Rose: niti

(prethodni nastavak)

Rose je budna dočekala jutro.
U njoj su ključale proturječne emocije. Strah i poniženje, osjećaj bespomoćnosti i povrijeđenosti, smjenjivali su se i miješali s ogorčenjem i bijesom. Bilo je još toga u gorkom emocionalnom koktelu koji je upravo ispijala, gušeći se pri svakom gutljaju. Nedoumice, sumnje, gađenja.

Imala je poriv vraćati se iznova i iznova pred ogledalo. Uvjeravati se, opet i opet, u pretrazi vlastita tijela, do podrobnih intimnih pojedinosti. Uvjeriti se kako nema ružnih tragova. Kako je nasilnik nije obilježio žigom svojega ružnog dodira. No, shvatila je da je njezino tijelo, koje je od nasilnika ustvari ostalo nedirnuto, bilo samo njegov uzgredan cilj. Njemu je Roseino tijelo trebalo poslužiti samo kao sredstvo pomoću kojega bi ponizio i pokorio njezin duh. Slomio je, prije no što je usmrti svojim pogledom.

Zato je i izbjegavao pogledati je u oči. Želio je da njegova žrtva poživi, kako bi mogao dulje uživati u njezinoj patnji. Zato je kontrolirao i dozirao svoj bijes. Jer Rose nije bila samo još jedna Thanatosova igračka. Ona se usudila posegnuti za Morpheusom, kojeg je Thanatos smatrao svojim. Bijedna smrtnica koja mu se usudila suprotstaviti, posegnuti za njegovim vlasništvom.

Rose nije htjela dozvoliti da je zaprlja prljavština Thanatosova nasilja. Ona neće biti samo još jedna pogodna žrtva. Neće mu dati tu zadovoljštinu. A ipak su je još uvijek pekli ti dodiri iz noćne more. Još uvijek je željela vratiti se pod vrući tuš, ribati kožu do krvi, spirati i strugati sa sebe Thanatosove dodire.

Boljelo ju je to što je bila tako lakovjerna, što mu je sama otvorila vrata. A on je lukavo izabrao pravu krinku. Kako li je samo morao likovati kad se nasmiješila njegovom lažno plavom pogledu. Iako, činjenica da je nije želio izravno pogledati, već tada ju je uznemirila.

Zašto nije povjerovala svojoj intuiciji?

Bila je tako željna Morpheusa. A Thanatos je to dobro znao i još bolje iskoristio.

Thanatos je bio stric Morpheusov. Među njima je, unatoč svim razlikama, postojala fizička, i ne samo fizička, sličnost. Zato je Thanatosova krinka bila tako uvjerljiva, u početku.

Morpheus je bio nećak Thanatosov.
Bog snova bio je nećak Boga smrti. Zato san i liči maloj smrti. Nekada davno, na početku vremena, i San i Smrt bili su sudruzi Života. A onda je Thanatos postao ljubomoran zbog moći smrtnika da produžuju život, moći koju on sam nije imao. Tada se odvojio od Života i potonuo u tamu i zlo.

A sada je u nju želio povući i svojega nećaka.
Nećaka kojega on smatra vlastitim sinom. Smrt ne može začeti život, pa Thanatos nije mogao postati ocem. Stoga je vjerovao da će, otevši Morpheusa svojem bratu Somnusu, dobiti nasljednika. No, Thanatos nije bio sposoban niti za očinsku ljubav.

Može li on uopće voljeti?
Ili voli samo uništenje, razaranje?
Ima li Thanatos potrebu za ljubavlju?
Ili se zadovoljava samo okrutnim poigravanjem s bespomoćnim žrtvama?
Igrama koje završavaju umiranjem i smrću, u kojima Thanatos nalazi konačno ispunjenje i zadovoljenje.

Morpheusa je, da bi ga mogao nasljediti, Thanatos morao prilagoditi svojem kalupu. I zato je, koristeći Morpheusovo ogorčenje zbog nanesenih mu nepravdi, otkrivajući slabosti svojega nećaka, počeo Morpheusa korumpirati, navoditi na zlo. Uvoditi u tamu. Pripremati ga da zasjedne na crni tron, jednom kad Thanatosu dosadi na tronu sjediti.

