Ljubo Ruben Weiss

Svaki put kada gledajući TV izvještaje začujem eksploziju u Gazi ili u nekom naselju južnog Izraela grč gorčine obuzima me poput meduze koja svojim krakovima obuzima žrtvu. Možda to vama nije bitno, ali pišem vam kao sin preživjelog s tetoviranim brojem 121 729, Auschwitz – Birkenau. Stojim pred vama sa slikama sudnice Haaga, a starina Theodor Meron podsjetio me ovih dana na lice pokojnog oca, u glavi mi se prepliću raznolike slike i obuzima me mješavina straha, stida i nemoći. Što napisati i reći, a da to već ne znate??

Koga se prisjetiti: Davida Ben Guriona, Golde Meir, Jasera Arafata, Menahema Begina, Itzaka Rabina, Gamala Abdela Nasera, Anvara el Sadata, Hosnija Mubaraka, Muamera Gadafija, Theodora Herzla, rabija Schneersona - njih nema, problemi su ostali: nerazmrsivo klupko interesa, političkih strasti, jakih i blagih riječi, krikova i tišine, glasnih i tihih molitvi…
Mogao sam kao neku vrstu specijalizacije u praćenju analizi međunarodnih odnosa izabrati i neku drugu regiju, a ne Bliski istok. Jer, od osnutka države Izrael 1948. do danas ponavlja se manje - više isti scenarij sukoba Izraela i okruženja, ova neuralgična točka međunarodnih odnosa pulsira u ritmu ni rata ni mira, desetljećima. Evo, naoko samo zadnjih dana eskalira sukob u pojasu Gaze, zapravo, ima se osjećaj da je Izrael, kako bi to u Titova vremena rekli, agresor. Da, nema sumnje da su Izraelci zadnjih dana pokrenuli vojni mehanizam i žestoko udaraju na ciljeve u pojasu Gaze, 75 000 izraelskih vojnika čeka daljnje naredbe ministra obrane Ehuda Baraka, u nadi da će prestati raketiranje s područja Gaze. Pogođeno je sjedište Hamasa u Gazi, informativno-medijski centar, na stotine lansiranih rampi s kojih su proteklih nekoliko godina napadani „ciljevi“ uglavnom u južnom Izraelu. I na tisuće djece i majki sklanja se iz južnog Izraela na sjever zemlje.
Kao i sve eskalacije nasilja, nažalost i ova najnovija ima svoju pozadinu i s tugom primjećujem, civilne žrtve, uključujući i djecu. Ipak, prije svakog prosvjeda protiv izraelske vlade i vlasti valja nam se pitati – što je bilo ranije, da li Izrael upotrebljava vojnu silu iz hira ili je na to prisiljen!?? Da li Izraelu odgovara novi rat i izolacija u bliskoistočnoj regiji??
I odjednom, gotovo cijeli svijet zabrinut je zbog napada na Gazu, evo, već turski premijer koristi formulaciju koja je izvučena iz naftalina: DRŽAVNI TERORIZAM!
A kakve su to vojno-oružane akcije do mobiliziranja 75 000 Izraelaca, koji su morali napustiti svoje obitelji, svoju djecu, svoja radna mjesta, operacije u kojima je:
-tokom 2011. ispaljeno 650 raketa iz područja Gaze na CIVILNE ciljeve u južnom Izraelu,
- do prije nekoliko dana, dakle tokom 2012. ispaljeno oko TISUĆU raketa, opet na civilne ciljeve, uključujući i izraelske škole i dječje vrtiće…?
Kakve su to akcije u kojima se iz mjeseca u mjesec koristile rakete sve većeg dometa, da bi danas padale u predgrađa Tel Aviva i u blizinu Jeruzalema??
Mjesecima je najmanje jedna trećina Izraela radila i živjela u psihozi straha i nesigurnosti.
Da li je jedan ubijeni vođa vojnog krila Hamasa, nakon teroriziranja trećine Izraela, toliko vrijedan da bi se pokrenula osvetnička akcija Palestinaca Gaze??
