SPLAV
Ne pitaj me noćas ništa
Prospi pepel sa ognjišta Stavi ga na svoje rane, Da ne vidim dan kad svane. Lakše će ti tada biti Ovaj život prevariti, Ako vidim da ne boli Da te netko drugi voli. Jer ja, nisam te vrijedan ni jednog trena Zbog mene, patiš ko svaka druga žena, Koja se, usudila srce da mi zgrije Ostavi me, bolje sad, bolje ti je što prije. Ti možda znaš, ti možda jesi, Ja sam ti greška, koja se desi, A koju pamtiš kroz život sav Ja nisam kopno, ja sam tek splav. Ne pitaj me noćas ništa Znam napamet ishodišta Gdje bi samnom, vječno sjetna Idi, idi budi sretna! |
MAKNI NOGU SA GASA
Makni nogu sa gasa,
Ajde malouspori, Ipak ljutska smo rasa, Ma di gori? Vrag je odnija prišu Ajmo sad laganini, Pusti druge da dišu, Ma ne brini. Kad smo pali kolina smo stukli, Poslin smo se ka i krpe vukli, Ne moremo sami bit Zato valja usporit. Brza je mašina, Digla se prašina, Skreni desno do onog motela, Pravit ću se da si me otela. Tamo ćemo prinoćit do zore, A u zoru gledat ćemo more, Nema veze, bonaca il' bisni, Ti se samo pored mene stisni. |
ČEKAM
Jednom sam pronašao put,
U pravcu gdje će sunce zaći. Tu si me čekala nekad, I opet ću ganaći. Pili smo rosu tog jutra Disali zrak sa planina, Otkad si otišla, čekam Al' ni tebe ni sina. Samo za suze znam U njima se otapam, I čekam vjetrom ometan Da s vama budem sretan. |
ODIGRATI KRAJ
Mjesec je samo silueta
Večeras mi i on samo smeta. Tumaram u polusnu Misli me čekaju. Opet ću noćas zažalit sve Opet ću tugom nahranit se Al' sreći me baci I kad podbaci. Jer ja sam prekinut u trećem činu, Al' sa tobom dodirnuh veličinu, Ja sam prekinuo drugu smjenu, Al' se natječem u istom trenu Odigrati kraj A ti me nadigraj. |
MOJ GRAD
Moj grad je slučaj
Doma se zaključaj, Ne ćiri kroz koltrinu U pizdu materinu. Moj grad nije važan Moj grad je lažan, Tuku pedere i đake, Sve ide na šake. Moj grad mrzi cigane I sve dopingirane Moj grad mrzi Srbiju Jer Srbi sve ubiju. Moj grad je provincija Ko slika Da Vincija Od bogatih gradova Da nema gadova. Kad ne bude lopova Neće bit topova Idem se seliti Druge veseliti! |
FANTA
Jutros san se rano diga
Priko neba svitko žmiga Ne spava mi se, Ne spava zbog nje. Ona kaže, ide na put A uzela je i kaput Vani lito je Neće vratit se. Nismo više mi u modi Dobro znan di ovo vodi Nisan pija, ma me manta A moglo nam bit je fanta Fanta-antastično Ili tome slično, Ma u grlu jako steže Grejp se da tonikom veže. |
NIJE LJUBAV DUGME
Mostovi se grade da premoste
Svijet putuje da dođe u goste I da rijeke stanu teći Sve mostove valja prijeći. I da gosti budu siti Goste valja počastiti. Sadili smo iza kuće brezu, Imali smo puno važnu vezu. Grane su se povijale, A mladice proklijale, Raznio je vjetar sjeme Pošlo vrijeme u nevrijeme. Nije ljubav dugme da je zašiješ Nit je čaša vina da je proliješ, Nije ljubav, uzmi, vrati Ne možeš je otimati, Nije ljubav kad pođe po zlu, Da te prati, već da pratiš nju! |
SVIRAJ ONU TVOJU SAM
Ti si sjela preko puta
Niti malo zabrinuta Prekrižila ruke tanke Ko u sceni Casablance. Tvoji pokreti nejasni Film sa titlom koji kasni Ja te gledam, ja te mjerim Kako da te razuvjerim Nisam ja Ona mene je poljubila. I svjedoke imam zato A ti bacaš sve u blato Kad me nećeš neka mrem Sviraj onu tvoju Sam! S namjerom si čistom sjela Da bi mene razapela, Kovčezi su već na traci Zbogom kažeš Casablanci. Tvoji pokreti su jasni Kako da ti sve objasnim Ja te gledam, ja te mjerim Kako da te razuvjerim Nisam ja Ona mene je poljubila! I svjedoke imam zato A ti bacaš sve u blato Kad me nećeš neka mrem Sviraj onu tvoju Sam! |
OD RUKE...