Rose se sjetila svojih prvih susreta s Morpheusom.
Naredbi i prijetnji koje joj je uputio na njezinu blogu.

Budi budna!
Čekaj! Čekaj dok poželim doći ... i uzeti te.

Oduprla mu se.
I on se iznenadio jer nije otpor očekivao.
Rose se prisjetila scene na trgu staroga grada, kada je zaista srela Morpheusa, na razmeđi jave i sna. I Morpheus se poslužio varkom. I on je posegnuo za njom poput Thanatosa, prvo prevarom a potom silom. Bahato uvjeren kako mu se ne može oduprijeti.

No, dogodilo se to u trenutku kada Thanatosova zla rabota nije bila dovršena. U Morpheusu je ostalo još nešto dobra.
Upravo se stoga uhvatio u vlastitu klopku, u vlastitu prevaru. Pod modrokom krinkom osjetio je slast Roseinih poljubaca datih svojevoljno, s ljubavlju, povjerenjem i predavanjem.
Poželio je da mu Rose dođe budna i svjesna i dade mu se vlastim izborom i vlastitom željom. On je poželio Roseinu ljubav, a ne Rose kao igračku koja mu se podaje u snu. Zato je krinku skinuo i poželio da Rose zavoli njegovo pravo lice.

Upravo ta preostala iskrica želje za ljubavlju, koja je u Morpheusu tinjala, bila je ona zadnja nit. Nit za koju su se uhvatili i Morpheus i Rose, nadajući se da će ta nit izdržati.
I paradoksalno, udvostručeni teret nije pokidao tanušnu nit. Upravo je ljubav koja se među njima razvila nit ojačala.

Rose je još uvijek bila svjesna tanušnosti te niti.
Morala je s njihove ljubavi skinuti teret Morpheusove tamne prošlosti. Teret njegova druženja s Thanatosom, kojem je počinjao sve više nalikovati. Morpheus mora što prije ispuniti do kraja njezinu drugu želju. Mora se, zajedno s Rose, vratiti u mrak svoje prošlosti. Mora ponovo pogledati zlo koje je počinio. Mora shvatiti da je činio zlo. Osjetiti bol svojih žrtvi. Doživjeti katarzu, proživljavajući tu bol.

Rose je znala da ni nju bol neće mimoići.
I ona mora platiti svoj izbor. Voljeti onoga tko čini zlo drugima, postaje suučesništvo u zlu.
Moraju se oboje pročistiti da bi se i dalje mogli voljeti. Ako to ne učine, ako za to ne smognu snage, njihova je ljubav osuđena na propast. Morpheus će se ponovo vratiti u Thanatosove kandže, skliznuti do kraja u tamu.

A ona više ne može živjeti bez Morpheusa, čak i kad bi je Thanatos odlučio poštediti.
Više se bojala takve izvjesnosti nego Thanatosovih kandži.

Gdje je Morpheus bio noćas, kada je Thanatosa pustila u svoj san?
Zašto nije bio tu, da se suprotstavi Thanatosu, da je barem pokuša odbraniti?

Rose je načas zapekla sumnja u Morpheusa.
A onda je u duhu čula pakosni i likujući Thanatosov smijeh. No, ona je razotkrila Thanatosovu spletku.
I to je bio dio njegova paklena plana. Presjeći nit ljubavi i povjerenja koja je vezala Rose i Morpheusa. Uplesti ih u niti svoje mreže u koju ih je oboje želio uloviti. A potom se okrutno sladiti i naslađivati jednom pa drugom žrtvom, na smjenu.

Rose je to shvatila zahvaljujući ljubavi.
U duhu je čula kako se Thanatosov smijeh pretvara u škrgut zuba, kada je shvatio da je ona otkrila prevaru. Njegov je bijes rastao.
Rose je znala kako vrijeme izmiče.
Njoj i Morpheusu.

Potrčala je do svojeg računala. Otvorila svoj blog.
I počela tipkati poziv Morpheusu.

(nastavak slijedi)

Spider web


Krescent-Carasso: Strings

Post je objavljen 04.02.2007. u 23:59 sati.