Sewen

U ovo srce be san više nikom,
Ni da se približi, da išta pita.
Još uvijek pijem kavu s mlijekom
Di pogled puca na ilice Splita.

Sanja sam sinoć da ti je još stalo,
Neko mi je reka da spominješ mene.
Ja virujem da je srce moje odustalo
Kad pukne ta nit, sve nizbrdo krene.

Kao da ne postojim, dišem tek tako
Prevaren, neostvaren, nije mi lako.
Al' ja sam to bira,
Ja se iznervira...
I puka ,na tugu se navuka,
To je moja odluka...

Al' da grebe i peče puštam
Pari da u tome guštam
Sam i nemiran
Nevoljen i nevoljan...

Kemiji, fizici,
Sve naše se protivi,
I zakonu razuma
Al' ipak me gotivi.

Na stranama svjetova
Stanje za plakanje
Pušimo stavove
Ko duhan za žvakanje.

I sve je čistiu bezobrazluk među nama,
Prepušteni mi smo praznim ulicama,
Guši nas smeće i nemamo sreće...

Al' dovoljna je rapsodija, što nas mami,
Kao stijena podsjeća nas dok smo sami.
I sve što napravimo, uradili smo svjesno
Za nas neophodno, za druge neumjesno.
Za nas rajski, vanzemaljski - dobro je,
Izbijamo im iz ruku kamenje...

Još nisam izbrisao tvoj broj
Dok zaspati se trudim
Da ti ne naudim.
Prst sam maknuo sa brojčanika
Koja tužna slika...

Još nisam izbrisao tvoj broj
Pokušavam se smirit,
A bol se želi širit.
Prst u rokovniku, slovo D
I krene sve...

Bujica riječi me slomi
I opet sam u komi.
Opet sam na dnu
Sam u velikom krevetu.
A nisam naviknut na to
Da si nekom drugom anđeo...

Ko potrošen čovjek sam ja
Pa se čudim zbog razloga
A znam
Zbog čega sam nemiran.

Ko ledeni vojnik sam ja,
Čekam pisma do svitanja
I znam
Zbog čega sam nasilan.

Da me razuvjeriš, nema te
Prošlost mi život - ne sjećanje.
Tamo sam zauvijek ostao,
Tamo sam ovakav postao.

Potroši mi suzu sa kamena lica,
I reci da sve je smicalica,
Dozvoljena je i laž na koju ću pasti
Ako ću jači iz svega izrasti...

Ja sam na staroj adresi
Ljubav mi se rijetko desi.
Zatvoren u4 zida
Nit strpljenja, niti stida.

Podnio sam sve do sada
Zavolio ko nikada
I što sad dok borba traje
Što u tebi odustaje?

Našli smo se, što nam fali
Ko šamar budali...
Ne daj da te išta mori
Čekaju nas kolodvori...

Ovo je začaran krug
A put dug, predug...

Nije život gumica
Da obriše ljubav staru
Da je baci kad ne treba
Da je skrije u ormaru.
Nije život gumica
On sjećanja tvoja stvara
On sve pamti, on sve piše
To iz njega progovara...

Najprije sam u okove pao
A da nisam znao.
Krenula je tortura, tren zao!
Pa se otrovao.

Sve si svjesno izmjerila,
Bez da si me provjerila,
Odvagala sve u glavi,
Da sam ja taj pravi!
Ali nisam,
Nikada ti neću biti prisan.

Na nalogu moje ime piše,
Krupnim slovima.
I govori se tiho, tiše,
U simbolima,
Ti si ta, moja ubojica!

Prohujalo kao vihor neki,
Bili smo daleki,
A sada smo mi oči u oči,
Al' svejedno koči..

Sve si svjesno izmjerila,
Bez da si me provjerila,
Odvagala sve u glavi,
Da sam ja taj pravi!
Ali nisam,
Nikada ti neću biti prisan.

Ka i smokva ća ploda ne daje
Umotan u zelenu korotu.
Moje jutro dan ne pripoznaje
A tija bi doživit bar stotu.

Ja san tica ća dok leti, piva
Uvik mi je vitar bija s boka.
Malo san se tega nauživa
Za dobavit srića mi duboka.

Na sve bi se još naviknit moga
Ma ne mogu na to da mi smetaš.
Neće priko praga tvoja noga
A svaku se veče sa njim šetaš.

Na sve bise još naviknit tija
Ma san lice na tle ostavija.
Ka stara košulja izblidija
Tebe nikad nisan pribolija...

U svojim rukama držiš moj svijet.
Satkan od bola,
Sječe na pola.
Ja svaki trenutak još znam napamet
Samo se pravim
Dok ne ozdravim...

A ozdravit neću bez tebe ja,
Ova je bolest bez imena.
Samo te stisne tu blizu grudi
Bez da se trudi...

Umirem od pijanstva
Umirem zbog poznanstva
I svak me časti jer me zna
Al' još stojim na nogama.

Umirem pred licem pravde
Za mene baš nema nade.
Da padnem odmah, bilo bi lako
Al' ovo me ubija polako...

