mojim mislima dodirujem tvoju plavu kosu i spuštam usne na te velike predivne plave oči.

U toj opijenosti tobom, živim sablasni život prepun opsjene i tajni i zaranjam sve više u sanjarenje i, naravno, susrećemo se negdje iznad zvijezda, otišao si, podvijena repa, povukao se u svoju pasju kućicu i u njoj umro u sebi.

Popij otrov s dna mora zakopanog duboko gdje jedino crna tama može doprijeti do nas i mislim, da mi je ovo "najmračniji trenutak prije svitanja, ovo je čaroban trenutak, znam da predstavlja rub "važne i dalekosežne promjene".

Pisao si mi pisma, koja nikad nisi poslao, pokrivao si me u snu, a nikad me nisi posjećivao, dodirivao si moje tijelo poput dalekog oceana, a nikada više nismo zaplivali zajedno, iz pjene smo nastali, u pjenu odlazimo.

Čekam onaj život za koji me moja smrtna majka rodila, koji je otac začeo u nekom žestokom mraku, odvojio se i nikad me nije dočekao na ovom globusu.

Tražim i danas taj trenutak prvog udisaja, jer znam da je to jedini put do moga raja...tražim i danas…

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

OD SVIH RADNIH SOBA ...MORAO SI UĆI BAŠ U SOBU DO MOJE!

17.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist sa portala www.hqwall.com

napisano 29.07.2004. u 17:08h | na portalu iskrica weblog
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=29363

i Kategorizacija: Poezija::>Ostalo || Datum objave na PM: 02/03/2005[1] objavljeno na portalu Pisaća mašina:

http://www.cip.hr/pm/tekst.php?user_id=545&film_id=4794

i 31.5.2011. objavljeno na portalu Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=63431

Od svih radnih soba pokraj moje, morao si danas ušetati baš u tu radnu sobu – do moje!, najavile su te neke ptičice… zvonili su telefoni:

"ne idi, tu je, sad je bio kod mene, mota se po prizemlju",…

"ne izlazi iz sobe, ide na 1. kat… polako, samo onako kako on to zna",

"ne otvaraj vrata, evo ga penje se na 3. kat…" i tako pozivi su stizali i terete oko vrata mi nizali.

Osjetila sam glad tvojih prepona još na 1. katu, stvarnost je kucala na vrata, mene je bilo sve manje.

Od svih radnih soba u cijeloj okolini morao si ući baš u tu radnu sobu do moje i morala je kolegica baš tad izlaziti iz sobe, da me vidiš kako nosim čašu vode i da nam se pogledu – ubiju...

Zagrljaj ledenog zraka što se spušta na –40 stupnjeva C nije ništa prema ubojstvu naših pogleda…jutarnje zmije su zaplesale svoj crni ples, a u odmaku od te stvarnosti ožiljci su se ponovo otvarali, izlazila je plazma ispod kože i formirala na bedru tvoje ime.

I tako ...na tržnici zmijskih osjećaja nije bilo ni taštine ni mističnih pustinjaka, bili smo samo ja i ti – dvije ubojice jedne ljubavi… od neke šeste godine do ovog dana, u nekom osmom trenutku postojanja bjesnilo je bolesno Sunce iznad tog komadića globusa gdje se odvijala krvava bitka.

Vidno polje se suzilo, prodefilirali su i početak i rastanak, a izmrcvareno truplo naše ljubavi zauzelo je počasno mjesto na tronu ubojstva, zločina, zmije su se sjetile tvoje zakletve mojoj majci, da ćeš uvijek biti uz mene, jer zakleo si se još jednoj umirućoj majci…. i otišao elegantno.

Ovdje si ostao… zločinac ti, zločinka ja, u našim tamnicama odslužujemo naše kazne i baš si morao baš na ovaj datum ući ponovno u moj svijet i srušiti tu staklenu šaradu života jednim svojim plavim pogledom.

Znam da će noćas Mjesec bolesno zasjati iza ovih sivih oblaka, znam da ću ubiti još ovaj komadić srca što kuca normalnim ritmom i znam da ću opet prokleti sve tvoje zakletve nečijim umirućim majkama, tim smrtnim ženama što su donijele na svijet neka bedra, koja si bjesomučno hvatao u tamnim haustorima Gornjeg grada, kao opsjenar ljubio u skupim hotelskim sobama i vodio u visoke trave kišnih noći, šapćući uzaludno: "bez tebe neću moći"….

