Ljubo Ruben Weiss

Nije mi poznato koliko hrvatski eu - parlamentarci čitaju hrvatske novine, ali po svemu sudeći, malo, naročito bi se to moglo reći za Tonina Piculu (SDP) koji bi, i nakon rezolucije EU parlamenta koji je usvojio za pristalice priznanja Palestine zaista mlaku rezoluciju, otvarao širu raspravu u Hrvatskoj, o vanjskoj politici Hrvatske, posebno o tzv. palestinskom pitanju. I to u vrijeme kada premijer Zoran Milanović izostaje sa summita u Beogradu gdje se Kina predstavila kao itekako zainteresirana za plasiranje investicija u jugoistočnu Evropu (spominje se 10 milijardi dolara iako bi moglo biti i više, ovisno o projektima koji se ponude) i kada je Vesna Pusić sve je očitije, digla ruke od profiliranja koliko - toliko učinkovite vanjske politike Hrvatske, ali i unošenja reda u Ministarstvo vanjskih poslova i u hrvatsku diplomaciju koja niti je imala niti ima dovoljno sposobnih stručnih ljudi. Po mom skromnom mišljenju fokusirala se previše na EU, Bruxelles i Strasburg, sa vrlo skromnim učincima, zanemarujući ostale regije svijeta, pa i neke ekonomski i politički respektabilne države (Kinu, Indiju, Japan, Brazil, Kanadu, Australiju...). Kada bi se radila anketa javnost bi pokazala da naši veleposlanicu u tim državama jedva da su poznati, niti se zna njihov učinak u povezivanju tih ekonomija i našeg posrnulog gospodarstva.
ŠTO RADE DRUGI?
Premijer Srbije Aleksandar Vučić bio je prije nekoliko tjedana gost Izraela i premijera Benjamina Netanyahua, koji je pozdravljajući Vučića govorio o vjekovnom prijateljstvu židovskog naroda i Srba, još od rimske republike, sa tezom koju mu je u govor, moguće je, „uvalio“ netko od srpskih lobista u Izraelu!? Kako bilo, Vučić je dočekan biranim riječima, Izrael je jedan od većih i značajnijih investitora u Srbiju i njeno gospodarstvo… Nije slučajno da je ove godine u Banja Luci, u Republici Srpskoj otvoren vrijedan Jevrejski centar, dok Praška 7 u Zagrebu zjapi i dalje prazna itd.
Iako je u EU parlamentu pripremljena oštrija varijanta rezolucije od nje se odustalo jer je očite su procjene da nikakve rezolucije neće natjerati Izrael na pregovore i da se oštra rezolucija može Evropi vratiti kao bumerang. Uz to, kada je riječ o domaćim (ne)prilikama nije isključeno da bi forsiranje neke rasprave i uključivanje Sabora u nju pogoršalo ionako zahlađene odnose Izraela i Hrvatske i naštetilo bilateralnim odnosima. Diplomatski odnosi mukotrpno su se razvijali, izraelsko veleposlanstvo u Hrvatskoj promoviralo ih je, posebno intenzivnom kulturnom suradnjom.
Nije sporno da kao relativno nezavisna država, Hrvatska treba imati svoju samostalnu politiku i promisliti što će učiniti i kako će se postaviti prema tzv. palestinskom pitanju imajući dva rezona pred očima – prvo, Brozova politika prema Izraelu ipak je stvar prošlosti i drugo, razum i logika trebaju prevladati, a ne emocije ili neke druge stvari (interesi u arapskim i muslimanskim zemljama) koje bi mogle utjecati na tu neželjenu situaciju u odnosima s Izraelom koji je voljan surađivati sa Hrvatskom ne samo u kulturi, već i u osjetljivom području kao što je sigurnost i obrana Hrvatske. Da se sada ne razglaba o velikim obećanjima dr.Ive Josipovića u izraelskom Knessetu vezano za povrat imovine židovskoj zajednici Hrvatske i nasljednicima, u Hrvatskoj, ali i u Izraelu i drugdje u svijetu, a da se nije daleko odmaklo u rješavanju tih pitanja koja se neriješena, povlače zamalo 70 godina!?
I O PALESTINI, ALI I O ISKORIŠTENOSTI EVROPSKIH FONDOVA
Tonino Picula još prije nekoliko dana ovako je ocijenio stanje duhova i EU parlamentu: „Međutim, čini mi se da u ovom trenutku preteže mišljenje da se prizna neovisna Palestina”, i – promašio! Nije jedini – cijeli tzv. lijevi blok uključujući evropske zelene zdušno je lobirao za palestinsku stvar, zanimljivo Piculine stavove prigrlili su i mediji u susjednoj Bosni i Hercegovini kao i mantru o lošoj percepciji Izraela u međunarodnoj javnosti nakon „rata u Gazi“. Međutim, taj isti Picula relativno malo govori o hrvatskoj učinkovitosti u korištenju evropskih fondova, niti potiče raspravu u Saboru i u javnosti o projektima koji su ponuđeni Junckerovoj Komisiji, a koji se ocjenjuju tek projektima u fazi planiranja, ili pak, o činjenici da hrvatski građani u svakodnevnom životu nisu osjetili toliko bučno najavljivane prednosti ulaskom u Evropsku zajednicu!
Razumljivo, Tonino Picula i još neki hrvatski eu - parlamentarci, imaju pravo zastupati stavove i mišljenja koje zastupaju o Palestini, ali bi ipak trebalo znati kako nastaju države i koji su uvjeti i okolnosti te realne mogućnosti da zaživi država čiji glavni politički protagonisti – El Fatah i posebno Hamas, koji nisu voljni demilitarizirati pojas Gaze i koji demonstriraju i danas silu i ne kriju svoje programske dokumente u kojima stoji i dalje - borba do konačne pobjede nad cionistima. To znači i bukvalno poticati nerede izvan pojasa Gaze, sve do Jeruzalema, u kojem živi radi oko 270 000 Palestinaca, a u kojem se ubijaju rabini i vjernici na mjestu gdje bi trebali biti najsigurniji – u sinagogi! Posebna je pak tema kako je prije kratkog vremena jedan dnevni list sastavio naslov informaciji o krvoproliću u jeruzalemskoj sinagogi DVA ROĐAKA (podvukao Lj.R.W.) ubijala...