U svojim rukama ti moje držiš
Nema tu sreće
Na dobro neće.
Sigurno igraš, sve dobro kužiš
A ja se pravim
Dok ne ozdravim...

Ja bih kose raspletene,
Duge, crne, da na meni leže.
Dok se obruč oko srca
Polagano steže.

Ja bih oči zaljubljene.
Nema suza, sve je kao prije,
Jedan prsten oko prsta
Da me sad ugrije.

Iz duše uzasi ti kliču
A ti si sa njim otvorila priču...

Sve tajne uvijek na vidjelo izađu,
Kada me neke tužne pjesme nađu.
I pijem do nekih sitnih sati,
Jer ne može srce tugu da prihvati.
Iz mene niče, a iz mene viče,
Taj se život mene ne tiče....

Više mi ne izgovaraš ime
Ni u ljutnji
Ni u šutnji.
A ja sam raskrstio sa svime
I slab sam ja
Od poraza.

Odužit će se ovaj tren
Dok sam zamišljen...

Više me ne gledaš kao prije
Mokrog kišom,
Čak ni krišom.
A srce ti znam raskrstilo nije!
Nisi baraba,
Ipak si slaba!

Odužit će se ovaj tren
Dok sam zamišljen...

Sve dok je oblaka, nek te sjećaju,
Da prolazno je sve.
Snovi se ostvare pa izgube...
Jer ima ih iznad nas i vjećaju,
Ne žele da shvate
Pa nas blate!
Možda smo i zaslužili
Kad smo se rastužili.

Znam da nisam Argentina da zamnom plačeš,
Ali kada odem, svejedno znat ćeš....

Kad isprobaš sve varijante,
Mene ispran ponos guši.
I srce ostavljam kraj kante
Nek od svog se jada sruši.

Ti si vatra za sva moja ljeta
Oluja što kida proljetno cvijeće.
Za tebe slava, za mene šteta,
Za mene varka, za tebe umijeće.

I nemam motiv da te branim
Da se starom srećom hranim
Al' imam vjeru u potpune strance
Jer sam rođen kao freelancer!

Gradom ljubav tražim!
Pa sam ka prosjak pa se stuka.
Ja više ne znam ko me skinija
A ko obuka...

I ne vidim se ću proć.
Svit se češe, ja u gužvi od noći slip.
Štufan od vrućine
Stojim nasrid Rive ka i kip.

Ka da sam naša zlatnu žilu,
Demonstriram silu!
Sve dublje tonem u sivilu...

Bez crvene si mrak,
Jednu je ribu privarija rak!
Blizanci! Opet sam u zamci!

Ratujemo k'o ratnika dva
Nepopravljiva!
Bez glasa, bez jeke,
Sve to iz dosade neke...

Držim te na nišanu, padni,
Pa i dan je radni.
Vikendom ne važi,
Vikendom me tu ne traži.

Do kada ćemo igrati se,
Za neosvojeno prestolje.
Za imaginarne bodove života
Šteta i sramota...

Nas dvoje, dva fosila,
A mogla je bit idila,
Pa nam život posta ko prosvjetna nota
Šteta i sramota...

Lakše mi je kad te vidim
Namjestim um da ne sluša.
Zamrznuta mi je duša
Lakše mi je kad te ne vidim.

Nisam rođen da bih patio
Osjećaj me lažan prati
Teško srcu da prihvati
Opet bih te sebi vratio.

Život vrti me u krug
Zimski dan se čini dug
Noć u miru bi mi prošla
Kad bi došla...

Život mi je tanka nit,
Tko će dušu prevarit
Da ne pukne ovog trena
Zavoljena...

U lavandi si se skrila,
Al' te nađoh ja.
Tu si davno samnom bila
Moja jedina.

Prije zore, prije mraka
To se dogodi.
Ljubila me žena svaka
Nitko kao ti!

A ja lud od sebe
Nisam shvatio
Pa se pitam da li sam se
Kasno vratio.

A ja lud za tobom
Sve ću spaliti.
I što mogu nego cijeli
Život žaliti.

Dok na nebu zvjezde sjaju
Nadat ću se ja
Da ću s tobom bar u raju
Naći spokoja.

Ako dođeš, ponesi osmjeh stari
I ovaj ugođaj ne kvari.
Nećemo se prisjetiti suza
Još si uvijek moja muza.

Ako dođeš donesi vrijeme prošlo
Sjećanje je uvijek dobrodošlo
Nije vrijeme da nas suze peru
Pođi samnom na večeru.

Svijeće i orkestar što svira,
Ne znam da li tebe sve to dira,
Bijelo vino, pogled koji tinja.
Jer za mene sve je to svetinja.

Ja uvijek ću te voljeti, to znaš
Od prvog trena meni pripadaš.
Iako nas dijele neke svađe
Tebi lijepu riječ duša pronađe.

Podjelili smo uloge, zauzeli strane,
Da se našim strahovima naše boli hrane.
Zamrzili smo svitanja, odraze u rosi,
Pa nam vrijeme koje teče nadanja raznosi.

