Ljubo Ruben Weiss

„Ajmo reći!“ postala je poštapalica mnogih koji se obraćaju javnosti, i nije lako objasniti što zapravo govornik želi poručiti s ove dvije riječi! Da li zapravo s njima dobiva na vremenu dok smišlja nastavak svojih veleumnih razmišljanja, čemu poštapalice i inače služe, ili je AJMO REĆI zapravo najava onih tvrdnji u koje nismo posve sigurni, neka odokativna procjena situacije, političkog događaja, neko mantranje koje ne razumije ni sam govornik?
Kako god bilo i kako god se uzimalo, AJMO REĆI, kada već ne znam kraće, nego vezem vezak, što znači Hrvatska u Evropskoj zajednici – znači li to išta ovom ravnodušnom narodu, kojeg, ajmo reći, danas možeš odvesti i u raj, i u pakao, njemu zamalo svejedno? A medijima nije svejedno što ne dolazi Angela Merkel na svečanost u Zagreb… ajmo reći, ovo je sada već prava drama! A što se tek iza brda valja, zna samo On, Stvoritelj…!
ANATOMIUM, UMJESTO ATOMIUMA
Pokušava se u Hrvatskoj stvoriti atmosfera slavlja, a zapravo, ajmo reći, malo je onih kojima je tim povodom do slavlja. I onda, na deja vu način, zabavi nas Milan Bandić, koji u Bruxellesu umjesto ATOMIUM lupne ANATOMIUM, u stilu BUM – TRAS - MAS… I to ti je život - uvede se hrvatski kao još jedan službeni jezik EU, opari se na stotine prevoditelja… i onda on, TUP, s ANATOMIUMOM… Možda je do slavlja Nevenu Mimici, povjereniku za, paz vamo, potrošaće, kao da su u Hrvatskoj potrošači nezaštićena vrsta ljudi koje eto, povjerenik, i to evropski, treba štititi od gramzivih trgovaca, koji, ajmo reći, koriste svaku priliku ne bi li građaninu, koji uglavnom spava narkotičkim snom, izvukli koju kunu ili euro iz džepa. U Hrvatskoj, Mimici kao obavijest, potrošači jedva da postoje, ako se u njih ne ubraja ona masa pauperiziranih potrošača koji obilaze filijale evropskih lanaca marketa, koji, o iracionalnosti, svaki drugi dan nakrcaju nam poštanske sandučiće hrpama reklama, koje većina ljudi odmah baci u koš jer odavno zna gdje je što najjeftinije. Kada bi kineski dućani u Hrvatskoj držali i živežne namirnice, zapravo kao potrošači ne bi trebali ni Billu, Kaufland, DM, Plodine, Todorićev Konzum i bog te pitaj kako se sve ne zovu ti marketi kojih je kao gljiva poslije kiše, onoga što bi moj pokojni otac nazvao „maminovac“. Dakle, raji se nude prospekti raznoraznih proizvoda, a 90 % kupaca kupuju uvijek istih 90 % roba namirnica – i iz takve zemlje dolazi povjerenik za zaštitu potrošača i k tome kuka kako neće stići potrošiti 20 000 eura koje će mjesečno dobivati za veleumnu zaštitu potrošača u većini drugih članica EU, mada ni tamo potrošačima ne cvjetaju ruže. Ne zna kako će ih potrošiti, neće stići?? Pa, ajmo reć, neka ľ podijeli hrvatskoj, bosanskoj i inoj sirotinji koja zna kako će ih potrošiti i koja ima blagog vremena, u velikom broju nezaposlena, hodati po marketima ili gledati nakrcane izloge trgovina, ali istovremeno zagledati nesretni minus na kontima.
EU – ZEMLJA DEMBELIJA
I tako, čekaju nas silne milijarde u EU, pošalješ ispunjeni formular i novci ti stižu kao iz središnje hrvatske blagajne, u ove 22 godine.. Ali, avaj, samo nekima… A izgleda, da će i tako „nekima“ stizati i iduće 22 godine, ako se EU održi… Jer, i za BINGO, LOTO, KASINO.., da bi se “povukla“ određena sredstva treba i NEŠTO ULOŽITI, kada je riječ o EU projektima najčešće između 10 i 20 % vlastitog ulaganja, EU ne daje menadžerske kredite, niti sipa novac kao u vreću bez dna. I ako nismo iskoristili ni 2/3 sredstava iz predpristupnih fondova tko može jamčiti da ćemo od 1. srpnja 2013. biti uspješniji, tim više što će velik dio ljudi sa stručnima znanjima i znanjima stranih jezika napustiti Hrvatsku, pa se ni formulari neće znati ispuniti kako treba, da ne govorimo kada se ne opravdavaju dospjela sredstava, da će pipa biti brzo zatvorena za sve…I bajke o EU kao zemlji dembeliji rasprsnut će se kao baloni kada naiđu na hridi, počet će priča koja je već sada krenula kao pseudoalibi: nemojmo očekivati prve dvije godine ništa, treba 5-6 godina da bi dostigli optimum povlačenja financijskih sredstava… A koliko hrvatska pseudoelita misli na nezaposlene svjedoči i to da su ih uputili u druge zemlje - vijesti o mogućnostima zapošljavanja naših građana, pojedinih struka… prve su vijesti novina i portala, a uz to deset puta više se razglaba o mogućim uhidbenim zahtjevima, nego o Šantićevoj OSTAJTE OVDJE, ili o pripremljenosti projektima za sudjelovanje u natječajima… Dakle, vrlo, vrlo su rijetki projekti gdje se sredstva odobravaju bez našega udjela, kao i to da se odgovori što je u 10 godina pregovora učinjeno da se mora čekati još pet-šest da bi se postigao optimum … A tek, kada se raspakira ona debela knjižurina sporazuma pa kada se vidi što je sve ispregovarano i koje su obaveze preuzete – od vraćanja srušenih antifašističkih spomenika na stara mjesta uz participiranje lokalnih vlasti, i vraćanja židovske imovine itd. (naravno, da to treba učiniti, zapravo već je odavno trebalo), do raznih kvota proizvodnje, shvatit ćemo kako EU nije zemlja dembelija već samo još jedna u nizu utopija… Podsjećaju, dalje, neki da nema nikakva udruživanja sa Srbijom i sličnim „vječnim neprijateljima“:
"Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom….“pisalo se kada se u Hrvatskoj raskidalo sa SFRJ.
