Marketing
Rose: o bratu vuku
(prethodni nastavak)
Zvonce na ulaznim vratima se oglasilo, vani su se začuli dragi glasovi.
Lukin bariton i Hanin alt, još uvijek dječji glasovi Helene i Anje, Hektorov lavež ...
Rose je potrčala dočekati svoje najdraže goste.
...
Ručak se protegao skoro do večeri.
Djevojčice su čavrljale i igrale se s Hektorom i Luciferom. Lucifer, kojemu je Rose uskratila izlazak, u strahu da bi mogao susreti tajanstvene posjetitelje njezina vrta, jedva je dočekao društvo. Mazio se i preo dok su ga djevojčice gladile, igrao se s Hektorom s kojim se već ranije sprijateljio.
Nakon ručka, dok su djevojčice bile zaokupljene igrom s kućnim ljubimcima, Rose je Hani i Luki pokazala fotografije otisaka iz svojega vrta i potiho im ispričala o objašnjenju varšavskog stručnjaka.
Tako veliki otisci ... nevjerojatno ... rekao je Luka.
Znaš, ipak je u pravu taj Varšavljanin. No, za svaki slučaj ... budi oprezna, ne izlazi u vrt noću. Ne vjerujem da bi se psi lutalice, a pogotovo vukovi, pojavili usred dana.
I ne puštaj Lucifera van, još koji dan.... neka se strpi ... rekla je Hana .
No, kada su Roseini gosti odlazili, dok se vani spuštao prvi sumrak, Lucifer je iskoristio priliku, šmugnuo između nogu ... i izjurio u vrt. Uzalud su ga svi zvali i dozivali. Provukao se, ispod plota, u susjednu bašču ... i negdje se pritajio.
Ne brini tetice ... djevojčice su tješile Rose.
Doći će on već.... nije po drugi puta večerao ....hihihihi!
Rose je gledala kako se njezini gosti ukrcavaju u automobil. Hektor je skočio na stražnje sjedište, priljubio njušku o staklo i lajao, Hana i djevojčice su mahale, Luka se smiješio dok je okretao automobil. U sljedećem su trenu zamakli za ugao i izgubili se Rosei s vida.
Do je prala posuđe, Rose je gledala kako se mrak sve brže spušta. Kuhinjski je prozor ostavila poluotvoren, pa je svaki čas dozivala Lucifera.
Lucifere, Lucifere! Večera! Macaneeeee .... večera!
Macan bi, inače, uvijek reagirao na dozivanje. Začas bi dojurio preko krovova susjednih kuća, ili preko plota iz susjednoga vrta, no sada se nije pojavljivao unatoč Roseinu upornom dozivanju. Nije pomoglo ni pominjanje «magične riječi» - večera.
Rose nije mogla zaspati te noći.
Bila je u brizi za Lucifera i nije se mogla oteti nemiru koji ju je sve snažnije obuzimao.
Vrijeme je prvo kratila na svojem blogu.
Ranije snimljene fotografije Lucifera, u različitim zgodnim pozama, složila je u slide-show. Pronašla je i nedavno snimljeni video-clip, koji prikazuje Lucifera kako hoda po plotu, vješto poput žonglera, a zatim s ruba plota skače na krov susjedove šupe. I video-clip i slide-show Rose je uklopila u kratak post o Luciferu koji je postajao prava zvijezda Roseina bloga. Bio je simpatičan svim posjetiteljima, a blogerica GorskiKristal raznježivala se na svaki post s Luciferom kao temom.
Rose je ponovo pogledala video-clip s Luciferovim vratolomijama i to ju je umirilo. Lucifer je brz ... i dobar je penjač. U Roseinu vrtu a i u susjednim vrtovima bilo je dosta visokih stabala na koja bi se mogao uzverati, u slučaju opasnosti.
Možda bezpotrebno dižem paniku ... pomislila je Rose.
Psi ili vukovi .... najvjerojatnije se više neće pojavljivati. Ili neće barem noćas.
Pošto je obišla drage blogove i ostavila komentare, te završila post o Luciferu i tajmirala ga za sutradan ujutro, Rose je ostala na Netu.
Tema o vukovima zaiteresirala ju je, te je nastavila sa traganjem.
Pronašla je zanimljiv web o telemetrijskom praćenju vukova u jednom nacionalnom parku. Ogrlica s radio-odašiljačem omogućuje praćenje kretanja vukova te potpunije upoznavanje njihovih životnih navika.
Rose je saznala kako je zima najpovoljnije godišnje doba za vukove jer je tada njihov plijen ranjiviji.
Čitala je : "....svi sisavci koji se zateknu na teritoriju vučjeg kretanja mogu postati vučjim plijenom.... "
Zadivio ju je savršeni sluh i njuh vuka koji može nanjušiti plijen na udaljenosti od 3 km, a čuti njegovo kretanje i na udaljenosti od 10 kilometara. Slijedioje opis: "... čeljusti vuka sa zubalom od 42 zuba proizvode pritisak od 300 kg/cm ... vuk snažnim očnjacima usmrti plijen, a oštrim sjekutićima meso otkida u komadima i mrvi kosti ... nakon gutanja, probavni sokovi brzo razgrađuju velike količine mesa...."