USA i državni tajnik John Kerry nisu uspjeli natjerati izraelsku vladu na ustupke pa je uistinu mala vjerojatnost da bi to uspjela i oštra rezolucija EU parlamenta. Valja poznavati mentalitet Izraelaca, pa i činjenicu da Izraelom i njegovom vanjskom politikom dominiraju "djeca Holokausta", koja naravno nisu danas djeca, ali koja znaju, pored ostalog, da će se u siječnju 2015. obilježiti 70 godina od Oslobođenja Auschwitza, koji se ipak dogodio u Evropi, i koja nisu sigurna da bi stara i umorna gospođa Evropa zaštitila Jeruzalem u slučaju životne opasnosti po državu koju su gradili i - preživjeli logoraši Auschwitza.
AUSCHWITZ - 70 GODINA POSLIJE
Žao mi je što ovom analitičkom članku u dva dijela moram dodati i činjenicu koja govori i o sadašnjoj vladi Zorana Milanovića i njenim nekim ministarstvima i dramatičnoj besparici - kao mala Židovska općina Virovitica JEDINA smo Židovska općina, od deset u RH, koja nije dobila iz proračuna ni kunu za rad i djelovanje u 2014., prezentirali smo na adrese šest-sedam institucija u Hrvatskoj program obilježavanja 70 godina od Oslobođenja Auschwitza, ("Auschwitz, 70 godina poslije"), jedva smo od nekih dobili nemušte odgovore, da o konkretnoj financijskoj pomoći ne zborimo. A Auschwitz nije samo židovska tema (iako se rado o edukaciji o Holokaustu) - Auschwitz je ZLO,TRAGEDIJA koja i danas dotiče mnoge narode, i civilizacijsko je i kulturno pitanje par exellans.
I zato zaista je nerazumljivo zašto Picula i društvo trče pred rudo (Auschwitz je samo disgresija, nekima nezgodna disgresija!): ovakvu situaciju sa priznanjem Palestine može se primijeniti u Talmudu zapisana mudra izreka: „Ne budi glava lavovima, niti rep lisicama!
Ali, to bi za Tonina Piculu, i još neke, značilo manje čitati mišljenja i stavove iz sedamdesetih prošlog stoljeća, iz vremena nesvrstavanja, i mišljenja lijevo-zelenog bloka evropskih stranaka, a više voditi računa o hrvatskim nacionalnim interesima u turbulentnom svijetu, pa i o bilateralnim odnosima Hrvatska – Izrael!
( 21. 12. 2014.)

Oznake: izrael, Bliski istok, Hrvatska, palestrinsko autonomno područje, eu-parlamentarci

Europski parlament u srijedu, 17. 12. 2014. donio je kompromisnu Rezoluciju o priznanju Palestine kao neovisne države. Prije toga, uzburkale su se strasti, frcale su iskre na sve strane, a u ovom malom kreševu ni hrvatski eu-parlamentarci nisu ostali po strani. Jutarnji izvještava da su se neki dan u zrakopolovu iz Frankfurta zamalo svi vratili u Hrvatsku – po ulozi koju je imao proteklih tjedana u lobiranju za „palestinsku stvar“ moglo bi se pomisliti da će se, primjerice, Tonino Picula uputiti na velebni aerodrom u Palestinskoj samoupravi izgrađen uglavnom donacijama iz svijeta pa i iz Evropske zajednice? Usvojena je uravnotežena Rezolucija koja POKAZUJE PRITISAK NA OBJE STRANE, Evropa se odlučila za poticanje pregovora neposredno zainteresiranih, a ne za priznanje Palestine odnosno prepustila je parlamentima pojedinih članica EU da njihove vlade samostalno odluče kako će se odnositi prema bliskoistočnoj krizi. Na kraju od 697 prisutnih EU parlamentaraca 498 glasovalo je za „diplomatsku“ rezoluciju, samo 88 protiv a 111 se suzdržalo. Od hrvatskih eu-parlamentaraca svi su glasovali za Rezoluciju, a suzdržala se Ruža Tomašić.

Konačni tekst je kompromis između evropskih stranaka – konzervativnih, kršćansko-demokratskih, socijaldemokratskih, liberalnih i zelenih.. Formula glasi: priznanje Palestine, ali uz pretpostavku mirovnih pregovora Izraelaca i Palestinaca! Na taj način ojačana je i pozicija za uključivanje u pregovore i Federice Mogherini, zadužene za vanjske poslove EU, koja je u svom prvom nastupu izvan Strasborga i Bruxellesa na toj dužnosti posjetila bliskoistočno žarište.
TONINO PICULA POZIVA NA RASPRAVU
Jedan od najeksponiranijih zagovornika priznanja Palestine bio je Tonino Picula, koji i nakon usvajanja Rezolucije, ne prestaje pozivati hrvatsku javnost na raspravu, i što izravno i što neizravno na priznanje Palestine uvjeren da je to korak ka poticanju mirovnih pregovora i dugoročnom miru na Bliskom istoku. Međutim, cijela storija ima i više nego jasnu pretpovijest, kao i kompleksne okolnosti koje, očito, Piculi i još nekima nije poznata ili do nje previše ne drže.
