Ljubo Ruben Weiss

Mali Weiss kontra veliki Grass (antipjesma, antipamflet)
Dnevnik
Günter Grass:
Ono što se mora reći
Zašto šutim, predugo prešućujem,
ono što je očigledno i uvježbavano u pomno planiranim igrama,
na čijem kraju kao preživjeli mi smo
jedino fusnote.
To je sačuvano pravo da napadnu prvi,
koje bi moglo uništiti hvalisavcem podjarmljeni
i do organiziranog klicanja dovedeni
iranski narod,
jer se na području pod njegovom vlašću
o gradnji atomske bombe nagađalo.
Ali zašto samome sebi zabranjujem
imenovati onu drugu zemlju
u kojoj već godinama - iako potajno -
postoji i raste nuklearni potencijal,
doduše izvan kontrole, jer je svim
provjerama nedostupan?
Opće prešućivanje činjenica,
kojem se moja šutnja podredila,
osjećam kao tešku, opterećujuću laž
i kao prisilu, uz kaznu u slučaju nepoštovanja;
presuda "antisemitizam" sasvim je uobičajena.
I onda baš iz ove zemlje,
koju stalno sustiže njezin zločin, po svemu
neusporediv,
i svaki je put iznova pozivana na odgovornost,
još jednom, čisto poslovno, iako
u izjavi je hitroj to objašnjeno kao kompenzacija,
doprema se Izraelu još jedna podmornica
čija se posebnost sastoji u tome
da usmjerava sveuništavajuće bojeve glave
tamo gdje postojanje atomske bombe nije dokazano,
ali je kao pretpostavka već potvrđeno,
I zato ću sada reći, ono što mora biti rečeno.
Zašto sam dosad šutio?
Zato što sam mislio da mi moje podrijetlo
označeno nepopravljivom sramotom,
ne dozvoljava da zahtijevam izricanje
činjenica kao jedine moguće istine
prema zemlji Izraelu, s kojom sam povezan
i s kojom i dalje povezan želim biti.
Zašto ovo govorim tek sada,
Ovako star, posljednjom svojom tintom:
Atomska sila Izrael ugrožava
Ionako krhki svjetski mir?
I mora se reći,
jer sutra je možda već prekasno;
pogotovo za nas koji - opterećeni ionako što smo Nijemci -
možemo postati isporučitelji zločina,
koji je predvidljiv, zbog kojeg se naše saučesništvo
ne može prebrisati uobičajenim opravdanjima.
I priznajem: ne šutim više,
sit sam licemjerstva Zapada;
i želim se nadati,
ukinuti svako prešućivanje,
pozvati izazivače stvarne opasnosti
da odustanu od nasilja
i insistirati da se dopusti
nesmetana i trajna kontrola
izraelskog atomskog potencijala
i iranskih atomskih elektrana
od istih međunarodnih institucija
prihvaćenih u vladama obje zemlje.
Samo na taj način, Izraelcima i Palestincima,
i ne samo njima, nego svim ljudima koji žive tamo,
u tom zabludama okupiranom dijelu svijeta,
gužvovitom i zavađenom odavna,
a zatim i svima nama, može se na kraju pomoći.

Ljubo R. Weiss: I TO SE MORA REĆI (antipjesma, antipamflet)
________________________________________
Zar stari Nobelovac nema pametnijeg posla – reći što još nije rekao!
Bolje da je pisao, pametno, sjajno, s porukama za mlade Nijemce, i sve druge.
I okanio se politikanstva plasiranog kroz pjesmu!
Tko ovo što taština i put prema zaboravu, i pored Nobela, zove poezijom?
Politički amaterizam, biti po svaku cijenu u središtu pažnje?
Nemam limeni bubanj, ali ječim, pitam na sav glas:
O čemu je šutio desetljećima G.G.???
I odgovaram: o svojoj nacističkoj prošlosti!
I TO SE MORA REĆI!
To je sramotna poezija, zauzimanje strane u kompliciranom međudržavnom sporu,
sporu Irana s pola svijeta i Međunarodnom agencijom za kontrolu korištenja atomske energije.
Nije dugo trebalo čekati na odgovor iz Izraela i bilo bi pošteno da ga svijet čuje, kao i Grassa.
Kao i Židove, čija krv se još nije sasušila u Toulousu, gdje je militant ubio vjeroučitelja i troje djece,
Židove koji obilježavaju Pesah, blagdan slobode, koju bi im krojio G.G., po kakvu receptu??
