Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

28.02.2007., srijeda

Rose: spasiteljičin spasitelj


(prethodni nastavak)


Probudilo ju je glasno režanje koje je dopiralo iz vrta.

...

Rose je skočila iz kreveta i otišla do prozora u predsoblju, odakle je vidik na vrt bio najbolji. Dok je odgrtala zavjesu i draperiju i otvarala prozor, režanje je postajalo sve agresivnije.

U svjetlosti mjesečine koja je obasjavala vrt, Rose je vidjela dvije ogromne crne prilike, činile su se kao vučje.
Dva ogromna vuka stajala su jedan nasuprot drugomu.
Iako su obje životinje bile ogromne, veće od bilo kojeg psa ili vuka, ipak je jedna od njih bila nešto manja, mršavija i vidljivo slabija. No, ono što je Rose upravo gledala, nije bilo ritualno odmjeravanje snaga u kojem slabija životinja spušta uške i podvija rep a ona jača reži i pokazuje zube. Ne, ovo je režanje bilo jasna uzajamna prijetnja.

Časak prije no što je borba zaista počela, režanje je prestalo.
A stvarni je napad bio nečujan, i stoga još strašniji. Zubi su bljesnuli i sklopili se. Životinje su jedna drugu zgrabile za vrat.

Rose je gledala kako se u tišini strašne čeljusti sve jače stežu. Dosta je dugo izgledalo da su snage izjednačene, a tada su manjoj životinji noge počele klecati. Rose je vidjela kako manji vuk počinje gubiti bitku. No, unatoč tomu, nije se predavao.

Rose se prisjetila kako je njezina baka jednom rastavila dva psa koja su zločesti dječaci napujdali jedan na drugova. Polila ih je vjedrom vode. Rose je riješila učiniti isto jer, stajati po strani ... to jednostavno nije bilo u Roseinoj prirodi. Ona nije mogla slabiju životinju prepustiti propasti, ona nije mogla ostati samo promatrač.

Nije poslušla glas razuma koji joj je govorio da ostane unutra, na sigurnom. Zagrnula je tanki svileni ogrtač koji joj je bio nadohvat ruke, natakla papuče na bosa stopala i izašla u vrt na stražnja vrata. Na zidu je bilo savijeno crijevo za polijevanje. Rose je odvrtjela komad crijeva i okrenula ručicu slavine naglo, do maksimuma.

Jak je mlaz zapljusnuo dvije crne prilike koje zanesene borbom nisu niti primjetile Roseino prisustvo. Mlaz je bio tako jak te je oba vuka oborio na tlo. Tu su se pod tim snažnim mlazom razdvojili, valjajući se po travnjaku, pod mlazom koji im nije dozvoljavao ustajanje.
Rose je namjeravala, usmjeravajući mlaz, otjerati veću životinju ... a onda vidjeti može li kako pomoći onoj manjoj, očito jako povrijeđenoj.

Na trenutak joj se činilo kako svoje namjere uspijeva provesti u djelo. .. a tada je kraj vrtnog crijeva za polijevanje iskočio iz slavine. Očito je pritisak bio prejak. Voda je nastavila prštati iz slavine ... no mlaz na kraju vrtnoga crijeva presušio je.

Rose je u trenutku shvatila kako je potpuno izložena i potpuno bez obrane. Jer ... veći se vuk već uspravljao iz kaljuže ... već je na nju usmjerio svoj užareni žuti pogled.
Rose je intuitivno osjetila da mu ne smije okrenuti leđa, da ne smije početi bježati. Iako je do stražnjih vrata, koja je ostavila otvorena, bilo tek nekoliko koraka, Rose je znala da se ne može natjecati u trku s vukom.

I Rose se počela povlačiti polako ... korak po korak unatrag.
Kako bi ona učinila korak ... i vuk bi zakoračio. Osjećala je njegov pogled u visini svojega grla,vuk nije podizao pogleda do Roseina lica i očiju.

Rose se povlačila sve sporije jer su joj se koljena kočila od straha, a vuk joj je bio sve bliže i bliže. Sad joj se već činilo kako osjeća vrelinu njegova daha. Kretala se unazad, duž zida, rukom dodirujući fasadu ... a vuk joj je prilazio sve bliže i bliže preko travanjaka ... a potom je zakoračio i na kamene ploče kojima je bio popločan dvorišni dio okućnice...

Ploče od grubo otesanoga kamena bile su tu još od vremena Roseina djetinjstva, pa su ih vremenom obrasli lišajevi i mahovima. Nad popločani, dvorišni dio Roseina vrta, nadvijala se velika razgranata breza.
Kad je vuk zakoračio pod brezu, kad se pripremao konačno zgrabiti Rose ... s brezove se grane na glavu vuka ...sručilo frkćuće klupko crnoga krzna i kandžama mu zaparalo njušku i oči.

To je Lucifer hrabro priskočio Rosei u pomoć.

Iznenađenje, bol, mlaz krvi u očima ... i ogromni je vuk zaskičao, stresao Lucifera s glave ... i odjurio podvijena repa.
S lakoćom je preskočio vrtu ogradu i nestao Rosei s vidika.

Rose nije imala vremena misliti o sebi i o svojem strahu.
Uplašila se za svog hrabrog crnog mačka Lucifera koji joj je upravo spasio život. No, Lucifer joj je neozlijeđen, i još uvijek nakostrješene dlake i užarenih očiju , mijaučući pritrčavao kao da on želi provjeriti je li ona neozlijeđena.

Rose je podigla mačka u naručje, nježno ga privila uz grudi i unijela ga u osvjetljenu kuhinju. Tu je Lucifera spustila na kuhinjski stol i pod snažnom kuhinjskom svjetiljkom pažljivo pregledala njegovo tijelo. Nije imao niti ogrebotine. Jedino mu je lijeva šapa pomalo krvarila jer je slomio jednu od panži dok je napadao zastrašujućeg protivnika.

Hrabri moj macane ... spasitelju moj ... tepala je Rose Luciferu, uvjerivši se kako ni povreda pandže ne zahtijeva neko posebno zbrinjavanje.

Tada je Rose Lucifera zatvorila u kuhinju.
S police je uzela jaku baterijsku svjetiljku.
Krenula je u vrt da vidi što je s vukom gubitnikom.

Je li preživio ... i može li mu nekako pomoći?

(nastavak slijedi)


Photobucket - Video and Image Hosting
Wolf

Photobucket - Video and Image Hosting
black cat




- 23:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #

27.02.2007., utorak

leptirica

Johnny Cash- Ring of Fire


leptirica
Photobucket - Video and Image Hosting

Salamander
Photobucket - Video and Image Hosting

...ne brinite, nisam samo leptirica ... ja sam i gušterica .... hihihihi ...

Hilary Duff, Play with fire



- 23:59 - Komentari (38) - Isprintaj - #

26.02.2007., ponedjeljak

Rose: o bratu vuku


(prethodni nastavak)


Zvonce na ulaznim vratima se oglasilo, vani su se začuli dragi glasovi.
Lukin bariton i Hanin alt, još uvijek dječji glasovi Helene i Anje, Hektorov lavež ...
Rose je potrčala dočekati svoje najdraže goste.


...

Ručak se protegao skoro do večeri.
Djevojčice su čavrljale i igrale se s Hektorom i Luciferom. Lucifer, kojemu je Rose uskratila izlazak, u strahu da bi mogao susreti tajanstvene posjetitelje njezina vrta, jedva je dočekao društvo. Mazio se i preo dok su ga djevojčice gladile, igrao se s Hektorom s kojim se već ranije sprijateljio.

Nakon ručka, dok su djevojčice bile zaokupljene igrom s kućnim ljubimcima, Rose je Hani i Luki pokazala fotografije otisaka iz svojega vrta i potiho im ispričala o objašnjenju varšavskog stručnjaka.

Tako veliki otisci ... nevjerojatno ... rekao je Luka.
Znaš, ipak je u pravu taj Varšavljanin. No, za svaki slučaj ... budi oprezna, ne izlazi u vrt noću. Ne vjerujem da bi se psi lutalice, a pogotovo vukovi, pojavili usred dana.

I ne puštaj Lucifera van, još koji dan.... neka se strpi ... rekla je Hana .

No, kada su Roseini gosti odlazili, dok se vani spuštao prvi sumrak, Lucifer je iskoristio priliku, šmugnuo između nogu ... i izjurio u vrt. Uzalud su ga svi zvali i dozivali. Provukao se, ispod plota, u susjednu bašču ... i negdje se pritajio.

Ne brini tetice ... djevojčice su tješile Rose.
Doći će on već.... nije po drugi puta večerao ....hihihihi!

Rose je gledala kako se njezini gosti ukrcavaju u automobil. Hektor je skočio na stražnje sjedište, priljubio njušku o staklo i lajao, Hana i djevojčice su mahale, Luka se smiješio dok je okretao automobil. U sljedećem su trenu zamakli za ugao i izgubili se Rosei s vida.

Do je prala posuđe, Rose je gledala kako se mrak sve brže spušta. Kuhinjski je prozor ostavila poluotvoren, pa je svaki čas dozivala Lucifera.

Lucifere, Lucifere! Večera! Macaneeeee .... večera!

Macan bi, inače, uvijek reagirao na dozivanje. Začas bi dojurio preko krovova susjednih kuća, ili preko plota iz susjednoga vrta, no sada se nije pojavljivao unatoč Roseinu upornom dozivanju. Nije pomoglo ni pominjanje «magične riječi» - večera.

Rose nije mogla zaspati te noći.
Bila je u brizi za Lucifera i nije se mogla oteti nemiru koji ju je sve snažnije obuzimao.

Vrijeme je prvo kratila na svojem blogu.
Ranije snimljene fotografije Lucifera, u različitim zgodnim pozama, složila je u slide-show. Pronašla je i nedavno snimljeni video-clip, koji prikazuje Lucifera kako hoda po plotu, vješto poput žonglera, a zatim s ruba plota skače na krov susjedove šupe. I video-clip i slide-show Rose je uklopila u kratak post o Luciferu koji je postajao prava zvijezda Roseina bloga. Bio je simpatičan svim posjetiteljima, a blogerica GorskiKristal raznježivala se na svaki post s Luciferom kao temom.

Rose je ponovo pogledala video-clip s Luciferovim vratolomijama i to ju je umirilo. Lucifer je brz ... i dobar je penjač. U Roseinu vrtu a i u susjednim vrtovima bilo je dosta visokih stabala na koja bi se mogao uzverati, u slučaju opasnosti.

Možda bezpotrebno dižem paniku ... pomislila je Rose.
Psi ili vukovi .... najvjerojatnije se više neće pojavljivati. Ili neće barem noćas.

Pošto je obišla drage blogove i ostavila komentare, te završila post o Luciferu i tajmirala ga za sutradan ujutro, Rose je ostala na Netu.

Tema o vukovima zaiteresirala ju je, te je nastavila sa traganjem.
Pronašla je zanimljiv web o telemetrijskom praćenju vukova u jednom nacionalnom parku. Ogrlica s radio-odašiljačem omogućuje praćenje kretanja vukova te potpunije upoznavanje njihovih životnih navika.

Rose je saznala kako je zima najpovoljnije godišnje doba za vukove jer je tada njihov plijen ranjiviji.
Čitala je : "....svi sisavci koji se zateknu na teritoriju vučjeg kretanja mogu postati vučjim plijenom.... "
Zadivio ju je savršeni sluh i njuh vuka koji može nanjušiti plijen na udaljenosti od 3 km, a čuti njegovo kretanje i na udaljenosti od 10 kilometara. Slijedioje opis: "... čeljusti vuka sa zubalom od 42 zuba proizvode pritisak od 300 kg/cm ... vuk snažnim očnjacima usmrti plijen, a oštrim sjekutićima meso otkida u komadima i mrvi kosti ... nakon gutanja, probavni sokovi brzo razgrađuju velike količine mesa...."

Rose je saznala i da vukovi moraju brzo odrasti tj. postati samostalni već do svoje prve zime, te da većina vukova strada od ljudske ruke. No, neki završavaju i pojedeni od vukova iz drugoga čopora. Stoga se vukovi uglavnom drže vlastitoga čopora koji broji od 5 - 6 do 20-tak jedinki.

Otkrivala je nove detalje o socijalnom životu vučjeg čopora:
" ... na čelu je svakoga čopora predvodnik – omega vuk, koji s vučicom čini alfa par, ostali su na nižoj, beta poziciji .... predvodnik čopora nije uvijek mužjak, to mogu biti i ženke, a predvodnik svoj autoritet ne nameće samo fizičkom snagom već i samopouzdanjem, odlučnošću, neustrašivošću. ...unutar čopora vukovi se bore za svoj status, no te su borbe uglavnom samo ritualne. Sezona parenja traje od siječnja do travnja. Vukovi čitav život provedu u paru, s izabranim partnerom. Ako partner strada, preživjeli se nerijetko povlači iz čopora i živi usamljenički..."

Rose je s užasom ustuknula kada je na na webu ugledala fotografije vukova koje su ljudi izmasakrirali loveći ih zamkama, mamcima s otrovima, snajperom iz helikoptera .... Pokolji su se opravdavali optužbama kako su vukovi opasni po ljude. No, zdrav vuk rijetko napada čovjeka, a više ljudi strada od pasa, pa i vlastitih kućnih ljubimaca, nego od vukova. Predrasuda je i da vukovi ugrožavaju druge životnjske vrste na svojem teritoriju. Ukoliko se čovjek ne uplete, priroda se brine o ravnoteži. Nije točno ni da vukovi šire bjesnilo, češće su to lisice....

Čovjek nije samo čovjeku vuk ... čovjek je i vuku vuk ... gori od vuka... pomislila je Rose.

Rose se prisjetila Sv. Franje Asiškog koji je vuka nazvao bratom. Sv. Franjo bio je omiljeni svetac njezine bake, pa je uz baku, Rose više saznala o njemu.
Francesco d'Assisi.
Rose se nasmiješila prisjetivši se svetčeve biografije - sin iz bogate obitelji koji hoda u vreći, propovijeda pticama, služi gubavce ... i vuka naziva bratom.
Lik neobičnoga svetca, krhkoga tijela i snažnoga duha, zračio je humanizmom iz mraka srednovjekovlja ... sve do današnjih dana.

Hvala ti i za jaslice, dragi svetče, pomislila je Rose sa osmijehom.

Jer, Franjo Asiški bio je i tvorac ideje o prikazu rođenja Isusova živim figurama koje predstavljaju rođenje maloga Božića. Živi je prikaz postupno prerastao jaslice kakve su nam danas znane. A Božić ne bi bio Božić bez jaslica ...

Kad bismo barem sve žive stvorove mogli smatrati braćom, poput sv. Franje Asiškog, pomislila je Rose. I, bilo joj je drago saznati da su i vukovi sve zaštićeniji.

Kako bi izbrisala ružne slike iskasapljenih vukova Rose je pogledala foto galeriju prelijepih vučjih fotografija poznatog fotografa Montya Sloana, zaljubljenika u vukove.
Vučji «portreti», prizori udvaranja, ritualnih borbi, ženki i mladunčadi, čopora u lovu ... Rose je osjetila kako njezina simpatija za vukove raste.
Odlučila je, ako se tragovi u njezinu vrtu ponovo pojave, kontaktirati autora web stranice koju je upravo čitala. Od njega bi mogla dobiti više informacija, te se pobrinuti da se vukovi ... ako se o vukovima radi ... sklone iz grada gdje su izloženi pogibelji, te smjeste u rezervat.

No, sad je čak bila sklona povjerovati objašnjenju varšavskog stručnjaka.
Da, otisci su se vjerojatno izobličili i povećali zbog noćne vlage i pješčane podloge ... a možda se ipak radilo samo o psima lutalicama.

Baš sam bespotrebnu paniku podigla! rekla je Rose poluglasno.

Još je jednom, uzaludno, pozvala Lucifera. Bližila se ponoć, vrt je bio obasjan mjesečinom.
Rose je obično loše spavala u noćima punog mjeseca. No, ipak, otuširala se i legla.
I kao uvijek, Morpheus joj je došao u misli. Odjednom je osjetila kako i on na nju misli. I bila je sigurna – uskoro će ga vidjeti.

S tom je lijepom mišlju usnula.
No, san joj nije potrajao.
Probudilo ju je glasno režanje koje je dopiralo iz vrta.

(nastavak slijedi)

Photobucket - Video and Image Hosting
st. francis with wolf

priča o Sv. Franji i vuku

- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #

jeste li tvrdoglavi?

Photobucket - Video and Image Hosting

Rusalka (ona kojoj se uši na slici ne vide) i
Dugoušac, usred ukrajinske stepe, u rezervatu prirode Askania Nova


Odmah smo se prepoznali.
Two of the kind!

Ponekad znam biti užasno tvrdoglava.
Najčešće kad osjetim pritisak.
Molbi ću teško odoljeti, a na naredbu ili prisilu, pa čak i na pretjerano insistiranje, odmah se nakostriješim. I tada - baš neću!

Vremenom sam bolje naučila obuzdavati ono ebašhoću od onog ebašneću.



Askania Nova, djevičanska stepa


- 11:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #

25.02.2007., nedjelja

Rose: obiteljski ručak


(prethodni nastavak)


Pred Rose je bio dugi vikend.
Nije ga željela provesti sama. Odlučila je pozvati na ručak svoje drage. Hanu, Luku i djevojčice Helenu i Anju. Sestra, šogor, nećakinje. Oni su bili njezina jedina obitelj.
Rose je jako voljela svoju mlađu sestru Hanu. Vezivale su ih uspomene iz djetinjstva i zajedničko odrastanje. A kad je Hana stvorila vlastitu obitelj, Rose je uživala gledajući svoju mlađu sestricu u ulozi supruge, a potom i majke.

Rose nije bila niti jedno niti drugo, ni supruga ni majka.
Ponekad je mislila kako je to svjesno odabrala, a ponekad kako joj je sudbina te uloge uskratila.
Dugo je vjerovala da joj je sudbina odabrala usamljeničku ulogu. No, nije se na usamljenost žalila, čak se i nije usamljenom smatrala. Toliko ju je stvari zaokupljalo, toliko je različitih interesa imala.
Voljela je čitati i slikati, slušati glazbu i gledati filmove. Uživala je u svojem vrtu, u druženju s prirodom. Imala je ambicija u svojoj profesiji. Iako ju je okruživao vrlo uzak krug prijatelja, voljela se s ljudima družiti i promatrati ljudske sudbine.
Pa ipak ... ponekad je mislila kao živi distancirana od drugih, pa i onih koji su joj bili dragi ... kako živi u nekom samo svojem svijetu, istkanom od snova ... kako ni prema komu ne osjeća potpunu bliskost.

A tada je srela Morpheusa.
Započela je Roseina i Morpheusova ljubavna priča, prepuna prepreka i zapreka.
Morpheus, bog snova, mladolik, no star poput vremena, i smrtnica Rose čiji je život već ulazio u kasno ljeto, no koja se još uvijek osjećala poput djevojčice. Sreli su se na razmeđi svjetova, negdje između jave i sna.
On se njoj isprva činio strašnim čudovištem, a ona njemu zanimljivom igračkom.
A onda su im se sudbine ispreplele.
Dodirnuli su se u jednom trenutku i shvatili da su kroz cijelo svoje postojanje jedno drugome išli ususret. A taj susret im je sudbine spojio u jednu. Rose još uvijek nije znala kamo ta njihova zajednička sudbina teče, no znala je – čak i ako se više nikada ne susretnu, ona i Morpheus ostaju povezani neraskidivim nitima.
Nitko te niti prekinuti ne može.
Čak ni Thanatosova kosa nije za to dovoljno oštra.
A zamahe Thanatosove kose Rose je osjećala svud oko sebe. Još uvijek je zamahivao neuspješno i slijepo, no njoj sve bliže.

Odgovor varšavskoga zoologa stigao je u međuvremenu, no nije odgovorio na Roseine slutnje. Varšavskom su se stručnjaku dimenzije otisaka šapa, snimljene u Roseinom vrtu, učinile tako nevjerojatnima da je ustvrdio kako to – jednostavno nije moguće.

Pa je stvar protumačio na sljedeći način:
« ... nevjerojatne dimenzije otisaka ... najvjerojatnije psećih ...najvjerojatnije su rezultat izobličenja izazvanih noćnom rosom tj. vlagom ...zbog koje su se otisci u pjesku najvjerojatnije izobličili i povećali ... bla bla bla ...»

Rose je do sada već naučila vjerovati u najnevjerojatnije, pa nije najvjerojatnije objašnjenje prihvatila, iako je pred starim profesorom, svojom kolegom, odglumila prihvaćanje.
Bila je sigurna da se otisci, pseći ili vučji, nisu slučajno pojavili u njezinom vrtu.
Osjećala je da će ih jednog jutra ponovo vidjeti.
Osjećala je da će je ti tragovi nekamo odvesti, no još nije znala kamo.

Rose je, toga vikenda, da načas svrati turobne misli, spremala ručak za svoje drage.

Dok se riža kuhala, ona je sjeckala, na velikoj drvenoj dasci, sastojke za paellu.
Pileća i pureća prsa, korijenasto povrće, celerove stapke ...
Svemu će dodati škampe, zrna mladoga kukuruza, grašak u zrnu i grašak šećerac u mladim mahunama. Naglo će, u woku, sastojke ispržiti na mješavini hladnoprešanog maslonova i sezamova ulja, pa zaliti tamarijem, posuti sjeckanim peršunovim listom i parmezanom, ukrasiti maslinama. Pripremila je cijelu malu paletu različitih salata. Matovilac i radič, ribani celer, cikla ...
Nabavila je bocu burbona FourRoses i nekoliko boca lijepoga plavca, colu i voćne sokove za djevojčice. Ispekla je kolač i glazirala ga crnom čokoladom, u zamrzivač spremila veliko pakovanje sladoleda, istukla slatko vrhnje, u posudicu nasula sjeckane i pržene listiće badema za posipavanje.
Kupila je i nekoliko psećih slastica za Hektora, jazavčara koji je bio ljubimac sestrine obitelji i kojeg je također pozvala u goste.

Na stol je prostrla lijepi stoljnjak, iz ormara izvukla najbolje porculansko posuđe i kristalne čaše, odrezala nekoliko rascvjetalih grančica japanske dunje iz vrta ...

Čekajući svoje drage goste, sjedila je u crvenoj stolici, pred računalom i pijuckala FourRoses. Pošto je izabrala lijepu obiteljsku fotografiju iz svoje kolekcije i postavila je kao wallpaper, sada je birala glazbu koju će slušati dok objeduju.

Zvonce na ulaznim vratima se oglasilo, vani su se začuli dragi glasovi.
Lukin bariton i Hanin alt, još uvijek dječji glasovi Helene i Anje, Hektorov lavež ...
Rose je potrčala dočekati svoje najdraže goste.

(nastavak slijedi)

Photobucket - Video and Image Hosting

- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #

život je ruža, što rascvjeta se ... ponekad



DALIDA ET JULIO IGLESIAS




Tin: Svetkovina ruža

Berite ruže, djevojke, da bi vam danas sjale,
taj zbogom mladosti, u ovom hladnom gaju.
Ruže su svete varnice što su zavrcale
iz dna duša vaših trepetljivih u ovom razbludnom maju.

Ruže su munje misli, one su u srce strijela,
ruže bogate, besplatne, u bašti na ivici druma
O ruže su kad nebeski, one su oko vidjela,
i muzika prirode s mirisom jezovitih šuma.

O ruže, da izdahnu raskošno u dragoj hladovini
kao tren najlješi i najkraći u viru varavih mrena.
Ruže, da bi bile pozdrav milosnom suncu u dolini
i šetnja razdragana do zadnjeg praga sjena.

Ruže su jezik ljubavi u spomenaru sreće.
One su kao svježi blijesak svjetlosti u bistrom zdencu.
Ko se za život radja, gine za mladost, da meće
na čelo ruže poizbor u ganutome vijencu.

Neću da laskam strahu zarobljenika vaših
da ne bi ruže s oltara na krvavome bridu
služile kao ures koji ih grobom plaši
u sladostrasnom i crvenome vidu.


Photobucket - Video and Image Hosting
waterhouse: gather rosebuds while ye may


- 15:11 - Komentari (19) - Isprintaj - #

Obiteljski ručak kod rusalke

... za 8 osoba, 2 psa, 3 mačke ... a zlatnim se ribicama broj ne zna ....

Photobucket - Video and Image Hosting



... a valjuške nije mog'o, pa strp'o u torbu ...

Photobucket - Video and Image Hosting

Zavijan je put za salas moj


Ančica i Miroslav, moja draga sestrica i njezin Dragi
Photobucket - Video and Image Hosting

krunoslav kićo slabinac - ako zore na svane


Ančice, bančice

Ančice, bančice, odakle si ti?
Ja sam seka iz Osijeka, trgovačka kći.
U zoru, pijem na viru
opet ljubim curu garavu.
Ančice, bančice, svaka tebi čest...
Mog'o bi te poljubiti, nego drugih šest.
U zoru, pijem na viru...
opet ljubim curu garavu.

Ančice bančice kad tebe pogledam
Volio bi te poljubiti nego drugih sedam

Sad sve zna šta je tambura
I što voli cura garava


P.S.

A tata, Ančicin i moj, Matija, bio je šef računovodstva u jednoj velikoj osječkoj firmi.
I doživio devedesetu.

Photobucket - Video and Image Hosting

Kad se ovako okupimo, i njega i našu mamu Magdicu, načas za stolom vidim.

P.S. na P.S.

Zmajka, zasuči rukave!

Photobucket - Video and Image Hosting

P.S. na P.S. .... i tako unedogled ...

vidim, slatkiša ponestalo ...
pa, k'o velim da dodam ... i poduplam ... ;-)

Photobucket - Video and Image Hosting


- 09:11 - Komentari (37) - Isprintaj - #

24.02.2007., subota

Rose: tragovi, 3


(prethodni nastavak)


Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Canidae
Rod: Canis
Vrsta: lupus


Teritorijalna vrsta, rasprotranjena na sjevernoj polutki Zemlje, živi u čoporu u kojem vladaju strogo utvrđeni hijerahijski odnosi. Do početka razvitka poljoprivrede i stočarstva, najrasprostranjenija zvijer na zemlji, danas sve ugroženija.

Rose je potražila podatke o veličini vuka i saznala kako najveći vukovi žive u šumskim područjima Letonije, Bjelorusije, Aljaske i Kanade te dosežu dužinu tijela do 160 cm, od vrha njuške do početka repa. U ramenima visinu oko 80 cm, uz težinu do 80 kg.
Vuk je mesožder, no jede i bobice i kukce. Može pojesti zadivljujuću količinu mesa odjednom, čak 10 kilograma. No, tada dio povrati i zakopa, da bi potom ponovo potražio tu svoju «smočnicu».

Rose je pogledala niz fotografija vučjih tragova i saznala dimenzije - otisak prednje šape odraslog vuka dug je 11 - 12 cm i širok 7 - 8 cm. Na osnovi samo jednog otiska šape ne može se utvrditi je li ga ostavio vuk ili pas iste veličine. Stražnje noge u vuka kreću se u istoj ravnini s prednjima, dok većina pasa stavlja stražnje noge unutar traga prednjih nogu. Vukovi se kreću gotovo pravocrtno, ne skrećući puno s puta.

Površina pijeska u Roseinu vrtu bila je premalena, a otisci na njoj suviše ispremiješani da bi se mogla uočiti pozicija stražnjih i prednjih šapa, no dimenzije otisaka bile su sasvim jasne.
I gotovo dvostruko veće od od navedenih!

Nisam baš puno pametnija nakon ovog ... pomislila je Rose, no nastavila je istraživati.

O načinu obilježavanja teritorija, o socijalnim odnosima unutar čopora, o uglavnom neuspješnim pokušajima pripitomljavanja vuka, o demonizaciji i proganjaju vuka, o njegovom istrebljivanju i pokušajima zaštićivanja ...

Čak su i bajke i priče učvršćivale predodžbe o vuku kao o zlom, krvoločnom stvorenju.

Rose se sa sjetom prisjetila lica svoje bake, vješte pripovjedačice, i njezina glasa:

Živjela tako, jednom davno, mala djevojčica.
Svi su je voljeli, jer bila je dobra i draga, no znatiželjna. Najviše ju je voljela njezina baka. Šašila joj je lijepu crvenu kapu, koju je djevojčica uvijek nosila.
I svi su je prozvali - Crvenakapica ...


Rose je zaključila daljnju potragu.
Odlučila je: Morat ću se strpiti, dok varšavski zoolog ne pošalje odgovor.

Ustanovila je da je ponoć odavno prošla, te krenula na počinak, no san joj nije dolazio na oči.

Rose je provela je nemirnu i gotovo potpuno besanu noć, osluškujući i povremeno zavirujući kroz prozor u svoj vrt. Pošto nije mogla usnuti, u svoj je comp ubacila CD s klasičnim crno-bijelim filmom.
Kratak susret, Davida Leana.
Prigušila je zvuk gotovo potpuno i po neznamkoji put gledala dragi joj film.
Susreti i rastanci nesretnih ljubavnika ... sve do konačnog rastanka.

Kad se završna špica filma konačno odvrtjela, Rose je ostala sjediti u svojoj crvenoj fotelji, zureći u ekran monitora, razmišljajući o svojim susretima i rastancima s Morpheusom.

Je li njihov posljednji susret bio zaista posljednji?
Je li njihov posljednji rastanak bio i konačni rastanak?

Ne, to ne bi mogla podnijeti ...


Rose je ustala, prošetala sobom, te ponovo otišla do prozora u predsoblju.
Prozor je gledao u vrt, osvjetljen samo vrtnom svjetiljkom i sablasno pust. Solarne svjetiljke nisu svjetlile jer su prethodni dani bili oblačni, pa se solarne ploče nisu dovoljno napunile.
Rose je dugo stajala kraj prozora, zureći u mrak.

