Ljubo Ruben Weiss

Kao građani Hrvatske rijetko osjećamo ponos kada je riječ o našim političarima – tako su, nažalost, ozloglašeni kroz proteklu 21 godinu
da je zamalo nemoguće naći osobnost koja bi se izdigla iz prosjeka ili pak odskočila iz stereotipa da su svi oni isti. Bez obzira na poneku kritičku primjedbu ipak dr. Ivo Josipović, gotovo točno nakon dvije godine od inauguracije, pokazuje znakove da prerasta od političara u državnika. Govoreći pred izraelskim Knessetom (parlamentom), ispričavši se zbog počinjenih zločina ustaša, u ime hrvatskog naroda, pokazao je još jednom da mu govore na temu holokausta i hrvatsko – izraelskih odnosa ne mora pisati nitko iz Ureda predsjednika - izgovorene riječi su tekle spontano, ali i promišljeno, odgovorno je pristupio osjetljivim temama i našao mjeru te iskazao pravničku osjetljivost za pravdu (što nije čest slučaj u pravnika koji se drže prije svega zakona) i što držim najvažnijim, pokazao da ima dušu mirotvorca.
OBOSTRANO PRIZNANJE DRŽAVA
Nije često da predsjednika neke strane države u Knessetu slušaju, pored zastupnika, i predsjednik Izraela Shimon Perez, predsjednika vlade Benjamin Netanyahu te predsjednik Knesseta Rueven Rivlin.. Pred svima njima, ispred izraelske bijelo plave zastave s Magen Davidom, ispred zida s izraelskim grbom u kojem se ističe menora, nedvosmisleno se zauzeo i za palestinska prava, posebno pravo na vlastitu državu,poručivši da mira na Bliskom istoku ne može biti bez kompromisa i međusobnog priznanja Izraela i Palestine.
“Palestinci bi trebali priznati državu Izrael, a država Izrael bi trebala priznati palestinsku državu”, naglasio je Josipović.
Josipović je u izraelskom Knesetu molio za oprost za ustaške zločine nad hrvatskim Židovima počinjenim u Drugom svjetskom ratu, ali i pokazao razumijevanje za nepravde vezane za povrat imovine hrvatskim Židovima koji žive izvan Hrvatske, a koji su dosadašnjim zakonom bili isključeni iz nasljeđivanja. Izrazio uvjerenje da bi izmjene zakona o povratu oduzete imovine koje će uskoro uslijediti trebalo uključiti i žrtve holokausta, bilo pojedince ili njihove nasljednike, bilo lokalne zajednice. Za nadati se je da ovo neće ostati deklarativno očitovanje, već da će, mada s velikim zakašnjenjem, hrvatska država naći modus vivendi sa svojim židovskim organizacijama i Židovima, živjeli oni danas u Hrvatskoj, Izraelu, USA ili nekoj drugoj državi.
Ono što je predsjednik Tuđman, neoprezno i nediplomatski učinio spram židovskog naroda i Izraela, posebno knjigom „Bespuća“, po svemu se čini, dr. Ivo Josipović je potisnuo u zaborav jer ove riječi dalje odjekuju nego Tuđmanove teze iz sporne knjige i glupa izjava o sreći da mu žena nije ni Židovka ni Srpkinja: „Stojim ovdje pred parlamentom židovske države, i još važnije, pred djecom Hrvatske i ja se, nedvosmisleno, ispričavam i molim za oproštenje one koji su preživjeli holokaust, Vas i sve žrtve!”,
SIN TITOVA PARTIZANA
Bila je to „prigoda složenog značaja i velike važnosti“ i Josipović je također dobro poentirao riječima: u Drugom svjetskom ratu postojao širok antifašistički pokret otpora u Hrvatskoj, ali je istina da se unutar korpusa hrvatskog naroda pojavio i bio prihvaćen, jedan od najužasnijih zločinačkih nacističko-kolaboracionističkih režima u Evropi, s ponosom naglašavajući da je sin Titova partizana..
“U iskrivljenim umovima ustaša, nearijevci - Srbi, Židovi i Romi, kao i politički protivnici ustaša, morali su biti zbrisani s lica zemlje”, rekao je i dodao da je ustaška brutalnost bila strašna.
Istakao je potrebu neprekidnog suočavanja s neugodnom činjenicom da je bilo pripadnika hrvatskog naroda koji su bili sistemski organizirani u izvršenju groznog zločina protiv čovječnosti u pokušaju da se istrijebe Srbi, Židovi i drugi samo zbog toga što oni jesu ili što zastupaju.
Nažalost, već se pojavljuju anonimni komentatori koji Josipovićev boravak i nastupe u Izraelu ne doživljavaju pozitivnim, a izraelski dnevni list Haaretz objavio je jedan komentar s nekoliko već staromodnih teza, pa i spočitavajući Josipoviću posjet Bleiburgu. Iz perspektive Izraelaca i židovskog svijeta, bilo bi bolje da se taj posjet nije dogodio, no iz perspektive dijela hrvatskog naroda on je logičan. Ima i onih koji tvrde da je Predsjednik govorio ono što slušatelji očekuju čuti i da bi bilo pošteno da tako govori i u Hrvatskoj. On to i radi, nažalost mediji blijedo bilježe takve nastupe: jedan od aktualnih je i predavanje u zadarskoj gimnaziji povodom Međunarodnog dana holokausta, skori posjet Židovskoj općini Zagreb…Moglo bi se prigovoriti upravo nekim medijima ( primjerice„židovska“ TV NOVA) koji su skromno bilježili četverodnevni posjet Predsjednika i ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, posjet koji nije bio diplomatska ekskurzija već je imao i pragmatičan karakter (poziv Izraelcima da investiraju u Hrvatsku, posjet hrvatskoj postrojbi na Golanu).
MIR I SURADNJA
Ukratko, u govoru Josipovića pred Knessetom, i cjelokupnom posjetu koji je velik publicitet dobio i u medijima izvan Izraela i Hrvatske valja gledati daljnje zbližavanje Izraela i Hrvatske, dviju po mnogo čemu sličnih država, i dva partnera koji mogu učiti jedan od drugog. Naravno, bit će još rasprava i pokoje različito viđenje tema iz prošlosti, Izrael je izložen pritiscima i ugrozama, posebno od strane Irana, i imati prijatelja u Hrvatskoj, koja je član NATO saveza i na godinu postaje član Evropske zajednice, interes je Izraela. Mir, ma koliko sada bio krhak, trajni je interes Izraela. Kao što je interes Hrvatske mir na Bliskom i Srednjem istoku i napajanje na „čudu znanja“ i odbacivanje sjena mučne prošlosti vezane za holokaust i njegovu zastrašujuću pozadinu. Polazeći od brige za budućnost Hrvatske te hrvatsko-židovskih odnosa i odnosa Hrvatske i Izraela predsjednik Josipović kazao je: „U tom pogledu prošlost i budućnost trebale bi biti neizbrisivo utkane u našu sadašnjost mudrošću i dobrotom, istinoljubljem, miroljubivošću i pomirbom.“
„Tri krune postoje: kruna Nauka, kruna svećenička i kruna kraljevstva, ali kruna dobra imena sve ih nadvisuje