A ja bih grijala svoje ruke u nečijem džepu na trećem peronu drugog kolosijeka mog života nekog dana na kraju sna, a ja bih za svilen dodir tog oka možda poželjela drugo suđenje za ubojstvo neke ljubavi, ja bih možda željela konačno pogledati u svjetlost bez straha – zaboljet će me te osjetljive oči.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

ON: "GLEDAJ I SUDI!" - ja: "Ne sudim. Samo gledam. "

16.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 09.05.2005. u 7:10h | na portalu iskrica weblog
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=53125

i 22.08.2009. objavljeno na portalu Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28606

Još iz daljine sam osjetila poznati nemir, kroz mene se provukla tajanstvena toplina i dok je pogled padao na nečiju siluetu, znala sam da si to ti.

U davnim danima označio si moju mladost, ostavio trajni žig svojih otisaka na mom tijelu, usmjerio si i moju sudbinu drugim skrovitim stazama gdje duša luta i traži u tom vremenu zlatnu knjigu otkud će pročitati svoj kraj i dok se udisaj prelamao poput razbijenog stakla, progovorili smo neke demonske riječi.

Kao i uvijek, tko nas je slušao – nije nas razumio, pokušao si mi predočiti svoje postojanje u tom trenu, samo sam gledala, a osnovne stanice tvog tijela su se raspšile i nisam vijedjela ništa... grobnica, taj trenutak – grobnica.

Led je pokrio naše vrijeme, ali led je zaledio i poglede, tvoj plavi pogled – led, moj zeleni pogled – tamni led gdje se još uvijek zrcališ ti, zaleđen u konture po kojima sam te prepoznavala.

Iz te gramatike sam pokušavala izvući poznate riječi, vibracije, tonove, pokrete, ali samo sam te osjetila, duboko u duši – osjetila sam besane noći, osjetila sam davnu vatru što me i sada grije svojom hladnom toplinom i dok je vani kiša prostirala sivu koprenu nad mojim gradom, ja i ti smo bili sami.

U tom trenu – posljednja selekcija mog srca se znakovito raspadala, a svima nerazumljivo – naše tajno raskrižje – ostalo je i dalje sa svojim križem.

Zato, dušo, objelodani sve nesporazume i konačno me pusti, da iz tog ukletog stanja konačno iz zlatne knjige života pročitam svoju sudbinu.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

PRAZNINA BIJELOG

15.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 2004. i ponovo objavljeno 17.05.2007. u 6:32h | na portalu iskrica weblog
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=172335

i 28.7.2009. objavljeno na portalu Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=27187

i 20.2.2010. objavljeno ovdje na blogu:

https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2010/02/1627270000/praznina-bijelog.html

Iz praznine bijelog izronilo je moje blijedo lice kao mlado drvo na zelenoj čistini, iz te praznine bijelog krenuh dalje, prema nekom brodu na mirnom jezeru što pokreće moje plavo nebo.

Tiša od noći, opet sam se poput zmije sklupčala ispod svog kamena iz mog razrušenog grada i pozvala sve vilinske suze natrag u umorne oči, legla sam ispod tog kamena iz mog razrušenog grada, dok neka djeca pletu vjenčiće od tratinčica i stavljaju na svoje male glave.

Bezimena, tiha, iz praznine bijelog opet u prazninu bijelog, u mir mira, bez nemira i bez pitanja između neba i Zemlje, postojiš li negdje, čekaš li me negdje, tražiš li me u drugim ženama i nakon tog shvaćaš: "ne, to nije ta" i ideš dalje.

Nemam više takvih pitanja, ostala je samo praznina bijelog i moje blijedo lice.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

ČOKOLADA

14.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 11.01.2008. u 23:25h | na portalu iskrica weblog
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=218147

Bio je to živ proces, promjene prirodno vezane jedna uz drugu, kao polarna svjetlost i noć…

Kroz grudni koš prolazi dah, hladnim laserom presječen, a nevidljiv oblak iznad čela, bez ravnoteže, suprotnost i san.

O, kad bi znao danas ono što si tada trebao znati?

I dok je pjenušavi pjenušac pjenušavo zapjenio moju stvarnost, oblak iznad čela postaje teži, sjećaš li se idealnih dana i one dvije ruke na tebi i je li moguće da te danas pitam: tko si?