Zina Kalay Kleitman, veleposlanica Države Izrael u Hrvatskoj, u intervjuu Nedjeljnom Jutarnjem listu (intervju dan novinarki Biseri Fabrio) govorila je o tome kakve bi posljedice mogli pretrpjeti hrvatsko -izraelski odnosi ako Republika Hrvatska donese odluku o priznanju Palestinske samouprave kao države. Intervju diplomatkinje, kao i svaki intevju, ili pak ipak solidan orijentir za zauzimanje definitivnih stavova o kompleksnom pitanju međunarodnih odnosa?
Veleposlanica Države Izrael Zina Kalay Kleitman u je oko pola godine, naslijedivši veleposlanika Yossija Amranija. U vrijeme kada je došla na dužnost u našu zemlju počela je izraelska vojna intervencija na području Gaze, koja je zbog opsega napada i civilnih žrtava izazvala mnogo kontroverza i polemika, među ostalim i u našim medijima,posebno ispod nekih članaka gdje je zabilježena nečuvena provala govora mržnje i gdje se pod krinkom anticionizma nalazilo vrlo često na delegitimiranje države Izrael. Predala je vjerodajnice predsjedniku dr. Ivi Josipoviću i baš se nije previše pojavljivala u javnosti u prvih šest mjeseci svoje karijere u Hrvatskoj, posve diplomatski. Da bi jedan ambasador „osjetio“ neku državu i društvo, kažu znalci, potrebno mu je najmanje godinu dana, a toliko je potrebno da se u osnovi savlada jezik domaćina. Gospođi ambasadorici vjerojatno je prednost što zna ruski, i važi kao stručnjakinja za Rusiju odnosno Sovjetski savez (kremljologinja, završeni ruski studiji na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, 1978.) Prije dolaska u Hrvatsku službovala je u Ukrajini (ambasadorica Izraela), iz koje je otišla prije tri godine pa se može reći i da joj slavenski svijet nije dalek. U Nedjeljnom Jutarnjem govorila je o tome kakve bi mogle biti posljedice za hrvatsko - izraelske odnose ako Republika Hrvatska donese odluku o priznanju Palestinske samouprave kao države. Naime, o toj se mogućnosti u hrvatskim diplomatskim krugovima sve glasnije govori, jer je trend priznanja Palestine kao države prva pokrenula Švedska, zbog čega je izraelski veleposlanik povučen iz Stockholma. I francuski je parlament donio, simboličnim glasanjem, prijedlog za prepoznavanje palestinske državnosti. Izrael je brzo reagirao izjavom kako bi prijedlog mogao “štetiti mirovnom procesu”. Ako se Hrvatska odluči za priznanje, jasno je da će odnosi između Hrvatske i države Izrael biti opasno narušeni.
Sve bi to vjerojatno prošlo sa malom pažnjom javnosti u Hrvatskoj koja ionako ima druge prioritete, a u tome vanjska politika, osim kada je Srbija , pa i dijelom BiH, nije područje posebne brige javnosti. I predsjednička utrka, za sada, gotovo da i nema vanjskopolitičkih tema, iako je, po Ustavu, predsjednik Republike ključna institucija u predstavljanju RH u inozemstvu.
Naravno, pristalice priznanja Palestine naveliko ukazuju na primjer Švedske, Irske,Velike Britanije i Francuske, pozivaju se na skupštinu UN, jedva spominjući da ništa od priznanja Palestine, primjerice, u slovenskom parlamentu kao i činjenicu da se zadnjih desetljeća Palestina najmanje pet puta samoproglašavala neovisnom državom ili pak da su donošene rezolucije o njenu priznanju u Općoj skupštini UN i drugdje(agencije UN i sl.), ali bez ikakva efekta.
ISHITRENI POLITIČKI POTEZI?
Izrael to sve doživljava kao ishitrene političke poteze i
takve odluka, kaže i Zina Kleitman Kalay destruktivno djeluju i naglašava da se do rješenja sukoba treba doći pregovorima dviju strana, a ne na neki drugačiji način. Pritom, nikakvi ishitreni potezi ne pridonose pronalasku rješenja. „Ovo djeluje destruktivno zato što druga strana, Palestinci, misle da mogu postići što god žele zahvaljujući široj međunarodnoj potpori, ali moraju znati da njima treba održiva država. Tu se ne radi o priznanjima ili izjavama, radi se o tome da moraju pregovarati s nama. Oni ovise o nama i ne mogu postojati bez nas; ako žele održivu državu, moraju prvo s nama imati mir. Nikakve najave i potpora koju dobivaju iz međunarodne zajednice neće im pomoći da učine tu državu održivom.“
Manje - više to je sukus intervjua veleposlanice o čijoj diplomatskoj karijeri se, po prvim reagiranjima, pa i po kratkom komentaru Inoslava Beškera, malo zna. Bešker, kao i urednik vanjske politike Jutarnjeg lista Željko Trkanjec pojednostavljeno rečeno, delegitimiraju Izrael naglašavajući da Izrael ne odustaje od pozicije sile. Pitanje: zar izraelska veleposlanica, nema drugog posla već - prijeti Hrvatima? Inoslav Bešker dugo godina komentira razvoj događaja na Bliskom istoku i u arapsko-muslimanskom svijetu, ali pisati o prijetnjama zemlji domaćinu uistinu je - pretjerivanje: „Ambasador svakako ima pravo zastupati vanjsku politiku i interese svoje zemlje - ali prijetnjama zemlji domaćinu te se ovlasti nepristojno prekoračuju. Izraelski diplomati nisu se usudili javno zaprijetiti Francuzima.“
Veleposlanica se zaposlila u Ministarstvu vanjskih poslova Izraela još 1995., radila kao savjetnica u ambasadi Izraela u Rusiji, bila ambasadorica u Ukrajini, i ove godine stigla, kao karijerni diplomat u Hrvatsku, naslijedivši Shmuela Meiroma i Yosefa Amranija, ranije izraelske ambasadore u Hrvatskoj. Kratka biografija veleposlanice navedena je da bi se pokazalo da je Izrael u Hrvatsku poslao ne osobu koja je priučeni diplomat, već stručnu i iskusnu osobu.
(nastavit će se)
Napomena: Molim za komentare bez vrijeđanja autora!
(objavljeno 22. 12. 2014., na portalu www.pollitika.com)

Oznake: Hrvatska, izrael, Bliski istok, Palestina, međunarodni odnosi

Gospodin premijer nije danima ni trepnuo, na njegovu licu nije se dalo prepoznati – ništa! Ni strah, ni nevjerica, ni pitanje svih pitanja – do kada ovako? Digao je ruke od svega, pa i od nas koji smo ga u velikoj većini otpisali – jer, nakon šutnje od nekoliko dana gospodin premijer ne vjeruje crnim prognozama EU i priča, bukvalno, koještarije!
SJENA se ne miče sa neba Hrvatske, tmasta, crna sjena koja smeta bistrom pogledu. Nervozni smo, ljuti smo, gnjevni smo… Živjeti u mraku ili polumraku nije nimalo ugodno, pogotovo na duži rok.
Navest ću ponovo primjer koji pokazuje da je ekipa Zorana Milanovića izgubila kompas odnosno da vlak juri, a strojovođa ili drijema ili je napustio lokomotivu. Kada vidite o čemu se radi, uskliknut ćete vi malo bolje upućeni – ZAR OPET O TOME? Dajte konto Židovske općine Virovitica da vam pošaljemo tih tridesetak tisuća kuna za rad i djelovanje u 2014. samo da prestanete..!
Međutim, danas, 9. 11. 2014. sve sam sigurniji da se ne radi o financijskim sredstvima, ma koliko ona simbolična bila - radi se o primjerima koji pokazuje KOLAPS sustava, ako ne i CRVENI ANTISEMITIZAM!? Židovska pitanja često su indikatori, nije li i ovo što se događa indikator KAOSA!?
Nije problem samo na hrvatskoj strani, ima i među nama Židova koji o tome ne razmišljaju, kojima je VLASTITI DŽEP na prvom mjestu... Ovo što navodim su ČINJENICE! Ima i ogorčenja, zato i neka neugodna pitanja!
STID I DRŽAVNA BIROKRACIJA
Primjerice, ima li STIDA u državne birokracije u Hrvatskoj? Ne, nije ANTISEMITIZAM, to je pojava slična njemu. To je svojevrsno zatiranje tragova, to je GUŠENJE male židovske općine u Slavoniji! Čemu obnavljati objekt, a nisko udarati na Židove i naše prijatelje!?? Da li je toga svjestan Zoran Milanović,da li ministar Boris Lalovac, da li je toga svjestan Ognjen Kraus, da li Orsat Miljenić, da li ŠimeJerčić, ova dvojica - predsjednik Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama Vlade RH, ujedno i ministar pravosuđa, državni činovnik u Uredu Komisije...?? OVO DALJE ŠTO VIDITE DA SE DOGAĐA U VIROVITICI NE POSTOJI ZA HRVATSKU DRŽAVU i za dr. Krausa! Za njih ne postoji Židovska općina Virovitica u 2014. godini! Nije se dogodilo da smo, PRED ŠABAT, NAS DVOJICA, članovi ŽOV-a, POSJETILI RADNIKE KOJI RADE NA RENOVIRANJU MRTVAČNICE U ŽIDOVSKI MUZEJ, IZ SKROMNIH SREDSTAVA ŽIDOVSKE OPĆINE KUPILI SMO RADNICIMA KEKSE, SOKOVE, PIVO, POČASTILI IH. Mi u Virovitici, ostaci ostataka Židova, NI JEDNE JEDINE KUNE NISMO DOBILI ZA NAŠU DJELATNOST u 2014. Studeni je 2014., blizu je sredina mjeseca studenog!Ne pitamo koliko su dobile druge vjerske zajednice, koliko Katolička crkva u Hrvata? Član naše Općine dodao je SVOJA sredstva za sokove radnicima, išli smo njegovim autom... Za hladne državne birokrate i etnobiznismena Krausa, ovo se, ponavljam, nije dogodilo! Nismo obišli gradilište, počastili radnike! Ne postoji Ugovor o pitanjima od uzajamnog interesa Vlade i Koordinacije židovskih općina, iz 2010. godine (NN,4/2012.) Tko i zašto OPSTRUIRA rad ove male Općine u Virovitici već najmanje SEDAM MJESECI!??? SVIH drugih devet židovskih općina u RH dobilo je sredstva, jedino ova Općina nije! I nije li vrijeme da se postavi pitanje može li dr. Kraus i dalje voditi Koordinaciju židovskih općina RH? Nije li vrijeme da se povuče sa svih dužnosti? Mi ćemo ovdje imati Muzej židovstva, na proljeće 2015., ali Praška 7 u Zagrebu ostat će URBANA RANA Zagreba i Hrvatske! Židovska solidarnost? Nekada bilo, sad se spominjalo – bar je nema u Hrvatskoj! Znate li vi koliko je grupa sa kruzera samo u jednom danu posjetilo jednu od najstarijih sinagoga u Evropi? Kolika je cijena ulaznice u sinagogu?

Mi ovdje nemamo mir subotnji, Židovima, kršćanima, drugim vjernicima kojima je do istinske vjere, boljitka, mira i koji se druže s nama, nije lako. Nakon filma odgledanog kasno u nedjelju - SOFIJIN IZBOR - uzmite ovu dodatnu poruku kao poruku emocionalno poljuljanog čovjeka. Neki znaju, možda i ti, da sam sin, kao i brat Željko st. DANAS VRLO TEŠKO BOLESTAN, preživjelog logoraša Auschwitza i drugih nacističkih logora, Marka Weissa. Otac, broj 121 729, Auschwitz – Birkenau sedam godina je pokojni. 1945. JEDINI se vratio od uže obitelji Weiss!