Otišla je u kuhinju, da vidi što je s Luciferom. Bio je prilično ljut, čitavog dana, jer Rose nije popuštala njegovim «nagovaranjima» da ga pusti u vrt.
Lucifera je zatekla na prozoru. I on je, poput Rose, sjedio i zurio u mrak ...
Zurio je i pozorno osluškivao, neki, samo njemu čujan zvuk, koji je dopirao iz vrta.
Osluškivao je tako usredotočeno, da nije čuo kako Rose otvara kuhinjska vrata i prilazi prozoru na kojem je sjedio.

Kada je Rose spustila ruku na Luciferova leđa, da bi ga pogladila, on je frknuo od straha i skočio uvis. Rose, nervozna od nespavanja i osluškivanja, također se trgnula ... gotovo da je i ona skočila uvis, poput Lucifera.
Luciferova i vlastita reakcija nasmijale su Rose, unatoč svemu. Nasmijala se glasno, dok ju je Lucifer, povrijeđen u svojem mačjem dostojanstvu, ljutito gledao.

Ne ljuti se na svoju Rose, macane ... rekla je.

Lucifer je skočio s prozorske daske i, repa dignutog uvis, prišao Rose, tiho mijaučući. Rose se sagnula prema njemu, a on se uspravio na zadnje šape, dok je prednjima dodirnuo Roseino lice, pažljivo uvukavši pandže. Rose je nježan dodir Luciferovih crnih šapa podsjetio na Morpheusa koji je već više puta do sada navlačio Luciferovu krinku. Tako ju je podsjetio na Morpheusa, da su joj suze grunule na oči.

Podigla je Lucifera u naručje i ponijela ga sa sobom u sobu.
Ubrzo je bila u postelji, a Lucifer se do nje sklupčao, tijesno se uz nju priljubivši, predući i gurajući Roseinu ruku, kad god bi s glađenjem prestala.
Vani je već svitalo, kad su Rose i Lucifer utonuli u san.

Prije no što su se tamna krila sna sklopila, Rose se zapitala:

Što li je to Lucifer tako pozorno osluškivao?
Mačka iz susjedstva ... neku noćnu pticu ... ili ....


...

Sutradan je Rose, još uvijek u svojoj plavoj spavaćici, ogrnuta velikom crvenom pletenom maramom, izišla u vrt. Hrpica pijeska, koju je jučer tako pažljivo poravnala, bila je netaknuta.
Veliki pas ... ili vuk ...jedan ... ili obojica ... nisu ostavili nikakvog traga u pijesku.
Nisu pohodili Rosein vrt te noći, ili su se klonili pijeska i hodali po travnjaku, gdje Rose nije mogla pratiti njihove tragove ...

No, slutila je da je netko te noći ipak njezin vrt pohodio.

Lucifer je imao savršeni mačji sluh.
Lucifer je noćas čuo nekoga kako Roseinim vrtom hodi .... no, koga?

(nastavak slijedi)


Photobucket - Video and Image Hosting
Little Red Riding Hood

crvenkapica.mp3
LITTLE RED RIDING HOOD.pdf


- 23:59 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Šeherezada





»Tako ti Alaha, sestrice, ispričaj nam što ne bi li nam što prije istekli besani sati noći.»

rekla je Dunjazada svojoj sestri Šeherezadi.
A i sam sultan Shahridr, koga je mučila nesanica, dade svoj pristanak i Šeherezada otpočne ...

I pričala je tako, iz noći u noć, svoju smrt odlažući.
Jer, sultan je, razočaran ženskom nevjerom, svaku noć u svoju ložnicu jednu djevicu dovodio, do jutra s njom ljubav vodio, a ujutro je pogubio.

Pričala je i pričala ... tisuću i jednu priču...
dok sultana nije potpuno osvojila ...

Divim se velikoj pripovjedačici, Shahrazadi.
I rado bih nešto od njezinih vještina imala
...


Photobucket - Video and Image Hosting
signature of sultan Abdulmecid

Scheherazade, Rimski_Korsakov, 1844 -1908,
Ballet Kirov,pleše Uliana Lopatkina



sceherezade_interactive

Dodatak, uz pozdrav Danieli:

Lebanese belly dance




- 11:11 - Komentari (37) - Isprintaj - #

23.02.2007., petak

Žute dunje



donesi mi dragi,
žute dunje,
žute dunje iz stambola

pa ću tebi
mirisati
ljepše neg' dunja

pa ću tebi
slađa biti
od šerbeta


Photobucket - Video and Image Hosting

INDEXI-žute dunje


Photobucket - Video and Image Hosting
vandyck


- 21:31 - Komentari (22) - Isprintaj - #

djevojko, šećer-jabuko!



orientalist-art

Otvor' vrata od hamama, sevdalinka

"Otvor' vrata od hamama,
l'jepa djevojko, šećer-jabuko!"

"Šta ću ti ga otvarati,
mladi delijo, šećer-đidijo!"

"Da ti vidim b'jelo lice,
l'jepa djevojko, šećer-jabuko!"

"Šta ćeš mi ga ti gledati,
mladi delijo, šećer-đidijo!"

"Da ti ljubim mlada usta,
l'jepa djevojko, šećer-jabuko!"

"Ostat će ti želja pusta,
mladi delijo, šećer-đidijo!"

"Ostade mi želja pusta,
mlada djevojko, šećer-jabuko!"


Preuzeto sa: vrata_od_hamama

Hanka Paldum - Kraj tanana šadrvana


A crvena jabuka poklon je koji šalje jasnu poruku.
Sevdalinke slušam, jabuke mirišem ... poruku čitam ... i uzdišem ....


Photobucket - Video and Image Hosting

urban sevdah - stambol


- 10:41 - Komentari (27) - Isprintaj - #

22.02.2007., četvrtak

Rose: tragovi 2

(prethodni nastavak)

Rose je, prije no što je krenula na posao, još jednom obišla vrt.

Tragovi su još uvijek bili tu.
No, kad ih je pozornije pogledala, shvatila je, sa zaprepaštenjem, da se radi o dva traga. Oba pseća, oba ogromna. No, jedan je bio nešto manji i nešto plići.

Njezinim su vrtom prošle noći prošetala dva psa, oba velika ... zastrašujuće velika!

U Roseinim mislima proletjela je slika psećeg para. Mužjak i ženka, trče kroz noć, bokovima se dodirujući. No, odmah je znala da je ta slika samo njezina romantična maštarija.

Čučnula je i istraživala tragove što su se na pijesku ocrtavali.
Da, bili su to, sasvim sigurno, tragovi dvaju životinja, dvaju pasa ... ili ... možda vukova.
Rose je odmahnula glavom.

Vukovi?!
Tako su rijetki, otkud dva vuka u njezinom vrtu, gotovo usred grada?


Razgledala je dalje.
No, jedino je bilo jasno da se radi o dvije životinje čiji su tragovi pseći, ili nalik psećima. I da su obje životinje, najvjerojatnija psi, vrlo velike. No, jedan od njih bio je veći od drugoga, sudeći po veličini i dubini otisaka.

Jesu li ti čudni psi njezinim vrtom šetali zajedno?
Ili su došli u različito vrijeme, pa se nisu niti susreli? Možda je onaj kasnije prispjeli njušio trag prethodnika, odgonetajući mirisne poruke?


Rose to nije mogla iz tragova očitati. No, njezin je nemir rastao.
Znala je kako mora zagonetku riješiti, pa se odmah i prisjetila tko bi joj u tomu mogao pomoći.

Rose se vratila u kuću i uzela fotoaparat.
Ponovo je otišla u dno vrta, do hrpice pijeska i fotografirala, više puta, iz različitih uglova, otiske šapa.
A potom je brižljivo izravnala pijesak kako bi mogla vidjeti hoće li se na njemu pojaviti novi tragovi. Premda, tko zna. Možda neće, sutra ujutro, zateći nove tragove. Ni sutra, niti ikada više.
Gotovo da je poželjela da se dogodi upravo to. No, slutila je da se to neće dogoditi.

Kada je završila s predavanjima, Rose je pokucala na vrata kabineta kolege s katedre za biologiju.
Bio je to stari profesor koji je predavao zoologiju. Sjedio je uz računalo i pisao članak o kormoranima, za koje je bio stručnjak. Rose ga je zamolila da pogleda fotografije otisaka koje je u svojem vrtu snimila. Fotografije je isprintala na svojem računalu i strpala ih u torbu prije no što je krenula na posao.

Rose nije ništa objašnjavala kolegi, samo ga je upitala može li joj reći o čijim se to tragovima radi.

Hmm ... vuk ili pas. Vučjak. .. rekao je stari profesor, čim je bacio pogled na fotografiju.

Nego, Rose ... upitao je ... imaš li fotografiju iz koje bi se mogla procijeniti veličina otisaka?
Rose je iz torbice izvukla još jednu fotografiju. Snimila ju je tako da je uz veći otisak na pijesak položila malo drveno ravnalce.

To je sad već druga priča ... rekao je kolega ... pošto je shvatio o kojoj veličini otiska se radi.
Druga priča, draga Rose, i to sasvim neobična priča ....

I dalje je gledao fotografiju a zatim je podigao upitni pogleda do Roseina lica.

Rose, odakle ti ta fotografija?

Rose je već zaustila ... da slaže.
No, ona nije bila vješta lažima, a uz to, stari joj je profesor bio prijatelj.
Nije mu mogla lagati, pa je samo rekla: Molim te, ne pitaj me to.

U redu Rose, premda si me vraški zaintrigirala.
Ja doduše nisam ekspert za vukove ... niti za pse. Znaš da su barske ptice moja specijalnost, a kormorani moja ljubav ...
No, ono što vidim je vraški čudno. Ipak znam toliko da trag te veličine ne odgovara vuku ... a pogotovo ne vučjaku.
No, daj mi dva tri dana. Istražit ću. I poslati fotografije kolegi iz Varšave, s katedre za zoologiju, koji se bavi vukovima ... pa će nam tada možda biti jasnije.


Nego, imaš li možda te fotografije i u elektronskom obliku, da ih ne moram skenirati kako bi ih mogao kolegi poslati?

Hitra Rose odmah je shvatila o čemu se radi.
I stari je prijatelj, unatoč godinama, bio vrlo hitar. Htio je "ispipati" nije li možda ona snimila te fotografije.
Iako je fotografije imala i na disketi, tu u svojoj torbici, odlučila je to prešutjeti. Samo je odmahnula glavom.

Najljepše se zahvalila kolegi i vratila se u svoj kabinet.
Dok čeka odgovor zoologa iz Varšave, i sama će malo istražiti, prvo na Netu, a potom i u knjižnici.
No, nije joj se isplatilo počinjati.Morala je obaviti još niz konsulatacija sa studentima.

Učinit će to večeras, u miru, kod kuće.

(nastavak slijedi)


Photobucket - Video and Image Hosting
vučji tragovi

- 23:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #

rascvjetala japanska dunja u rusalkinu vrtu ... i u vazi



Začudo, cvate i kod Rusalke i kod Rose.
Japanska dunja.


Photobucket - Video and Image Hosting

Nana Mouskouri


Uvijek me obuzme divljenje i strahopoštovanje.
Pred tim divnim čudom. Grmom koji ponovo cvjeta i lista, u proljeće.
Pred sjemenkom koja niče ... i piletom koje se iz jajeta izliježe.

Pred uvijek novim proljećem.
Uvijek se osjetim opet mladom.



- 15:11 - Komentari (27) - Isprintaj - #

21.02.2007., srijeda

Rose: Tragovi

(prethodni nastavak)

Rose se osjetila sigurnom. Njezini su prijatelji tu.

Nasmiješila se i počela odgovarati na njihove komentare.
A potom će krenuti u obilazak njihovih blogova. Podijelit će s njima svoje misli, zaokupiti se njihovim idejama, zaviriti u njihove snove.
Zaboravit će, barem na neko vrijeme, ružan san iz kojeg se upravo probudila.

I lakše će čekati Morpheusa.


...

I Rose je čekala.

Odlučila je čekati strpljivo i suzdržati se od pretpostavki o razlozima Morpheusove odsutnosti.

Željela je vjerovati kako Morpheus želi k njoj doći.
Željela je vjerovati kako Morpheus s istom čežnjom i željom iščekuje ponovni susret.
Željela je vjerovati kako je nečim spriječen.
Željela je vjerovati, pa je i vjerovala.


Ali, vjera joj se sa sumnjama i strahovima miješala.
Rose se pitala: Nije li se Morpheusu dogodilo nešto loše? .... pitala se nije li ona nečim izazvala tako dug rastanak.

Morpheus joj je bio potreban. Više nije znala živjeti bez njega.
Bio joj je sada potreban više nego ikada. Trebala joj je njegova zaštita i utjeha. Jer sad joj je na tragu bio strašan lovac. Već je uspjela izbjeći tome strašnom Grabežljivcu, no pitala se koliko će je još dugo služiti sreća.

Rose je nalazila utjehu u svojoj obitelji.
No, nije se mogla povjeriti Hani, svojoj sestri. Željela ju je poštedjeti brige, sačuvati i nju i njezinu obitelj svake opasnosti. Nije se mogla povjeriti niti svojim prijateljima s bloga. Kao što se ranije, dok je još vjerovala kako je Morpheus posve zao, bojala da bi mogla dovući čudovište i njegovu pozornost skrenuti na nekoga od prijatelja blogera, tako se sada još više bojala. Thanatos bi mogao svoj smrtonosni pogled usmjeriti prema nekome tko joj pokušava pomoći.
Znala je kako Thanatos ne podnosi da netko stane između njega i izabrane lovine. I zato se, dok je na blogovima prijatelja komentirala postove, nastojala prikazati vedrom i bezbrižnom.

A u Roseinim se postovima odjednom pojavilo nešto novo.
Rose je počela pisati poeziju.
Svoju je ljubav i čežnju pretakala u stihove. Nije baš imala visoko mišljenje o tim svojim poetskim tvorevinama, no ipak ih je i dalje pisala. Ponekad i nekoliko pjesama dnevno.

srce mi poput krila
ranjene golubice drhće,
jedini,
a kapljice krvi
poruku tebi pišu.

poletjeti ne mogu,
mili.
uzalud oblake gledam.

nigdje sunca,
niodtkud lijeka
spasenja niodtkuda ....

u prašini tvoja golubica,
leži, voljeni,
o letu s tobom
sanja.
srce joj krvari,
a ne krilo ....


Rose se nadala da će njezine poruke stići do Morpheusa.
I čekala je, sve nestrpljivije, sve uznemirenije ... no nije gubila nadu.