Primiruje se noć, tvoja slika bez kraja luta ovom srodnom dušom, poput djetinjstva slatko zvučiš, kad izgovorim tvoje ime, vidim tvoju sliku bez kraja, jer što si stariji, to si mi bliži…

Naša institucija je sagrađena od svijetle opeke zlatastog sjaja, potrošio si već dosta neokrunjenih dana svog života i
opet, kao čokolada, tako slatko zazvuči tvoje ime, kad ga izgovorim, o da…

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

SJEĆANJA

13.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist youwall

napisano 8.10.2009.| na portalu Magicus
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=31634

i ponovo 14.6.2010. stavljeno na portal Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=45599

I opet sam pomilovala meka krila crnog anđela i opet su Svemir i ova plava planeta sklopili ruke i zastali u tišini i opet se na nebu pali tisuću i jedna želja odaslana iz mog crnog srca i opet umirem pod staklima noći... u tišini...

Razmijenila sam tajnu sa crnim anđelom, mekana tama me obavila i oduzela jedan dio leda, da bih opet pisala gorku šifru tvog imena, tumačila simbole i opet nestajala, kao rijeka što nestaje u nepovratu nakon izvora.

Mjesec se polako prazni, sve je tanji po rubovima, sve je prazniji u kutevima sjećanja... sjećanja, ti stražari vremena, još uvijek kucaju na vrata duše i prema položaju rotirajućih misli roje se ispred mirnog čela, remete neusklađeni sklad ovog nemirnog i vjetrovitog dana.

Znam, da iz sebe opet lomim komad leda, mrvim ih u oštre kristale sjećanja i bacam u svilenu tamu Svemira.

Hoće li mi donijeti dio tvojih nemira, hoće li zastati u tišini i pokušati odgonetnuti jednostavnu gramatiku moje duše?

Iz te misterije nemam odgovor, u toj misteriji i dalje dišem, osjećam ovaj prelijepi dan, tako vjetrovit, nemiran i prepun sebe, kao moje srce što je prepuno nemira i lutanja.

Tama je zauzela svoje mjesto u kutu sobe i čeka, a u ovoj sobi, zastale smo samo ja i... tišina.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

AKO SE OKRENEM?

12.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 18.07.2007. 13:03h | pod naslovom "SNOVI.STVARNOST.SAN" na portalu Iskrica weblog
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=185240

i 6.11.2009. i 7.9.2011. stavljeno na portal Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=33481

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=68043

Vrijeme mi nije vječno, iz dubine noći u plavom snu vidim tamnocrvene crvene ruže, misao je bljesnula i okrenula slomljeni dan prema kraju.

Ne radujem se sumraku, ne radujem se sjenama, teku misli, teče vrijeme, spržene livade zaoblile su fini pejzaž u grubi reljef i položio se ispred mene, tako da moram zastati.

Na usnama nema čuđenja, ali tko me vidi sada, dok ovo pišem?

Možda ću se okrenuti iza sebe, možda ću poželjeti vidjeti tvoje plave oči i u njima potražiti onu mirnu zavjetrinu?

Možda, ne znam, gledam odsjaj sebe u sebi, ne vidim se, oči su zalutale u beskraj i opet su te pronašle.

Daješ mi snagu za dalje, jer imam osjećaj kao da sam te zaboravila, a i nisam, jer glasovi anđela i mutni snovi uvijek podsjete na tebe.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

U SUSRET NOVOM

11.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 27.04.2004. u 23:15h | na portalu Iskrica weblog
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=21664

i 28.2.2010. stavljeno na portal Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=40086

Probudi me ove kasnoljetne zore negdje bez tijela i bit ću modra idila u dalekom svijetu pepela iza nas.

U zgasnutu riječ ne može stati ni dah vjetra što slijeće širokim krilima sa mog sjevernog neba i na dar mi nosi njegov led, a iz flomastera klize plava slova formirajući neke riječi i odvodeći me prema razdoru u meni.

Poslije tvojih usana i tragova zuba ne poznam više ni podzemne hodnike novog milenija otkud me dozivaš, da ponovno rastvorimo krila i poletimo u susret novom sjeveru.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

DODIR

09.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 26.8.2010. u 07.00h | na portalu Magicus
iz 4. zbirke "PLESAČ NA ŽICI"

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=49076

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=54541

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=93613

i 5.11.2014. na portalu Očaravanje:

http://www.ocaravanje.com/dodir-7/

Pročitala sam negdje, da ".. dodirom ukidamo iluziju odvojenosti..."

Dodirom anđela, majke, oca, supruga, djeteta, dodir voljene osobe ili dodir moj meni, pokušavam ukinuti iluziju odvojenosti od sebe dodirujući svoju dušu svaki puta kad zalutam u snene kutke mojih dubina.