Ona dimi ka ferata
A ja san se ćapa pjata Nek odmori poslin ića Za mene je ovo sića. Udrila je i makjato, Ja ću kuću oprat zato, Neka baterije čuva Ja san i za sutra skuva. I posteju san namisti Lancuni su bili, čisti. Nećemo se valjda karat Niti ćemo pregovarat. Već mi zazubice restu A susidi nek se žestu, Ako bude malo buke Znači pošlo mi od ruke... |
RIBARSKI DUET
U mriži se slabo vata
Ako ne znaš s njom baratat, Ako ne znaš pusti mene Ja ti dobro poznam žene Ja sam vitar od rođenja Mali, pali, doviđenja. Misec blizu, more ulje Odavno sam natra žulje. Slušaj šta ću ti pokazat More motor ti zakazat Sve aspekte daj promotri Da te mali ne sramoti. Kad na prvu ne uvati Triba malo pričekati Iman za te novo geslo, Ajde mali sisaj veslo. Nije jubav tica, da odleti Nije problem mrižu razapeti More, rijeka, slanije il' slađe Bitno da se dobra riba nađe. |
IZMEĐU ČEŽNJE I PONEKOG NEMIRA
Ne volim jutra ova snena
Ni trag sa neba zapaljena Ne podnosim bol, A dala si to. Životu htjedoh dati reda Dok vjerno sjećanje me neda Eh da nestane Da prestane... A ti ni riječ mi nisi rekla Mada sve si samnom stekla, I nestala u pravcu tuđeg dodira Između čežnje i ponekog nemira. |
LUD
Ja sam oblak što je zapeo za brijeg,
S druge strane vjetar remeti mi bjeg. Život mi se prosuo kroz kratak rok, Samo rijeke teku, imaju svoj tok. Ja sam oblak pa sam kišu nosio, Nisam čovjek da bih te isprosio, Ti si žena - vjetar, rijeka zelena, Ubila si čovjeka zavedena. Da mogu birao bih riječi, Al' svejedno ćeš mi svaku riječ sasjeći, To tvoj je sud I ja sam lud. Lud za tobom dok me gaziš, Sreću mi na slamku vadiš, Lud za ludilom u sebi, Hladan k'o da sam od mjedi, I gledam se u čudu To mora da je voodoo... |
LEA
Od tebe se savijam samo
A navodno pripadamo... Razum i mozak se dile, I ništa ne ide bez sile. Jel' ti to meni pritiš? Zbog tebe imam gastritis, Ti likuješ u nercu Ja s čirem na dvanaestercu. Svima si petala roge A ideš na vježbe yoge. Dođe mi sist u avion Il' bacit se pod kamion. Šta san to Bogu zgrišija, Da Vrag mi je želju uslišija. I zoven ti, zoven ti ime Di san to prosuja sime... Jebiga Lea, ne ide, Drugi to isto vide, Ti s drugim nađi uzglavlje A ja ću vratiti zdravlje. Mislin na svoju sriću I ja sa društvom pit ću. Šutit ću i ja na kraju Ionako te predobro znaju! |
VRIME JE ZA UBIT OKO
Ća je dobar ručak bija
Gazdarice svaka čast. E sad bi se opružija Aj mi nemoj vadit mast. Usluga je za 5 zvizda U hotelu bolje ni Ja te nebi nikad izda Jer si prava majke mi. A sad malo priču molaj Po živcima mi ne kolaj, Vrime je za ubit oko Mrtva ura, prošlo dvi. Tako kaže i moj Joko, Da se čovik, odmori. Vrime je za ubit oko, Uteć malo, bar do tri, Pružit noge, poco, poco Aj legni samnom i ti! |
ONA
Prošlo je pola vijeka
Ljutskog dabome. Još onu koja čeka Žele da slome. To ti i život nije Govore laži. On sada negdje pije, Drugog potraži. Ali ne, Ona njih i ne čuje. Ona me voli I kad je boli To ljubav je. Znam da sam stoput i ja Pao na testu. Našla me policija Da ljubim cestu. Od sviju sam se krio Svi su me kleli, Uh što bih se napio, Kad bi me sreli. Ali da, Ona me je čekala. Ona me voli I kad je boli, Nju volim ja. |
