(prethodni nastavak)
Rose je čitala sve te poruke. Osjetila se ohrabrena.
Poruke su pisali posjetitelji - blogeri. Neki su od njih već dugo dolazili na njezin blog, u njezin svijet Jave i snova. Drugi su se pojavili odskora. No, i jedne i druge Rose je smatrala prijateljima.
Brzo bi procijenila tko će od posjetitelja doći ponovo.
I odmah je, pri prvom posjetu nekom blogu, znala hoće li tamo otići opet. Privlačili su je vrlo različiti blogovi. No, jedno je svima bilo zajedničko. Blogeri koji su ih pisali imali su što reći. I govorili su to na svoj način. Rose je sa svojim prijateljima blogerima zaista razgovarala. Na njezinu blogu je bilo malo komentara tipa cool blog, pozz, ciaoo ... Rose je slušala i pamtila. Rose je s pažnjom čitala prijateljske komentare, svaki joj je bio dragocjen.
Preletjela je pogledom preko poznatih imena. Bili su to ustvari nickovi, no govorili su o tim ljudima više od njihovih vlastitih imena koja su Rosei bila nepoznata. Jer, svjetovna su im imena nametnuli roditelji ili kumovi, a nickove su birali sami.
MorskiVuk. Prijatelj, osobito drag. Čovjek od malo riječi kad je njegov osobni život u pitanju. Ali tako uzbudljivo rječit kad' piše priče. Svaku bi njegovu priču Rose čitala više puta. Iz priča je zračilo životno iskustvo, snažne emocije. Rose je voljela poetiku njegove proze. Uživala je i u rijetkim pjesmama, koje sam autor nije osobito cijenio. No, i pjesme su bile snažne, svedene na bitno, bez kićenih ispraznih ukrasa. Ni, Vukov Lex, doberman koji je bio zaštitni znak njegova bloga, nije trpio ni bandane ni ogrlice. Trčao je svomu gospodaru uz bok, slobodan poput njega.
Krijesnica. Blog vizualno savršeno lijep. Blogerica koja suvereno barata formom, pa pomaže i drugima pronaći svoju vizualnost. Tekstovi s akribijom napisani. Autentične misli i osjećaji, izrečeni precizno, logično i zanimljivo. Pronicljivo razumijevanje svih nijansi u postovima prijatelja.
LudaGljiva. Mlađahna. Brza na jeziku i tipkovnici. Vesela, no ne i površna. Iza te prpošnosti Rose sluti i priličnu osjetljivost. Svaki tekst LudaGljiva ilustrira vlastitim fotografijama. Savršeni detalji iz prirode, savršeno snimljeni. Specijalnost - komentari u stihu. A Luda ih Gljiva sipa ko' iz rukava, na svaku moguću i nemoguću temu.
EbašHoću. Tiha i skromno odmjerena u komentarima. Iako za sebe veli kako se loše osjeća u damskoj odjeći, ona odiše nenametljivošću dame. Ni traga damske poze. Osjećaj za ljude, smisao za detalje.
GorskiKristal. E, tu je Rose zastala. Pred umjetnicom. Vješte ruke koje savršeno oblikuju srebrnu žicu, preplićući je i spajajući s polu-dragim kamenom, perlama i perlicama. No, i običan oblutak s plaže u žičanom okviru koji splete GorskiKristal, blista poput dijamanta.
Iz njezinih uradaka i iz njezinih komentara na Roseinu blogu zrači prozirnost kamena koji joj je u nicku. Plemenita prozirnost spojena s oštrinom. Britak komentar GorskogaKristala zna zarezati poput oštre žice. No, rijetko griješi.
Crazy. Odskora na Roseinu blogu. Deklarira se kao spavalica, no ništa mu ne može promaći, ispod trepavica. Govori kako je spor i dremljiv, no vihor mu je stalno u kosi. Pomeni pjesmu, pjevača, bend i - on zna sve o njima. Ne «pada» na veličine. Ima svoje kriterije. Duhovit i samoironičan. Okružen svitom posjetiteljica.
Pletilja. Ona plete i prepliće divne vlati, nježne niti sanja i poezije. A poezija joj šumi morem. Nad njezinom plavom pučinom mjesec blista. Pletilja plete sigurnosne mreže i rasprostire ih tamo gdje joj se učini da prijatelju prijeti pad. Rose je već više puta oprobala snagu i mekoću tih Pletiljinih mreža. I Rose, suzdržana i nepovjerljiva, rado se povjeravala tim nitima.
Rosei su u mislima prošetali i drugi blogeri, oni čiji su komentari danas izostali.
BlackCat i njegovi elegantni, cizelirani tekstovi. Erotska proza, spoj vatre i leda.
Velike teme Expertinih postova koje danima privlače posjetitelje i potiču ih na komentiranje, DragonLady, topla, žustra i impulsivna, stroga prema neiskrenosti, Dora s velikim srcem što crveno kuca poput omiljene boje njezina bloga.
Izidinin astrološki planetarij i Kariatida, što na svojim plećima s ljubavlju nosi svijet svoje djece, amazonka snažnih ramena i mekog, dragog srca ...Pa Atalanta, vješta pripovjedačica. I mlada blogerica VilinKonjic, ljubiteljica konja, u dobi odrastanja i traženja svojeg puta.
A DarkEnergy? Erupcija snage. Kakva snažna osobnost, kakva ekspresivnost! Nepredvidiva kao i njezini stihovi.
DenDeri i Kerber, obojica sa svojim svjetovima fantazije, jedan luta svemirom a drugi mitološkim podzemljem. Obojica duhoviti, britki , samoironični... Moonlight, plav i poetičan, s elegancijom pravog kavalira ...
I Perzefona, koju je Rose isprva podcjenjivala a zbog koje je kasnije bila spremna ući u crni tunel na čijem je kraju blještava svjetlost. Perzefona koja je i dalje tragala za svojom srećom i za ljubavlju, svemu usprkos.
I svi drugi, nepomenuti. Svi oni pred kojima se Rose usuđuje biti Rose, bez straha i suzdržanosti.
Rose se osjetila sigurnom. Njezini su prijatelji tu.
Nasmiješila se i počela odgovarati na njihove komentare.
A potom će krenuti u obilazak njihovih blogova. Podijelit će s njima svoje misli, zaokupiti se njihovim idejama, zaviriti u njihove snove.
Zaboravit će, barem na neko vrijeme, ružan san iz kojeg se upravo probudila.
I lakše će čekati Morpheusa.
(nastavak slijedi)