samo tako...

.....Brzo,brzo prikopćajte je na aparate-vikao je doktor. Svi su se uskomešali,ustrčali pokušavajuči pokrenuti srce da radi. Netko je rekao-treba napraviti snimku unutrašnjih organa. Učinjeno!
Gledajuči snimke svi su zanjemili...unutrašnje krvarenje!
-Doktore,njoj je srce puklo na pola a duša joj krvari. To još nisam vidio. To se ne da izlječiti!
Držite ju prikopčanu na aparate,pokušat ću učiniti sve što je u mojoj moći.
Nakon nekog vremena jedna sestra je šapnula drugoj- neće doći,više nikada. Rekao je doktoru da ga više nije briga.
Biiip-biip-biiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiip---------------------------------------Gotovo!
Jedino im je preostalo da isključe aparate

Nije bilo kako sam očekivala. Status mi je još nedefiniran. Ali.....da ne bi bilo tako jednostavno sve.....Ostavio me je!!!
Ovaj put za ozbiljno. Više me ne treba i ne želi nikakav kontakt. Produkt toga je bila nesnosna situacija na poslu, milion užasnih trenutaka,svađa sa nadređenima da bi se na kraju ustanovilo da sam ja kriva i da ne funkcioniram kako treba. Ma da,kaj da vam velim da sam dobila pod bor čizmicu....i to nogom u vrit!
I produkt toga ovaj zbrčkani post. Djecu sam poslala tati. Rekla sam da me lovi gripa. E da me hoće nekaj ulovit pa dokrajčit i da nema više boli. Znam,znam....sad bute svi vikali da nije toga vrijedan ali....MAJKU MU NJEGOVU.....JEEEEE!!!!! I Točka!
UUUf.....vi divni ljudi,dobre duše....Oprostite ali ponekad šiznem. Jednom možda i dočekate normalni post od mene

......krene niz brdo i ne misli stati! I kaj sad??? Glavom kroz zid se ne može zato duboko uzdahnem i mislim,mislim,mislim....i niš pametno ne smislim
E sad.....držite fige da sutra ne bu tak strašno. A ak bu ono najgore ja bum Vam se izjadala i krenula dalje.
Svako zlo za neko dobro! E ova je pametna....yes!!!

......pored Vas nepoznatih ljudi. U prošlom postu svojim komentarima ste me nasmijali,razveselili,rasplakali ali ste došli i kao lijek. Jučer su me gledali nasmijanu što je učinilo ovaj Božić predivnim.....VI PREKRASNI LJUDI!!!!!

.....svim blogerima i slučajnim navratiocima :-) !!!!
Ponekad Vaša riječ dođe kao melem na ranu i zato Vam Hvala!!!!!!!

......već danima nepoznanica. Treba mi da profunkcioniram. Treba mi da se smirim. Treba mi da........trebam ga!

Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu.
I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se,a da društvo ne znači sigurnost.
I naučiš da poljupci nisu ugovor,a pokloni obećanja.
I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju,s ljupkosti odraslog čovjeka, a ne tugom djeteta.
I naučiš da sve puteve moraš sagraditi danas jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje.
Nakon nekog vremena, naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš.
Stoga sad svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu,umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijet.
I nauči da možeš mnogo toga pretrpjeti. Da si uistinu snažan i da uistinu vrijediš.
Veronica A.Schoffst

Ne želim biti patetična jer je Moj Anđeo odlučio da mu ne trebam u životu. Nije sretan pored mene,nije sretan kada me čuje ili vidi. Jednom sam mu obećala da ću učiniti sve da bude sretan. I sada je došlo vrijeme da napokon održim obećanje.
Moram ponovo naučiti disati,gledati,hodati......ja bez njega to ne znam. Moram naučiti ne gledati na mob,ne tražiti ili čitati stare poruke moram......Ma ne moram ništa ali želim. Želim da bude sretan,da miran zaspi i miran se budi. Da, kada se sjeti nas,to budu lijepe uspomene koje će mu izmamiti osmijeh na lice.
Nadu ne gubim,čekat ću do kraja života. I u svojim snovima živjeti naš život. I na proljeće obući dugačku haljinu,raspustiti kosu,staviti na glavu vjenčić od bijelog cvijeća i učiniti ono što smo planirali :-). U našem parku,na našoj klupi :-)

.......sad sunce,pa kiša. Oseka i plima. sve češće me burama rušiš na pod. Lomiš ono malo što sam uspjela poljepiti. Ne ostade niti jedan dio više cijeli. Slomilo se srce,duša,ponos,želja,snaga. Vjetar je odpuhao i zadnju trunku nade.
E moj Vakula......falit će ti ova luda mala glava i njene bube