12. KAT
Na 12. katu plava je soba,
Balkon na kojem suši se roba, Tu žive najljepše sise u kvartu, Duracell stavljam i bacam Vartu. Nikad mi nije bliže ni bila, Ne sluti da gledam, koja idila, Baterije nove i prvi u startu Znam da izigravam Bonapartu. Osvajam skriven iza roleta Ona je centar od moga svijeta. Samo još uvijek ne zna za to Jer nisam joj se javio. Teško riskiram, planove kujem Od nje baš ništa i sve očekujem. Htio bih da mi bude naj cura Dokle se drugi još ne ugura. |
LAKU NOĆ
0:36 pokazuje sat
I SMS - objavljuješ rat. Odgovor šaljem, smiri se stani. Kada osvane, idemo vani. 0:50, poruka devet Odavno htjedoh ići u krevet Vrijeđaš i psuješ, jesi pijana? Ako si pila, dođi za dana! Odjavljujem... Uspavljujem... Sutra ćemo riješiti, Sutra ćemo tješiti I tebe ja i mene ti Laku noć i mirni sni. 6:52, stota poruka Cijelu noć si pisala, Pismo za mene uz jutarnji čaj, Obznanjuješ da je kraj. 9:23 pokazuje sat Okrećem broj, ne prestajem zvat Moćnici zla u meni se stisli, Što pijan laže to trijezan misli. Odjavljujem... Uspavljujem... Možemo li riješiti, Možemo li tješiti, I mene ti i tebe ja Ili sve je zabluda... |
OD SNA
Mene nitko ne pita,
Kako sam proveo dan I jesam li gladan i umoran. Moje pjesme nitko ne čita A svima sam ih pisao, ja znam Sad ih magli prepuštam. Tinta se sasuši, Svjetlo se priguši, Utapam se ja Ozidan od sna. Mene nitko ne pita Koga sam tajno ljubio, Za kim sam dušu izgubio. Slomljena srca al' mahnita To nikome neću pokazati Al' vrijeme će dokazati... |
KLETVA
Bojim se, potrajat će ovo.
Niti glasa, od pisma ni slovo. I past će mrak, To bit će znak Da me ne voliš. Bojim se, rana neće srasti, Ljudima ću sve što mogu krasti. Bez grižnje savjesti Ću dušu zavesti Jer me ne voliš. Samo sam od tebe želio, Da se rastanemo kao ljudi, Zbog sveg što sam s tobom dijelio Da mi kažeš, zbogom, sretan budi. Bacila si kletvu u moj dom, Ja sam zvijer, a ti bez mira jesi. Glasna jeka udara ko grom, Na mojoj i na tvojoj adresi. |
200 ILJADA SVITA
Zanimija bi svit o lipote njene
Kad iz kuće priko grada krene. Di san se upleja Ne dira se tleja Sa visoka strilja A sve ka od milja. Zanimija bi svit kada je opazi Pomakni se oće da te zgazi. Ma da nije tak'a Odma bi se maka Proša bi bez riči Al' tak'a mi sliči. Samo se u svoj njenoj finoći sakrilo sunce i mirno će proći. A 200 iljada svita Samo za tebe pita 200 bi iljada duša Tebe tilo da sluša Jedan od njih san i ja A ti me nisi ni primjetila. |
KARANJE
Ako znadeš varat
Moramo se karat A meni ti karanje Dođe ka odmaranje. Dok ne pukne šušta U tome bi gušta. Ma nisan o grubih riči To na me ne sliči Al ako'š me dizat Moraš sve polizat. I nisan o šporkarije, U miru bi prije, Al' ako'š me zezat Odma ću te vezat. Ako znadeš varat Moramo se karat A meni ti karanje Dođe ka odmaranje. Dok ne pukne šušta U tome bi gušta. Ma nisan o šporkarija Samo bi se smija, Oš me činit plakat? To neću prižvakat! |
ZAR TI ODRAZ MOG STANJA NE GOVORI NIŠTA?!
Zar ti odraz mog stanja ne govori ništa?!
