Sewen

Kemiji, fizici,
Sve naše se protivi,
I zakonu razuma
Al' ipak me gotivi.

Na stranama svjetova
Stanje za plakanje
Pušimo stavove
Ko duhan za žvakanje.

I sve je čistiu bezobrazluk među nama,
Prepušteni mi smo praznim ulicama,
Guši nas smeće i nemamo sreće...

Al' dovoljna je rapsodija, što nas mami,
Kao stijena podsjeća nas dok smo sami.
I sve što napravimo, uradili smo svjesno
Za nas neophodno, za druge neumjesno.
Za nas rajski, vanzemaljski - dobro je,
Izbijamo im iz ruku kamenje...