Sewen

Ljubav ko vihor, dođe i ode,
Tko zna gdje naši, putevi vode,
A put krivuda, prašina guta
Makadam stari, poznata ruta.

Ljubav ko neka, navika stara,
Kao reklama, mami i vara,
Sve ima cijenu, jeftino, skupo,
Što bješe važno, postaje glupo.

I sve je manje bora preko lica,
Kad se usne zategnu od smijeha,
Sa polica, sreće nestašica,
Postali smo tek tvornica grijeha.