Mislim da sam oduvijek znala. Da sam vila.
Jer, uvijek su me svrbila - ta moja krila.
I već kao mala, obožavala sam vodu.
I voljela gacati po barama i po vodi brčkati.
Kao mala djevojčica od 3 - 4 godine bila sam dugokosa i plavokosa dunda, pa mi je mama voljela odjenuti plavu haljinu i svezati plavu mašnu, kad me spremala za šetnju.
Jednom me zatekla kako, u komplet opremi, sjedim u staroj kadi koja je služila za skupljanje kišnice.
Bilo je to moje - prvo začarano jezero.
O rusalkama sam vam već pripovijedala.
Ćudljive su to vile. Naizgled mile ... ali ...
Rusalke sumnjaju u ljubav, ali, kad se jednom zaljube, spremne su odreći se svoje vilinske besmrtnosti i izići na obalu, za onim kojeg zavole.
Ova Rusalka hodi ... i po obali i po vodi, hihihi
Koliko god voljela, moram imati i prostora za solo let ... i dati ga drugome, naročito Onome koga volim.
Začarana jezerca?
Prije skoro 9 godina nastalo je prvo, u mojem vrtu.
Od tada se umnažaju. I jezerca i mali vodeni vrtovi. Sad već sve liči na Lake Distric.
I svijet, oko jezeraca?
Da. volim i taj veliki svijet, što se oko jezraca rasprostire.
Našu malu plavu kuglu što vrti se u svemiru, među zvijezdama.
A mi maleni pod njima hodimo, pužemo, letimo. Kako kad.
Nick mi je mogao biti i Ondina, Lorelai ... il' neka druga vodena nimfa.
No, ja sam odabrala Rusalka.
Vila iz slavenske, češke i poljske mitologije. U skladu s mojim korijenima.
Jezerca su prvo bila - vrtna.
A onda je mi je draga Ignis jednim svojim komentarom otvorila oči.
Jezerca su - začarana.
Znala sam to oduvijek, no morala mi je to reći kuma mojeg bloga.
Ignis, GorskiKristal.
Eto, to je priča o ovoj Rusalki.
I o začaranim jezercima u kojima stanuje.
P.S.
Kad je bio krug prošlih "mema", branila sam se i rukama i nogama.
A sad, skočila sama - k'o žaba u baru.
Iako, kad bolje razmislim, malo su me i gurnuli.