Nebo je ovog ranog jutra bilo tamnoplave boje, a susret Mjeseca i Zore događao se baš dodirom tame i svjetlosti na horizontu, dok je Zemlja praznim očima gutala tu priču nenapisanu u bilo kojoj knjizi, nedoživljenu u bilo kojem susretu živih bića, samo dodir svjetlosti i tame, grleći se i pozdravljajući, donijeli su mi ovaj lijepi dan.

Potražila sam istinu u sebi, dodirom sam je taknula u duši, a istina je obukla bijelu haljinu, došetala do mene, objavila mi se i zasjala.

Kap po kap od vatrenih šifri bacam u daljinu izbijajući iz tame tvoje ime, ovo moje čudo od mene i cijeli Svemir, a Istina polako klizi niz prozore svijeta, zauzima svoje mjesto u svakom iskrenom srcu i čeka... čeka da se objavi dodirom istine u sebi, da bi se laž predala i zauvijek otišla.

Između svjetova nema ledenih granica, nema ničega, samo polaritet duše koja sama bira smjer i određuje svoj pravac kretanja.

Kad stepenice života polako krenu zavojitom stazom prema Vječnosti, dodirnut ću svoju dušu i pitati je: jesi li spremna, anima mia? i ona će me odgovorom odvesti u drugi dio života, a ja bez predaje lažnim formama stvaranja i iluzornim kreacijama praznih nadanja, počinjem unutrašnji dijalog – dodirom duše.

http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7889-53-1

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

TRENUTAK

08.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 26.10.2008. u 18:17 h | na portalu iskrica-weblog
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=269606

Iz dlana uzeh stručak vjetra, zalih ga sa tri kapi vode i zapalih na nebu jedan stih koji je izašao iz trenutka ove Zemljanke, a Luna se zatresla od bestidnog pogleda.

Vedrina i živost se osjetila u trenutku suočavanja, stajala sam skamenjena i vidjela tebe, u oku je zasjala suza i sanjam te u prizmi izlomljenog kristala, gledam svoje oči u sjeni tame.

Na oltaru noći polažem crvenu ružu kao prvi početak ove tamne večeri jesenje sonate bez umornog veselja, a ljudi rođeni i odbačeni od crvenog svjetla, lutaju ovim svijetom…nisu slobodni.

U igri ledenog zraka i toplog daha, u tom astralnom trenutku zaustavit ću ovaj stih na trećini tamne strane Mjeseca.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

NEKOME...

07.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 25.05.2005. u 22:59h | na portalu iskrica-weblog
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=54943

i 25.9.2009. postavljeno na portal Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=30814

i 18.2.2011. postavljeno na portal Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=58532

U zaklonu od raznih iskušenja, nudi mi se velika gozba i pamtim gorak okus nečijih usana, a nježan vjetar promjene prelama moja koljena, dok oči bljeskaju od želje za tamnoputim lovcem koji daje hrabrost, da me kao rasnu životinju dovede u harmoniju neba.

Znam, mnoge su od tebe digle ruke, jer si loše postupao sa njihovim zvijezdama padalicama i ni jednoj od njih nisi skinuo zvijezdu sa neba.

Ispod velikog osvježenja ovog jutra, dok osjećam tvoj dah, znam da si u mom centru... nevidljiv, prisutan, bezbojan, bez okusa si, bez mirisa, bez boje, malo lud, malo nesretan, malo poluzaljubljen u sebe i u ljubav.

Dobro je, da si prema meni takav - kakav si, jer bi me mogao naviknuti na sebe i tada vrijeme postaje beznačajno...

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

REGRESIJSKA LAMBADA

06.07.2016.

napisano: 1.9.2011. u 18.05h, a u knjizi je na stranicama 57., 59., 61., 62., 63. i 67., iz 6. zbirke DUŠA ANĐELA

Nakon smrti skidaš haljinu od ovog tijela, odlaziš preko jednog ''mosta'' u drugu dimenziju, tamo čekaš opet svoje vrijeme, a za to vrijeme dok čekaš, mapiraš put svog budućeg života. Sve ovo što sad proživljavaš i živiš, to si sam/a napisao-la tj. odredio/odredila. Mapa puta je djelo tvojih ruku, tamo na onoj strani i sve ovo što ti se događa, to si sam/a htio/htjela, na ovoj razini to sad nije jasno, ali na onoj razini - tamo na onoj strani, tebi je kristalno čisto bilo jasno zašto želiš, da ti ovaj život bude baš ovakav kakav ti je sada.