Čitam da se u Zagrebu okupilo pedesetak aktivista pokreta Croatia Occupy prosvjedujući pred izraelskom ambasadom. To je njihovu ustavno pravo, i mogu ih razumjeti. Ali ne mogu razumjeti moto prosvjeda – jedan Holokaust ne može biti opravdanje za drugi Holokaust! Ne znam gdje su ti aktivisti bili kada su tokom svih ovi godina padale te razorne rakete na Izrael? Koja bi država u svijetu dozvolila najmanje dvije godine da na njene stanovnike padaju razorne rakete??? Vojno krilo Hamasa znalo je da će kad - tad Izrael reagirati! Meni je iskreno žao svake nevine žrtve u Gazi, posebno djece, ali provokacijama Hamasa treba doći kraj! Izrael ima pravo na postojanje, on je članica UN, suverena zemlja koju su mukotrpnim radom stvarali naraštaji Židova, zajedno s Arapima i Palestincima koji su Izrael prihvatili kao svoju domovinu. Stoljeća antisemitizma, brojni pogromi u Rusiji i Poljskoj i drugim dijelovima Evrope krajem 19-tog stoljeća rodila su cionizam, kao nacionalni pokret s ciljem stvoriti državu židovskog naroda. Ona je stvorena tek nakon Holokausta, odlukom Ujedinjenih naroda da bi nekoliko dana nakon proglašenja države Izrael SVE ARAPSKE ZEMLJE krenule oružjem na novostvorenu državu!
I dogodio se oslobodilački rat 1948., pa rat 1956., pa rat 1967, pa rat 1973., pa rat 1982….Arapi znaju, poslije Palestinci, da će Izraelci braniti svoju zemlju i državu, kao što bi to radila svaka država na svijetu.
Nije bilo nafte, nije bilo plina, rad, mukotrpan kreativan rad desetljećima u stanju ni rata ni mira! Izrael je i u tim uvjetima postao bogata zemlja, od pustinjskog, malarično- kamenitog tla stvorene su plantaže naranči, voćnjaci, navodnjavanjem stvorene su oranice gdje svaka biljka dobije onoliko vode koliko joj treba da urodi. Izrael ima razvijene znanosti, modernu tehnologiju, kulturu, radna mjesta za Židove, ali i za Palestince…Stopa rasta u Izraelu, u vremenima teške svjetske krize je blizu 5 %, u informatici, medicini, poljoprivredi, farmaceutskoj industriji… Izrael je zamalo svjetska sila. Od osnutka države 14 Nobelovih nagrada primili su građani Izraela…Izrael je do samo prije nekoliko dana pomagao palestinsku autonomiju potičući gospodarstvo svjestan da je blagostanje Palestinaca jedan od preduvjeta mira i stabilnosti zemlje i regije.
Tko i zašto prijeti Izraelu da će ga zbrisati s karte zemaljske, tko je proglasio džihad – sveti rat protiv Izraela…?? Koji pokreti i danas u svojim poveljama imaju za jedan od ciljeva – uništenje Izraela i osvajanje Jeruzalema…?? Zna li danas hrvatska javnost kako izgleda povelja Hamasa?? I nađite mi dokumente u kojima Izrael dovodi u pitanje opstojnost Palestinske autonomije i Palestinaca!?
Godinama se u mainstraim medijima Hrvatske manje ili više delegitimira Izrael, proziva kao čimbenik nestabilnosti bliskoistočne regije a zaboravlja da je to država koja nije doživjela arapsko proljeće, zemlja u kojoj i sada stanovnici Zapadne obale ne podržavaju avanturističku politiku Hamasa, frakcije unutar palestinskog oslobodilačkog pokreta. Izrael ne taji socijalne tenzije, ni on nije posve imun na neoliberalistički model gospodarstva.
U neposrednom susjedstvu Izraela odvija se zamalo dvogodišnji građanski rat, u kojem je klika Bašara el Asada pogubila oko 30 000 svojih građana!! Po čemu su ubijena djeca u Siriji manje vrijedna od djece ubijene, nažalost, u pojasu Gaze??? Zar nije apsurd da pobunjenici u Siriji traže sklonište na izraelskoj strani, na Golanskoj visoravni??? Svojim očima sam vidio video-snimku gdje je snimljen ranjeni Palestinac, kojeg spašavaju „drugovi“ da bi tridesetak sekundi kasnije taj „ ranjeni“ Palestinac bio na nogama, zdrav i čio!! Može se naći na Netu snimka ranjenog djeteta „iz Gaze“ da bi se pomnom analizom snimke utvrdilo da se radi o - ranjenom djetetu iz građanskog rata u Siriji!!!???
