Rose: prijatelji

(prethodni nastavak)

Potrčala je do svojeg računala. Otvorila svoj blog.
I počela tipkati poziv Morpheusu.

...

Morpheus!
Bio joj je očajnički potreban. Jer, Thanatos joj je upravo pokazao.

Što bi joj mogao uraditi.
Što joj želi uraditi.
Što će joj uraditi.
Kad je konačno uhvati.

Uhvaćena još nije bila.
No, već je bila u mreži.
Poput bijele leptirice, u mreži crnog pauka, Thanatosa.

Bile su jake niti te mreže.
Rose se otimala i bacakala u gustoj mreži vremena koje joj izmiče. U mreži smrti.
Crni ju je pauk promatrao, sjedeći na rubu mreže, uživajući u njezinom paničnom otimanju. Svakog časa neman će se po tankoj crnoj niti, polako i neminovno, do nje spustiti.
Pogledati je crnim mrakom koji stanuje iza njegovih tisuću očiju ... pogledati je svojim smrtonosnim pogledom. Tama će je progutati.

Uzalud je čekala da puhne vjetar, snažan, olujni. Da rastrga mrežu ... i oslobodi je.
Uzalud je čekala da doleti plavi vilin konjic, da je iz mreže iščupa i ponese ... prema modrom nebu, tamo iznad duge.

Tako se bojim, Morpheuse ... tako se očajno bojim ...otipkala je Rose na stranici svojega bloga. Tako te trebam, Morpheuse ... tako te očajnički trebam ...

Riječi Roseine upravo otipkane poruke jedan su se trenutak crnile na sivoplavoj podlozi njezine stranice ... a onda su se kontrasti crnog i plavosivog počeli gubiti. Oštri obrisi slova rastapali su se i nestajali.

Rose je odmahnula glavom.
Suze koje su joj ispunile oči, otele su se ispod očnih kapaka i prolile po tipkovnici njezina računala.

Ne, nisu to bile suze.
Nisu suze zamaglile i otopile njezinu poruku. Neka je nepoznata sila poruku upravo izbrisala. Riječi su nestale.
Kao riječi ispisane na pijesku, riječi koje je izbrisao val, ili odnio vjetar.

Rose je glasno zajecala.
Ponovo je i ponovo kucala po tipkovnici računala, udarajući sve jače po tipkama. Mislila je kako će joj nokti pući a iz jagodica prstiju poteći krv. Netom napisana slova gubila su se i otapala. Kao da ih je brisala neka crna ruka, kao da su ih gutala neka gladna zubata usta.

Rose je prestala udarati po tipkama. Spustila je glavu na tipkovnicu.
Sve se oko nje zamračilo ... i nestalo.
Dugo je trajao taj mrak.

A onda je Rose podigla glavu.
Pred očima joj se plavila stranica njezina bloga.
Nakon posljednjeg posta, napisanog prije nekoliko dana, nizali su se komentari prijatelja.


Nek' ti dobar vjetar puhne u jedra! MorskiVuk.

Draga R., poslije kiše dolazi sunce.Krijesnica

Ma hajde, R., pusti te crne misli, zapleši u ludom ritmu! LudaGljiva

Strpljivo sam čekala tvoj post. EbašHoću

R, kad ćeš već jednom zaviriti u moju kutijicu? GorskiKristal

Radije poslušaj dobru glazbu ... Ellu, Sarah Vaughan ili Dinah Washington ... Crazy

Do jutra je još malo ... tako MALO. Pletilja

(nastavak slijedi)

"Caught by a sunbeam" by Josephine Wall


P. S.

uhvatili ste nas u mrežu, dragi prijatelji.
i mene i rose.

no, to je mreža od sunčevih zraka satkana.
a takva sigurnosna mreža uvijek treba ... i ruži i rusalki.

Post je objavljen 08.02.2007. u 23:59 sati.