Noću bi, odlažući odlazak na počinak unedogled, konačno lijegala u svoju postelju, pustu i hladnu.
Prizivala bi Morpheusov modri pogled, njegove dodire i poljupce. Ruka bi joj posegnula za jastukom, no uzglavlje joj je bilo prazno. Učinilo bi joj se kako pod prstima osjeća obrise lijepog Morpheusova lica. Visoko čelo, pravilan nos, istaknuta brada ... i usne ... i usne.
Poslala bi, u mislima, cjelov Morpheusu, prije no što bi usnula. Morpheus bi joj bio posljednja svjesna misao. Nadala se da će joj barem u san doći.
No, nije ga bilo. Ni u snu ni na javi. Morala je i dalje čekati.
Osjećala je kako čekati više ne može.
I dalje je čekala i iščekivala.

A tada je Rose, jednog jutra, obilazeći upravo rascvjetalu japansku dunju u svojem vrtu, opazila čudne otiske u hrpici pijeska koja je ostala u dnu vrta nakon radova na fasadi Roseine kuće. Otisci su bili ogromni i ličili su na pseće.

Rose se pitala: Koliki li mora biti pas čije šape ostavljaju takve otiske?
Jer, otisci su bili džinovski.
Pitala se: Odakle li je taj ogromni pas dolutao?
Kako je uspio preskočiti ogradu?
Što li u njezinom vrtu traži?


Odlučila je svoga mačka Lucifera neko vijeme držati zatvorenog u kući. Nije znala kako bi Lucifer prošao, ako bi na takvog velikog psa naišao u nekoj od svojih noćnih šetnji.

Dok je promatrala velike i duboko u pijesak utisnute pseće tragove, počela ju je obuzimati nelagoda.

I pitala se: Zašto?
Iako je bila cat person, Rose se nije bojala pasa.
Bez zaziranja bi pomilovala i najveću pseću lutalicu ... i nikad je ni jedan pas nije ugrizao, čak niti na nju zarežao.

Stoga se Rose pitala: Zašto je pseći tragovi u njezinu vrtu tako uznemiruju?

(nastavak slijedi) Ubrzo, nadam se.




Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting



- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #

Gdje se to susreću duša i tijelo?

Death Cab For Cutie - Soul Meets Body


U pogledu i dodiru,
u želji i čežnji,
u primanju i davanju,
u
potpunom predavanju...

Tjelesna iskustva mogu biti spiritualna: gutljaj vode ... udah svježine nakon oluje ... sunce na obrazu ... ... kap kiše, ko' suza na trepavicama...... pijesak pod bosim nogama .... pahulja na dlanu ...
...kupanje u rijeci ... prve trešnje i miris ruže...
...okus poljupca, vrelina vlastite i njegove kože...

Misao je prazna bez osjetila.
Osjetila su slijepa bez misli.
Misli i osjetila, mrtvi su, bez emocija.


Gdje se to onda mogu, susresti duša i tijelo?
Gdje se mogu dotaknuti?
U ljubavi.

Mislim da je to pravi odgovor.


Elena Flerova: Duša stabla
Photobucket - Video and Image Hosting

Ja hoću živjeti, gledati, misliti, osjećati.
Dodirivati ... i ljubiti. Dodirnuta biti.

Tamo, negdje na pučini ...
gdje se duša i tijelo susreću i sjedinjuju.


Photobucket - Video and Image Hosting
Elena Flerova: dar


- 12:11 - Komentari (27) - Isprintaj - #

20.02.2007., utorak

ruža, bijela il' crvena?

Photobucket - Video and Image Hosting
Composition with White Rose

rasla sam u kutu
svojeg vrta,
nezamjetno.
cvjetala i mirisala
sebi samoj.
blijede su mi bile
latice.

a tada,
sunce odjednom
zasja,
toplina me njegova
obasja.

sad' mi se latice
rumene.
ne mirišem više
samo sebi.
suncu
smiješim se.

bijele si mi ruže
poklonio, dragi,
kad si mi prvi puta
došao.

pogriješio sam,
golubice moja bijela,
rekao si,
odlazeći.

ti si ruža
crvena.


Photobucket - Video and Image Hosting

Julio Iglesias & Nana Mouskouri "La Paloma"

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting


- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #

svitanje

Photobucket - Video and Image Hosting
Vladimir Kush: Sunrise

svitanje

već pukla je
ljuska današnjeg dana,
žutanjak se jutra žuti.

već oblaci se
rumene na obzorju,
već pjevaju ševe.

a ja se jutru
opirem,
moj romeo.

ne, ne sja sunce!
to padaju zvijezde.

ne, nije to ševin pjev!
to pjesma slavuja
odjekuje.

slijepit ću ljuske
razbijenog jutra,
dragi.

neću mu dati da svane.


Photobucket - Video and Image Hosting
Frank Dicksee: Romeo and Juliet



- 12:01 - Komentari (36) - Isprintaj - #

19.02.2007., ponedjeljak

Putnik i putokazi


Photobucket - Video and Image Hosting
crossroad


Putnik i putokazi

kažiprstom rub
mi usne ocrtavaš,
poljupcu put
pripremaš.

pogledom vrat
mi miluješ.

glavu zabacujem
i grlo
slatkim ugrizima
predajem.

vrele ti usne
grudima mojim
putuju.

o, mili
kako vješto pratiš
moje putokaze!

dok ti put nalaziš,
ja se gubim,
moj putniče.

tlo mi se
pod nogama
izmiče.


Photobucket - Video and Image Hosting
kirsty lorenz: rose in bloom


"We've Got Tonight", Dolly Parton- Kenny Rogers

Imamo danas, dragi.
Tko mari za sutra?

- 23:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Kardiogram: And suddenly my heart goes boom!

Eurythmics - There must be an angel


Photobucket - Video and Image Hosting
Adolph William Bouguereau

Zašto

nisam anđeo ...
daleko sam ja od anđela

zašto onda, kad me takneš,
osjetim
trepere mi krila
na plećima?

Photobucket - Video and Image Hosting

ne znam letjeti ...
daleko sam ja od letenja

no, zašto, kad me ti takneš,
promatram svijet
s oblaka?

Photobucket - Video and Image Hosting
robert bateman

Photobucket - Video and Image Hosting
Dove


- 05:11 - Komentari (38) - Isprintaj - #

18.02.2007., nedjelja

Galatea

Photobucket - Video and Image Hosting

Galatea

stvaraš me
dodirom nježnim,
moj Pigmalione.

pogledom, ljepotu mi
daruješ,
obline mi milovanjem
oblikuješ,
usne poljupcima
iscrtavaš.

krilo mi se,
k'o ruža, pod tvojim
dlijetom otvara,
moj kiparu.

rađam se i nastajem,
k'o Galatea,
svaki put iznova,
u tvojem zagrljaju.


Photobucket - Video and Image Hosting
Gerome_Pygmalion_And_Galatea


- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #

zubić vila

Dan Fogelberg - The Language Of Love


Dan Fogelberg!

Lijepa boja glasa.
Izvrsna dikcija.
Zubi su jako važni za dikciju, nadam se da ih Dan zna čuvati.
I da ima dentista koji nije - lazy.

Photobucket - Video and Image Hosting

Pa ga zubić vila neće morati posjetiti.
Ni pod jastuk mu zavirivati ... hihihihi




The Language Of Love

She says no
When she means yes
And what she wants
You know that I can't guess
When we want more
You know we ask for less
Such is the language of love...

I say leave
When I mean stay
But she don't see
And so she moves away
What we really want
You know we rarely say
Such is the language of love.

It's tooth for tooth
and eye for eye
We hide our hearts
And then we won't say why
It's truth for truth
and lie for lie
Such is the language of love.

...


Photobucket - Video and Image Hosting

Stanuje pod kamenom, kraj jezeraca.
Povremeno dobru vilu
u napast dovodi.

Hihihihihihi ....


- 16:45 - Komentari (20) - Isprintaj - #

Rusalka u začaranim jezercima stanuje, opet meme

Photobucket - Video and Image Hosting

Mislim da sam oduvijek znala. Da sam vila.
Jer, uvijek su me svrbila - ta moja krila.

I već kao mala, obožavala sam vodu.
I voljela gacati po barama i po vodi brčkati.
Kao mala djevojčica od 3 - 4 godine bila sam dugokosa i plavokosa dunda, pa mi je mama voljela odjenuti plavu haljinu i svezati plavu mašnu, kad me spremala za šetnju.
Jednom me zatekla kako, u komplet opremi, sjedim u staroj kadi koja je služila za skupljanje kišnice.
Bilo je to moje - prvo začarano jezero.

O rusalkama sam vam već pripovijedala.

Ćudljive su to vile. Naizgled mile ... ali ...
Rusalke sumnjaju u ljubav, ali, kad se jednom zaljube, spremne su odreći se svoje vilinske besmrtnosti i izići na obalu, za onim kojeg zavole.

Ova Rusalka hodi ... i po obali i po vodi, hihihi
Koliko god voljela, moram imati i prostora za solo let ... i dati ga drugome, naročito Onome koga volim.

Začarana jezerca?
Prije skoro 9 godina nastalo je prvo, u mojem vrtu.
Od tada se umnažaju. I jezerca i mali vodeni vrtovi. Sad već sve liči na Lake Distric.

I svijet, oko jezeraca?
Da. volim i taj veliki svijet, što se oko jezraca rasprostire.
Našu malu plavu kuglu što vrti se u svemiru, među zvijezdama.
A mi maleni pod njima hodimo, pužemo, letimo.
Kako kad.


Photobucket - Video and Image Hosting



Nick mi je mogao biti i Ondina, Lorelai ... il' neka druga vodena nimfa.
No, ja sam odabrala Rusalka.
Vila iz slavenske, češke i poljske mitologije. U skladu s mojim korijenima.

Jezerca su prvo bila - vrtna.
A onda je mi je draga Ignis jednim svojim komentarom otvorila oči.
Jezerca su - začarana.
Znala sam to oduvijek, no morala mi je to reći kuma mojeg bloga.
Ignis, GorskiKristal.

Eto, to je priča o ovoj Rusalki.
I o začaranim jezercima u kojima stanuje.

P.S.

Kad je bio krug prošlih "mema", branila sam se i rukama i nogama.
A sad, skočila sama - k'o žaba u baru.
Iako, kad bolje razmislim, malo su me i gurnuli.

Vitae i Sjedokosi ... hihihi

- 10:11 - Komentari (25) - Isprintaj - #

17.02.2007., subota

Školjka i biser

Photobucket - Video and Image Hosting
Vladimir Kush: Pearl



Školjka i biser

Photobucket - Video and Image Hosting

spavala sam
na dnu mora,
k'o usnula školjka.

a tada mi jedan val
zlatno zrnce
donese.

u ruži moje
puti,
sred moje ljušture,
biser se
nastani.

sloj, za slojem.
ljubavlju
zlatno zrnce
oblažem,
biser u meni
raste.

o, zlatno zrnce,
o, morski valu,
uskoro neće
za mene
mjesta
biti.

ljuštura će moja
pući,
smrviti se.

odnijet će je plima.

biser će tamo
bljesnuti,
gdje nekad spavala je
školjka.


Photobucket - Video and Image Hosting




trailer, režija Peter Webber, prema romanu Tracy Chevalier

Photobucket - Video and Image Hosting


Photobucket - Video and Image Hosting

vermeer/girl with pearl earring


- 23:59 - Komentari (27) - Isprintaj - #

Rusalkina žablja čegrtaljka



Za rastjerivanje zlih duhova!
Nisu baš zvončari ... ali ...


P.S.

Haj, Drano!
Vidiš kakvu čarobnu moć imaju žabci.



- 20:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Rusalka se sprema na maskenbal kod Pinky-Lunne i Njofre

Photobucket - Video and Image Hosting

Draga Pinky-Lunna, spremna sam za tvoj maskenbal.
Još samo da pričvrstim krilca ... i evo me.
Stižem u brzom letu!


Photobucket - Video and Image Hosting

Niste valjda pomislili, da ću se na dva maskenbala pojaviti u istome kostimu?
Ovaj sam odabrala za bal kod 1Njofre
.


Photobucket - Video and Image Hosting

I svakako, doći ću u pratnji kavalira.
I to kakvog!
Sve će druge vile biti zelene. Od zavisti!
hihihihi
Plava vila


Photobucket - Video and Image Hosting


- 10:49 - Komentari (29) - Isprintaj - #

16.02.2007., petak

rusalkino jezero

Photobucket - Video and Image Hosting

oprezno, dragi,
opasne su moje obale,
duboke moje
vode.

virovi neoprezna putnika
vrebaju.

pazi, jedini, kad se budeš ogledao
u jezerskom zrcalu,
mogao bi se utopiti
u
mojem
pogledu.


Photobucket - Video and Image Hosting
Vladimir Kush: Lake

Photobucket - Video and Image Hosting
John William Waterhouse: Echo and Narcissus, 1903


- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Rusalka - material girl

madonna-material girl


Ja sam "material girl".

Cijenim duh i dušu, no i omot u kojem se nalaze.
Mislim da je i taj materijalni oblik lijepi božji dar, dat nam na uživanje.

Ja ne mogu reći - materijalno mi ništa mi ne znači.

Kad mi znači mnogo. Moja ruka kojom mogu dodirnuti svijet, ruke mojih dragih, žuljevite ruke i ruke umjetnika, male debele ručice i one stare izborane...

I ona ruka, s kojom volim ići, s rukom u ruci, ruka na čiji dodir zadrhtim ...

Za mene i predmeti imaju dušu ...
Predmeti u koje su svoju dušu utkali ljudi koji su ih izrađivali ... vez koji je vezla neka vezilja, slika koju je slikar naslikao .... Oni mali, obični ... naprstak za šivanje koji je mama dobila od svoje mame, a sad je u mojoj vitrini ...požutjelo pismo i napukla čaša...

I priroda - kap vode na mojem dlanu, vrtna zemlja pod mojim noktima, list koji je pao s grane. ... krljušt ribe i pero ptice ...

Sve je to, materijalno, sačinjeno od zvjezdanog praha, u koji će se konačno i vratiti ...
Sve je to krhko ... lomljivo i prolazno. Znam.

Možda sam prizemna ... no ja moram dotaknuti i ono materijalno ... da bi mi duša mogla poletjeti ...

Ja sam "material girl" ...




Photobucket - Video and Image Hosting
michelangelo_creation


- 12:30 - Komentari (33) - Isprintaj - #

15.02.2007., četvrtak

Windmills of my mind ...



Second Life - Windmills of your mind

spin
zapuši mi u krila,
vjetre,
zatreperi platnima mojih jedara
zakovitlaj mi mislima
zavrtimo se
u krug
sve jače i jače nek' kuca mi srce,
sve brži i brži
nek' mi je
puls
sve višlje i višlje,
poletimo,
vjetre
ne zaustavljaj,
nikad,
taj prelijepi
spin


varijacija na istu temu:

vrtlog
o, ludi vjetre
što jedra mi
pokrećeš i okrećeš,
i misli mi kovitlaš,
o, ti vihoru!

sve brže i brže trepere mi
krila,
dok okrećemo se
u krug.

sve brže i brže, srce mi
u grlu udara.
pred očima se
mrači,
dok vrtimo se skupa.

sve višlje i višlje,
uspnimo se, dragi.

nek nas taj
vrtlog
ponese do
zvijezda.



kush, vladimir


- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #

Lucky - mali i veliki

Photobucket - Video and Image Hosting
mali Lucky

Photobucket - Video and Image Hosting
veliki Lucky

Kad je Lucky bio mali, njegova je mati ostala bez mlijeka, pa sam ga ja othranila na dudu.
Bilo me je strah da ga ne hranim dovoljno, pa sam mu obroke davala svaka 3 sata, danju i noću. Čim su mu nožice ojačale, počeo je trčati za mnom i zahtijevati svoj obrok. Tada bih ga polegla na leđa, u svojem krilu, a on bi već zinuo i "vrištao" sve dok mu duda ne bi zatvorila usta.