AUSCHWITZ - 70 GODINA POSLIJE
Obilježit ćemo u Virovitici, kao i što smo učinili i ove godine, 27. 1. 2015. - 70 godina od OSLOBOĐENJA tog zloglasnog logora! Planiramo i natječaj po školama s temom AUSCHWITZ - 70 GODINA POSLIJE! Ali, zamislite se nad ovom činjenicom - uskratio nam je sredstva dr. Ognjen Kraus u suradnji s nekim židovskim općinama i sa Ministarstvom financija koje ga nije prisililo da sredstva proslijedi krajnjem korisniku! Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama Vlade RH krenula je s preispitivanjem rada ove Općine i mog izbora za predsjednika, na temelju GLASINA koje je u opticaj puštaju tko zna koji izvori?
Konstatiram i pitam, bez ikakve zle namjere, vjerujem već i dosadan: Ova Židovska općina na putu je UMIRANJA, ZAŠTO NAM SE TO ČINI? Tko je Ognjen Kraus, tko je Zoran Milanović, koja je to Vlada koja OPSTRUIRA RAD OVE ŽIDOVSKE OPĆINE? Sedam mjeseci MOLIMO ono što nam pripada! Sedam mjeseci!!!! Što da radim(o)?? ŠTRAJK GLAĐU? Hrvatska je pod povećalom u EU i u svijetu – zar nam uistinu treba još priča o hrvatskim Židovima pa da slika o Hrvatskoj, izgubljenoj u svemiru, bude kompletna? Nije li sve ovo PRVORAZREDNI POLITIČKI ŠKANDAL?
Gledamo sa čuđenjem web stranice KREATIVISTIČKOG POKRETA HRVATSKE! Tko financira njihovu web stranicu na kojoj se širi RASIZAM, NOTORNI ANTISEMITIZAM? Tko su suradnici? Koja je to i kakva kreacija? Ne gledajte njihove stranice, pored ostalog, "reklamu" za HITLERA jer to nema veze sa slobodom govora ! Ima li obvezu Vlada da prati i potiče funkcioniranje pravne države!?
Koliki je samo nered na portalima, ispod tekstova u upisima, koliko se tu mržnje valja, ne samo prema Židovima!?
Nije li obustava sredstava ovoj maloj Židovskoj općini i opomena Ljubi Rubenu Weissu da ne talasa!?
Nemam odgovor, možda ga ipak ima - Zoran Milanović, premijer države koja je članica EU i kune se da poštuje evropske stečevine, pa i antifašističku tradiciju, možda odgovor znaju njegovi vrli ministri, možda zna javnost?
(objavljeno kao kolumna 10.11. 2014., www.savjest.com)

Oznake: antisemitizam, Hrvatska, religija, male vjerske zajednice

(Preneseno sa www.virovitica.net, kolumna pod naslovom
• "Ministar Lalovac, Kraus i Židovska općina Virovitica", objavljena 16. o9. 2014.)
•

Samo vas molim, nemojte površno zaključiti – židovska posla, neka to rješavaju kako znaju, nas se ne tiče! Tiče nas se svih jer ovo je primjer KAKO SE NE SMIJE RADITI, kako su u našem društvu i državi mogući razni marifetluci i kako i unutar židovstva ima pojedinaca koji naprosto zaboravljaju zakone ove države i moralne i etičke norme samog židovstva. I osobno mislim da je lako pisati o nepodopštinama, marifetlucima, kabadahijskim postupcima onih drugih, ali valja nama pisati o i onima iz naših redova koji su se drznuli staviti prste u hrvatsku proračunsku kasu, poigrati se državnim novcem kao da je Alajbegova slama.
I priznajem, bilo mi je lakše pisati o temama kada sam bio samo kolumnist – sada sam, bar za lokalne prilike, i kolumnist, ali i predsjednik male Židovske općine Virovitica. Ne bih želio forsirati židovske teme u svom pisanju na ovom portalu, ali temu o kojoj će biti riječi ne mogu zaobići jer se tiče ne samo Židovske općine Virovitica, nego našeg grada, Županije, a bogme, i vlasti odnosno Vlade RH i posebno, nekih njenih ministara i ministarstva.
ZAŠTO JE DOBRO DA DJELUJE ŽIDOVSKA OPĆINA?
I koliko god opisivao o čemu se radi valjalo bi, ako ste u blizini bivše vojarne, a danas Veleučilišta, obići Židovsko groblje u ulici Eriha Šlomovića i posebno, razgledati mrtvačnicu koja je u renoviranju već nekoliko godina sa planom da se uz pomoć sredstava Ministarstva kulture , uz pomoć grada Virovitice i drugim sredstvima ova mrtvačnica pretvori u Muzej židovstva Virovitice i ovog dijela Slavonije.
I još nešto prije nego idemo IN MEDIAS RES: ne možete si predstaviti zadovoljstvo na licu londonskog suca Davida Beana i njegove supruge koji je krajem kolovoza anno domini 2014. obišao Židovsko groblje, sjedište Židovske općine... tragajući za korijenima svojih predaka. A njegov majka je bila Virovitičanka kćerka erovih koji su do Drugog svjetskog rata imali kožaru - trgovinu na početku Strossmayerove ulice, a koja je, što je i autoru ovog teksta bilo nepoznato, preživjela, zajedno sa sestrom, Holokaust. Oduševio se da postoji Židovska općina Virovitica (usput, nemaju je ni veći gradovi u Hrvatskoj, npr. Varaždin, Sisak, Karlovac, Vinkovci, Vukovar, Bjelovar…), drugo, zajedno smo utvrdili da moramo i zamalo 70 godina nakon Rata korigirati broj preživjelih virovitičkih Židova i Židova okolice – nije od 300 duša preživjelo 27, nego 29, i taj podatak uvrstit ću u studiju koju završavam.
Ali, sve je ti i lijepo i dirljivo, da nema velikog ALI…ALI… Za ostvarenje Plana rada Židovske općine usvojenog u ožujku ove godine, Židovska općina Virovitica iz proračuna RH nije dobila ni kune! Urgira se već 4-5 mjeseci, na sve strane, posebno u Ministarstvu financija i u Koordinaciji židovskih općina RH, pisalo se i Ministarstvu kulture, nazivalo savjet za Nacionale manjine odnosno Ured za nacionalne manjine - Aleksanadra Tolnauera,… - ništa, baš ništa!
Zar je moguće da ovaj novopečeni ministar Boris Lalovac gleda sa visoka na Viroviticu, na našu županiju, da mu i danas nije jasno da NITKO, AMA BAŠ NITKO NEMA PRAVO sprječavati da sredstva iz proračuna dođu do krajnjeg korisnika?? Tko mu je pomogao u tome? Ni manje ni više nego dr. Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb i predsjednik Koordinacije židovskih općina RH koji je MIMO ZAKONA konfabulirao odluku o stavljanju u mirovanje Židovske općine Virovitica. Radi se vjerojatno o svjetskom presedanu u židovstvu jer, nijedna krovna židovska organizacija, pogotovo ne Koordinacija, nema pravo ODLUČIVATI, nego samo koordinirati rad židovskih općina. I nije Koordinacija osnovala Židovsku općinu Virovitica, koja djeluje oko 160 godina nego je 1995. Židovska općina Virovitica, zajedno sa drugim židovskim općinama, utemeljila Koordinaciju.
Svima je briga razvoj turizma na moru, Dubrovnik, Istra, Hvar...no, zanemarujemo i ne želimo iskoristiti potencijale koje imamo u unutrašnjosti. Pišu mi – „ovo je očigledan … i žalostan primjer zanemarivanja kulturne i povijesne baštine“. Zahvaljujući trudu više naraštaja obitelji Weiss sačuvani su vrijedni historijski predmeti, dokumentacija (matične knjige rođenih, zapisnici, arhiva koja sadrži i rijetke fotografije, tu su i pisma, umjetnine, spomen-albumi, knjige, ritualni predmeti…), kupljene su već i vitrine za interijer budućeg Muzeja..) Čast Turističkom edukacijskom centru u Kapela dvoru, čast biciklističkim stazama u našoj Županiji, podržavam te akcije, sve su one na dobrobit svih nas, ali što ćemo sa mrtvačnicom, što sa Židovskim grobljem koje se povremeno zbog visoke trave i žbunja pretvara u džunglu?
Što o tome misli etnobiznismen dr. Ognjen Kraus?
REVITALIZACIJA SE NASTAVLJA - VJERSKA I NACIONALNA PRAVA VALJA POŠTOVATI
U kontaktu sam sa Ivicom Kirinom, gradonačelnikom, Alenom Bjelicom, zaduženom za društvene djelatnosti, ali, malo se napreduje u rješavanju nagomilanih pitanja i problema. Ovom prilikom ne bih detaljno o tome koliki obol su dali Židovi Virovitice razvoju grada i okolice - da li ste ikada pomislili da je zgrada kraj Velike stanice bio nekada „Pajtašev mlin“, mlin „Gizela“ Adfolfa Pajtaša čija je kompletna obitelj stradala u Holokausta? Da i danas, 2014. stoji zapušteno veliko skladište obitelji Weissmann u ulici Matije Gupca, da su počeci Tvina vezani za pilanu koju su osnovali Židovi, da je na mjestu nekadašnje robne kuće Trgocentra bila kuća i trgovina Binga, Bingov ćošak…Zna li netko od čijeg zlata je izgrađen Gradski bazen u Parku 1942.? Da je Virovitica dala i Miroslava Feldmana, književnika, braću Wollner, Šajberove, Zlatka Bienenfelda, Rudija Štajnera…!
Dr. Ognjen Kraus i „krausovci“ neće zaustaviti revitalizaciju ove minijaturne židovske općine: ono što redovni i pridruženi članovi sada već sigurno znaju jest da u 2015. NE žele primati dotacije preko Koordinacije i dr. Krausa, nego izravno. Stigli su nam i pridruženi članovi koje zanima judaizam, primili smo i jednu uplatu Virovitičana kao pomoć Židovskoj općini, ovaj grad ima osobe koje znaju što je židovstvo, koje cijene vjerske i nacionalne manjine. Ministar Lalovac, i njegovi činovnici kao i drugi koji s visoka gledaju na „provinciju“ trebali bi znati da imamo razumijevanja za praznu državnu kasu i teške prilike koje su u Hrvatskoj danas, ali ovdje se radi o zakonitosti, o tome da ako vjerske i nacionalne manjine žele djelovati, od srpske do češke, svaka ima na to pravo i valja joj omogućiti djelovanje.
Vjerska i nacionalna prava valja poštovati!
To je evropska stečevina, to je naša zajednička budućnost.

Oznake: židovi, Hrvatska, ljudska prava

„Još se nitko nikada nije uspeo, a da prije toga nekoga nije srušio!“ (narodna)

Neki, zovem ih nojevi u pijesku, mogu odšutjeti i otrpjeti koješta, evo, moja persona ne može i piše, uporno piše, mada, bojim se, od pisanja male vajde – oni koji bi trebali čitati ove i slične poruke najčešće ne čitaju, ni latinicu, ni ćirilicu, oni čitaju tek poneki izvještaj sigurnosnih službi, odbijenice iz Bruxellesa, jer tamo manje-više nitko ozbiljan glasove iz Hrvatske ne uzima više za ozbiljno, a kamoli zahtjeve za financiranje projekata, izvještaje o vrijednosti dionica, iz hrvatske diplomacije na brzinu sklepana izvješća u veleposlanstvima, tek letimično materijale za Sabor, i slušaju one rijetke koji imaju njihove specijalne mobil - brojeve. Hrvatska je tri i po mjeseca članica Evropske zajednice, i ničim, ali baš ničim se to u svakodnevici ne osjeća! Dapače, svakodnevica nam je kontaminirana već tri mjeseca i koji tjedan fabulom „Lex Perković“, fabulom INA –MOL, nekim izbornim pričicama o unutarstranačkim izborima u Zagrebu, naklapanjima o raspadu „kukuriku“ koalicije, i tek tu i tamo, o ministrima Liniću i Vrdoljaku, koji „bolje sutra“ predviđaju za neko drugo, odgođeno vrijeme, zaboravljajući da će za koji mjesec polovica mandata Kukuriku vlade. Zar je moguće zaboraviti bombastične najave Radimira Čačića – Zagreb na Savi, fasadizacija, pljusak investicija… da bi ga danas, ni nakon pola izdržane kazne, netko ponovo vidio na istom mjestu PPVRH-a????
RADI SE O ŽESTOKOJ BORBI ZA VLAST
Može biti paničarenje, ali mislim i pišem OTVORENO: u Hrvatskoj se radi o žestokoj borbi za vlast, o širenju atmosfere straha, slične malo onoj u endehazijsko vrijeme, onoj 1971, i onoj 1991.godine. Halo USA, halo Njemačka, halo Rusija, halo Francuska, halo Velika Britanija, imate i svoje brige, ali da ipak malo virnete u naša mala, uska dvorišta??
Problem ćirilice?? Kada je bar sedmero istaknutih hrvatskih književnika, jezikoslovaca, akademika, novinara - publicista… dobilo po sedam minuta na HRT-u i u jednoj tematskoj emisiji govorilo o pismima, jezicima, knjizi…?? Vukovarski antićiriličarski sindrom, utemeljen na promašajima kukurikavaca, na vladanju u Saboru na temelju broja podignutih ruku, a ne na temelju volje naroda, ma kakva ona bila, širi se već esetak mjeseci „lijepom našom“ i sva upozorenja da grupica nacional – šovinista koristi opravdanu bol i traume žrtava Vukovara, njome manipulira, nije nastao preko noći. Da li iza tih upornih i žestokih momaka manje – više čuči povjesničar Putinko, pardon, Karamarko, Ruža Tomašić koja rado proglašava dio građana „gostima“, zaigrana pseudoelita ili tko zna tko, saznat ćemo kada s e otvore, nakon distance, arhivi. Ono što se vidi i bez otvorenih arhiva su deseci stožernika za obranu Vukovara, koji u biti ne brane ni Vukovar ni Hrvatsku, nego im nanose nemjerljivu štetu. Čak ni to nije ovog trenutka najveći problem, svijest o šteti ugledu Hrvatske ne može se očekivati od uzavrelim emocijama preplavljenih stožernika, niti od većine Virovitičana koji emotivno, a ne racionalno tumače zadnjih nekoliko desetljeća – NEMA DIJALOGA SUPROTSTAVLJENIH STRANA, a bez dijaloga neće biti rješenja jer smo u fazi iracionalnog junačenja gdje se ne nazire volja za kompromisom.
DIJALOGA ĆE BITI, NEĆE BITI??
Dobro, zakone valja provoditi, Ustavni zakon o manjinama posebno, ali ima modaliteta za provođenje zakona i njih treba neodgodivo tražiti. Razbijene i skinute ploče počnu se shvaćati ozbiljno tek kada voda dođe do grla i kada više ne pucaju samo ćirilične ploče, već puca pravna država, kada se u zrak diže policajca koji je odbio obavljati svoj posao, kada se teatralno skida vojna odora kao da je sportska trenirka, kada počnu letjeti opake riječi, pa i najgore prijetnje. A te prijetnje iz Vukovara nisu od jučer – čak i amater analitičar da zbroji JAVNE izjave Tomislava Josića, Josipa Klemma, Iljkića i sličnih, uočio bi da to sa zdravim, dozvoljenim, demokratskim prosvjedima veze nema. Da li je netko ozbiljno proučio životni put Tomislava Tome Josića, od Vukovara do logora u Stajićima, do rada u domu za mentalno retardirane u Njemačkoj, do dva promašena braka itd.? Da li je nekome jasno da Josip Klemm, ako hoće, ima iza sebe naoružane zaštitare, koji se u roku od desetak dana mogu pretvoriti u privatnu policiju, da udar na ćirilične ploče, i otkazivanje poslušnosti policije, udar je na ustavni poredak Republike Hrvatske! Pa, ako me sjećanje ne vara firma gospodina Klemma je dala basnoslovnu sumu za prelazak Šarića u Cibonu??
Problem je tragičnih razmjera jer vladajuća politička garnitura, nesposobna je u zamalo dvije godina zaustaviti barem jedan negativni trend hrvatske ekonomije kojoj je konstanta već dvadesetak godina ne stvaranje nove vrijednosti, već rasprodaja do 1991. stvorenih vrijednosti odnosno imovine, firmi, sve do monetizacije strateški važnih auto – cesta, pa do posljednjeg, prodaje prirodnih resursa. A ta vlast se, usprkos izostanku rezultata, bahati, i nema još uvijek odgovarajuće zamjene – zar želimo da nam se vrati tuđmanovština, s mnogim krivo zaoranim brazdama (posebno mislim na kriminalnu privatizaciju!), kerumovština, vesela Jadranka, i sanaderovština, HDZ i njegove hobotnice koje su unazadile „lijepu našu“
Dok ovo pišem ne zna se hoće li Stožer u Vukovaru prihvatiti poziv Milanovića i Freda Matića za razgovorom u Vukovaru, ne zna se kako će se provesti dr. Josipović u Beogradu.
ĆIRILICA JE NAJMANJI PROBLEM
Ćirilica kao problem?? Ajte molim vas?! Srbi u Hrvatskoj kao problem, ajte molim vas!? Problem su oni koji od pisma prave bauk, problem su oni koji nalaze u prepolovljenom broj Srba u odnosu na 1991. dežurne krivce za siromašenje, bijedu, urušavanje socijalne države, a manje-više stoga što ne samo da nisu stvorene nove vrijednosti nego je ta pseudoelita, gradska, županijska, nacionalna, uspjela prenijeti u inozemstvo, po procjeni američkih izvora, najmanje 15 milijardi dolara. Jedan jedini dolar nije Milanović – Čačić - Linićeva vlada vratila u Hrvatsku, nego, potpuno nepripremljena za teška vremena, s čistom improvizacijom zvanom Plan 21, izvodila je iz tjedna u tjedan razna salto – mortala, braneći bar pedesetak neobranjivih političkih postupaka i mjera. I dok mi uhvaćeni u klopku antićirilićarske histerije razglabamo o fenomenima, istovremeno Linić je uzeo nove kredite u USA da ne bi došle u pitanje isplate mirovina, zadnja linija obrane! Paralelno, HDZ je gospodin Karamarko očistio od svake kritičke riječi, za pretpostaviti je stare kanale obavještajnih i paraobaveštajnih struktura obilato je koristio za jačanje svoje pozicije lidera koja će donijeti, što??
Ništa, osim još većeg pritiska na hrvatske Srbe, koje, usput vodi nezamjenljivi Pupovac, kao što su, izgleda nezamjenljivi Čačić, Šeks,Vesna Pusić, Jakovčić; Mamić i na stotine mudrijaša – od medija do sporta - koji smatraju da minimum ostati u politici i javnoj sceni, trideset godina, ili bar instalirati nakon blizu tridesetak godina svoje klonove koji će nastaviti njihovo problematično djelovanje. U krajnjem, neka svi nabrojani, i nenabrojani budu i 30 godina na vlasti, ali da osjetimo da su nam donijeli umjesto olako danih obećanja kakav - takav razvitak, ili ono što stalno slušamo, ali nikako da se dogodi – bolji život!
ŠTO PREDLAŽEM, I ŠTO PREDVIĐAM?
Što predlažem i što predviđam?? Pa nećemo valjda odnijeti gaće na štapu!?
Predlažem strogu inventuru protekle 22 godine, prekid strančarenja, ako treba i promjenu političkog sustava u kojem na čelo kolone neće dolaziti najposlušniji se za zastupnike, vijećnike, znat će se tko im je izborna baza i tko ih može, ako treba, smijeniti, liste kandidata, po mome, bi se birale, a ne imenovaleitd.) Predlažem usmjeravanje na rad učenje, znanje, inovacije, kulturu… Da su se stožeraši usmjerili na to već su mogli sagraditi jednu novu vukovarsku četvrt, proširiti luku na Dunavu, ili bar zaposliti neke od čak 20 000 nezaposlenih u Vukovarsko.srijemskoj županiji! No, lakše je pjevati budničke pjesme, nije isključeno da tu radi i malo alkohol, debele mirovine redovno stižu, pa još da ti ljudi, gledam po izgledu u prosjeku s 45 do 55 godina, i nešto rade?? A što se tiče raspleta, ako se i nađe neki kompromis, za tjedan – dva naći će se novi razlog za marširanje…Što se tiče ćirilice ukoliko budemo živjeli kao radin i pošten narod, s kulturom rada, a ne s kulturom laži i političkog obračunavanja na makjavelistički način, bar u osrednjem blagostanju, a to znači prije svega na novim radnim mjestima, kao zadovoljni pojedinci i obitelji, pitanje ćirilice bit će nam zadnja rupa na svirali.
Ali, dok svirala šuti, ćirilica nam je prva rupa koja zapravo guta materijalno, zdravu pamet, vrijeme i – nadu!
-----------------
Napomena:Tekst sa sličnim tezama objavljen je ovih dana na nekoliko portala. U noći od srijede na četvrtak kada pišem ovu "napomenu" zna se da je zakazan razgovor premijera Zorana Milanovića i Stožera u Vukovaru, za danas, četvrtak. I dalje mislim da bez dijaloga neće biti smirivanja situacije, ali ima znakova da razgovorima tenzije se neće smiriti. Naime, kupovina je to vremena koju rade obje strane jer krajnji cilj tzv. crnog bloka mora biti ipak kad - tad postignut - ostavka Milanovića i raspisivanje prijevremenih izbora za Sabor RH. Tzv. "crni blok" čine Stožer za obranu hrvatskog Vukovara ("obrana Vukovara" je floskula, jer Vukovar nije napadnut, osim toga ako je Vukovar hrvatski, a jest, koji se to hrvatski karakter grada ima braniti??), i manipulirani branitelji širom Hrvatske, negdje u pozadini su nedvojbeno Katolička crkva u Hrvata i HDZ). Scenarij je vrlo sličan scenariju "splitska Riva". Zbog mnogih katastrofalnih grešaka zamalo u dvije godine vladanja Kukurikavaca prognoza je da će Milanović do Nove 2014. morati podnijeti ostavku. Izmjene Zakona o radu stavit će nasuprot Milanovića ovo malo preostalog i već sada obespravljenog radništva Hrvatske, postavit će se pitanje nije li to izdaja socijal - demokracije i oslabljen i rascjepkan tzv. crveni blok bit će prisiljen na definitivan uzmak pred. tzv. crnim blokom.

Oznake: manipulacije, puž, političke borbe, Hrvatska, nesposobna Vlada, nacional-šovinizam