Da bi se bolje razumjeli, u ime mojih mrtvih nitko, a ni premijer Benjamin Netanyahu nema pravo ubijati Palestince. Njihovo pravo na život, sveto je kao i pravo na život koje je imala svaka žrtva Holokausta. Ne tvrdim da su svi u izraelskoj vladi cvijeće i golubovi, ne tvrdim da je ovaj oštri odgovor izraelske vojske najmudriji, ne tvrdim da nema nikakve veze s parlamentarni izborima najavljenim u Izraelu za početak iduće godine, ne tvrdim da nekim velesilama i njenim vojno - industrijskim kompleksima nije u interesu novi rat na Bliskom istoku, ali tvrdim da Holokaust 1933 – 1945.nema izravne veze sa aktualnim događajima u pojasu Gaze, tvrdim da je Auschwitz nešto drugo nego Gaza do prije nekoliko tjedana, pa i danas… Možete li zamisliti da logoraši Auschwitza ispaljuju rakete sedamdesetak kilometara uokolo Auschwitza??
Prigovaralo nam se da smo išli kao ovce na klanje u vrijeme Holokausta, da se nismo branili, sada se potomci preživjelih brane, i opet nije dobro.
Uvjeren sam da najmanje polovica građana Izraela prihvaća samostalnu, neovisnu državu Palestinu, uvjeren sam da sanjaju dan kada će palestinski dječak i židovska djevojčica, ili obrnuto, ruku pod ruku ići stazama mira. Ne moraju se ljubiti, ali trebaju se međusobno poštovati svjesni da na malom prostoru ima mjesta za oba naroda. Uvjeren sam, kada bi se odluka o budućnosti prepustila samo mladosti oba naroda, bez miješanja sila sa strane, da bi se našao modus vivendi za palestinski i židovski narod. Već nekoliko puta bili su nadomak miru, trajnom rješenju sada već više od sto godina tinjajućeg i povremeno plamtećeg konflikta, već nekoliko puta uzeta je maslinova grančica u ruke, a onda su se dibuk sile umiješale da bi napravile ratni kaos. Nadam da se taj scenarij neće ponoviti 2012. i da će spirala nasilja biti zaustavljena! Uz stalnu misao: Izrael ima pravo braniti se, jednako kao Hrvatska, kao svaka država na ovom nesigurnom i od duboke krize umornom svijetu.
PS: Vjerojatno neće biti prosvjeda pred iranskom ambasadom u Zagrebu, negdje u svijetu i pred iranskim veleposlanstvima i pred palestinskim biroima u raznim državama Evrope i svijeta, hoće. Ali, zašto šute u Hrvatskoj oni koji podržavaju Izrael, zašto šute židovske organizacije Hrvatske, zašto je malo podrške izraelskom narodu? I zato što je za neke antiizraelizam samo drugo ime za vjekovni antisemitizam, i strah se širi i među Židovima dijaspore. Nas, „djece Holokausta“ s obiteljima u Hrvatskoj tek je oko tisuću, nas rijetkih potomaka preživjelih Holokausta. Mi čitamo i slušamo usplahirene pojedince koji nam kažu ŠTETA ŠTO HITLER NIJE DOVRŠIO POSAO?? Boli to gospođe i gospodo, boli, ali budite uvjereni preživjet ćemo i ovaj val mržnje, objeda i insinuacija…
Jer, mi ništa ne tražimo, osim da se pusti Izrael i Izraelce da rade i žive na tom malom komadiću kugle zemaljske, na dobrobit svoju i dobrobit Palestinaca, arapskog i islamskog svijeta, na dobrobit čovječanstva i djece, od Vukovara preko Sarajeva i Jeruzalema do - Gaze!
(21. 11. 2012.)
Napomena 23. 11. 2012.: U međuvremenu, uz posredovanje SAD i Egipta, postignut je sporazum o prekidu vatre između Izraela i Hamasa. Sporazum se, za sada poštuje, uz manje incidente. U Gazi se slavi pobjeda, Netanyahu se oglasio priopćenjem da je sporazum prihvaćen na pritisak SAD!
Kako se radi o Otvorenom pismu pojedinca (ovdje objavljenom integralno) ono ne izražava stav nijedne židovske organizacije niti bilo koje strane u sukobu, pa ni Izraela. Jučer, 22, studenog 2012. Jutarnji list objavio je ovaj tekst u skraćenoj verziji, kao autorski članak. Paralelno, objavljen je i članak Inoslava Beškera a oba članka obuhvaćena su nadnaslovom "Dva pogleda na eskalaciju krize na Bliskom istoku". U novinarskom žargonu objavljivanje dva teksta na istu temu naziva se "paralelni slalom"! Kako se ovdje radi o subjektivnom pismu, mogući su i subjektivni komentari, no molim da oni budu u granicama kulture dijaloga