Rose je saznala i da vukovi moraju brzo odrasti tj. postati samostalni već do svoje prve zime, te da većina vukova strada od ljudske ruke. No, neki završavaju i pojedeni od vukova iz drugoga čopora. Stoga se vukovi uglavnom drže vlastitoga čopora koji broji od 5 - 6 do 20-tak jedinki.
Otkrivala je nove detalje o socijalnom životu vučjeg čopora:
" ... na čelu je svakoga čopora predvodnik – omega vuk, koji s vučicom čini alfa par, ostali su na nižoj, beta poziciji .... predvodnik čopora nije uvijek mužjak, to mogu biti i ženke, a predvodnik svoj autoritet ne nameće samo fizičkom snagom već i samopouzdanjem, odlučnošću, neustrašivošću. ...unutar čopora vukovi se bore za svoj status, no te su borbe uglavnom samo ritualne. Sezona parenja traje od siječnja do travnja. Vukovi čitav život provedu u paru, s izabranim partnerom. Ako partner strada, preživjeli se nerijetko povlači iz čopora i živi usamljenički..."
Rose je s užasom ustuknula kada je na na webu ugledala fotografije vukova koje su ljudi izmasakrirali loveći ih zamkama, mamcima s otrovima, snajperom iz helikoptera .... Pokolji su se opravdavali optužbama kako su vukovi opasni po ljude. No, zdrav vuk rijetko napada čovjeka, a više ljudi strada od pasa, pa i vlastitih kućnih ljubimaca, nego od vukova. Predrasuda je i da vukovi ugrožavaju druge životnjske vrste na svojem teritoriju. Ukoliko se čovjek ne uplete, priroda se brine o ravnoteži. Nije točno ni da vukovi šire bjesnilo, češće su to lisice....
Čovjek nije samo čovjeku vuk ... čovjek je i vuku vuk ... gori od vuka... pomislila je Rose.
Rose se prisjetila Sv. Franje Asiškog koji je vuka nazvao bratom. Sv. Franjo bio je omiljeni svetac njezine bake, pa je uz baku, Rose više saznala o njemu.
Francesco d'Assisi.
Rose se nasmiješila prisjetivši se svetčeve biografije - sin iz bogate obitelji koji hoda u vreći, propovijeda pticama, služi gubavce ... i vuka naziva bratom.
Lik neobičnoga svetca, krhkoga tijela i snažnoga duha, zračio je humanizmom iz mraka srednovjekovlja ... sve do današnjih dana.
Hvala ti i za jaslice, dragi svetče, pomislila je Rose sa osmijehom.
Jer, Franjo Asiški bio je i tvorac ideje o prikazu rođenja Isusova živim figurama koje predstavljaju rođenje maloga Božića. Živi je prikaz postupno prerastao jaslice kakve su nam danas znane. A Božić ne bi bio Božić bez jaslica ...
Kad bismo barem sve žive stvorove mogli smatrati braćom, poput sv. Franje Asiškog, pomislila je Rose. I, bilo joj je drago saznati da su i vukovi sve zaštićeniji.
Kako bi izbrisala ružne slike iskasapljenih vukova Rose je pogledala foto galeriju prelijepih vučjih fotografija poznatog fotografa Montya Sloana, zaljubljenika u vukove.
Vučji «portreti», prizori udvaranja, ritualnih borbi, ženki i mladunčadi, čopora u lovu ... Rose je osjetila kako njezina simpatija za vukove raste.
Odlučila je, ako se tragovi u njezinu vrtu ponovo pojave, kontaktirati autora web stranice koju je upravo čitala. Od njega bi mogla dobiti više informacija, te se pobrinuti da se vukovi ... ako se o vukovima radi ... sklone iz grada gdje su izloženi pogibelji, te smjeste u rezervat.
No, sad je čak bila sklona povjerovati objašnjenju varšavskog stručnjaka.
Da, otisci su se vjerojatno izobličili i povećali zbog noćne vlage i pješčane podloge ... a možda se ipak radilo samo o psima lutalicama.
Baš sam bespotrebnu paniku podigla! rekla je Rose poluglasno.
Još je jednom, uzaludno, pozvala Lucifera. Bližila se ponoć, vrt je bio obasjan mjesečinom.
Rose je obično loše spavala u noćima punog mjeseca. No, ipak, otuširala se i legla.
I kao uvijek, Morpheus joj je došao u misli. Odjednom je osjetila kako i on na nju misli. I bila je sigurna – uskoro će ga vidjeti.
S tom je lijepom mišlju usnula.
No, san joj nije potrajao.
Probudilo ju je glasno režanje koje je dopiralo iz vrta.
(nastavak slijedi)
st. francis with wolf
priča o Sv. Franji i vuku
Post je objavljen 26.02.2007. u 23:59 sati.