Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Probudilo ju je glasno režanje koje je dopiralo iz vrta.
...
Rose je skočila iz kreveta i otišla do prozora u predsoblju, odakle je vidik na vrt bio najbolji. Dok je odgrtala zavjesu i draperiju i otvarala prozor, režanje je postajalo sve agresivnije.
U svjetlosti mjesečine koja je obasjavala vrt, Rose je vidjela dvije ogromne crne prilike, činile su se kao vučje.
Dva ogromna vuka stajala su jedan nasuprot drugomu.
Iako su obje životinje bile ogromne, veće od bilo kojeg psa ili vuka, ipak je jedna od njih bila nešto manja, mršavija i vidljivo slabija. No, ono što je Rose upravo gledala, nije bilo ritualno odmjeravanje snaga u kojem slabija životinja spušta uške i podvija rep a ona jača reži i pokazuje zube. Ne, ovo je režanje bilo jasna uzajamna prijetnja.
Časak prije no što je borba zaista počela, režanje je prestalo.
A stvarni je napad bio nečujan, i stoga još strašniji. Zubi su bljesnuli i sklopili se. Životinje su jedna drugu zgrabile za vrat.
Rose je gledala kako se u tišini strašne čeljusti sve jače stežu. Dosta je dugo izgledalo da su snage izjednačene, a tada su manjoj životinji noge počele klecati. Rose je vidjela kako manji vuk počinje gubiti bitku. No, unatoč tomu, nije se predavao.
Rose se prisjetila kako je njezina baka jednom rastavila dva psa koja su zločesti dječaci napujdali jedan na drugova. Polila ih je vjedrom vode. Rose je riješila učiniti isto jer, stajati po strani ... to jednostavno nije bilo u Roseinoj prirodi. Ona nije mogla slabiju životinju prepustiti propasti, ona nije mogla ostati samo promatrač.
Nije poslušla glas razuma koji joj je govorio da ostane unutra, na sigurnom. Zagrnula je tanki svileni ogrtač koji joj je bio nadohvat ruke, natakla papuče na bosa stopala i izašla u vrt na stražnja vrata. Na zidu je bilo savijeno crijevo za polijevanje. Rose je odvrtjela komad crijeva i okrenula ručicu slavine naglo, do maksimuma.
Jak je mlaz zapljusnuo dvije crne prilike koje zanesene borbom nisu niti primjetile Roseino prisustvo. Mlaz je bio tako jak te je oba vuka oborio na tlo. Tu su se pod tim snažnim mlazom razdvojili, valjajući se po travnjaku, pod mlazom koji im nije dozvoljavao ustajanje.
Rose je namjeravala, usmjeravajući mlaz, otjerati veću životinju ... a onda vidjeti može li kako pomoći onoj manjoj, očito jako povrijeđenoj.
Na trenutak joj se činilo kako svoje namjere uspijeva provesti u djelo. .. a tada je kraj vrtnog crijeva za polijevanje iskočio iz slavine. Očito je pritisak bio prejak. Voda je nastavila prštati iz slavine ... no mlaz na kraju vrtnoga crijeva presušio je.
Rose je u trenutku shvatila kako je potpuno izložena i potpuno bez obrane. Jer ... veći se vuk već uspravljao iz kaljuže ... već je na nju usmjerio svoj užareni žuti pogled.
Rose je intuitivno osjetila da mu ne smije okrenuti leđa, da ne smije početi bježati. Iako je do stražnjih vrata, koja je ostavila otvorena, bilo tek nekoliko koraka, Rose je znala da se ne može natjecati u trku s vukom.
I Rose se počela povlačiti polako ... korak po korak unatrag.
Kako bi ona učinila korak ... i vuk bi zakoračio. Osjećala je njegov pogled u visini svojega grla,vuk nije podizao pogleda do Roseina lica i očiju.
Rose se povlačila sve sporije jer su joj se koljena kočila od straha, a vuk joj je bio sve bliže i bliže. Sad joj se već činilo kako osjeća vrelinu njegova daha. Kretala se unazad, duž zida, rukom dodirujući fasadu ... a vuk joj je prilazio sve bliže i bliže preko travanjaka ... a potom je zakoračio i na kamene ploče kojima je bio popločan dvorišni dio okućnice...
Ploče od grubo otesanoga kamena bile su tu još od vremena Roseina djetinjstva, pa su ih vremenom obrasli lišajevi i mahovima. Nad popločani, dvorišni dio Roseina vrta, nadvijala se velika razgranata breza.
Kad je vuk zakoračio pod brezu, kad se pripremao konačno zgrabiti Rose ... s brezove se grane na glavu vuka ...sručilo frkćuće klupko crnoga krzna i kandžama mu zaparalo njušku i oči.
To je Lucifer hrabro priskočio Rosei u pomoć.
Iznenađenje, bol, mlaz krvi u očima ... i ogromni je vuk zaskičao, stresao Lucifera s glave ... i odjurio podvijena repa.
S lakoćom je preskočio vrtu ogradu i nestao Rosei s vidika.
Rose nije imala vremena misliti o sebi i o svojem strahu.
Uplašila se za svog hrabrog crnog mačka Lucifera koji joj je upravo spasio život. No, Lucifer joj je neozlijeđen, i još uvijek nakostrješene dlake i užarenih očiju , mijaučući pritrčavao kao da on želi provjeriti je li ona neozlijeđena.
Rose je podigla mačka u naručje, nježno ga privila uz grudi i unijela ga u osvjetljenu kuhinju. Tu je Lucifera spustila na kuhinjski stol i pod snažnom kuhinjskom svjetiljkom pažljivo pregledala njegovo tijelo. Nije imao niti ogrebotine. Jedino mu je lijeva šapa pomalo krvarila jer je slomio jednu od panži dok je napadao zastrašujućeg protivnika.
Hrabri moj macane ... spasitelju moj ... tepala je Rose Luciferu, uvjerivši se kako ni povreda pandže ne zahtijeva neko posebno zbrinjavanje.
Tada je Rose Lucifera zatvorila u kuhinju.
S police je uzela jaku baterijsku svjetiljku.
Krenula je u vrt da vidi što je s vukom gubitnikom.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