Bog... nije ni ON ni ONA, to je univerzalna ljubav, kao jedan ''bijeli oblak'', mekan, topao, pun zaštite i pun otvorenosti za odlazak i dolazak, duše odlaze i dolaze na taj oblak, hrane se tim oblakom koji je beskrajan i uvijek je sve do nas i odlazak i dolazak, glas je milozvučan, predivan, boravak u toj egzistenciji je prekrasan, ali mnogi moraju otići odraditi svoje zaostatke. Drugi ostaju i uživaju u vječnosti sa tom unverzalnom ljubavi, duše dolaze i odlaze, neke i ostaju zauvijek u toj dimenziji, s one strane u vječnosti...

ovaj tekst je napisan 10.8.2009. na portalu MAGICUS:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=27870

i ponovo napisano 1.2.2014. tekst za Temu mjeseca veljače 2014. na portalu MAGICUS

Prošla sam postupak regresije, vraćanja u prošle živote i to moja 4 života, proživljena prije ovog sadašnjeg živućeg života i ovdje sam napisala sve što sam tom prilikom bila, prošla i do kojih saznanja sam došla...(iako je ovo već bilo na magicusu, ponavljam tekst za odličnu odabranu Temu mjeseca

1991. sam ostala sama, drugi suprug je otišao 7.7.1991. i to je bio kraj braka, odahnula sam.

Domovina je bila u ratnom stanju, a u meni je tek tad nastupio mir.

I dok su sirene zavijale nad Zagrebom, ja sam počela pitati sebe: zašto mi je ovako baš kako mi je, zašto je u ovom životu sve baš tako kako je, može li biti bolje i gdje ću naći svoje odgovore? Gdje je taj korijen kojeg želim iščupati, a iščupati se ne može?

I kao slučajno, kolegica sa posla me uputila na jednu gospođu koja se bavi regresijom – postupkom vraćanja u prošle živote. Ime joj je bilo Đurđica Szabo. Nisam htjela hipnotičku regresiju, a gđa. Szabo je baš prakticirala regresiju postupkom vraćanja na alfa-nivo i dalje.

To mi je savršeno odgovaralo, dogovorile smo susret, otišla sam na par razgovora i dogovorila sam termin.
Neću se sad raspisati kako je bilo, koji je postupak vraćanja na alfa-nivo, ali samo ću reći jedno: savršeno!
I dok sam polako putovala tim čudnim dimenzijama, tako su i manifestacije bile sve, samo ne sa ovog svijeta (mislim time na moj svijet 1991. i 1992.).

1. ŽIVOT

Gusta šuma Cornwalla, Engleska, godina 17.stoljeće. Nalazim se u gustoj šumi i vidim dečka tamne guste kose, velikih tamnozelenih očiju, srednje visine od približno 18 godina, kako stoji bos u sivim hlačama, nekoj tamnijoj košulji i sa nekim krpenim šeširom na glavi. Vidim tog dečka (a to sam ja) i njegov život mi se odvrti u kaleidoskopu prasjećanja: ne znam porijeklo tog dečka, roditelje, rodbinu, ali kao da je pao iz Svemira u gustu šumu Cornwalla i izgubljen gledao oko sebe.

Sljedeća slika je taj isti dečko, samo stariji 10-tak godina, valja se i vodi ljubav u nekoj staji sa plavokosom djevojkom (ona ima bijelu pregaču na sebi, široku plavu suknju, bijelu bluzu i crvenu maramu na glavi, bucmasta je, ljepuškasta).

Vidim da je zaljubljena u tog čovjeka, ali on joj je obećao sve, samo da je dobije. Čim je završen ljubavni čin, on se digao, pospremio se i rekao joj da mora ići.

Sljedeća slika je taj isti dečko, samo sad ima oko 47 godina, po zanimanju je kotlokrpa, vozi natkrivena kola sa 2 bijela konja, u tim kolima mu je i dom i zakrpava kotlove (kotlokrpa). Ima jednog psa s kojim druguje i tako ide od sela do sela, živeći u tim kolima, zarađujući novac krpanjem kotlova i prevrćući se po nekim stajama sa raznoraznim ženama samo radi muške potrebe. Nikad nije volio niti jednu ženu ljubavlju, već samo tijelom. U njegovom životu sam vidjela samo to – tu nije bilo ni žene ni djece ni doma. Živio je u pokretnom domu, u zaprežnim kolima i putovao Cornwallom do svoje smrti.

