Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rusalka

Marketing

Rose: tragovi 2

(prethodni nastavak)

Rose je, prije no što je krenula na posao, još jednom obišla vrt.

Tragovi su još uvijek bili tu.
No, kad ih je pozornije pogledala, shvatila je, sa zaprepaštenjem, da se radi o dva traga. Oba pseća, oba ogromna. No, jedan je bio nešto manji i nešto plići.

Njezinim su vrtom prošle noći prošetala dva psa, oba velika ... zastrašujuće velika!

U Roseinim mislima proletjela je slika psećeg para. Mužjak i ženka, trče kroz noć, bokovima se dodirujući. No, odmah je znala da je ta slika samo njezina romantična maštarija.

Čučnula je i istraživala tragove što su se na pijesku ocrtavali.
Da, bili su to, sasvim sigurno, tragovi dvaju životinja, dvaju pasa ... ili ... možda vukova.
Rose je odmahnula glavom.

Vukovi?!
Tako su rijetki, otkud dva vuka u njezinom vrtu, gotovo usred grada?


Razgledala je dalje.
No, jedino je bilo jasno da se radi o dvije životinje čiji su tragovi pseći, ili nalik psećima. I da su obje životinje, najvjerojatnija psi, vrlo velike. No, jedan od njih bio je veći od drugoga, sudeći po veličini i dubini otisaka.

Jesu li ti čudni psi njezinim vrtom šetali zajedno?
Ili su došli u različito vrijeme, pa se nisu niti susreli? Možda je onaj kasnije prispjeli njušio trag prethodnika, odgonetajući mirisne poruke?


Rose to nije mogla iz tragova očitati. No, njezin je nemir rastao.
Znala je kako mora zagonetku riješiti, pa se odmah i prisjetila tko bi joj u tomu mogao pomoći.

Rose se vratila u kuću i uzela fotoaparat.
Ponovo je otišla u dno vrta, do hrpice pijeska i fotografirala, više puta, iz različitih uglova, otiske šapa.
A potom je brižljivo izravnala pijesak kako bi mogla vidjeti hoće li se na njemu pojaviti novi tragovi. Premda, tko zna. Možda neće, sutra ujutro, zateći nove tragove. Ni sutra, niti ikada više.
Gotovo da je poželjela da se dogodi upravo to. No, slutila je da se to neće dogoditi.

Kada je završila s predavanjima, Rose je pokucala na vrata kabineta kolege s katedre za biologiju.
Bio je to stari profesor koji je predavao zoologiju. Sjedio je uz računalo i pisao članak o kormoranima, za koje je bio stručnjak. Rose ga je zamolila da pogleda fotografije otisaka koje je u svojem vrtu snimila. Fotografije je isprintala na svojem računalu i strpala ih u torbu prije no što je krenula na posao.

Rose nije ništa objašnjavala kolegi, samo ga je upitala može li joj reći o čijim se to tragovima radi.

Hmm ... vuk ili pas. Vučjak. .. rekao je stari profesor, čim je bacio pogled na fotografiju.

Nego, Rose ... upitao je ... imaš li fotografiju iz koje bi se mogla procijeniti veličina otisaka?
Rose je iz torbice izvukla još jednu fotografiju. Snimila ju je tako da je uz veći otisak na pijesak položila malo drveno ravnalce.

To je sad već druga priča ... rekao je kolega ... pošto je shvatio o kojoj veličini otiska se radi.
Druga priča, draga Rose, i to sasvim neobična priča ....

I dalje je gledao fotografiju a zatim je podigao upitni pogleda do Roseina lica.

Rose, odakle ti ta fotografija?

Rose je već zaustila ... da slaže.
No, ona nije bila vješta lažima, a uz to, stari joj je profesor bio prijatelj.
Nije mu mogla lagati, pa je samo rekla: Molim te, ne pitaj me to.

U redu Rose, premda si me vraški zaintrigirala.
Ja doduše nisam ekspert za vukove ... niti za pse. Znaš da su barske ptice moja specijalnost, a kormorani moja ljubav ...
No, ono što vidim je vraški čudno. Ipak znam toliko da trag te veličine ne odgovara vuku ... a pogotovo ne vučjaku.
No, daj mi dva tri dana. Istražit ću. I poslati fotografije kolegi iz Varšave, s katedre za zoologiju, koji se bavi vukovima ... pa će nam tada možda biti jasnije.


Nego, imaš li možda te fotografije i u elektronskom obliku, da ih ne moram skenirati kako bi ih mogao kolegi poslati?

Hitra Rose odmah je shvatila o čemu se radi.
I stari je prijatelj, unatoč godinama, bio vrlo hitar. Htio je "ispipati" nije li možda ona snimila te fotografije.
Iako je fotografije imala i na disketi, tu u svojoj torbici, odlučila je to prešutjeti. Samo je odmahnula glavom.

Najljepše se zahvalila kolegi i vratila se u svoj kabinet.
Dok čeka odgovor zoologa iz Varšave, i sama će malo istražiti, prvo na Netu, a potom i u knjižnici.
No, nije joj se isplatilo počinjati.Morala je obaviti još niz konsulatacija sa studentima.

Učinit će to večeras, u miru, kod kuće.

(nastavak slijedi)


Photobucket - Video and Image Hosting
vučji tragovi


Post je objavljen 22.02.2007. u 23:59 sati.