Hoću li te ikada više naći,
U sutonu makar,
Kad nebo kao bakar, sja,
I sve je fantazija...
Hoću li te ikada više htjeti,
Il' mene ti,
Da se više ne zaboravi....

Kad sjećanje zamiriše,
Samo sjeta samnom diše.
Pa ti tužne pjesme piše.
Čini mi se još te želi,
Još se srce na dva dijeli,
Samo ti,
Ti se nećeš vratiti...

Izgubili smo puno više nego što smo dali,
Dal bi ikad bilo sreće da smo za bol znali...

Mirišeš na višnjevaču
Za tobom mi oči plaču.
A najviše jetra vapi
Pijem je do zadnje kapi.

Od slatkoće usta stišćem
Žalostan sam pred otkrićem
Da se neće desit čudo
Ostavit ćeš me, ti ludo!

I moram pit
Ka i drugi svit!

Neće tuga da popusti
Dok joj ime ne izustim
A kad rečem slova tri
Još je gore, majke mi!

Ana, ne seri!

I dok čekam taj jebeni telefon
Da zazvoni
Da mi kaže, da mi šapne
U tri se materine goni,
Makar to!
Dok se nisam napio.

Ja pobjednik svih tužnih misli
Ratujem sa sjenama
Previše se družih sa muškarcima
Mjesto sa ženama.
Živote životinjo
Evo sam se napio.

I gdje ću pijan
Od tebe ismijan
Ni zgrijao se nisam,
Još mlado mlijeko sisam.

Jer što bi trijezan
Sputan i zavezan
Konobar ne budi loš
Ma daj mi još!

Ko da ste se udružili, bol i ti,
Pa mi razarate ono što se ne vidi.
S tugom si u rodu, na mojoj adresi,
A proklinješ me - budi to što jesi!

Ne pitaj me ništa, mogu umrijeti,
Jer svi odgovori tebi su ko uvjeti.
S tugom ti se pjeva, na mojoj adresi,
Dok proklinješ mene - budi to što jesi!

Vremena se mjenjaju, a ljudi ne.
Ko što istine dvije ne postoje,
Plus i minus se jednadžbom ponište,
Rezultat me boli, al' točan je...

Kažu da se srce smekša skroz,
Ako priko trnja prođeš bos.
Sve se lako znaj ispravit da,
Kupit u prsi, to ne valja!

Ako dođeš sa lipim buketom,
Učinit ćeš njeno srce metom,
Ona past će jer pala bi svaka,
Žena neće uvik na finjaka,
Ženi triba i pola luđaka.

Falija si, sad se frigaj,
Ma se isto ne sekiraj,
Sve će znaš na svoje doć,
Samo triba znat i moć.

Falija si, e pa šta ćeš,
Ali vrlo brzo znat ćeš,
Sve se stiva, sve se vrati
Hrabre ljude srića prati!

Više ti se ne nadam,
Više te neću zvati.
Ko lažna riječ propadam,
- Možda se vrati!?

Više me briga nije
Ta misao me bode,
Debela kiša lije
Duboke vode...

Ja sam u šalici sitan talog,
I lažem srce da prekine
Al' ne treba njemu nalog
Da za tebe brigu brine.

Živim tu laž, laž me hrani
Živim tu laž, laž me rni
Tako je to
Probao sam pa se opekao....

Jubav je luksuz po stare dane,
Ne dam ni sekund da tu ostane
Nije to za me
Zavolit stra me.

Jubav bi mogla da mi prisudi
Da po stare dane čovik poludi
Nije to za me
Nisan za drame

Kad ode život u vitar, cili
Sto te sitnica od svega dili
Kad ti se pari, drugi ne stare
Moš samo napisat memoare.

A kvragu ja neman ni to
mene je uzelo...
Šta je - je
Prida san se....

Zadesilo me pa sam totalka,
Ti ni prstom nisi makla,
Glupo muško zagrize ka pas
I sad još pijem radi nas.

Stislo me je, nada se nisan,
S kim sam to ja bija prisan?!
Glupo muško, stisne, ne pušta,
Misto da sad lipo gušta...

Snimija san te sa njim,
I učinila si me nestritnim,
Vrata sriće mi se zatvoriše,
Ne opraštam ni sebi više.

Niko me nije tira
I zato san se iznervira,
Jer volija san 101 na sat
A sad moran stat!
Pa da nije za proklinjat....

Raznesi usnama riječi mutne
Makar šapat nek' me šutne.
Nemam snage da se oduprem
Ni da ostanem...

Raznesi usnama rečenice
O moje obojano lice
Nemam snage da ti prkosim
S tim se nosim...

I prenesi me s mjesta na mjesto,
Presadi, proljeće mi budi.
Ti si to radila prečesto
Još jednom se usudi.

Od gledanja nema ništa
A meni bar to nek ostane
Od gledanja do gledanja
Da sreća mi ne prestane.

U mom si društvu omiljena još
I kada pronalaziš izgovor loš
Barem si tu,
Slike ostaju!