U veterinarskim se apotekama može kupiti mlijeko za mačiće i štenad. I duda.
A kad malo podrastu, mlijeko im možete spremiti i sami: kravlje mlijeko, zašećereno i razrijeđeno vodom u koje se umuti žutanjak.

Photobucket - Video and Image Hosting
Luckyeva duda i sastojci za mačji mlječni napitak. JimBeam nije obavezan.

Odrasle mačke teže probavljaju mlijeko. Neke ga i ne podnose, pa nikada i ne piju.
Lucky još uvijek rado pije mlijeko, pripravljeno prema gornjem receptu. No, duda mu više ne treba.
Voli i sir i vrhnje, no ne dobiva ih često. Ustvari, Lucky nije izbirač, voli i slaninu, mljeveno meso, ribu ... gotovo sve što mu dospije u zdjelicu.

Ipak, najčešće su to wiskas mačje konzerve i keksi. Jedino što Lucky bira su punjeni keksići koji se nalaze u wiskas mješavini, prvo izabere i pojede te keksiće ... a onda i sve ostale.

Photobucket - Video and Image Hosting

Kad je bio mali, Lucky se, jedne večeri, popeo na susjedovu jabuku i nije znao sići.
Proplakali smo cijelu noć.
Lucky na vrhu jabuke, a Rusalka pod jabukom.
Ujutro su ga s jabuke skinuli susjedi, uhvatili su ga u mrežicu za ribe.
Ribicu moju zlatnu.
Ubrzo je opet bio na jabuci, no sad se naučio spustiti i sam.

Vrtna ogradica je njegovo omiljeno mjesto.
Tu privlači poglede prolaznika. Nekima se dade pogladiti, a od nekih se sklanja.
Mudar je Lucky, točno prepoznaje jedne od drugih.


Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Kamen u malom kamenjaru, omiljeno je mačje mjesto za sjedenje. To je "mačja klupica" kraj začaranih jezeraca. Ponekad među mojim mačkama bude koškanja oko mjesta na toj klupici.
A i mačji posjetitelji iz susjedstva tu vole sjediti. Kamen se ugrije na suncu, pa godi pozadini, malo povišena pozicija pruža lijep pregled vrta.

Što mislite, tko se najčešće uspije progurati na mačju klupicu?

Photobucket - Video and Image Hosting

Moja mačja ekipa: Lucky, Topsy, njegova mati i Bilbo.

Photobucket - Video and Image Hosting

Fino je - stisnuti se skupa.
Jedino što Lucky ponekad izgura druge. Kad se ispruži, treba mu poprilično mjesta.

Photobucket - Video and Image Hosting



Photobucket - Video and Image Hosting

Iako djeluje tromo i pospano, Lucky može biti vrlo brz i spretan.
Kad vrijeba na ptičice ... i kad ja viknem:
Lucky, doručak ... ručak ... večera!



- 13:01 - Komentari (38) - Isprintaj - #

14.02.2007., srijeda

iza zatvorenih vrata

Charlie Rich - Behind Closed Doors


iza zatvorenih vrata

iza zatvorenih vrata,
gdje naš svijet
počinje,
sve drugo nestaje,
ostajemo samo
ja i ti.


zatvorimo vrata,
mili,
zastore spustimo,
ušutkajmo telefon,
otjerajmo brige,
iza zatvorenih vrata
i spuštenih zastora,
ostanimo samo
mi.

ne postoji ništa osim
ovog trenutka,
mila,
svijet je upravo
nestao,
sa mnom si samo
ti.

prigušimo svjetla,
upalimo svijeće,
u njihovoj se zlatnoj svjetlosti
okupajmo,
jedina.

dodirni me i pogledaj,
jedini,
večeras sam lijepa,
samo za
tebe.

iza zatvorenih vrata,
gdje naš svijet
počinje,
sve drugo nestaje,
ostajemo samo
ja i ti.


Photobucket - Video and Image Hosting
vladimir-kush-candle

Charlie Rich - Most Beautiful Girl


Što li ću sve uraditi, iza zatvorenih vrata ...
kako bi On pomislio - da sam Ja ta ... the most beautiful girl!

- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #

Mojem Dragom za Valentinovo: Voljeti volim!

Donna Summer - Love to love you baby


Voljeti volim!

Photobucket - Video and Image Hosting

voljeti volim
ljubav

voljeti volim
san

voljeti volim
dugu ...
voljeti proljetni dan

Photobucket - Video and Image Hosting

znam li
voljeti tebe?


to ćeš mi
reći ti

znam što
ćeš mi
reći:

Photobucket - Video and Image Hosting

Postojimo
samo mi!


Photobucket - Video and Image Hosting
umbrella

P.S.

Sv. Valent, koji je pred pogubljenje napisao prvu valentinovsku čestitku, zaštitnik je ne samo ljubavi i ljubavnika već i očinjeg vida.
Kako primjereno.
Vele da je ljubav slijepa. No, točnije je da nam ljubav otvara oči.


Photobucket - Video and Image Hosting

A Valentinovu, kao blagdanu ljubavi, prethodio je jedan poganski blagdan - Luperkalie.
Bile su to proljetne svečanosti plodnosti, posvećene Fanusu, bogu prirode.
Polja, ali i mlade djevojke, obredno bi poškropili krvlju žrtvenih životinja. Imena djevojaka bila bi izvlačena iz urne i "sparivana" s imenima mladića. Parovi bi živjeli zajedno sljedeću godinu, a potom bi neki od njih stupali u brak.
A neke bi djevojke ceduljicu s imenom opet stavile u urnu, za sljedeće izvlačenje.

Manje poznati valentinovski simbol - buba mara.

Photobucket - Video and Image Hosting
ladybugs



Kad ti buba mara sleti na ruku, to donosi sreću.
S one strane na koju buba mara odleti, stići će ti ljubljeni.

let, let, buba maro!


The Beatles - All You Need is Love

- 11:15 - Komentari (42) - Isprintaj - #

13.02.2007., utorak

brod s jedrima od leptirovih krila

Photobucket - Video and Image Hosting
vladimir kush: departure od the winged ship



brod s jedrima od leptirovih krila

oj, vjetre,
ljubljeni moj!
puhni mi u jedra,
krila mi
pomiluj nježnim
lahorom.

zapuši jače,
nek ponese me
bura,
jedini!

u oko
orkana žudim ući,
u onaj trenutak
slatkog zatišja.

kad vjetar utihne,
kad vrijeme stane,
kad svijeta nestane,
kad dah zastane.

a potom ...
potom, zajedno krenimo,
zagrljeni.

tamo gdje cvate
ruža vjetrova.


Photobucket - Video and Image Hosting
Danny Holburn: Winds of life

Photobucket - Video and Image Hosting
RuzaVjetrova



- 22:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #

Lucky show



Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting
glasbergen

Cats


Photobucket - Video and Image Hosting





- 11:21 - Komentari (46) - Isprintaj - #

Nocturno


Chopin Nocturne Op. 9 n. 2

U srcu ruže

baršunasto meke i tople
oko nas se svile
latice crne ruže

u srcu popoljka
najdublja tama
vlada

u srcu tople tame
privijamo se
jedno uz
drugo

u ovaj kasni sat
postojimo samo
ti i ja

u ruži noći
u noći ruža,
miriše
strašću
naša postelja

o, kakav
virtuozni nocturno
sviraš,
ljubljeni!

duša mi treperi
od slatkih
dodira

neću nikad
usnuti
u ruži noći
u noći ruža,
dok nocturno
svira
a ti i ja,
ljubimo se, ljubljeni.

u srcu tople
tame,
sred latica crne ruže.


Photobucket - Video and Image Hosting
rose



- 00:59 - Komentari (26) - Isprintaj - #

12.02.2007., ponedjeljak

tammy wynette stand by your man



Photobucket - Video and Image Hosting
richard_doyle

George Jones - Late 1960's - Walk Through This World With Me


George Jones & Tammy Wynette - The Wedding


- 21:37 - Komentari (39) - Isprintaj - #

prilike i neprilike s vašim dragim kompjutorom?

Photobucket - Video and Image Hosting
Moj najdraži Cartoonist Randy Glasbergen

Mješavina "ljubavi" i netrpeljivosti?
Ovisnost?
Kakve vam je sve neprilike u stanju prirediti?
Možete li zamisliti dan bez njega, svojeg dragog kompjutora?


Photobucket - Video and Image Hosting

Danas je informacijska pismenost neophodna!
Dok Rusalke nema, njezina mačja družba surfa.


Photobucket - Video and Image Hosting

Hello, computor fairy!
Rusalka je - ona u plavom, dakako.

Photobucket - Video and Image Hosting

Dodatak postu
(thanks, Lazy!)


Photobucket - Video and Image Hosting

P.S.

Zaboravila sam reći kako se moj comp zove Hall.
Zvuči li vam to poznato?
Kad' počne ludovati, ja mu zapjevušim:
"Daisy, Daisy, tell me your answer, do!;
I'm half crazy, all for the love of you..."

... pa se on opameti.

Inače, to je Hall 2.
Njegovog sam prethodnika poklonila jednom dečkiću iz šireg obiteljskog kruga.




- 06:29 - Komentari (36) - Isprintaj - #

11.02.2007., nedjelja

Dođi, mili, ma se ne ljubili, ma se samo očima vidili.


Savski Valovi - Kad procvatu jabuke (live)


Djevojka sam, mogu dići glavu,
dok ne dodjem u ruke bećaru.

Dodji curo, ne trebaš se marit,
znam što radim, neću te pokvarit.

Dodji, dragi, doveče na prelo,
ne dolazi kad obiđeš selo.

Dođi, dragi, kod mojih ovaca,
obeć'o si - biće poljubaca.


Photobucket - Video and Image Hosting
porcelain doves

Diko moja, tvoje oči plave,
našlingat ću sebi na rukave.

Diku ljubim i oću i neću,
a on mene sve mora na vrijeme.

Diku ljubim kad god se probudim,
a on mene kad god se okrene.

Dođi, lolo, al' nemoj s večera,
u zoru sam slađa od šećera.

bećarac


Photobucket - Video and Image Hosting
apple_blossom




- 15:30 - Komentari (62) - Isprintaj - #

poljubite žabca!


Na prvi pogled

Na rubu sam zdenca stao.
I odmah sam znao:
I want her kiss!


Photobucket - Video and Image Hosting

Na rubu sam zdenca stala.
I odmah sam znala:
This is this!
I want him to kiss.


Photobucket - Video and Image Hosting

Take That - A million love songs


Koliko žabaca u bari!
Pjevaju milion pjesama.

A Rusalka čuje - samo jednu.



- 12:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

kad žena ljubi



Kad žena ljubi,
rascvjeta se poput
ruže.
Zablista, zamiriše
latice otvori.

Gle,
s njezinih grančica
nestane trnja,
kad žena ljubi.

U ljubavi, žena se
ponovo rađa,
ko' Venera iz
pjene.

Kad žena ljubi,
ona se budi
ko' zora zablista
i zasja
ko' sunčan dan.




- 09:30 - Komentari (22) - Isprintaj - #

10.02.2007., subota

Rose među prijateljima


(prethodni nastavak)

Rose je čitala sve te poruke. Osjetila se ohrabrena.
Poruke su pisali posjetitelji - blogeri. Neki su od njih već dugo dolazili na njezin blog, u njezin svijet Jave i snova. Drugi su se pojavili odskora. No, i jedne i druge Rose je smatrala prijateljima.

Brzo bi procijenila tko će od posjetitelja doći ponovo.
I odmah je, pri prvom posjetu nekom blogu, znala hoće li tamo otići opet. Privlačili su je vrlo različiti blogovi. No, jedno je svima bilo zajedničko. Blogeri koji su ih pisali imali su što reći. I govorili su to na svoj način. Rose je sa svojim prijateljima blogerima zaista razgovarala. Na njezinu blogu je bilo malo komentara tipa cool blog, pozz, ciaoo ... Rose je slušala i pamtila. Rose je s pažnjom čitala prijateljske komentare, svaki joj je bio dragocjen.

Preletjela je pogledom preko poznatih imena. Bili su to ustvari nickovi, no govorili su o tim ljudima više od njihovih vlastitih imena koja su Rosei bila nepoznata. Jer, svjetovna su im imena nametnuli roditelji ili kumovi, a nickove su birali sami.

MorskiVuk. Prijatelj, osobito drag. Čovjek od malo riječi kad je njegov osobni život u pitanju. Ali tako uzbudljivo rječit kad' piše priče. Svaku bi njegovu priču Rose čitala više puta. Iz priča je zračilo životno iskustvo, snažne emocije. Rose je voljela poetiku njegove proze. Uživala je i u rijetkim pjesmama, koje sam autor nije osobito cijenio. No, i pjesme su bile snažne, svedene na bitno, bez kićenih ispraznih ukrasa. Ni, Vukov Lex, doberman koji je bio zaštitni znak njegova bloga, nije trpio ni bandane ni ogrlice. Trčao je svomu gospodaru uz bok, slobodan poput njega.

Krijesnica. Blog vizualno savršeno lijep. Blogerica koja suvereno barata formom, pa pomaže i drugima pronaći svoju vizualnost. Tekstovi s akribijom napisani. Autentične misli i osjećaji, izrečeni precizno, logično i zanimljivo. Pronicljivo razumijevanje svih nijansi u postovima prijatelja.

LudaGljiva. Mlađahna. Brza na jeziku i tipkovnici. Vesela, no ne i površna. Iza te prpošnosti Rose sluti i priličnu osjetljivost. Svaki tekst LudaGljiva ilustrira vlastitim fotografijama. Savršeni detalji iz prirode, savršeno snimljeni. Specijalnost - komentari u stihu. A Luda ih Gljiva sipa ko' iz rukava, na svaku moguću i nemoguću temu.

EbašHoću. Tiha i skromno odmjerena u komentarima. Iako za sebe veli kako se loše osjeća u damskoj odjeći, ona odiše nenametljivošću dame. Ni traga damske poze. Osjećaj za ljude, smisao za detalje.

GorskiKristal. E, tu je Rose zastala. Pred umjetnicom. Vješte ruke koje savršeno oblikuju srebrnu žicu, preplićući je i spajajući s polu-dragim kamenom, perlama i perlicama. No, i običan oblutak s plaže u žičanom okviru koji splete GorskiKristal, blista poput dijamanta.
Iz njezinih uradaka i iz njezinih komentara na Roseinu blogu zrači prozirnost kamena koji joj je u nicku. Plemenita prozirnost spojena s oštrinom. Britak komentar GorskogaKristala zna zarezati poput oštre žice. No, rijetko griješi.

