Sewen

Podjelili smo uloge, zauzeli strane,
Da se našim strahovima naše boli hrane.
Zamrzili smo svitanja, odraze u rosi,
Pa nam vrijeme koje teče nadanja raznosi.

Hoću li te ikada više naći,
U sutonu makar,
Kad nebo kao bakar, sja,
I sve je fantazija...
Hoću li te ikada više htjeti,
Il' mene ti,
Da se više ne zaboravi....

Kad sjećanje zamiriše,
Samo sjeta samnom diše.
Pa ti tužne pjesme piše.
Čini mi se još te želi,
Još se srce na dva dijeli,
Samo ti,
Ti se nećeš vratiti...

Izgubili smo puno više nego što smo dali,
Dal bi ikad bilo sreće da smo za bol znali...