Moj sokole, rano raniš,
A sa menom ne divaniš.
Na ognjištu, studen, zima,
A još suvih drva ima,
Kruv je stari ma se mrvi
Bija si mi uvik prvi.
Ladna suza lice štipa
Bila san ti jednom lipa
Razvija si krila svoja
A s drugom si dušo moja.
Šta je srcu drago, sveto
Sad oteto i prokleto,
Neću pitat di si bija,
Ništa nisi ostavija.
Moj sokole, rano živa
Neka ja san za sve kriva
Kad poželiš gnjizdo svit
Mene više neće bit.
Post je objavljen 15.05.2012. u 07:30 sati.