Crazy. Odskora na Roseinu blogu. Deklarira se kao spavalica, no ništa mu ne može promaći, ispod trepavica. Govori kako je spor i dremljiv, no vihor mu je stalno u kosi. Pomeni pjesmu, pjevača, bend i - on zna sve o njima. Ne «pada» na veličine. Ima svoje kriterije. Duhovit i samoironičan. Okružen svitom posjetiteljica.

Pletilja. Ona plete i prepliće divne vlati, nježne niti sanja i poezije. A poezija joj šumi morem. Nad njezinom plavom pučinom mjesec blista. Pletilja plete sigurnosne mreže i rasprostire ih tamo gdje joj se učini da prijatelju prijeti pad. Rose je već više puta oprobala snagu i mekoću tih Pletiljinih mreža. I Rose, suzdržana i nepovjerljiva, rado se povjeravala tim nitima.

Rosei su u mislima prošetali i drugi blogeri, oni čiji su komentari danas izostali.

BlackCat i njegovi elegantni, cizelirani tekstovi. Erotska proza, spoj vatre i leda.
Velike teme Expertinih postova koje danima privlače posjetitelje i potiču ih na komentiranje, DragonLady, topla, žustra i impulsivna, stroga prema neiskrenosti, Dora s velikim srcem što crveno kuca poput omiljene boje njezina bloga.
Izidinin astrološki planetarij i Kariatida, što na svojim plećima s ljubavlju nosi svijet svoje djece, amazonka snažnih ramena i mekog, dragog srca ...Pa Atalanta, vješta pripovjedačica. I mlada blogerica VilinKonjic, ljubiteljica konja, u dobi odrastanja i traženja svojeg puta.
A DarkEnergy? Erupcija snage. Kakva snažna osobnost, kakva ekspresivnost! Nepredvidiva kao i njezini stihovi.
DenDeri i Kerber, obojica sa svojim svjetovima fantazije, jedan luta svemirom a drugi mitološkim podzemljem. Obojica duhoviti, britki , samoironični... Moonlight, plav i poetičan, s elegancijom pravog kavalira ...

I Perzefona, koju je Rose isprva podcjenjivala a zbog koje je kasnije bila spremna ući u crni tunel na čijem je kraju blještava svjetlost. Perzefona koja je i dalje tragala za svojom srećom i za ljubavlju, svemu usprkos.

I svi drugi, nepomenuti. Svi oni pred kojima se Rose usuđuje biti Rose, bez straha i suzdržanosti.

Rose se osjetila sigurnom. Njezini su prijatelji tu.

Nasmiješila se i počela odgovarati na njihove komentare.
A potom će krenuti u obilazak njihovih blogova. Podijelit će s njima svoje misli, zaokupiti se njihovim idejama, zaviriti u njihove snove.
Zaboravit će, barem na neko vrijeme, ružan san iz kojeg se upravo probudila.

I lakše će čekati Morpheusa.

(nastavak slijedi)


Photobucket - Video and Image Hosting
David Adams: Rose magic




- 23:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Rusalkinom kopaču zlata ...

Photobucket - Video and Image Hosting

Rijeka, kopaču zlata

Jesi li vidio, dragi,
vode što burno mi teku?
Jesi li zažalio, mili,
što došao si na tu rijeku?


Već treću si godinu
tu. Šator rasprostro
kraj mojeg vira.

Već treću godinu slušaš vjetar
što u vrbama mojim
svira.

Već treću godinu, jedini,
jedino zvijezde
brojiš.

Već treću godinu, dragi,
dragim se zoveš
mojim.

Dugo sam pusta tekla,
vode mi
samotne bile,
bujice nosile pijesak,
obale potkopavale i rile.

Tu pod korijenjem vrba,
zagrabi pijesak,mili,
tu gdje su zrnca zlata
ludi mi snovi skrili
.

P.S.

Hvala na inspiraciji, Lazy.
Rijeka.


Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting Photobucket - Video and Image Hosting

- 14:50 - Komentari (61) - Isprintaj - #

Tražim tako malo: my man

Shania Twain


This this what a woman wants...

Any man of mine better be proud of me
Even when I'm ugly he still better love me
And I can be late for a date that's fine
But he better be on time

Any man of mine'll say it fits just right
When last year's dress is just a little too tight
And anything I do or say better be okay
When I have a bad hair day

And if I change my mind
A million times
I wanna hear him say
Yeah, yeah, yeah, yeah, yeah I like it that way

Chorus:
Any man of mine better walk the line
Better show me a teasin' squeezin 'pleasin' kinda time
I need a man who knows, how the story goes
He's gotta be a heartbeatin' fine treatin'
Breathtakin' earthquakin' kind
Any man of mine

Well any man of mine better disagree
When I say another woman's lookin' better than me
And when I cook him dinner and I burn it black
He better say, mmmm, I like it like that yeah

And if I change my mind
A million times
I wanna hear him say
Yeah, yeah, yeah, yeah, yeah I like it that way

(Chorus)

Let me hear you say yeah, yeah, yeah, yeah, yeah I like it that way

(Chorus)

You gotta shimmy, shake
Make the earth quake
Kick, turn, stomp, stomp, then you jump
Heel to toe, Do Si Do
'Til your boots wanna break
'Til your feet and your back ache
Keep it movin' 'til you just can't take anymore
Come on everybody on the floor
A-one two, a-three four
Hup two, hup
If you wanna be a man of mine, that's right
This is what a woman wants...


Photobucket - Video and Image Hosting
june dudley: waiting_on_a_cowboy

Samo to!
... and sometimes - a rose
....


Photobucket - Video and Image Hosting

- 11:11 - Komentari (14) - Isprintaj - #

zrnce pijeska

Photobucket - Video and Image Hosting

Voljenom

sjedim
tu
na rubu
osjeke i plime,
valove gledam.

zlatnog se pijeska
zrnca
kupaju u
valu.

sjedim i mislim,
na tom
pustom žalu:

što je
sa zrncem pijeska
na mojem
dlanu?


tolika već
zrnca
kliznuše mi niz prste,
no, ovo mi,
zlatno,
na dlanu
osta.

ne marim za
sav pijesak
sahare

i ovo mi zrnce
je dosta!


Photobucket - Video and Image Hosting
st john rosse


- 02:04 - Komentari (17) - Isprintaj - #

09.02.2007., petak

Putnik i putokazi

kažiprstom rub
mi usne ocrtavaš,
poljupcu put
pripremaš.

pogledom vrat
mi miluješ,
glavu zabacujem
i grlo
slatkim ugrizima
predajem.

vrele ti usne
grudima mojim
putuju.

o, mili
kako vješto pratiš
moje putokaze!

dok ti put nalaziš,
ja se gubim,
moj putniče.

tlo mi se
pod nogama
izmiče.


Photobucket - Video and Image Hosting
kirsty lorenz/rose-in-bloom



- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Laku noć!

The Cheetah Girls 2 - Al La Nanita Nana


Photobucket - Video and Image Hosting
titania


spavaj, sanjaj ...
(uspavanka Onom koji mi je drag)


nek san ti nježno
sklopi oči
spavaj, sanjaj

u san ću tiho
ti doći
spavaj, sanjaj

kraj tebe
ja ću leći
spavaj, sanjaj

i ništa
neću reći
spavaj, sanjaj

samo ću
taknut' ti usne
spavaj, sanjaj

uz tebe, ove noći
slatki ću naći san.


Photobucket - Video and Image Hosting
"Sleep No. 4"



- 20:40 - Komentari (17) - Isprintaj - #

u rusalkinu dvoru: serenada za viol i gitoru, podoknica uz tamburicu

Klapa Puntari - Otvor vilo tu ponistru


Photobucket - Video and Image Hosting
Honthors: Concert on the balcony


SERENADA MANDINI, Klapa Volat, Pučišća
serenada_mandini


Kol*ko je vrimena da ni sunce sjalo
U ovoj kontradi da se ni versalo
Ma je došlo vrime evo sunce sjaje
U ovoj kontradi opet se versaje
Viol i gitora to su dva štrumenta
Reci mi Mandina jesi li kuntenta.


rusalka:

ja sam cura fina
al' nisam
mandina.

ipak sam kuntenta
zbog tih
inštrumenta.

u mojoj kontradi
opet se
versaje,

pa se moje
oči
tako lijepo
sjaje.

ja sam cura fina
al' nisam
mandina.


u mom šoru
diko
tamburica svira
podoknicu veze
Mandi ne da
mira.


Logovac & Drmes Iz Marjanaca


- 12:30 - Komentari (24) - Isprintaj - #

08.02.2007., četvrtak

Rose: prijatelji


(prethodni nastavak)


Potrčala je do svojeg računala. Otvorila svoj blog.
I počela tipkati poziv Morpheusu.


...

Morpheus!
Bio joj je očajnički potreban. Jer, Thanatos joj je upravo pokazao.

Što bi joj mogao uraditi.
Što joj želi uraditi.
Što će joj uraditi.
Kad je konačno uhvati.


Uhvaćena još nije bila.
No, već je bila u mreži.
Poput bijele leptirice, u mreži crnog pauka, Thanatosa.

Bile su jake niti te mreže.
Rose se otimala i bacakala u gustoj mreži vremena koje joj izmiče. U mreži smrti.
Crni ju je pauk promatrao, sjedeći na rubu mreže, uživajući u njezinom paničnom otimanju. Svakog časa neman će se po tankoj crnoj niti, polako i neminovno, do nje spustiti.
Pogledati je crnim mrakom koji stanuje iza njegovih tisuću očiju ... pogledati je svojim smrtonosnim pogledom. Tama će je progutati.

Uzalud je čekala da puhne vjetar, snažan, olujni. Da rastrga mrežu ... i oslobodi je.
Uzalud je čekala da doleti plavi vilin konjic, da je iz mreže iščupa i ponese ... prema modrom nebu, tamo iznad duge.

Tako se bojim, Morpheuse ... tako se očajno bojim ...otipkala je Rose na stranici svojega bloga. Tako te trebam, Morpheuse ... tako te očajnički trebam ...

Riječi Roseine upravo otipkane poruke jedan su se trenutak crnile na sivoplavoj podlozi njezine stranice ... a onda su se kontrasti crnog i plavosivog počeli gubiti. Oštri obrisi slova rastapali su se i nestajali.

Rose je odmahnula glavom.
Suze koje su joj ispunile oči, otele su se ispod očnih kapaka i prolile po tipkovnici njezina računala.

Ne, nisu to bile suze.
Nisu suze zamaglile i otopile njezinu poruku. Neka je nepoznata sila poruku upravo izbrisala. Riječi su nestale.
Kao riječi ispisane na pijesku, riječi koje je izbrisao val, ili odnio vjetar.

Rose je glasno zajecala.
Ponovo je i ponovo kucala po tipkovnici računala, udarajući sve jače po tipkama. Mislila je kako će joj nokti pući a iz jagodica prstiju poteći krv. Netom napisana slova gubila su se i otapala. Kao da ih je brisala neka crna ruka, kao da su ih gutala neka gladna zubata usta.

Rose je prestala udarati po tipkama. Spustila je glavu na tipkovnicu.
Sve se oko nje zamračilo ... i nestalo.
Dugo je trajao taj mrak.

A onda je Rose podigla glavu.
Pred očima joj se plavila stranica njezina bloga.
Nakon posljednjeg posta, napisanog prije nekoliko dana, nizali su se komentari prijatelja.


Nek' ti dobar vjetar puhne u jedra! MorskiVuk.

Draga R., poslije kiše dolazi sunce.Krijesnica

Ma hajde, R., pusti te crne misli, zapleši u ludom ritmu! LudaGljiva

Strpljivo sam čekala tvoj post. EbašHoću

R, kad ćeš već jednom zaviriti u moju kutijicu? GorskiKristal

Radije poslušaj dobru glazbu ... Ellu, Sarah Vaughan ili Dinah Washington ... Crazy

Do jutra je još malo ... tako MALO. Pletilja

(nastavak slijedi)



Photobucket - Video and Image Hosting
"Caught by a sunbeam" by Josephine Wall


P. S.

uhvatili ste nas u mrežu, dragi prijatelji.
i mene i rose.

no, to je mreža od sunčevih zraka satkana.
a takva sigurnosna mreža uvijek treba ... i ruži i rusalki.


- 23:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #

gdje rusalka stanuje?

Sarah Vaughan - Somewhere Over The Rainbow



Rusalka, negdje iznad duge

zakoračimo
tamo ... iznad duge
gdje stanuju snovi

uzmimo ključ ispod
otirača

anđeli nisu
kod kuće

gle,
ostavili su nam
vanjkušek od
oblaka

Rainbow

Photobucket - Video and Image Hosting
Annie Swynnerton: Cupid And Psyche


- 17:45 - Komentari (45) - Isprintaj - #

tips, fireflyes ... and friends

Dinah Washington - Mad About The Boy


Mad about the boy
I know it's stupid to be mad about the boy
I'm so ashamed of it but must admit the sleepless nights I've had
About the boy

On the silverscreen
He melts my foolish heart in every single scene
Although I'm quite aware that here and there are traces of the cad
About the boy

Lord knows I'm not a fool girl
I really shouldn't care
Lord knows I'm not a school girl
In the flurry of her first affair

Will it ever cloy
This odd diversity of misery and joy
I'm feeling quite insane and young again
And all because I'm mad about the boy

So if I could employ
A little magic that will finally destroy
This dream that pains me and enchains me
But I can't because I'm mad...
I'm mad about the boy

I can't stop thinking about the song....or the boy ...



P. S.

Thank you for the tip, boys. misko and lazy.
Thank you for the light, girls. vitae and iskra.


Photobucket - Video and Image Hosting
olga spiegel

Photobucket - Video and Image Hosting
Maria Burd: Firefly (Krijesnica)

Photobucket - Video and Image Hosting
Maria Burd: Dragonfly (Vilinkonjic)


- 08:19 - Komentari (37) - Isprintaj - #

07.02.2007., srijeda

GLOOMY NIGHT

GLOOMY SUNDAY-BILLIE HOLIDAY


tmurna noć

tmurna noć, hladna, maglena
o zašto ja nisam sanena?

tmurna noć, hladna, beskrajna
daleko je još do svitanja.

a što mi vrijedi sivo svitanje,
kad ti nisi
kraj mene?

tmurna noć, hladna, ledena
o, kako sam se cijeli dan smijala!

duša je u meni plakala,
hladne se noći bojala.


Photobucket - Video and Image Hosting
lonely tree


- 23:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #

vjerujete li u zmajeve?

Photobucket - Video and Image Hosting

Legend of the Dragoon - Be thou my vision


Oduvijek su me fascinirala ta mitološka bića.
Što lete, vatru bljuju i princeze otimaju.

