Cijenim duh i dušu, no i omot u kojem se nalaze.
Mislim da je i taj materijalni oblik lijepi božji dar, dat nam na uživanje.
Ja ne mogu reći - materijalno mi ništa mi ne znači.
Kad mi znači mnogo. Moja ruka kojom mogu dodirnuti svijet, ruke mojih dragih, žuljevite ruke i ruke umjetnika, male debele ručice i one stare izborane...
I ona ruka, s kojom volim ići, s rukom u ruci, ruka na čiji dodir zadrhtim ...
Za mene i predmeti imaju dušu ...
Predmeti u koje su svoju dušu utkali ljudi koji su ih izrađivali ... vez koji je vezla neka vezilja, slika koju je slikar naslikao .... Oni mali, obični ... naprstak za šivanje koji je mama dobila od svoje mame, a sad je u mojoj vitrini ...požutjelo pismo i napukla čaša...
I priroda - kap vode na mojem dlanu, vrtna zemlja pod mojim noktima, list koji je pao s grane. ... krljušt ribe i pero ptice ...
Sve je to, materijalno, sačinjeno od zvjezdanog praha, u koji će se konačno i vratiti ...
Sve je to krhko ... lomljivo i prolazno. Znam.
Možda sam prizemna ... no ja moram dotaknuti i ono materijalno ... da bi mi duša mogla poletjeti ...