Sljedeća slika je slika tog istog čovjeka, par mjeseci kasnije od njegovog 47-og rođendana. Stoji u staji, prilazi jednom boksu sa konjima, konj se propinje i zadnjim nogama ga udara u područje crijeva, gdje od udarca kotlokrpa umire (napomena: užasno se bojim konja).

2. ŽIVOT

Početak 18.-tog stoljeća, Irska, obala mora. Vidim djevojku duge svijetlosmeđe kose, velikih tamnozelenih očiju, u dugačkoj suknji neke smeđe boje, slične bluze, sa tamnijim šalom ogrnutim oko ramena, kako stoji na stijeni iznad duboke provalije gdje se more baca na stijene i razbija.

Vjetar joj nosi kosu, stara je oko 19 godina. Nakon te scene, vidim je u jednoj gostionici, kako poslužuje pijane ribare koji joj pokušavaju podvući ruku pod grudi ili suknju, ali ona vješto izmiče tim pokušajima.

Djevojka nema rodbine, nema nikoga, živi u toj krčmi, našli su je kao malu curicu ispred krčme, udomili je i odrasla je sa krčmarevom djecom. Ništa nisu ni lošiji ni bolji, nego su prema svojoj djeci, ali je počinju pogledavati bolje jer se razvila u jako lijepu mladu ženu. Pokušavaju razni muškarci doći do nje na razne načine, ali ona jednostavno izmiče.

Nije dugo živjela. Imala je 20-tak godina kad su našli njeno tijelo ispod one stijene gdje je stajala na početku slike: bacila se na stijene, a stijena joj je probila područje crijeva i tako mlada Irkinja umire (napomena: užasno se bojim visina).

3. ŽIVOT

Kraj 19.-tog stoljeća, brod u nekoj engleskoj luci. Mladi mornar stoji na brodu, ima 21 godinu. Neželjeno je dijete nastalo incestuoznim odnosom oca i kćerke.

Pobjegao je na brod iz strašne atmosfere u kojoj je odrastao. Nisam vidjela slike djetinjstva, ali sam osjetila taj njegov užas od kojeg je pobjegao. Kako je mladić nježnije građe (tamna gusta kosa, velike tamnozelene oči, srednje visine) drugi ga tretiraju pogrdno, ponizno, izruguju se s njim, jer to su svi mornari robusne građe, a on je građen kao djevojka. Nije dugo bio na tom brodu.

Jedne večeri ga je strašno zabolio trbuh, dobio je visoku temperaturu (informacija je bila da mu se upalilo slijepo crijevo) i mladić „umire“. Kao što se zna, na brodu stavljaju leševe u vreće i bacaju ih u more. Vreća sa mladićevim lešom tone na dno, ali mladić je živ, no utapa se živ u moru.

I najinteresantnije što je bilo u tome je da sam vidjela nešto astralno kako pliva prema površini, neku bjeličastu siluetu, a vidjela sam tijelo na dnu mora, no znala sam da je to duša i tad sam prvi put vidjela Dušu kako ostavlja iznošenu haljinu (napomena: užasno se bojim morskih dubina).

Nešto slično je prikazano na ovoj slici koja me odmah privukla, čim sam je vidjela.

4. ŽIVOT – je vrlo specifičan

20.-to stoljeće, oko 1917. godine (podatak nije točan, ali je jako blizu). Vidim mladu djevojku od 15-tak godina svijetlosmeđe kose i velikih tamnozelenih očiju kako stoji u Gundulićevoj ulici u Zagrebu (preko puta nekadašnje kavane „Corso“). Sa te strane, idući od Ilice Gundulićevom prema Glavnom kolodvoru postoje jedna ulazna vrata od teškog željeza. E tu, u tom haustoru je ta djevojka imala svoju prvu „mušteriju“, tu je „zaradila“ za hranu.

Sljedeća slika koju vidim je ta ista djevojka, ali 15-tak godina kasnije, ima stan iznad kavane „Corso“, ne radi, uzdržava je jedan stariji gospodin, stan je u tamnocrvenom brokatu (zavjese, jastuci, pokrivači), masivnog namještaja, ima čak i sluškinju.

Dobila sam informaciju o porijeklu te djevojke iz ovog života: ona je vanbračno dijete, polusestra moje mame iz sadašnjeg mog života, prognana kao mlada djevojka od 15-tak godina i prvo što je bilo je to da je dala svoju nevinost za koru kruha i tako je krenula u život.

Još je radila par mjeseci kao sluškinja u jednom stanu na Ribnjaku, odmah iza sadašnjeg kafića „Papagaj“, s desne strane, kad se ide prema Zvijezdi, stan je bio veliki, a u kuhinji su bile crno-bijele pločice šahovskog uzorka (uzorak šahovske ploče).