Već sam se kao djevojčica čudila - što te princeze radije bledunjave prinčeve biraju?
Ja bih radije zmaja izabrala.

Photobucket - Video and Image Hosting
David Delamare: On dragon's back



Pa sam kao djevojčica po vrtu zmajevo jaje tražila.
I let na zmajevim krilima zamišljala.


Photobucket - Video and Image Hosting
dragon-egg

Ako vas zanima, ovdje možete adoptirati zmajčeka:
Adopt Dragon!

Photobucket - Video and Image Hosting
Photobucket - Video and Image Hosting
Sad me vidiš, sad me ne vidiš!


- 16:00 - Komentari (46) - Isprintaj - #

ludara



Gljivar i gljiva

gljivar: ti si moja gljiva,
sunčanica, krasnica.

gljiva: e, moj gljivaru,
ti ne slutiš.
naišao si na gljivu ludaru!

gljivar: ne marim,
rado ću pojesti toga otrova
još mi je draža
gljiva ludara!


Photobucket - Video and Image Hosting


Photobucket - Video and Image Hosting
Howard David Johnson The_Mushroom_Faiere




- 07:05 - Komentari (49) - Isprintaj - #

06.02.2007., utorak

Casta diva

MARIA CALLAS - Casta diva - Norma - BELLINI - Paris 1958



Kakav glas!
Svijet joj je bio pod nogama. A u njoj toliko krhkosti, uz svu snagu.
Gledam ruke kojima samu sebe obujmljuje.
Dira me ta njezina gesta.

Velika operna diva. Primadonna assoluta.
Jedinstvena, božanstvena i neponovljiva.

I ne baš sretna žena.
Maria Calas.



- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Fire

The Doors Light my fire


Sliku sam sklonila.
Tko je želio, već ju je pogledao.


Krakow, 2oo6.
Susret s wawelskim zmajem.

Ne pušim na ulici, osim kad sam na putu.
I, nosim sa sobom malu putnu pepeljaru. Mrzim vidjeti bačene opuške.



- 19:11 - Komentari (22) - Isprintaj - #

Pišem pismo, tinta mi se proli ...

Ženska Klapa Neverin,Kaštel Lukšić


Photobucket - Video and Image Hosting
Raimundo de Madrazo y Garetta: Love Letter

Pišete li ljubavna pisma? Pišete li pisma, uopće?
Ili šaljete e-mailove i SMS poruke?

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting


- 05:11 - Komentari (42) - Isprintaj - #

05.02.2007., ponedjeljak

Vrući ljubavni napitak


Photobucket - Video and Image Hosting

Priprema
U mlijeko dodajte vanilin šećer, smeđi šećer, štapić cimeta i čili papričicu. Zagrijte do vrenja. Dodajte čokoladu izlomljenu na komadiće i miješajte na laganoj vatri dok se čokolada ne rastopi.
Maknite s vatre, nakon desetak minuta začine izvadite, a čokoladni napitak ponovno zagrijte do vrenja.
Posluživanje
Ljubavnom napitku dodajte amaretto pa ga ukrasite tučenim slatkim vrhnjem i strugotinama čokolade.



Juan Diego Florez "Quanto e bella, quanto e cara!"
Donizetti, L'elisir D'amore (Ljubavni napitak)


Photobucket - Video and Image Hosting

Pouzdano djeluje!
Osobito ako se pije - iz iste šalice.
Učinci brzo slijede.

Photobucket - Video and Image Hosting

birds bath


Photobucket - Video and Image Hosting
King and a Beggar Maid 1898 by Edmund Blair Leighton


P.S.

Očekujem vaše recepte, zauzvrat!

I, ponavljam pitanje iz prethodnoga posta: vaša asocijacija na riječ - ljubav?


- 17:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #

Love is Rose?


The Rose - Bette Midler



Bette Midler: The Rose

Some say love it is a river
that drowns the tender reed
Some say love it is a razer
that leaves your soul to blead

Some say love it is a hunger
an endless aching need
I say love it is a flower
and you it's only seed

It's the heart afraid of breaking
that never learns to dance
It's the dream afraid of wakingthat never takes the chance
It's the one who won't be taken
who cannot seem to give
and the soul afraid of dyingthat never learns to live

When the night has been too lonely
and the road has been too long
and you think that love is only
for the lucky and the strong
Just remember in the winterfar beneath the bitter snows
lies the seed
that with the sun's love
in the spring
becomes the rose


William McGregor Paxton
Photobucket - Video and Image Hosting

Antonov, Alexsei
Photobucket - Video and Image Hosting

Na suncu, u proljeće,
ljubav postaje ruža
...pjeva Bette.

A koja "prispodoba" vama pada na pamet?


frozen rose

Photobucket - Video and Image Hosting



- 08:29 - Komentari (31) - Isprintaj - #

04.02.2007., nedjelja

Rose: niti


(prethodni nastavak)


Rose je budna dočekala jutro.
U njoj su ključale proturječne emocije. Strah i poniženje, osjećaj bespomoćnosti i povrijeđenosti, smjenjivali su se i miješali s ogorčenjem i bijesom. Bilo je još toga u gorkom emocionalnom koktelu koji je upravo ispijala, gušeći se pri svakom gutljaju. Nedoumice, sumnje, gađenja.

Imala je poriv vraćati se iznova i iznova pred ogledalo. Uvjeravati se, opet i opet, u pretrazi vlastita tijela, do podrobnih intimnih pojedinosti. Uvjeriti se kako nema ružnih tragova. Kako je nasilnik nije obilježio žigom svojega ružnog dodira. No, shvatila je da je njezino tijelo, koje je od nasilnika ustvari ostalo nedirnuto, bilo samo njegov uzgredan cilj. Njemu je Roseino tijelo trebalo poslužiti samo kao sredstvo pomoću kojega bi ponizio i pokorio njezin duh. Slomio je, prije no što je usmrti svojim pogledom.

Zato je i izbjegavao pogledati je u oči. Želio je da njegova žrtva poživi, kako bi mogao dulje uživati u njezinoj patnji. Zato je kontrolirao i dozirao svoj bijes. Jer Rose nije bila samo još jedna Thanatosova igračka. Ona se usudila posegnuti za Morpheusom, kojeg je Thanatos smatrao svojim. Bijedna smrtnica koja mu se usudila suprotstaviti, posegnuti za njegovim vlasništvom.

Rose nije htjela dozvoliti da je zaprlja prljavština Thanatosova nasilja. Ona neće biti samo još jedna pogodna žrtva. Neće mu dati tu zadovoljštinu. A ipak su je još uvijek pekli ti dodiri iz noćne more. Još uvijek je željela vratiti se pod vrući tuš, ribati kožu do krvi, spirati i strugati sa sebe Thanatosove dodire.

Boljelo ju je to što je bila tako lakovjerna, što mu je sama otvorila vrata. A on je lukavo izabrao pravu krinku. Kako li je samo morao likovati kad se nasmiješila njegovom lažno plavom pogledu. Iako, činjenica da je nije želio izravno pogledati, već tada ju je uznemirila.

Zašto nije povjerovala svojoj intuiciji?

Bila je tako željna Morpheusa. A Thanatos je to dobro znao i još bolje iskoristio.

Thanatos je bio stric Morpheusov. Među njima je, unatoč svim razlikama, postojala fizička, i ne samo fizička, sličnost. Zato je Thanatosova krinka bila tako uvjerljiva, u početku.

Morpheus je bio nećak Thanatosov.
Bog snova bio je nećak Boga smrti. Zato san i liči maloj smrti. Nekada davno, na početku vremena, i San i Smrt bili su sudruzi Života. A onda je Thanatos postao ljubomoran zbog moći smrtnika da produžuju život, moći koju on sam nije imao. Tada se odvojio od Života i potonuo u tamu i zlo.

A sada je u nju želio povući i svojega nećaka.
Nećaka kojega on smatra vlastitim sinom. Smrt ne može začeti život, pa Thanatos nije mogao postati ocem. Stoga je vjerovao da će, otevši Morpheusa svojem bratu Somnusu, dobiti nasljednika. No, Thanatos nije bio sposoban niti za očinsku ljubav.

Može li on uopće voljeti?
Ili voli samo uništenje, razaranje?
Ima li Thanatos potrebu za ljubavlju?
Ili se zadovoljava samo okrutnim poigravanjem s bespomoćnim žrtvama?
Igrama koje završavaju umiranjem i smrću, u kojima Thanatos nalazi konačno ispunjenje i zadovoljenje.


Morpheusa je, da bi ga mogao nasljediti, Thanatos morao prilagoditi svojem kalupu. I zato je, koristeći Morpheusovo ogorčenje zbog nanesenih mu nepravdi, otkrivajući slabosti svojega nećaka, počeo Morpheusa korumpirati, navoditi na zlo. Uvoditi u tamu. Pripremati ga da zasjedne na crni tron, jednom kad Thanatosu dosadi na tronu sjediti.

Rose se sjetila svojih prvih susreta s Morpheusom.
Naredbi i prijetnji koje joj je uputio na njezinu blogu.

Budi budna!
Čekaj! Čekaj dok poželim doći ... i uzeti te
.

Oduprla mu se.
I on se iznenadio jer nije otpor očekivao.
Rose se prisjetila scene na trgu staroga grada, kada je zaista srela Morpheusa, na razmeđi jave i sna. I Morpheus se poslužio varkom. I on je posegnuo za njom poput Thanatosa, prvo prevarom a potom silom. Bahato uvjeren kako mu se ne može oduprijeti.

No, dogodilo se to u trenutku kada Thanatosova zla rabota nije bila dovršena. U Morpheusu je ostalo još nešto dobra.
Upravo se stoga uhvatio u vlastitu klopku, u vlastitu prevaru. Pod modrokom krinkom osjetio je slast Roseinih poljubaca datih svojevoljno, s ljubavlju, povjerenjem i predavanjem.
Poželio je da mu Rose dođe budna i svjesna i dade mu se vlastim izborom i vlastitom željom. On je poželio Roseinu ljubav, a ne Rose kao igračku koja mu se podaje u snu. Zato je krinku skinuo i poželio da Rose zavoli njegovo pravo lice.

Upravo ta preostala iskrica želje za ljubavlju, koja je u Morpheusu tinjala, bila je ona zadnja nit. Nit za koju su se uhvatili i Morpheus i Rose, nadajući se da će ta nit izdržati.
I paradoksalno, udvostručeni teret nije pokidao tanušnu nit. Upravo je ljubav koja se među njima razvila nit ojačala.

Rose je još uvijek bila svjesna tanušnosti te niti.
Morala je s njihove ljubavi skinuti teret Morpheusove tamne prošlosti. Teret njegova druženja s Thanatosom, kojem je počinjao sve više nalikovati. Morpheus mora što prije ispuniti do kraja njezinu drugu želju. Mora se, zajedno s Rose, vratiti u mrak svoje prošlosti. Mora ponovo pogledati zlo koje je počinio. Mora shvatiti da je činio zlo. Osjetiti bol svojih žrtvi. Doživjeti katarzu, proživljavajući tu bol.

Rose je znala da ni nju bol neće mimoići.
I ona mora platiti svoj izbor. Voljeti onoga tko čini zlo drugima, postaje suučesništvo u zlu.
Moraju se oboje pročistiti da bi se i dalje mogli voljeti. Ako to ne učine, ako za to ne smognu snage, njihova je ljubav osuđena na propast. Morpheus će se ponovo vratiti u Thanatosove kandže, skliznuti do kraja u tamu.

A ona više ne može živjeti bez Morpheusa, čak i kad bi je Thanatos odlučio poštediti.
Više se bojala takve izvjesnosti nego Thanatosovih kandži.

Gdje je Morpheus bio noćas, kada je Thanatosa pustila u svoj san?
Zašto nije bio tu, da se suprotstavi Thanatosu, da je barem pokuša odbraniti?


Rose je načas zapekla sumnja u Morpheusa.
A onda je u duhu čula pakosni i likujući Thanatosov smijeh. No, ona je razotkrila Thanatosovu spletku.
I to je bio dio njegova paklena plana. Presjeći nit ljubavi i povjerenja koja je vezala Rose i Morpheusa. Uplesti ih u niti svoje mreže u koju ih je oboje želio uloviti. A potom se okrutno sladiti i naslađivati jednom pa drugom žrtvom, na smjenu.

Rose je to shvatila zahvaljujući ljubavi.
U duhu je čula kako se Thanatosov smijeh pretvara u škrgut zuba, kada je shvatio da je ona otkrila prevaru. Njegov je bijes rastao.
Rose je znala kako vrijeme izmiče.
Njoj i Morpheusu.

Potrčala je do svojeg računala. Otvorila svoj blog.
I počela tipkati poziv Morpheusu.

(nastavak slijedi)


Photobucket - Video and Image Hosting
Spider web

Photobucket - Video and Image Hosting
Krescent-Carasso: Strings



- 23:59 - Komentari (15) - Isprintaj - #

A koje novine vi čitate?

Photobucket - Video and Image Hosting
katherine ace

Kad sam bila dijete, u našoj su se kući kupovale lokalne dnevne novine, Glas Slavonije, uz to i Vjesnik. Pa još barem dva tjednika.
A meni i sestri, dok smo bile djeca, Plavac i Politikin zabavnik.

Voljela sam uzeti u ruke, prva, svježe novine što još mirišu na štamparsku boju.
Dok sam bila dijete, djetinje sam naivno vjerovala u pisanu riječ. Mora biti istina ... ta pisalo je u novinama.

Počela sam otkrivati različite novinske rubrike. Uživala u karikaturi i "šlajfnama" stripa u nastavcima. Čekala koji će mi film preporučiti. Polemizirala, u mislima, s kolumnistima.

Postajala sam sve kritičnija. I sve skeptičnija. Davno sam prestala vjerovati kako govore i pišu samo istinu.
Čitala sam ih sve manje, no kupovala ih i dalje.

U Glasu sam, sa zaprepaštenjem, bijesom i užasom, doživjela i vijesti o razaranju mojega grada. Potom o pokušajima obnove, neuspjesima, privatizaciji, propadanju gradske privrede, bahatosti političara i novopečenih bogataša...

Sa žaljenjem sam čitala osmrtnice velikim gradskim firmama, osmrtnice posječenim stablima, travnjacima pretvorenim u parkirališta, malim retfalačkim kućama koje su zamijenile kutije sa stanovima za izdavanje.
Osmrtnice svojim sugrađanima. Osmrtnice prijateljima.
Pročitala i očevu, pa zatim i majčinu osmrtnicu.

Dragi oče, živiš i dalje u našim mislima i sjećanjima ...
Počivaj mirno, majčice
.

Odjednom sam se zgrozila, nad sobom, kad sam otkrila da jedino još osmrtnice čitam.
U Glasu.
Otkazala sam pretplatu. Još uvijek je glasila na očevo ime.

A sad sam tako sita žutila, crnih vijesti, sponzoriranih tekstova, nepismenih i površnih članaka, jetkih kolumni ...
Kupujem još samo - Moj lijepi vrt i Floru.