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu žestoko je odgovorio i podsjetio Grassa da Iran, a ne Izrael,
kamenuje žene,
vješa homoseksualce,
i krši mnoge temeljne slobode,
uključujući podržavanje faraona Sirije Bašara el Asada, krvnika vlastita naroda.
I TO SE MORA REĆI!
Sramotno je izjednačavati Izrael i Iran – u Iranu postoji režim koji poriče holokaust te poziva na uništenje Izraela.
„Zbrisat ćemo Izrael s karte zemaljske!“
uzvikuje Ahmadifirer na svjetskim forumima, kada delegacije napuštaju dvorane.
Usporedba Irana i Izraela govori vrlo malo o Izraelu, a puno o gospodinu Grassu.
Iran je, a ne Izrael, prijetnja svjetskome miru.
Iran, a ne Izrael prijeti da će uništiti druge zemlje.
Iran, a ne Izrael podupire terorističke organizacije koje ispaljuju rakete na nevine civile.
Iran, a ne Izrael podupire masakr koji sirijski režim provodi nad civilima Homsa…
I TO SE MORA REĆI!
Grass je 1999. dobio Nobelovu nagradu za književnost, za roman “Limeni bubanj”,
u kojem je opisao užase nacističke Njemačke.
Tek prije nekoliko godina priznao je da je bio član Hitlerove SS-mladeži.
Ovaj sramotni dio Grassove osobne povijesti ne daje mu moralno pravo
držati lekcije Izraelu i Židovima, brinuti o miru i pokazivati smjer islamskim ekstremistima -
on je svoj moralni kapital odavno potrošio -
onda kada nije smio šutjeti, a šutio je.
Toliko o Grassu, toliko a antisemitima koji na tragu stare antiizraelske politike siju vjetar, a mogli bi požnjeti oluju.
Jer, Njemačka je moćna sila svijeta, ali Evropa stenje od neimaštine, nezaposlenosti,
zajahana tajkunima, birokracijom, korupcijom i drugim porocima:
„zabludama okupirani dio svijeta“?
Čudi me da G.G. svoju posljednju tintu ne troši za odgovor na vapaje iz blizine,
Već brine srednjoistočne brige, dok mu vatra bukti pod prozorima.
Ali, nije to prvi puta da bi Židovi – Izraelci trebali biti žrtveno janje za svjetske probleme!
I TO SE MORA REĆI!
Zdravom razumu nije do NUKLEOKAUSTA, no, Izrael si ne može dozvoliti da ga pokolju kao Židove u Holokaustu,
kada su imena i prezimena zamjenjivana brojevima,
kada su Židovi išli pod naci-fašističke giljotine kao ovce,
kada dim iz krematorija nije brinuo nikoga osim one koji su stajali pred plinskim komorama,
ako su znali…
I nije isto kada nuklearnu bombu ima država Izrael (ako?), koja se želi braniti
ili Iran, u rukama fanatičnih vjerskih vođa.
I otkuda toliko nuklearnih postrojenja u zemlji koja leži na bogatim izvorima nafte,
I mirnodopska upotreba atomske energije?? Priče za malu djecu!
Od osnutka, Izrael je svjetska BABA ROGA, valja ga delegitimirati…
Ne iznenađuje da Grass, sasušena trava, židovsku državu vidi kao najveću prijetnju svjetskome miru
i uskraćuje joj pravo na samoobranu.
I TO SE MORA REĆI!
Radije bih da Njemačka umjesto podmornica isporučuje
plugove i traktore, kosilice, canadere, sustave navodnjavanja,
veselilo bi me da se Grass podsjeti Willyja Brandta i Varšavskog geta,
piše pacifističke pjesme, zaziva kompromis i razum,
pa i kritizira izraelsku vladu, koja nije nedodirljiva, sveta krava.
Grassovi stihovi, koji nisu poezija nego pamflet, naišli su na najveće kritike u Njemačkoj,
gdje osuđivanje Izraela ima status tabua zbog holokausta koji su počinili nacisti.
“Grass je izašao iz SS-a, ali SS nije izašao iz Grassa”, kazao je Dieter Graumann,
predsjednik Središnjeg židovskog vijeća u Njemačkoj.
Ovo je odgovor koji ni meni samom nije po volji,
ALI, OVO SE JOŠ MORALO REĆI!