Ja sam oblak što je zapeo za brijeg,
S druge strane vjetar remeti mi bjeg.
Život mi se prosuo kroz kratak rok,
Samo rijeke teku, imaju svoj tok.
Ja sam oblak pa sam kišu nosio,
Nisam čovjek da bih te isprosio,
Ti si žena - vjetar, rijeka zelena,
Ubila si čovjeka zavedena.
Da mogu birao bih riječi,
Al' svejedno ćeš mi svaku riječ sasjeći,
To tvoj je sud
I ja sam lud.
Lud za tobom dok me gaziš,
Sreću mi na slamku vadiš,
Lud za ludilom u sebi,
Hladan k'o da sam od mjedi,
I gledam se u čudu
To mora da je voodoo...
Post je objavljen 24.05.2012. u 20:00 sati.