Ustala se rano,kao i svakoga jutra. Isti ritual već žmirećki obavljen. Stala je pred ogledalo da se našminka. Inače rutina-traje 5-6 min. Ovoga jutra gledajući se u ogledalo vidjela je suzu kako joj klizi niz obraz. Nije ju osjetila samo vidjela. Od silnog plakanja ovih godina više i ne osjeća kada suze klize. Obrisala je obraz želeći nastaviti ali.....stiže još jedna pa još i još....
Eh da,dođe to.Samo ju obuzme taj val i suze krenu bez najave i upozorenja. Nikakvo čudo ......cijelu noć ju je stezalo u prsima od želje da ga sada osjeti pored sebe,da se nasloni na njegovo rame da ga čuje kako diše i da gleda onaj njegov mali tik dok spava. Već dugo joj nije tako nedostajao!
No,na posao se mora pa je krenula nenašminkana. Učinit će to kasnije.
Došavši na posao nabacila je onaj svoj poznati osmijeh,našalila se,popila kavu sa kolegicama i primila se posla. Klimala,smiješila,usluživala,udovoljavala. A u njoj je vrištalo " ne želim se više lažno smijati,ne danas"!!!!!!!!
Ali život ti ne daje u tom trenu baš puno izbora. Takav je posao,idemo dalje. U želji da si bar malo olakša dan nazvala ga je. Samo da mu čuje glas,da mu kaže šta joj se desilo,da mu kaže da joj nedostaje,da......Nije bio raspoložen za nju,nije želio to slušati. Mic po mic izgovorio joj je opet gomilu ružnih riječi. Navikla je ona i na to. Samo što se sada zapitala da li je stvarno toliko loša osoba? Da li netko tko voli iskreno može vrijeđati voljenu osobu?
Povukla se u sebe, nestao je i osmijeh sa lica. Završila je radni dan uz ispriku da je boli glava (nije ni lagala)
Došavši doma očekivala je njegov kratkotrajni,usputni posjet. Očekivala je neku ispriku,lijepu riječ,osmijeh. Ali to su bila samo njena očekivanja.
Večeras će opet leći u krevet sa istom boli i istom željom. Ako bude bilo sreće možda će se ujutro moći bez problema našminkati...možda!

Pojavila se na kraju radnog vremena i začuđeno me pogledala upitavši "šta si ti već gotova"? Naravno,odgovaram. Pa pobogu ženo nedjelja je danas. Radim do 13h. - AAhaaa- ali meni treba nešto. I kaj da sad radim s njom. Izvlačim već sve složeno,važem,pospremam,vračam robu na mjesto. Brišem,čistim..... Ona stoji sa strane i gleda me. Govori -Ajd bona,častim te kavom. Ne žuriš doma,jel?
Uzimam svoje vrećice. Ni sama ne znam zašto uvijek nedjeljom,kad sam na izmaku snage,najviše stvari teglim doma. On oet ima "pametno" pitanje
-Jel bona,što će ti cvijeće toliko?
-Dobila sam u ova dva dana. Znaš da ga jako volim. Ove teglice mogu i vani stajati. To su ti trajnice.
-Trajice? Ja ti se u to ne razumijem,meni sve povene.
-Jooooj i meni,odgovaram. Ali ja sam ti uporna i tvrdoglava.Ne odustajem ja sam tak.I znaš da imam bosansko-ličke korijene. Pa tvrdoglavijeg stvora od mene nema.
Počela se smijati. Uvijek govori kako nije upoznala nikoga tako ludog i opičenog. A ona prava hercegovka kad ga opali ja se na pod srušim od smijeha. Fakat smo par za izluditi nekoga.
Uglavnom,krenemo mi ,ona nosi one moje teže vrećice.Dogovorimo se da odemo do nje,tu je blizu na stanu,muž na poslu,djece (na žalost) nema. Ok....idemo!
Obavještavam Najdražeg kud ću i s kim ću. Red je red jel! :-) Dolazimo u njezin stan,raskomotimo se. Ona nudi ovu kavu,onu kavu,,vako,nako ali nikako tursku. Pa,majku mu....imaš li ti pravu kavu???
-Imam ali nemam mlijeka.
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!! Ok...daj onda nešto zmučkaj. I zmučka....kava sa cimetom i đumbirom! Koje iznenađenje!!!
Naravno,onako utopljena,zavaljena i sa svim tim mirisima oko sebe počela sam pričati o njemu. Danas mi toliko fali da me u prsima guši,bol tjera suze na oći,nemoć obuzima cijelo tijelo. Ona...koja je u savršeno sretnom braku sa savršenim mužem me razumije. Kaže da vidi na meni i da po njegovim postupcima zna da i ja njemu falim Ali što me je najviše iznenadilo......izgovorila je prekrasne riječi o njemu i nahvalila ga.Rekla je da on svojim ponašanjem i brigom o svojoj obitelji pokazuje koliko je brižan. Rekla je da budem strpljiva. Rekla je da me obožava. Rekla je da smo stvoreni jedno za drugo.Rekla je bit će to u redu jednog dana. Rekla je.....u iduči petak ti i ja ,tulum kod mene. Nećeš piti kavu sa okusom cimeta nego pivu. I jest ćemo muzgace.
Od svega navedenog šta je rekla meni žao što neće biti kave