Olako sam se prepustio oblacima Da sivilom prevladaju, Da pod moje trepavice donesu tjeskobu. U Tebi vidjeh spasenje, Pa se slobodno i bezglavo ponašah. Al' ljubav je krivac za neutemeljene nestašluke, Ljubav koja je privid ostala Jer to i bješe... Ja derutnim stajalištem vlastitog sebe Ispoljavam grižnju na različite načine, Čineći sebe spodobom u sjeni. Ne vjerujem da će smiraj utihnuti za mene, Bar ne u neko srodno i blisko vrijeme, Pa se kažnjavam sklonostima Na granici ujedinjenja sa strahovima. Ti, Ti ćeš i dalje ostati svoja I kažnjavanjem pročitanog srca znati Stati mi na kraj... Kojeg priželjkujem dušom suhe smokve. Sladak i kratkotrajan... |
JUTARNJA HALJINA
Na tebi haljina, od jutra tkana
I šminka, malo pretjerana. Vidim te jasno, jasnije. Nećeš se javiti kasnije. Htio bih usnuti u tvom krilu Al' ništa ne ide na silu. Pa te promatram iz daljine S uzorcima jutranje haljine. Ona prikriva siluetu, Najljepši prizor na svijetu. Sliku koju ne smijem taknuti, Zbog koje ću se maknuti U osamu i tugu Jer ne želim neku drugu. |
TUŽNA PISMA
Nevera će, zaškurilo more,
Galebi se s ladnim vitrom bore, Kalete su o nemira skliske, Sud će svita na sve jude Spliske. Sva se vira zgužvala pod čelo, Sud je svita, sve je započelo, Nima niko, da nam čast obrani Svit o svita, svi smo izigrani. I ća nas spaja Osim tog straja, Nikad niko neće znat. Vrime nam je umirat. Da smo znali i drukčije tili Još bi uz nas bija ti svit bili. Spalili smo sve na tu lomaču, Ja ka dite, evo zaplakat ću. Tribali smo jedni druge pazit, Zgazili smo, ća smo mogli zgazit, Sve će odnit, vitar i nevera... Tužna pisma, ispala iz pera..... |
ŽUDIM
Niti znam pjevat, niti znam svirat,
Al' znam se ljubit i znam te dirat. Ni bilderima, nisam ni sjena Al' znam što je red i higijena. Nisam ni glumac za serijale, Al' za te' imam sve riječi hvale, Sve što ja nisam, sve to ti jesi, Danas se opet na mene istresi. Ne žudim za urbanim stanjem, Ne žudim za imenom, zvanjem, Žudim za tobom samo A mi se ne poznamo! |
TVORNICA GRIJEHA
Ljubav ko vihor, dođe i ode,
Tko zna gdje naši, putevi vode, A put krivuda, prašina guta Makadam stari, poznata ruta. Ljubav ko neka, navika stara, Kao reklama, mami i vara, Sve ima cijenu, jeftino, skupo, Što bješe važno, postaje glupo. I sve je manje bora preko lica, Kad se usne zategnu od smijeha, Sa polica, sreće nestašica, Postali smo tek tvornica grijeha. |
MOJ SOKOLE
Moj sokole, rano raniš,
A sa menom ne divaniš. Na ognjištu, studen, zima, A još suvih drva ima, Kruv je stari ma se mrvi Bija si mi uvik prvi. Ladna suza lice štipa Bila san ti jednom lipa Razvija si krila svoja A s drugom si dušo moja. Šta je srcu drago, sveto Sad oteto i prokleto, Neću pitat di si bija, Ništa nisi ostavija. Moj sokole, rano živa Neka ja san za sve kriva Kad poželiš gnjizdo svit Mene više neće bit. |
SVE ŠTO JE OSTALO IZA
U požaru koji je buknuo, izgubili smo sve
Staru garderobu i fotoalbume. Ostaci bicikla, kauč i deka Prošlost što više na nas ne čeka. Od prošlog života, zatvoreni ormari, Ja sebi rekoh, to tek su stvari. Tko za tim žali, taj nema sreće Volio nije i voljeti neće. I sad kad vidim izbliza Sve što je ostalo iza Meni je žao San nam je pao, Propalo je sve I nema te. |
S TOBOM JE VRIJEDNO
Ti uvlačiš me u rat,
Ja tebi sam jeftin sat Oznaka krivog smjera, I barut sa revolvera. I ponavljaš što već znam Ko kaput sam raskopčan, Dozvoljavam, rani me Navuci se, hladno je. Pretvorit ću se u što hoćeš, Kad pokraj mene opet prođeš, Razum će jedno, a srce treće, S tobom je vrijedno i kad nas neće. |
DOBRA GENERACIJA
Lipi li su škoji,
Sve in dobro stoji, Ako su bez svita Ko još za njih pita. Ne valja se žalit Prošlo valja falit, Danas živit želin I da se veselin. Ajde svitu, nemoj plakat I ovo valja prožvakat. Jer će danas - sutra bit, I nas povist će odnit. Nek nas dica dice pamte Da nismo za folirante Ja san davno bis odbacija Jer smo dobra generacija. |
BENEFICIRANI
Došla si ka vitar, oni topli s mora,
Taman mi se oko srca stala stvarat kora, Ovi vitra godi jer ladno mi nije, Poslin san se pridomišlja, di si bila prije. Pričali su svašta, ko to more slušat, Sve će otić u ariju, ti neš meoć izdržat. A evo smo skupa, godine ka dani, Otkad si u mojoj kući, ne izlazin vani. Čitaš misli i ugađaš, Dobro, digod se i svađaš. Ma sve ima svoju draž, Sve ide u bračni staž, Nema veze kad me malo rani U mene je beneficirani! |
PRVA JUBAV
Ona mi se javja
Cila priko voje Lošega san zdravja Pa ne mogu boje. Drugom pripovida A na mene viče Evo san se prida Nima više priče. Godine će proći Smežurat se tila Jedne mi je noći Prva jubav bila. |
...