Uvela sam plinsko centralno grijanje.
Ne treba mi materijal za potpalu.


Photobucket - Video and Image Hosting
katherine ace


- 15:11 - Komentari (33) - Isprintaj - #

03.02.2007., subota

Rose: nastavak okrutne igre


(prethodni nastavak)


Rose je stajala i zurila u mrak.
A zatim se okrenula i nastavila koračati prema svojim kućnim vratima.
Polako i mirno, kao da se vraća iz lijepe šetnje.

...

Tek kada je ušla u kuću i zaključala vrata za sobom, Rose je osjetila kako je izdaje snaga.
Iz velikog ogledala u predsoblju u nju je zurilo blijedo lice. S velikim crnim podočnjacima. Uokvireno mokrom kosom. Trgnula se, pa shvatila kako je to njezin vlastiti odraz.
Zagledala se u sebe. U svoj lik u ogledalu, no i u svoju nutrinu.

Zašto se okrenula?
Iz hrabrosti? Prkosa? Očaja?


No, u njoj nije ostao niti atom snage. Samoanalizu će ostaviti za poslije.

Svukla je mokru odjeću i bacila je na pod.
Ušla je pod spasonosnu toplinu vreloga tuša. Dugo je stajala, zatvorenih očiju, pod toplim mlazom, očekujući opuštanje zgrčenih mišića, zagrijavanje hladne kože.
Topli je tuš opustio Rosein grč. Onaj mišićni, no ne i onaj unutarnji.

Ovila je kosu tamnoplavim frotirskim ručnikom, a tijelo omotala frotirskom plahtom iste boje.
Još uvijek bosa, otišla je u sobu. Izvadila iz vitrine debelu brušenu čašu i napunila je burbonom.
Four Roses. Vatrene su joj se ruže slile niz grlo. Skliznule do želudca, pojurile u krvotok. Tek nakon četvrtog, obilnog gutljaja, unutarnji je grč počeo popuštati.

Zašto je Thanatos nije pogledao u oči?

Rose je znala.
To što ona nije željela biti miš, nije uplašilo velikog Mačka.
Njegove kandže nisu se uvukle od divljenja njezinoj hrabrosti. Niti od sažaljenja. Sve je to bio samo nastavak okrutne igre.

Pa dobro, Thanatose ... pomislila je Rose, ohrabrena burbonom.
Ne podcjenjuj mišića. Mali miš ponekad proglođe rupu svojim šiljatim, oštrim zubićima, i tamo gdje se nitko ne bi nadao.

Nije imala ni toliko snage da navuče spavaćicu. Samo je pustila Lucifera u noćnu šetnju. Jer, kiša je u međuvremenu prestala, a Lucifer je uporno mijaukao u kuhinji, tražeći van.
Još uvijek omotana modrom frotirskom plahtom, Rose se sručila u krevet.
I zaspala, prije no što joj je glava dotakla jastuk.

Mislila je kako ju je probudio šum vjetra u krošnjama breza.
Neki se jak vjetar pokrenuo dok je ona spavala, goneći guste oblake nebom. Prelijetali su preko punog mjeseca. Žurili nekamo, u nepovrat.

Stajala je, bosa, na keramičkim pločicama koje su popločavale njezino predsoblje.
Bila je gola. Modra frotirska plahta ostala je zgužvana na krevetu.
Odmaknula je zastor i gledala u svoj vrt.
Lucifer je prelazio preko mjesečinom obasjanog travnjaka, žureći prema vratima. Možda je zapazio pokret pomaknute zavjese ... ili je svojim oštrim mačjim sluhom uhvatio njezin tihi šušanj.

Rose je otključala i otškrinula vrata. Taman toliko da pusti Lucifera šmugnuti unutra.
I on je dotrčao, elegantnim mačjim pokretima. Ušao je.

Zastajao je, gledajući u Rose.
A ona je uzviknula od radosti. Jer Luciferov je pogled bio – plav.
Zažmirila je, osluškujući vlastito srce, kako radosno i užurbano kuca.
Kad je otvorila oči, Morpheus je stajao pred njom.

Njegov je modri pogled, ispunjen željom, lutao njezinim golim tijelom.
Rose je poželjela uhvatiti taj tamnomodri pogled svojim pogledom. No, Morpheusov je pogled i dalje tragao njezinom golotinjom.
Zgrabio ju je i ponio.
Bacio ju je na postelju.
Zbacio je svoj crni plašt i stajao nad njom. Nag. Uzbuđen.
Velik.

Rose je preletjela pogledom preko Morpheusova vitkog tijela.
Pogled joj se podigao do Morpheusova lica. No, on je i dalje nije gledao u oči.

Bacio se na nju poput zvijeri.
Zube joj zario u vrat. Njegovi su je poljupci zapekli poput žara.
Ljubio joj je i grizao grudi. Oštri su mu se nokti zabadali u Roseina leđa, u mišice ruku. Parali su joj kožu na bedrima, šireći ih. Prsti su poput klještiju stiskali njezine male labie, rastvarajući ih, surovo prodirući u nježne otvore njezina tijela.

Spremao se ući u nju. Zarinuti se u njezine dubine, na obazirući se na otpor. Trgajući je i razdirući.

Rose je vrisnula: Morpheuse!

Zastao je.
Rukama ju je prikovao za krevet. Uzdigao se nad njom. Velik i zastrašujući.
Dok ju je jednom rukom pritiskao uz postelju, drugom ju je rukom i dalje dirao. Sve grublje, sve nasilnije. Rose se počela grčevito otimati.

Tada je Morpheus konačno podigao pogled do njezina lica.
No, i dalje je nije gledao u oči.
Rose je s užasom vidjela kako njegov pogled više nije modar.

Oči su mu žuto sjajile.
A okomita se zjenica prvo suzila u tanku crtu, a potom raširila, progutavši žutu šarenicu. Crna je praznina zurila u Rose, još uvijek izbjegavajući njezin pogled.
Tamno je oko požudno prelijetalo preko njezinih usana, njezinih grudiju, spuštajući se niz njezino tijelo. Zapekao ju je taj pogled, koji se poput snopa vrele, crvene svjetlosti spustio do njezina venerina brežuljka.

To nije bio Morpheus!

Krinka je pala.
Lovac ju je pratio. Sama ga je pustila unutra.

Rose je u očaju kriknula.
I probudila se.

U sobi je bio mrak.
Upalila je svjetlo. Otrčala u predsoblje. Vrata su bila zaključana.
Rose je stala pred veliko ogledalo, grozničavo pregledajući vlastito tijelo.
Nije bilo ni modrica ni ogrebotina.

Thanatos joj je samo pokazao.

Što bi joj mogao uraditi.
Što joj želi uraditi.
Što će joj uraditi.

Kad je konačno uhvati.

(nastavak slijedi)


Photobucket - Video and Image Hosting
cat_n_mouse

Photobucket - Video and Image Hosting

THOMAS BLACKSHEAR: BEAUTY AND THE BEAST


- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #

mea culpa? Non je ne regrette rien!


Enigma, Mea Culpa


Grješnica

mea culpa?
ne ne žalim
ne kajem se zbog počinjena grijeha
u grudi se ne busam, ritualno
triput

slatki je grijeh paklenog ognja vrijedan

već i bez pakla gorim
vrelim plamenom plamtim

kad plamen ugasne
i vjetar pepeo raznese

pitat ćete
kaješ li se?

Non je ne regrette rien!
prošaptat ću
kriknut ću

ne, ne žalim
ne kajem se

nisam magdalena
ja sam rusalka


Photobucket - Video and Image Hosting
bouguereau

Edith Piaf - Non je ne regrette rien


- 07:11 - Komentari (44) - Isprintaj - #

02.02.2007., petak

Rose: igra mačke i miša


(prethodni nastavak)


Odjednom joj šetnja tamnom i pustom ulicom više nije bila ugodna.
Pričinjalo joj se da u tamnim haustorima kuća i u sjenama krošnji kestena na nju vrijebaju crne prilike.
Ubrzala je korak. Tada joj se odjednom učinilo kako negdje iza nje odzvanjaju još nečiji koraci. Nije se usudila osvrnuti.

Koračala je sve brže i brže, a korak joj se počeo pretvarati u trk.

...

Srce joj je kucalo u podgrlcu. Ponestajalo joj je daha.
Trčala je sve brže i brže, gonjena strahom koji je rastao. Teški su je koraci i dalje pratili. Činilo joj se, svakoga časa hladna će joj se ruka spustiti na rame. Okrenuti je. Suočit će se s pogledom. Pogledat će u srce tame. U tamu potonuti. Nepovratno.

Osjećala je ledeni dah na potiljku.
Snaga ju je počela izdavati. Kišobran joj je ispao iz ruku, vrećica koju je nosila u ruci pukla je, a kupljeni predmeti rasuli se po pločniku.
Trčala je, kiša joj se slijevala niz lice, kapala za vrat, močila joj kosu.
Korak joj se ubrzo usporio, a dah skratio i pretvorio u soptanje. Pomislila je kako će je progonitelj svakoga časa sustići ... i dohvatiti.
No, kad bi ona, ostajući potpuno bez daha, usporila ... i koraci koji su je pratili usporili bi se. A kad bi ponovo potrčala brže i progonitelj bi ubrzao korak. Taman toliko da je prati u stopu.

Rose je shvatila da se Onaj koji je progoni poigrava s njom, s njezinim strahom. Produžuje njezinu patnju, goni je u paniku u kojoj će se potpuno izgubiti. Pa potom predati. Još ju je nekoliko kuća dijelilo od ugla duge Ulice kestenova. Potom bi skrenula u Vrbovu i već bi bila na uglu svoje Ulice breza.

No, što kada stigne do svoje vrtne kapije, s progoniteljem za petama?
Hoće li uspjeti otključati, provući se kroz vrata, zalupiti ih i zaključati? Prije no što li je lovac zgrabi.

Hoće li ikakva kapija, ikakva brava, zadržati toga progonitelja?


Učinilo joj se kako u svijesti čuje smijeh. Nemio, okrutan.
Kao da prognitelj tim zlim smijehom odgovara na pitanja koja je upravo postavila sama sebi.

Uzalud. Sve je uzalud. Na tragu joj je Lovac kojemu ne može pobjeći.

No, ipak je trčala i dalje. Pred očima su joj bljeskali svjetlaci. Hladan ju je znoj oblio. Bila je na rubu snage. Na rubu svijesti.

Tada su se koraci koji su joj tutnjali za leđima usporili.
Progonitelj je povećao rastojanje koje ih je dijelilo. Dao joj je malo prednosti, no i dalje ju je uporno pratio.
Rose se prisjetila prizora. Njezin crni mačak Lucifer ulovio je miša. Poigravao se njime, pritiskajući ga šapama o tlo a potom ga bacajući u zrak. Pustio bi miša da bježi. Pa ga ponovo hvatao i puštao. I kad bi siroti mišić povjerovao kako mu je uspio umaći, Lucifer bi ga dokrajčio.

Neću mu priuštiti to zadovoljstvo ... pomislila je Rose.

Najednom ju je obuzeo mir.
Straha je nestalo.
Stala je.
I koraci koji su je slijedili, istoga su se časa zaustavili.
Rose je tako stajala čitav jedan beskonačni trenutak. I dalje osjećajući prisutnost crnoga Lovca za leđima. Tada je duboko udahnula i okrenula se.
Bila je spremna. Suočiti se s njime.

U sjeni velikoga kestena, pedesetak koraka udaljen, stajao je On.
Nadljudski visoka crna prilika. Lice mu se gubilo u sjenci navučene crne kukuljice. Stajao je i zurio u Rose. Osjećala je njegov pogled koji ju je odmjeravao, no nije mu vidjela oči. Njezin se pogled nije susreo s njezinim. Stajali su tako, jedno nasuprot drugomu.

No, što je? Što ne potrčiš ponovo, mišiću?
Poruka nije bila izrečena. Barem ne naglas. No, ipak je sasvim jasno i nepogrešivo stigla do nje.

Ti možda jesi veliki okrutni crni mačak ... pomislila je Rose. No ja ne želim biti miš!

Osjetila je kako je preplavljuje bijes.
Zakoračila je prema tamnoj prilici. I nastavila koračati prema njoj. Sve brže, sve odlučnije.

Crna je prilika ustuknula. Povukla se dublje u sjenu. Stopila se s tamom.
I nestala.

Rose je stajala i zurila u mrak.
A zatim se okrenula i nastavila koračati prema svojim kućnim vratima.
Polako i mirno, kao da se vraća iz lijepe šetnje.

(nastavak slijedi)

Photobucket - Video and Image Hosting
Cat Mouse Game





- 23:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #

The Rose


Judy Garland - The Rose


voli ... ne voli?

poželim ružu pitati
voli li me?

no, žao mi je
trgati
laticu po laticu
mirisnog pupoljka

voli
ne voli
voli


ne boj se ružice,
neću te dirati

a i zašto bi' ...
kad odgovor znam




Photobucket - Video and Image Hosting
Antonov, Alexsei




- 14:02 - Komentari (31) - Isprintaj - #

01.02.2007., četvrtak

Vir


Photobucket - Video and Image Hosting
Anni Adkins: Vir

Rusalkin vir

obali jezera priđi
u vir dubok zaroni

potonimo do dna
zajedno

o, kako ću te čvrsto
ribljim repom
obaviti

zaboravit ćeš obale
izgubiti tlo pod nogama

u mom ćeš viru ostati
dovijeka!


Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting
tori: ascension

Napomena:

Rusalke su vodene vile što u jezerima žive.
Sklone su privlačnog namjernika u vir povući.
U svojem ga vodenom kraljevstvu zauvijek zadržati.
Legenda veli kako se nesretnik i ne poželi na obalu vratiti.


- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #

livada

Photobucket - Video and Image Hosting
Brown

U proljeće

osula se cvjetovima, crna haljina
u proljeće

žena u haljini ko livada procvala
zbog tebe

dođi
uberi cvijet
pokosi livadu
pomiriši otkose

ne boj se,
procvast će novi cvjetovi
do nove košnje

no, pazi
trava brzo i visoko raste

u proljeće


Photobucket - Video and Image Hosting
Raffaello Sorbi

Photobucket - Video and Image Hosting
Jeniffer E. Young: Misty meadow


- 12:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #

Andre Rieu - Bolero de Ravel



Rainer Maria Rilke: Ljubavna pjesma

Kako da zadržim dušu svoju
da se k tvojoj ne vine? Kako bih je
preko tebe uznio u visine?
O, kako bih je sklonuti htio
uz nešto izgubljeno na dnu tmine,
uz jedno mjesto, strano i tiho,
čiji se talas ne bi raznjiho
kad se talasaju tvoje dubine.
Al sve što dirne tebe i mene,
ko gudalo nas zajedno prene.
Glas dviju struna, o mi to jesmo!
Čijeg smo samo to glazbala zvuci
i koji nas svirač drži u ruci?
O, slatka pjesmo!



Photobucket - Video and Image Hosting

Antonov, Alexsei



- 07:11 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba