Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Rose je čitala sve te poruke. Osjetila se ohrabrena.
Poruke su pisali posjetitelji - blogeri. Neki su od njih već dugo dolazili na njezin blog, u njezin svijet Jave i snova. Drugi su se pojavili odskora. No, i jedne i druge Rose je smatrala prijateljima.
Brzo bi procijenila tko će od posjetitelja doći ponovo.
I odmah je, pri prvom posjetu nekom blogu, znala hoće li tamo otići opet. Privlačili su je vrlo različiti blogovi. No, jedno je svima bilo zajedničko. Blogeri koji su ih pisali imali su što reći. I govorili su to na svoj način. Rose je sa svojim prijateljima blogerima zaista razgovarala. Na njezinu blogu je bilo malo komentara tipa cool blog, pozz, ciaoo ... Rose je slušala i pamtila. Rose je s pažnjom čitala prijateljske komentare, svaki joj je bio dragocjen.
Preletjela je pogledom preko poznatih imena. Bili su to ustvari nickovi, no govorili su o tim ljudima više od njihovih vlastitih imena koja su Rosei bila nepoznata. Jer, svjetovna su im imena nametnuli roditelji ili kumovi, a nickove su birali sami.
MorskiVuk. Prijatelj, osobito drag. Čovjek od malo riječi kad je njegov osobni život u pitanju. Ali tako uzbudljivo rječit kad' piše priče. Svaku bi njegovu priču Rose čitala više puta. Iz priča je zračilo životno iskustvo, snažne emocije. Rose je voljela poetiku njegove proze. Uživala je i u rijetkim pjesmama, koje sam autor nije osobito cijenio. No, i pjesme su bile snažne, svedene na bitno, bez kićenih ispraznih ukrasa. Ni, Vukov Lex, doberman koji je bio zaštitni znak njegova bloga, nije trpio ni bandane ni ogrlice. Trčao je svomu gospodaru uz bok, slobodan poput njega.
Krijesnica. Blog vizualno savršeno lijep. Blogerica koja suvereno barata formom, pa pomaže i drugima pronaći svoju vizualnost. Tekstovi s akribijom napisani. Autentične misli i osjećaji, izrečeni precizno, logično i zanimljivo. Pronicljivo razumijevanje svih nijansi u postovima prijatelja.
LudaGljiva. Mlađahna. Brza na jeziku i tipkovnici. Vesela, no ne i površna. Iza te prpošnosti Rose sluti i priličnu osjetljivost. Svaki tekst LudaGljiva ilustrira vlastitim fotografijama. Savršeni detalji iz prirode, savršeno snimljeni. Specijalnost - komentari u stihu. A Luda ih Gljiva sipa ko' iz rukava, na svaku moguću i nemoguću temu.
EbašHoću. Tiha i skromno odmjerena u komentarima. Iako za sebe veli kako se loše osjeća u damskoj odjeći, ona odiše nenametljivošću dame. Ni traga damske poze. Osjećaj za ljude, smisao za detalje.
GorskiKristal. E, tu je Rose zastala. Pred umjetnicom. Vješte ruke koje savršeno oblikuju srebrnu žicu, preplićući je i spajajući s polu-dragim kamenom, perlama i perlicama. No, i običan oblutak s plaže u žičanom okviru koji splete GorskiKristal, blista poput dijamanta.
Iz njezinih uradaka i iz njezinih komentara na Roseinu blogu zrači prozirnost kamena koji joj je u nicku. Plemenita prozirnost spojena s oštrinom. Britak komentar GorskogaKristala zna zarezati poput oštre žice. No, rijetko griješi.
Crazy. Odskora na Roseinu blogu. Deklarira se kao spavalica, no ništa mu ne može promaći, ispod trepavica. Govori kako je spor i dremljiv, no vihor mu je stalno u kosi. Pomeni pjesmu, pjevača, bend i - on zna sve o njima. Ne «pada» na veličine. Ima svoje kriterije. Duhovit i samoironičan. Okružen svitom posjetiteljica.
Pletilja. Ona plete i prepliće divne vlati, nježne niti sanja i poezije. A poezija joj šumi morem. Nad njezinom plavom pučinom mjesec blista. Pletilja plete sigurnosne mreže i rasprostire ih tamo gdje joj se učini da prijatelju prijeti pad. Rose je već više puta oprobala snagu i mekoću tih Pletiljinih mreža. I Rose, suzdržana i nepovjerljiva, rado se povjeravala tim nitima.
Rosei su u mislima prošetali i drugi blogeri, oni čiji su komentari danas izostali.
BlackCat i njegovi elegantni, cizelirani tekstovi. Erotska proza, spoj vatre i leda.
Velike teme Expertinih postova koje danima privlače posjetitelje i potiču ih na komentiranje, DragonLady, topla, žustra i impulsivna, stroga prema neiskrenosti, Dora s velikim srcem što crveno kuca poput omiljene boje njezina bloga. Izidinin astrološki planetarij i Kariatida, što na svojim plećima s ljubavlju nosi svijet svoje djece, amazonka snažnih ramena i mekog, dragog srca ...Pa Atalanta, vješta pripovjedačica. I mlada blogerica VilinKonjic, ljubiteljica konja, u dobi odrastanja i traženja svojeg puta.
A DarkEnergy? Erupcija snage. Kakva snažna osobnost, kakva ekspresivnost! Nepredvidiva kao i njezini stihovi. DenDeri i Kerber, obojica sa svojim svjetovima fantazije, jedan luta svemirom a drugi mitološkim podzemljem. Obojica duhoviti, britki , samoironični... Moonlight, plav i poetičan, s elegancijom pravog kavalira ...
I Perzefona, koju je Rose isprva podcjenjivala a zbog koje je kasnije bila spremna ući u crni tunel na čijem je kraju blještava svjetlost. Perzefona koja je i dalje tragala za svojom srećom i za ljubavlju, svemu usprkos.
I svi drugi, nepomenuti. Svi oni pred kojima se Rose usuđuje biti Rose, bez straha i suzdržanosti.
Rose se osjetila sigurnom. Njezini su prijatelji tu.
Nasmiješila se i počela odgovarati na njihove komentare.
A potom će krenuti u obilazak njihovih blogova. Podijelit će s njima svoje misli, zaokupiti se njihovim idejama, zaviriti u njihove snove.
Zaboravit će, barem na neko vrijeme, ružan san iz kojeg se upravo probudila.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
