Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Teritorijalna vrsta, rasprotranjena na sjevernoj polutki Zemlje, živi u čoporu u kojem vladaju strogo utvrđeni hijerahijski odnosi. Do početka razvitka poljoprivrede i stočarstva, najrasprostranjenija zvijer na zemlji, danas sve ugroženija.
Rose je potražila podatke o veličini vuka i saznala kako najveći vukovi žive u šumskim područjima Letonije, Bjelorusije, Aljaske i Kanade te dosežu dužinu tijela do 160 cm, od vrha njuške do početka repa. U ramenima visinu oko 80 cm, uz težinu do 80 kg.
Vuk je mesožder, no jede i bobice i kukce. Može pojesti zadivljujuću količinu mesa odjednom, čak 10 kilograma. No, tada dio povrati i zakopa, da bi potom ponovo potražio tu svoju «smočnicu».
Rose je pogledala niz fotografija vučjih tragova i saznala dimenzije - otisak prednje šape odraslog vuka dug je 11 - 12 cm i širok 7 - 8 cm. Na osnovi samo jednog otiska šape ne može se utvrditi je li ga ostavio vuk ili pas iste veličine. Stražnje noge u vuka kreću se u istoj ravnini s prednjima, dok većina pasa stavlja stražnje noge unutar traga prednjih nogu. Vukovi se kreću gotovo pravocrtno, ne skrećući puno s puta.
Površina pijeska u Roseinu vrtu bila je premalena, a otisci na njoj suviše ispremiješani da bi se mogla uočiti pozicija stražnjih i prednjih šapa, no dimenzije otisaka bile su sasvim jasne. I gotovo dvostruko veće od od navedenih!
Nisam baš puno pametnija nakon ovog ... pomislila je Rose, no nastavila je istraživati.
O načinu obilježavanja teritorija, o socijalnim odnosima unutar čopora, o uglavnom neuspješnim pokušajima pripitomljavanja vuka, o demonizaciji i proganjaju vuka, o njegovom istrebljivanju i pokušajima zaštićivanja ...
Čak su i bajke i priče učvršćivale predodžbe o vuku kao o zlom, krvoločnom stvorenju.
Rose se sa sjetom prisjetila lica svoje bake, vješte pripovjedačice, i njezina glasa:
Živjela tako, jednom davno, mala djevojčica.
Svi su je voljeli, jer bila je dobra i draga, no znatiželjna. Najviše ju je voljela njezina baka. Šašila joj je lijepu crvenu kapu, koju je djevojčica uvijek nosila.
I svi su je prozvali - Crvenakapica ...
Rose je zaključila daljnju potragu.
Odlučila je: Morat ću se strpiti, dok varšavski zoolog ne pošalje odgovor.
Ustanovila je da je ponoć odavno prošla, te krenula na počinak, no san joj nije dolazio na oči.
Rose je provela je nemirnu i gotovo potpuno besanu noć, osluškujući i povremeno zavirujući kroz prozor u svoj vrt. Pošto nije mogla usnuti, u svoj je comp ubacila CD s klasičnim crno-bijelim filmom. Kratak susret, Davida Leana.
Prigušila je zvuk gotovo potpuno i po neznamkoji put gledala dragi joj film.
Susreti i rastanci nesretnih ljubavnika ... sve do konačnog rastanka.
Kad se završna špica filma konačno odvrtjela, Rose je ostala sjediti u svojoj crvenoj fotelji, zureći u ekran monitora, razmišljajući o svojim susretima i rastancima s Morpheusom.
Je li njihov posljednji susret bio zaista posljednji?
Je li njihov posljednji rastanak bio i konačni rastanak?
Ne, to ne bi mogla podnijeti ...
Rose je ustala, prošetala sobom, te ponovo otišla do prozora u predsoblju.
Prozor je gledao u vrt, osvjetljen samo vrtnom svjetiljkom i sablasno pust. Solarne svjetiljke nisu svjetlile jer su prethodni dani bili oblačni, pa se solarne ploče nisu dovoljno napunile.
Rose je dugo stajala kraj prozora, zureći u mrak.
Otišla je u kuhinju, da vidi što je s Luciferom. Bio je prilično ljut, čitavog dana, jer Rose nije popuštala njegovim «nagovaranjima» da ga pusti u vrt.
Lucifera je zatekla na prozoru. I on je, poput Rose, sjedio i zurio u mrak ...
Zurio je i pozorno osluškivao, neki, samo njemu čujan zvuk, koji je dopirao iz vrta.
Osluškivao je tako usredotočeno, da nije čuo kako Rose otvara kuhinjska vrata i prilazi prozoru na kojem je sjedio.
Kada je Rose spustila ruku na Luciferova leđa, da bi ga pogladila, on je frknuo od straha i skočio uvis. Rose, nervozna od nespavanja i osluškivanja, također se trgnula ... gotovo da je i ona skočila uvis, poput Lucifera.
Luciferova i vlastita reakcija nasmijale su Rose, unatoč svemu. Nasmijala se glasno, dok ju je Lucifer, povrijeđen u svojem mačjem dostojanstvu, ljutito gledao.
Ne ljuti se na svoju Rose, macane ... rekla je.
Lucifer je skočio s prozorske daske i, repa dignutog uvis, prišao Rose, tiho mijaučući. Rose se sagnula prema njemu, a on se uspravio na zadnje šape, dok je prednjima dodirnuo Roseino lice, pažljivo uvukavši pandže. Rose je nježan dodir Luciferovih crnih šapa podsjetio na Morpheusa koji je već više puta do sada navlačio Luciferovu krinku. Tako ju je podsjetio na Morpheusa, da su joj suze grunule na oči.
Podigla je Lucifera u naručje i ponijela ga sa sobom u sobu.
Ubrzo je bila u postelji, a Lucifer se do nje sklupčao, tijesno se uz nju priljubivši, predući i gurajući Roseinu ruku, kad god bi s glađenjem prestala.
Vani je već svitalo, kad su Rose i Lucifer utonuli u san.
Prije no što su se tamna krila sna sklopila, Rose se zapitala:
Što li je to Lucifer tako pozorno osluškivao?
Mačka iz susjedstva ... neku noćnu pticu ... ili ....
...
Sutradan je Rose, još uvijek u svojoj plavoj spavaćici, ogrnuta velikom crvenom pletenom maramom, izišla u vrt. Hrpica pijeska, koju je jučer tako pažljivo poravnala, bila je netaknuta.
Veliki pas ... ili vuk ...jedan ... ili obojica ... nisu ostavili nikakvog traga u pijesku.
Nisu pohodili Rosein vrt te noći, ili su se klonili pijeska i hodali po travnjaku, gdje Rose nije mogla pratiti njihove tragove ...
No, slutila je da je netko te noći ipak njezin vrt pohodio.
Lucifer je imao savršeni mačji sluh. Lucifer je noćas čuo nekoga kako Roseinim vrtom hodi .... no, koga?
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta