Ljubo Ruben Weiss

Prije desetak dana u Jutarnjem listu ocjenjivane su hrvatske vlade od utemeljenja nove hrvatske države l99l. godine. Postavljeno je pitanje da li je vlada Jadranke Kosor najnesposobnija vlada od svih dosadašnjih i odgovor je bio, što izravno, što neizravno: JEST.
Dosljedno tom zaključku, pokušavam navesti 2l razlog zašto ta vlada MORA podnijeti HITNU I NEOPOZIVU ostavku. Razlozi su manje ili više skicirani i svaki od njih može se detaljno razraditi.
l. Jadranka Kosor dobila je mandat za sastavljanje nove vlade nasljednim pravom i to POSREDNO - prenošenjem mandata odbjeglog prethodnika premijera dr. Ive Sanadera, a ne na temelju parlamentarnih izbora gdje bi J. Kosor bila nositelj izborne liste i predizborne kampanje. Nakon ostavke dr. Ive Sanadera u srpnju 2009. trebalo je provesti prijevremene izbore. Ovako, izabrana je aklamacijom, u nedemokratskom postupku, po načelu najminimalnijeg autoriteta da bi odbjegli premijer i dalje imao utjecaj na rad vlade.

2.Od preuzimanja mandata Ive Sanadera (srpanj 2009.) promijenio se znatno odnos političkih snaga u Saboru RH – istup iz koalicije HSLS-a, HSU-a i parlamentarna većina sadašnje vlade ovisi o nekoliko zastupnika SDSS-a i «manjinaca» što vladu čini izuzetno ranjivom (da ne napišem, ucjenjivom);naravno, promjene raspoloženja u biračkom tijelu još su veće,

3.Sama matematička i to tanka većina potpore vladi u Saboru RH nedovoljna je za uspješno vođenje državne politike, posebno provedbu nepopularnih mjera odnosno gospodarsko-političkih reformi («bolni rezovi),

4.Vlada J. Kosor i pored određenih rekonstrukcija vlade nije tim kompetentnih, autoritativnih ministara. Odlaskom dr. Ivana Šimonovića jedan od ključnih resora (pravosuđe) opet je došao u ruke stranačkog poslušnika koji nije ni blizu stručnom kapacitetu dr. Šimonovića. Đuro Popijač od kojeg se mnogo očekivalo nije ispunio očekivanja javnosti; ministar financija Ivan Šuker nema rezultata u sređivanju financijskog sustava dok je ministar unutarnjih poslova povukao nekoliko dvojbenih poteza (Varšavska), a neke važne nije ni povukao (obračun s mafijom, spriječavanje Glavaševa bijega)….Ministar zdravstva dr. Milinović, načinom odlučivanja i ophođenja sigurno je jedan od najneomiljenijih ministara u vladama od l99l., Kalmeta je odavno trebao dati ostavku itd.

5. Program gospodarskog oporavka odnosno izlaska iz duboke krize dvojbenih karakteristika donijet je s velikim zakašnjenjem, i uz neznatne pomake, u biti je mrtvo slovo na papiru,

6. Nijedan negativni gospodarski indikator u zamalo godinu i tri mjeseca mandata J. Kosor nije promijenjen na bolje – i dalje imamo negativnu stopu BDP-a, u mandatu J. Kosor otpušteno je oko 80 000 zaposlenih i trenutno je nezaposleno oko 280 000 osoba, zaduživanje zemlje se nastavlja i inozemni dug je oko 50 milijardi eura i zemlja, stanovništvo je enormno zaduženo prema bankama, država je de facto u dužničkom ropstvu, pred aranžmanom s MMF-om,

7.Vlada J.Kosor nastavila je politiku prethodnih vlada HDZ-a temeljenu na besprimjernom klijentelističkom sustavu bez ijednog ozbiljnijeg napora da gradi drugačiji, produktivan, sa restrukturiranom ekonomijom. Nije objavljen i revidiran spisak branitelja, nije otpočela transformacija teritorijalnog ustrojstva države, nisu riješena pitanja brodogradilišta, nema konsensusa o strateškim gospodarskim granama, izvoz se ne stimulira, poljoprivreda ne-transparentnim sustavom poticaja je neproduktivna, turistička sezona je dvojbena itd.

8.Borba protiv mita i korupcije je načelna i u konačnici vrlo slabih rezultata; silna buka se stvara oko uhićenja, nema zamalo dana da nema nekog spektakularnog privođenja, a zamalo nijedna ključna afera nije rasvijetljena do kraja – pravomoćna presuda, konfiskacija kriminalnim radnjama prisvojene imovine, punjenje proračuna; državni i društveni sustavi borbe protiv droge, prostitucije te obiteljsko nasilja, uglavnom su neučinkoviti,

9.Porezni sustav, kao instrument ekonomske politike, ne koristi se niti je učinkovit; silna sredstva su u obrtaju kao siva ekonomija - od sporta, prostitucije, igara na sreću… do turizma, nema oporezivanja kapitalne dobiti, imovine iznad određenog cenzusa, ne postoje imovinske karte za najmoćnije tajkune Hrvatske niti je poznat porezni doprinos primjerice firmi Ivice Todorića, Željka Keruma, Tedescija i drugih. U listi srednjeevropskih divova među prvih 500 nalazi se l6 firmi iz Hrvatske: vodeće mjesto među hrvatskim tvrtkama zadržao je koncern Agrokor, koji je u 2009. godini ostvario prihod od 3,6 milijardi eura te zauzeo visoko 18. mjesto na listi. Slijede ga INA grupa (32. mjesto), HEP grupa (76.), Konzum (80.), HT grupa (119.), Pliva (274.), Zagrebački holding (287.), HEP-Proizvodnja (327.), HEP-Operator (352.), VIPnet (356.), Podravka (359.), Hrvatske željeznice (376.), Vindija (457.), Adris (458.), Tisak (478.) i Končar (485.). Bilo bi zanimljivo znati kako ove tvrtke ispunjavaju poprezne obveze. Afera oko INE nije rasvijetljena, oko Podravke također, afera Hypo banke nastala je na poticaj izvana itd.

l0.Antipoduzetnička klima koja je očigledna, nije promijenjena niti ima znakova da će biti promijenjena. Nikakvim mjerama ne stimulira se ulaz novog kapitala u Hrvatsku, birokracija sporim reagiranjima na inicijative koči ulaz stranog kapitala, nema pretpostavki za nove investicije (urbanistički planovi, porezne olakšice itd.) Oslanjanje na nekoliko zemalja u uvozu kapitala pokazuje se problematičnim (Austrija, Njemačka, Italija..) dok je vrlo upitno zašto su investicije Francuske, Velike Brirtanije, Rusije… minimalne…Upitno je da li će biti realiziran projekt Srđ iznad Dubrovnika itd. i tsl. Evo i egzaktnih podataka objavljenih ovih dana - po «Izvješću o globalnoj konkurentnosti 2010.-2011.“nakon što je Hrvatska prošle godine zabilježila pad za čak 11 mjesta u odnosu na 2008. godinu, nepovoljni trend je nastavljen i u 2010.godini. Realni pad za 4 pozicije u odnosu na 2009. smješta Hrvatsku ove godine na 77. mjesto među 139 zemalja svijeta.

ll. Politički sustav u rukama je potrošenog pravnog «stručnjaka» Vladimira Šeksa, improvizira se, struka je isključena iz priprema ključnih odluka, birački spiskovi se ne ažuriraju i kompjuteriziraju, izborni sustav se ne poboljšava, dominira strančarenje, rješenja se prilagođavaju moćnicima, ne narodu; najslabiji dio sustava su KONTROLNI MEHANIZMI, inspekcije i sl.

l2. Netransparentan je i dalje način financiranja političkih stranaka, posebno HDZ-a, i s tim povezane afere se ne rasvjetljavaju do kraja (Fima-mediji afera, afera Hypo banka, afera s podmićivanjem oko kupovine vatrogasnih vozila itd.)

l3. Medijski sustav razvija se stihijno, državna televizija bez utjecaja je korisnika TV programa i produžena je ruka vladajućeg HDZ-a, bez angažiranog, profesionalno vođenog programa, neobjašnjive kadrovske politike…

l4.Ukupno ispunjavanje uvjeta za prijem Hrvatske u Europsku zajednicu ispod je očekivanja i moguće je da se ionako pomicani rok pomakne još jednom za godinu dana, čime se gube ogromna financijska sredstva. Zaboravljeno je da je jedan od prvih rokova za ulazak u EU bio najavljen kao – 2008. godina. Odlučivanje o ulasku u EU pojednostavljuje se, očekivanja su prevelika, predpristupni fondovi se slabo koriste itd.

l5. Najnoviji igrokaz oko referenduma pokazuje totalnu izgubljenost vlade i premijerke, paničan strah od referenduma znak je nesposobnosti vlade da se drži kakvih-takvih pravnih regula i zapravo je strah od plebiscita o povjerenju vladi: ne radi se o zakonu o radu, radi se izražavanju volje naroda koji je, kako ankete pokazuju, nezadovoljan smjerom kojim vlada vodi zemlju. Čak 75 % anketiranih smatra da zemlja ide, s vladinom politikom, u pogrešnom smjeru. Iako je do sada bilo dovoljno povoda za ostavku, plebiscit bi primorao vladu, najvjerojatnije, na odstup.

l6. J. Kosor po svom je obrazovno-političkom habitusu i političkom iskustvu nedorasla ozbiljnim problemima i iskušenjima s kojima je vlada suočena, a koji zemlju pritišću i iznad nje vise kao Damoklov mač; nedosljedna je, bez vizija, izrazita je disproporcija njenih sposobnosti i neutemeljene samouvjerenosti i optimizma te postignutih rezultata. Ona ostaje u biti političarka novinarskog profila, površna, ne baš skromna u odijevanju, konzervativna, sklona jeftinim PR trikovima, bez autoriteta i karizme. Ona nije uspjela odmaći se iz sjene svog «voljenog učitelja» Sanadera i na sebi svojstven način ga imitira. Radi se o političkoj školi koja se temelji na pogrešnim postulatima HDZ-a, a koji vuku korijene još iz vremena dr. Franje Tuđmana,

l7. Vladina politika vezano za pitanja prošlosti (fašizam-antifašizam, početak ustanka u NOB-u, ocjena Domovinskog rata, branitelji i sl.) ambivalentna je i u biti diskutabilna,

l8.Logična nastojanja predsjednika dr. Josipovića da se u političkim krizama drži strogo svojih ustavnih načela, sada gube svoj smisao i predsjednik bi trebao, zajedno s oporbom, pokrenuti inicijativu za raspisivanje prijevremenih izbora; bez obzira na sve neizvjesnosti koje iz toga proizlaze taj rizik je minimalan s obzirom na očekivanja da ova vlada do izbora ne provede nijedan radikalan rez, jer on znači gubitak očekivanih glasova. Dakle, u slučaju ostanka vlade, agonija će se produžiti, umjesto da se privodi kraju,

l9. Vlada J. Kosor u gore navedenim okolnostima, nerespektabilna je u međunarodnim odnosima, tim više što u godinu i tri mjeseca nije uspjela bitnije poboljšati odnose sa USA, Francuskom, Velikom Britanijom, Rusijom pa ni Njemačkom. Uspjeh u vezi Slovenije je relativan i deblokada pregovora s EZ, dogodila se na pritisak USA, a ne zbog umješnosti vlade i J. Kosor,

20. Jedna tema zahtijevala bi poseban dnevnik, a vezana je za tezu da od izlaska Hrvatske iz federacije, l99l. godine nije stvorila ekonomske temelje nove države i prosperitetno gospodarstvo i da zapravo sve dosadašnje vlade održavaju se na vlasti PRODAJOM društvenog bogatstva stvorenog do l99l. godine i novim zaduživanjima ( privatizacija i pretvorba sredstava za proizvodnju, prodaja stanova, prodaja firmi i državnih udjela u firmama stranim čimbenicima, davanje u zakup zemlje, gospodarenje mirovinskim fondom na uštrb umirovljenika..)

2l. Imajući sve gore navedeno u vidu, svedeno na socijalni sunovrat i duboku političku krizu Hrvatske, NAJBOLJI potez apsolutno NAJSLABIJE vlade od osamostaljenja l99l. bila bi HITNA I NEPOZIVA OSTAVKA. Bit demokracije je smjenjivost vlada, pogotovo nesposobnih. Momčad koja godinama ne daje golove, ili čak daje autogolove, ima da ode u svlačionicu i bar osam godina ne vrati na igralište.

Svaki od racionalnih i trezvenih građana «lijepe naše» imao bi za navesti bar još nekoliko krucijalnih razloga za tu ostavku. Prva sjednica Sabora u rujnu ove godine idealna je prilika za suočavanje s realnošću i nadasve, patriotski čin vlade bilo bi podnošenje kolektivne ostavke

Slavonija i Baranja - taoci Branimira Glavaša
Dnevnik
Ljubo Ruben Weiss - Sri, 01/09/2010 - 02:46 Glasujte

0 Up Down Komentari
0 dodaj komentar Mislio sam preskočiti temu «Branimir Glavaš i sudska presuda», odgovaraju me od te teme jer, misli se, i negativno pisanje o toj temi ide u korist Glavašu i njegovom HDSSB-u. Priznajem da ne razumijem kako može kritika ponašanja jednog čovjeka, kao i kritička analiza djelovanja njegove stranke, «na daljinski upravljač» iz susjedne nam države, biti vjetar u leđa toj stranci??
Sklon sam i delikatnu temu «obraditi» na koliko-toliko objektivan način, a na čitateljima je da iskažu svoje stavove. Ali, prvenstveno o tekstu, a ne kao što se prečesto događa do sada - o meni kao autoru. Dakle, MOLIM pažljivo čitati i argumentirano kritizirati ovo što slijedi kao dnevnik na pollitika.com.

POKUŠAJ PODMIĆIVANJA VRHOVNOG SUDA

Naime, radi se o pokušaju podmićivanja Vrhovnog suda RH od strane Glavaševa kruga u kojem su ključnu ulogu imali zastupnik Glavaševe stranke u Saboru Ivan Drmić te zamjenica glavnog urednika u «Glasu Slavonije» Sanja Marketić, Glavaševa dugogogodišnja prijateljica. Pokrenuta je inicijativa da se skupi određena suma eura i »odobrovolji» nekoliko sudaca Vrhovnog suda, e, kako bi se žalba na l0 godina zatvora usvojila te Branimir Glavaš (rođen l956.) bio oslobođen ili mu se kazna bitno smanjila. Spomenuti dvoje prionuli su poslu, skupljeno je 70 000 eura i novac je predan izvjesnom Srećku koji je trebao «srediti» suce. Taj događaj, o kojem je posvjedočio i predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin, prelio je čašu i ponukao me na ovaj tekst. Zanimljivo, kako je taj Srećko nestao policiji i drugima iz vidokruga, kao da ga nikada nije ni bilo. Svemu valja dodati i pasus iz austrijskog dnevnika «Der Standard»:» "Čak je i osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš sklapao unosne poslove s Hypo bankom. Ona je tako od njega za 280.000 eura kupila stan, čiji veći dio je on ranije dobio od države. Glavaš je navodno više puta letio u Klagenfurt Hypovim zrakoplovom, a tamo se navodno sastajao i s Haiderom.»

Mito i korupcija rak-rane su hrvatskog društva, i kada se novcem pokušava kupiti i pravda, mislim da valja uključiti sva zvona.U nekim držvama, policija bi brzo reagirala, pokušaj podmićivanja suda i sudaca udar je na temeljne vrijednosti jednog pravno uređenog društva, u kojem ne može važiti pravilo SVI SMO JEDNAKI PRED ZAKONOM, SAMO SU NEKI JEDNAKIJI OD DRUGIH (George Orwell: Životinjska farma).
I javnost bi se kuražno suprotstavila tom činu, udruge, intelektualci, crkvene zajednice, svi oni koji čine ili bi trebali činiti savjest hrvatskog društva. U nas to sve prolazi uz naklapanja u birtijama ili umirovljeničkim krugovima koji traže teme za prežvakavanje, uz pokoji žešći komentar u novinama. Evo, sada je već poznato da se pravomoćno osuđeni Glavaš opredijelio i za državu u kojoj će biti podvrgnut zatvorskoj kazni. Učinio je to na njemu svojstven način: «Bolje osam godina nevin u BiH zatvoru, nego osuđen, jedan dan u kazamatima Hrvatske.»

Inače, malo sam skeptičan da će se Glavaš tako mirno javiti u zatvor u Zenici, naprosto to ne ide uz njegov «lik i djelo» pa je stoga ipak moguće očekivati i neka manja ili veća iznenađenja. Likvidacija civila u ratna vremena u Osijeku mu je dokazana, jedan slučajno preživjeli Srbin na Dravi, te noći trebao je biti ustrijeljen od «killer» voda, jedinice za koju s jedva znalo da postoji. Na vidjelo su došla i mučenja zatvorenika (sipanje akumulatorske kiseline u ždrijelo jedne žrtve) itd. i tsl. i mada je i sud uzeo u obzir atmosferu u Osijeku u to vrijeme, zločin je zločin, pa je stoga i uslijedila kazna. Slučajevi «Selotejp» i «Garaža» za sudove su bili «teški» deset, na kraju, osam godina gubitka slobode. Do pravomoćne presude došlo se i uz štrajkove glađu, uz tamburaški orkestar koji je iz Osijeka stigao u Zagreb i svirkom ga bodrio, nakon pravomoćne presude korištene su i komemoracije da bi se branilo osječkog kabadahiju i slavonskog gubernatora.

U RATU ODOSNO ORUŽANIM SUKOBIMA NIJE SVE DOZVOLJENO

Ovdje valja naglasiti da svako kritičko pisanje o «junacima» Domovinskog rata ne znači ujedno i dovođenje u pitanje njegova karaktera, posebno činjenice da je vođen na teritoriju Hrvatske. Ali, čišćenje vlastita dvorišta nužno je i stoga da bi se s punom vjerodostojnošću tražilo procesuiranje zločina koji su počinjeni od strane pobunjenih Srba nad Hrvatima a do danas nisu rasvijetljeni odnosno počinitelji zlodjela nisu kažnjeni. Isto tako, radi se o tome da rat, ma koliko prljav bio, također se vodi po određenim pravilima, posebno kada se radi o postupanju prema zarobljenicima ( poštivanje ženevskih konvencija). Dojma sam da je dio zapovjednika nedostatak vojnog obrazovanja kompenzirao beskompromisnim, drastičnim načinom ratovanja u koje je bilo uključeno i mučenje zarobljenika, njihova brza likvidacija, rušenje dinamitom civilnih objekata, palež kuća i gospodarskih objekata, razne druge vrste zastrašivanja i protjerivanja. Događalo se to na obje strane, a događa se i danas na raznim stranama svijeta, što nije opravdanje već konstatacija o agresivnim tipovima ljudi koji u ratu iskazuju najniže porive, uvjereni da je u ratu odnosno oružanim sukobima sve dozvoljeno.

Zanimljivo je primijetiti da Branimir Glavaš ne spada u neobrazovane vojne zapovjednike, ako se uzme u obzir da je završio gimnaziju i Pravni fakultet u Osijeku, a l990. imenovan sekretarom za narodnu obranu općine Osijek. Međutim, pitanje je da li je bio na predavanjima kada su profesori govorili o postupanju prema zarobljenicima, odnosno o tzv. ženevskim konvencijama u kojima se detaljno opisuje kako se prema tim zarobljenicima postupa. S tim da ostaju bar dva otvorena pitanja: da li se privedene osječke Srbe može smatrati zarobljenicima, ako većina njih nije zarobljena u oružanim borbama. Drugo, još važnije pitanje jest da li bi se Glavašu sudilo da je ostao vjeran i poslušan član HDZ-a??
Neposredno prije izricanja kazne, budući da Glavaš ima i BiH državljanstvo, osvanuo je u svojoj drugoj domovini, i prije svega uz pomoć pajdaša, u kratkom roku, izgradio si je kuću. Ne samo to – nastavio je djelovati kao da nikakve sudske presude nije bilo, u njegovoj kući u Drinovcima, nerijetko se sastajalo i vodstvo stranke koju je osnovao, ako bi se kakav skup HDSSB-a i održavao u Hrvatskoj, posjetitelji su na video linku imali svog glavešinu Glavaša.
Stranka je osnovana 2005. godine kada se Glavaš razišao sada s već bivšim premijerom dr. Sanaderom, a tada je, bar za javnost, puklo prijateljstvo s dugogodišnjim suborcem Vladimirom Šeksom.

Stranku HDSSB službeno vodi dr. Vladimir Šišljagić, no po svemu što se zna, ključne konce u rukama sve vrijeme drži Glavaš ispred kojeg su često brojni mobiteli. Stranka kao stranka, rekli bi neki, međutim ova stranka, daleko od kase iz Zagreba, blokirala je razvoj Slavonije te iako se zalaže za regionalizam, u stvari je paravan za djelovanje stranke koja se godinama bavi HDZ-eom, odnosno obranom svog utemeljitelja Branimira Glavaša. Koliko je Slavonija nazadovala u odnosu na druge regije u Hrvatskoj (Istru, Dalmaciju, sjeverozapadnu Hrvatsku) ne treba posebno obrazlagati - znano je to i u Osijeku, i u slavonsko-srijemsko-podravskim županijama orijentiranim i prema Osijeku. Ova stranka nema što, programski i kadrovski, ponuditi slavonsko-baranjskoj regiji, ona može u lov na glasove biračkog tijela, ali malih šansi da ih i dobije. Ankete pokazuju da HDSSB, da su izbori danas, jedva prelazi 3 posto biračkog tijela.

GLAVAŠEV PUT NIJE PUT HRVATSKE

Virovitica, virovitičko-podravska županija odnosno Slavonija i Baranja zaostali su zadnjih 20 godina – bez većih investicija, bez novih radnih mjesta, s bijelom kugom, prometno još podosta izolirana, tražit će put koji joj najviše odgovara, a sigurno je da to nije – Glavašev put. Nekada se u Slavoniju dolazilo kao u bogatu regiju, ona ni u najvećim oskudicama nije poznavala glad, slavonske snaše kitile su se dukatima prije svadbe, konji su bili dika Sla vonije i Baranje, nije bilo poljoprivrednog produkta koji u ovoj regiji nije uspijevao, sve do bogatih šuma i ribnjaka. Slavonija i Baranja danas je zapuštena regija Hrvatske i sazrijeva svijest da ne može biti talac pogrešnih politika, poligon za stranačke sukobe doskorašnjih partnera – od Osijeka preko Đakova i Belog Manastira do Virovitice, treba ovoj regiji kotač-zamašnjak, a ne vječna raspra o našim herojima i «herojima». Dolazi izborna godina, nije isključeno da se izbori za novi saziv Sabora RH dogode i prije 20ll., građanima ove regije su sigurno teški mjeseci borbe za gospodarski oporavak i očuvanje ionako niskog životnog standarda.. I dok neke zemlje bilježe ekonomski oporavak, Hrvatska je priznala još jedan rebalans proračuna, u stvari, da je kasa prazna i da nema šansi da se uskoro napuni.

Kao što ni Glavaš-Šišljagićeva stranka nema šansi da na ovom području išta pokrene, osim besplodnih rasprava o lanjskim snijegovima, ili nas sablazni pokušajem podmićivanja sudaca Vrhovnog suda, ili nekom viješću iz Austrije oneraspoloži i zadnjeg pristalicu Glavaševe stranke.
Slavonija i Baranja trebaju tražiti svoj put, a ovaj, bjelodano je, nije – Glavaš i njegova stranka zarobili su ovu regiju i vrijeme je za odhrvati se ovom čeličnom zagrljaju.

NAPOMENA: Ovaj dnevnik poklapa se u velikom obimu s tezama u «Komentaru tjedna» objavljenom 3l. 8.ove godine na www.virovitica.info, a identičan tekst ovom objavljen je na www.pollitika.com