Siromašni ne plaču.
Nemaju ni kad. Smijati ih tjera glad. Samo bogati plaču, I oni sa duhom, Gađaju te kruhom. Prepuštam se slabostima, Ni desno ni lijevo, Nada ko slijepo crijevo. Prosuo sam bisere bez glanca, Danas ih se samo štanca. Ručni rad je prošlo vrijeme, Tko još sadi mlado sjeme?! |
JA
Ja sam kmet, ja sam avet,
I ne pada mi na pamet Biti svet, ni po sredini Ja sam jedini. Obrazloženja u meni leže, I čista me naivnost veže! Ja sam mit Sam ću sebi oprostit. Ja sam ispitanik na dnu Al' izgurah taj interwiev Pod svjetlom sunčevih staza I samo sam ljutska maza! |
...
Ja ne mogu bez razočarenja.
Ono je dio mene, Ko otisak, dira mi vene To tako krene... Ja ne mogu bez razočarenja, To mi je srednje ime. Utoplim strahove njime I hladim se ispod klime. Pod haubom jaki motori. Motor sve sagori, Al' ispušni plinovi prijete Pa se svete... |
INZULIN
Sinoć san bija u pešku
Čeka san svi da joj odu, Smantalo glavu lupešku, Ka cidilo sad držin vodu. Do jutros san se zadrža, Cidilo me ka manistru, Ne znan kako san izdrža, Ma savist ja iman čistu. Gladan ka vuk, pijan ka maca O jubavi na stranu baca. Sad san isciđen ka raža, Al iman iskustva i staža, Noćas će opet, radit moj bulin Jer triba joj, triba inzulin! |
KAZNA OD SRCA TVOG
Premalo me poznaš da bi me osudila
Al' svejedno te volim zbog tog. I odslužit ću kaznu koju si dodijelila, Jer ta kazna je od srca tvog. Previše mi je do tebe stalo i da vjeruješ To je ljubavi prečisti sjaj. Baš me briga što u svemu tome i pretjeruješ, A za pokoru osmjeh mi daj. Tko nije naviknut na bol, ne zna Da, ljubav se kroz suze bolje tka. I tko nije probao kroz trnje proć Taj nikada voljeti neće moć. |
PROSJAK
Moj grad se budi iz sna,
Spreman da me opet dočeka. A gdje si ti Da li ćeš me i ti čekati? Moj grad je mokrih ulica, Rosa ga je opet umila, A mene ne, Meni su i suze dovoljne. Mogao bih krenuti gdje hoću, Da me nitko ne prepozna, noću Al' ostah tu, Misleći na nju. Mogao sam živjeti u slozi I bez sreće na visokoj nozi, Al' postah ja Prosjak kojeg ona ne treba. |
BOR
Savija se gana bora
Od vitra se slomit mora. Vitar dere, stati neće I bor stari izumrijet će. Kad je bor mladica bija Dida ga je zasadija, Zemlja meka, nma stina, To je dida povadija. Reka mi je, sad ga pusti, Tribat će ti kad zagusti, Ako ništa, moš ga pilat Pa se sa njim moreš grijat. Ka i čovik, bor se duga Visok, stasit, prva liga. Sve dok vitar nije proša, Ispala mu karta loša. Šuma ljudi, šuma bora, Sve je isto kad se mora, Živ se čovik tare, gubi Zaboravlja da se ljubi... |
JA TE NEĆU MANJE VOLJETI
Ti kao da radiš sve protiv nas,
Sunčane dane brišeš i otimaš. Kidaš sva pisma, nestaju slike, Niti tišine, a niti vike, Samo ti i samo ja... Razbijen prozor i vrata vlažna, Nije ti ljubav ni malo važna, Prodaješ prošlost za barut čisti, Ti nisi ista, ja nisam isti, Sad i nikada... Možda ću te i zamrziti, Ti me nećeš prestat boljeti. Ne zaboravi da nikada, Ja te neću manje voljeti. |
KRIV
Uvijek kada ljeto umire,