Vikend. Djeca su kod svog tateka. Poklone sam zamotala,posložila. Ipak su oni ujutro tu da vide šta im je Sv. Nikola doneso.
Imam vrijeme samo za sebe. I kaj radim???? Čitam Vas! :-) Uopće nije bitno kaj se dižem za 4 sata....uopće ;-) Iako mislim da bi bilo dobro malo se poprat i otiči spat. Bilo bi......
I krenem ja do kupione kad....krepala žarulja!!!!! Pa di baš sad?????? U ovo doba!!!!! I kaj da ja sad radim? Mislim...ovak niska,metar i žilet ni sa lojtrom nemrem do plafona. Onda još k tome taj čudni luster ili plafonjera,kak se već reče....kak se to otvara uopće? I ko je izmislil emacipacijuuuuuuu?
Je...a i da hoću di mi je rezervna žarulja?
Dakle......nije da mi u 20g braka nije krepala žarulja i nije da je nisam promjenila. Ali sada,od kad sam sama sve tak izgleda drugačije. Mislim si.....kaj treba biti u braku zato kaj nemerš do plafona,zato kaj se bojiš na lojtru stat. Ma je,kak da ne!
Nađem si nekakvog svijetlečeg Anđela (kaj sam kupila od cigiča za 5kn),metnem ga na ormarić i opalim brzinsko tuširanje.
I onda shvatim....da je bilo struje tuširala bih se bar 20min,potrošila puuuuno vode,ponešto struje i plina. Ovak.....lijepa ušteda. Mogla bi ja ovaj vikend i bez te žarulje :-)))
Tak nekak si i napravi čovjek u životu da i od lošega dobro bude. Jer eto..da se nisam rastala pa di bi ja bila ovoliko sam i mogla pisati blog i s Vama se družiti. Ne bi bilo šanse. Pa di bi mi suđe moglo biti neoprano ili vikend proč bez kuhanaj. Hihihihihihi...da sad moj bivši vidi kaj pišem mislim da bi mi djeca bila vračena brzinom svijetlosti ......hihihihihihihihi.
I čak si i malo pakosti mogu priuštiti. Ali samo malo,onak,za svoju dušu.
Je da....priuštila sam si i novu košulju. Na snjiženju,skroz malo kuna ali je nova!!!! I prozirna. Kada mi On dođe malo ću ga iznenaditi. Zaslužio je.Trpi moje hirove,histerične napadaje ljubomore,razne pmsove i ostale kratice. I voli me i dalje. I ludi pored mene. Ono.....nije da bu ta košulja čuda napravila ali ima detalj koji će samo on razumjeti i svaki put kada ju obučem bit će to naše.
Ina kraju....ak je ko od vas pohvatal konce ovoga ( ja bogmeč nisam) kapa dole! Ček malo.....moram onda i kapu ići kupiti. Ali to bum onda sutra. Do tada.....Lijepe snove želim!

Slobodan dan,dan za odmor. Noć prije nisam oka sklopila,samo sam tumara po kući svjesna svojih riječi izgovorenih u krivo vrijeme na krivom mjestu. Tješim se da sam samo čovjek od krvi i mesa i da griješim. U zadnje vrijeme sve češće i češće. Ili njemu nisam više dovoljno dobra pa sve što napravim njemu je krivo. Ne znam......ne znam!
Pokušavam jednom šalicom kave razbistriti misli. Ništa! Točim drugu. Hmmmm...ništa! A niš,idemo na treću.
Polako,kao da se srami diže se veo ispred mojih očiju. Počinjem malo bistrije sagledavati situaciju.Postajem svjesna svega oko sebe,svega bitnoga ali i nebitnog.
Sjetila sam se svoga djetinjstva,stvari koje su mi tek sada došle na naplatu. Zbog kojih sam tako ranjiva. Ranjiva samo kada je on u pitanju. Pred ostalima je Kineski zid.....ne bi ga ni tri atomske mogle urušiti. On je to učinio jednim svojim treptajem savršenih očiju :-) ( Bože,obožavam taj pogled) Odučila sam mu sve ispričati.
Dragi blog prijatelji-znam da se iza ekrana i tipkovnice krijemo svakakvi MI ali čitajući neke vaše postove,pjesme,gledajući razne fotografije puno sam naučila.I HVALA VAM!
Nije neka mudrost biti tu,nije neka novost vidjeti ljude kako se otvaraju strancima Ali imam osjećaj da je tu jedna grupica iskrenih ljudi koji svojim postojanjem žele i mogu oplemeniti ovaj zakržljali svijet.
Sretne i manje sretne ljubavi...ima vas puno. Ali bitno je da je ima. Jer ljubav u bilo kojem obliku je ljubav. Zbog te ljubavi ja nabacim osmijeh i poklonim ga znanima i neznanima. i sviđaju mi se te reakcije. Znam da sam nekome,makar na tren,uljepšala dan.
Kada opet pogriješim,a znam da hoću,želim da se uzme na znanje da sam samo čovjek,da griješim ali da iznad svega volim!
I tako.....četvrta kava je na redu. A za ovako zbrčkani post....sorry! Krivo jeeeeee.........more?! Ne,kiša!