Nakon 22 godine ipak je jasno:
Niti pune hrvatske lisnice u hrvatskom džepu, niti hrvatske puške na hrvatskom ramenu...!
Od 1. srpnja 2013.postajemo kolonijica bogatih evropskih država i evropskih bogatuna, Hrvatska će imati manju samostalnost i ograničeni suverenitet daleko više nego u doba vladavine Beograda... Već sada nas Strasbourg i Bruxelles tretiraju kod pojedinih pitanja kao maloljetnike (maloumnike?), i u Saboru se ne može donijeti zamalo nijedna odluka, a da prethodno se ne ode po mišljenje eurokrata. Moramo u EU, nemamo drugog izbora, ali ulazimo u EU na lošem glasu, kao kradljiva i lažljiva država, ekonomski slaba, upropaštena u odnosu na 1991., i politički nestabilna.
Hrvatska pseudoelita se namirila, za dva-tri naraštaja, vjerojatno je i nekom od čitatelja ove kolumne pala žlica u med, kada ne vidi kontejneraše i narodne kuhinje, i da ljudi umiru pred zatvorenim vratima Hitne pomoći...
BILI U MRAKU, U MRAK SE VRAĆAMO?
Ako se EU ne raspadne, na kraju balade bit ćemo u istoj državi sa Slovenijom, Srbijom, BiH, Crnom Gorom, Makedonijom...prodane privatne imovine na Jadranu, zajahani potpuno od stranog kapitala i u dužničkom ropstvu! Badava deklaracije u Saboru, otići će nam iz ovakve Hrvatske svatko tko zna i vrijedi, krug će se zatvoriti na hrvatsku štetu, zapravo štetu svih državica nastalih na ruševinama ex-Jugoslavije. Gdje si bi, što si radio?? Bio si u mraku(?), u mrak si se vratio, 17 godina otklanjamo posljedice rata, i posljedice raspada jedne države, e da bi se ta ista država našla, ulazeći jedna po jedna državica u EU, pod skutom – Bruxellesa i Strasbourga??? I još razminiravamo teritorij otprilike površine Međimurske županije… Usput, još neka pitanja: Slovenija u EU već nekoliko godina, a stanje jednako ako ne i gore nego u Hrvatskoj, Islanđani i službeno odustali od EU… jer samo četvrtina Islanđana je za EU! Ili imaju vjerodostojne informacije o EU, ili…?
BALKANCI POD KARANTENOM?
Trebalo je otvoreno reći: svi ste vi Balkanci pod karantenom zbog rata, sve ćemo vas i primiti odjednom jer ćete sada i dalje zagorčavati jedni drugima život: kao ranije Slovenija Hrvatskoj, sada će Hrvatska Bosni i Hercegovini i Srbiji….
Ajmo reći, izgleda da je ovom narodu i građanima suđeno da budu u narkotičnom snu i - guske u magli!
Kako nas je samo hrvatska pseudoelita jeftino prodala, užaaaas!! I mijese nas lakše nego što se tijesto mijesi!
Ajmo reći, primjer za kraj:
Mi smo konkurentni, pred nama je tržište od 550 000 milijuna potrošača, samo jedno zaboravljamo – osim meda i proizvoda od meda, osim ljekovitog bilja, maraske, osim debla iz hrastovih šuma, i dva mjeseca mora i sunca, što?? Koji su to hrvatski brendovi?? Teran, ne može, kobasice, ne može, postoje kranjske, šećer ne, prednost ima šećer iz trske…
Lijepe žene, lijepe muškarce??? Čipke, ojkanje, nacionalne parkove, lom zlato i lom srebro koje je već eksportirano, zastupnice antiievropski orijentirane, bisere poput Šukera, Modrića, kravate, šestinske kišobrane, kulene, jelene…???
Zločince i zločine?
Ajmo reći, svašta i ništa!

(objavljeno na www.tacno.net, 26.06.2013.)