Tu je srela dušu Plave sjene, ali ta duša je samo bila prolazna stavka u njenom životu, nije je ni okrznula, ali je toj djevojci ostala u dubokom sjećanju, jer je duša Plave sjene tad volio drugu ženu.

Sljedeća slika je Zagreb nakon 1945.-te, nakon rata, ta djevojka, sad već žena u zrelim 30-tim godinama (ima negdje oko 37 godina) ide Ilicom u društvu muškarca u vojnoj uniformi, nekog kapetana. Sa tim čovjekom je bila u vezi godinu dana, on joj je kupio neku sobicu u kojoj je živjela još par godina do svoje smrti.

Umrla je od bolova u području crijeva (napomena: osjetila sam osjećaj napuštenosti, straha od samoće, egzistencijalnog straha, straha od toga da će me naći mrtvu, samu).

I kad je umrla (kao na ovoj slici, kao da 21 gram duše izlazi iz tijela), odjednom se Duša našla u jednom predivnom prostoru, bila je svjesna da više nije tamo gdje do tad bila.

Osjećala je ljubav koja ju je obavijala kao jedan prekrasan bijeli oblak, imala sam osjećaj da ležim na tom bijelom oblaku i odmaram se.

Tad sam čula (Duša je čula) jedan divan glas, koji je pitao: „Hoćeš li se opet vratiti?“.

Duša je rekla: „Ne. Sad ću se malo odmoriti, još se ne vraćam“.

Nakon nekog vremena, Duša je čula glas: „Hoćeš li se opet vratiti?“

Duša je rekla: „Da. Sad ću se vratiti.“

Glas je pitao: „Kroz koga želiš proći?“

Duša je rekla: „Vidiš onu mladu ženu lijepih velikih očiju što tako lijepo pjeva? Želim se kroz nju vratiti. Ali ne sad, još ću se malo odmoriti.“

Interesantno je to što i danas, ako nešto radim doma ili na poslu, nakon tog rada kažem: “e, sad ću se malo odmoriti”!

Ta žena lijepih velikih očiju što tako lijepo pjeva je bila moja mama u ovom životu, rodila me 1957., imala je 36 godina. Tata, stariji od nje 17 godina, tad je imao 53 godine. Mama me rodila nakon 18 godina braka, bilo je to čudo kako je rekao dr. Durst u Petrovoj bolnici, jer joj je funkcionirao samo jedan jajnik.

Trebam li ponoviti kako je ovaj život čudan i kako se poklapa sa godinama onog mladića sa broda iz 3. života? Stariji otac, mlada majka? I u ovom životu se moj otac odnosio prema mami kao da mu je dijete, a ne žena.

Čudno.

REZIME:

I, što sam saznala kroz ova 4 života?

Evo, taksativno i kratko:

a) užasno se bojim konja,

b) užasno se bojim visina,

c) užasno se bojim dubina,

d) osjećaj straha od napuštanja, osamljenosti, egzistencijalnog straha, straha od toga da će me naći mrtvu, samu.

Saznala sam i da ta duša, kako god se inkarnirala tj. reinkarnirala, nije nikad imala muža i djecu, te žene nikad nisu rodile niti su ti muškarci ikad napravili bilo koje dijete. (Ni ja nemam djece niti sam to ikad željela u ovom životu).

Saznala sam i to da ne znam porijeklo te duše, otkud je došla i kad se prvi put reinkarnirala na Zemlji.

Saznala sam i to, kad sam prolazila kroz taj zamišljeni prolaz, gdje me čekao izlaz u prošle živote, je to da sam samo provirila kroz maleni prozorčić veličine male rupe i sve sam to vidjela.
Korijen, koji sam tražila i htjela iščupati, je i dalje posađen i nisam ga uspjela iščupati.

Dalje nisam išla na postupak regresije. U međuvremenu je umrla gđa. Đurđica Szabo i ja sam izgubila kontakt za nešto takvo i zastala sam.

SADAŠNJE VRIJEME:

voljela bih ponoviti postupak vraćanja u prošle živote metodom vraćanja na alfa-nivo.

Ne znam, vidjet ćemo.

No, otkad sam to prošla, otkad sam iskusila i jako puno emocija o kojima ovdje nisam puno pisala, puno mi je lakše živjeti u ovom životu i prihvatiti sve ovo što mi je život donio. Mnoge informacije, koje su mi bile velika zagonetka, su se osvijetlile i dobila sam puno odgovora na moja pitanja koja sam postavljala u sebi i na koje nisam imala odgovor i puno toga mi je jasnije sada, nakon tog iskustva, nego mi je bilo prije.