Sve se vrati... Tko će mojom livadom Cvijeće brati... Sunce je spržilo sve I kiša ne ćuti se, Da mi barem lice sakrije... Uvijek kada ljeto umire Pravim grešku, Ime ti ispisujem Na pijesku. A sunce prži sve Kiša ne ćuti se, Da mi barem lice sakrije... Zastane vrime, minut, dva I više nemam izgleda, Ni razloga biti živ A sam sam tome kriv! |
PUNA MI JE KAPA
Gdje da se okrenem, su ogledala,
Nikoga ne vidim, samo sjedala, Ne pamtim red ni broj Uvijek sam bio svoj, Onaj tko šuti, neka se ne ljuti. Puna mi je kapa svih problema Prijatelja i nesretnih žena Samo dobro vino pijem Napijem se pa se smijem. Puna mi je kapa za dvije glave Kad na leđa mi probleme stave Napit ću se dok sam trijezan Navik'o sam da se zezam. Gdje god se okrenem svi se ljuljaju Misli ko cipele, samo žuljaju. Ko da su rođeni Iste minute svi Priče su iste, drukčiji pozeri. |
ČIJI SAM JA
Ona kaže, prste k sebi
I možđane upotrijebi Nešto divlje je u zraku Ne pada na fintu svaku. Uzela je društvo naše Neki me se još i plaše, Ja se pitam što već zna A čiji sam ja?! Ona veli da me cijeni Otkako smo razdvojeni, Da sam ozbiljan, markantan Zapravo sam samo smantan, Uzela je društvo naše Neki me se još i plaše, Ja se pitam što već zna A čiji sam ja?! Ko da me je poplava Poplava izbacila... Vlaga svuda prodire Pa nam crni zidove, Zidovi su kuće štit, Hoćemo ih počistit?! Ti fasadu, a ja krvo, Da nam dom bude ko nov, Da se zna Čiji sam ja! |
ČOVIK
Bilo je i hladnijih dana
Bilo je krvavijih rana, Bilo je i uvik bit će, Nekom smrkne, nekome sviće. Stane sve u 24 ure, Otvoriš pa zatvoriš škure, Prođe čovik gusto i ritko, Pripliva duboko i plitko. Ako si čovik, sve će se vratiti, Pogreške sitne ćeš zanemarit, Na kraju samo, dobrota vridi, I iz daleka, svitlo se vidi. |
MALO MISTO
Ja poznajen misto malo,
U srce je moje stalo. Ja poznajen misto malo Ka cviće je procvitalo. Tu je trava sva zelena I dica su sva malena, Igraju se, smiju, vrte Niko neće priko crte... Tu je uvik lipo vrime, Nima kiše, nima zime, To je moje malo misto Aj navrati i ti isto. Svi ćemo se skupa smijat A sunce će sve nas grijat Kad zavrući, u mom gradu Mista ćemo nać u ladu! |
OTKAD TI NE VJERUJEM
Otkad ti ne vjerujem
Ne da mi tuga izustiti ni riječi. Zvijezde smo taknuli Al' ni jedna nije uspjela da spriječi Naše padove, A mjenjasmo gradove. Otkad ti ne vjerujem Život je besmislen jer draža mi je laž, Ako sam neiskren Neka sam, sve mi to ide u životni staž, I naši padovi Svi bezimeni gadovi... Svi će se vratiti svojim životima, A ja, a ti Duga sreća će nas obići. A ti ,a ja Kao znana priča Shakespearea... |
BEZ TEBE
U tebi sumnje ni truna
U meni kišnih stađuna je dosta Samo toliko od svega osta... O tebi samo najslađe Mene kad sjeta pronađe, ja mrem Od svega sam razriješen. A pravim se, ništa mi nije Nije mi bilo ni prije, Samo duša zna Ona mi grije opravda. I svaki sat Koji moram izdržat Bez tebe. U tebi sumnje ni truna Na mene ne računaj, ovi tren Ja kao da nisam zaljubljen... |
| < | svibanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||