Sve smrti, u sva 4 života su bile na istom području crijeva - dakle tamo gdje se nalaze jajnici i maternica.
U ovom životu sam imala 3 operacije u periodu od 1986.-1996. i da su mi izvađeni jajnici, maternica ne i da to ništa nije slučajno i uvijek umirala ciljano baš na tom mjestu, gdje su jajnici i maternica, dakle, onemogućena mi je reproduktivna funkcija.

Pitam se, je li to sve bilo slučajno i nije li taj korijen, kojeg još osjećam, nešto što ni podsvijest ne želi saznati, nešto što mi Duša još ne želi otkriti?

Sve u svemu, bilo je to jedno predivno putovanje.

Znam da se putovanje nastavlja i dalje.....

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=103546

http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj je 978-953-8054-20-4 za tiskanu knjigu Format: Exe (izvršna datoteka) za digitalnu objavu ISBN 978-953-8054-21-1 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

NEVIDLJIVI KOMPAS

04.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 03.09.2004. u 6:58h | na portalu iskrica-weblog
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=31551

Sreli smo se, riječi su potekle same, uzvratila sam šutnjom, jer samo šutnjom u sebi mogu te dotaći u nekom trenutku otvaranja.

Među nama nema zaleđenih rijeka varljivog leda preko kojeg se ne usuđujemo prijeći, samo jedan plavi san u koji se umatamo i vjerujemo.

Kupio si jučer jedno poslijepodne i donio mi ga na dar, obećao si pomaknuti zelene zavjese u mojoj sobi što ih je do sada pomicao samo vjetar, ali nemiran, nepostojan, završio si u vjerovanju, da se globus ipak vrti sam oko sebe, a ne oko tebe.

Velikodušno si me ispratio u zemlju snova šapatom ispod Mjeseca i kao mrtvi zavodnik odšetao u noć, vođen nevidljivim kompasom što te uvijek i uvijek ponovno vraća k meni.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

DIJALOG DUŠE

02.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 15.12.2007. u 18:57h | pod naslovom "PITANJE" - na portalu Iskrica weblog,
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=213188

29.10.2009. stavljeno na portal Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=32929

stavljeno ovdje na blog 17.7.2010.

https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2010/07/1628007769/dijalog-duse.html

i 15.9.2011. opet stavljeno na Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=32929

i dokaz krađe ove pjesme:

https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/2015/10/1631976235/nova-krada-duse-na-portalu-leptirica.html

i dokaz kako se može reagirati, jer su sa portala “Leptirica” odmah maknuli ukradno od kradljivice:

http://www.leptirica.com/ShadowOfSoul/blog/krada-pjesme-jadranke-varga-iz-knjige-sjena-duse/

Život nekih ljudi je pustinja, gdje ne rastu krila mašte i ne odvode ih u lutanja.

Žuti pijesak i žedan kaktus u duši pričaju priče osamljenika, pjesnika i lutalica, vjetar briše već rođene dine u pijesku, nailazim na pustinjaka, suhog i mističnog, koristim znakove neba, da bih objasnila tajne …

Znakovi… ispred mene… iza mene… u daljinama… reći ću nešto, ali tiho i najtiše...hladno je, koža ne osjeća dah.

Otkud vino na stolu, otkud svjetlost svijeće, otkud nebo u očima, otkud ova plava slova osvijetljena svjetlom duše?

Otkud? ...

Sve je to dijalog – duše.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

PAHULJICE U ZRAKU

01.07.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 18.08.2005. u 15:16h | na portalu Iskrica weblog,
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=63680

20.12.2009. objavljeno na blogu:

https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2009/12/1627125022/pahuljice-u-zraku.2.html

2.8.2011. objavljeno na portalu Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php/https:/www.youtube.com/tekst.php?id=66210

Od čega živimo?

Trajni smo poput leptira, koji provode noć ispod uličnih lanterni, pažljivo gledam kad se noć prelijeva u dan i slušam raznolike kombinacije glasova bez zvuka, vidim pojave i odnose koji se komešaju u molitvi, da se riješe saznanja kako je svatko od njih pogriješio u odabiru onog drugog.

Riječ je moćnija od izlaska sunca, od svih zidova našeg postojanja.

Zar još možeš zamisliti nježno lepršanje dolazećih pahuljica u zraku i njiov let?

Ja ne mogu.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author