Ljubo Ruben Weiss

Napomena: Ovaj dnevnik nije za one koji su loše volje, koji su zasićeni lošim vijestima!
Neki su čuli, neki nisu za Šandora Kepira, mađarskog povratnika devedesetih koji je osumnjičen da je sudjelovao u Novosadskoj raciji 1942 godine. Evo ukratko, njegove biografije:
Rođen je u veljači 1914. u Mađarskoj i kao policajac - žandar radio je u mađarskoj policiji od 1932. do 1944. Nije bio običan žandar već zapovjednik žandarmerije u Mađarskoj i okupiranoj Bačkoj u vrijeme IIWW. U rujnu 2006. Efraim Zuroff, jedan od dužnosnika centra Simon Wiesenthal u Jeruzalemu kopirao je presudu iz 1942. koja govori da su Képíró i četrnaest drugih pripadnika mađarske vojske odgovorni za Novosadsku raciju, koja je u povijest IIWW ušla kao jedan od najkrvavijih događaja po broju žrtava i brutalnosti koja ju je karakterizirala. Osuđen je na deset godina zatvora, ali je kasnije utvrđeno da je takva, neosnovana, presuda imala za cilj da se njome krivica vojnog vrha prebaci na niže postavljene. Stoga je 1944. od Hortijeve Mađarske oslobođen krivice, proglašen neosuđivanim i vraćen mu je čin.

BIJEG U ARGENTINU PUTEVIMA RATNIH ZLOČINACABoreći se protiv sovjetske Crvene armije, 1944. se povlači u Austriju, a zatim odlazi u Argentinu nakon rata, kao i mnogi ratni zločinci… U mađarskim arhivima ne postoji izvorna presuda o tome da ga je, kako neki tvrde, godine 1946., režim u Mađarskoj u odsustvu osudio na četrnaest godina zatvora. Képíró se 1996. vratio u Budimpeštu pošto su mu mađarski diplomati obećali da će u zemlji imati mira. Po povratku dobio je i mađarsku mirovinu… Sve do 2006. nije bio opažen, ali ga tada netko prijavio Centru Wiesenthal, koji je za otkrivanje svakog ratnog zločinca, navodno, obećao po 10.000 eura.

Na optužbe Centra Wiesenthal, Képíró je odgovorio da je bio niži časnik koji je sudjelovao u okupljanju civila, no da nije sudjelovao u njihovom pogubljivanju koje je počinila vojska. Képíró je također rekao da je odbio naredbe koje su mu govorile da uradi bilo što nezakonito. "Bio sam jedini koji je tražio pisanu zapovijed. Bio sam protiv pokolja. Dokažite da sam ratni zločinac!" Tvrdio je da je izvršavao samo naređenja, da nije upotrijebio svoju pušku, da nije ni znao za raciju! Čak je tvrdio da je u Novom Sadu svojim nastupom spasio nekog vlasnika hotela sa obitelji, koje su vojnici htjeli strijeljati. Presuda iz 1944. kojom raspolaže Centar Wiesenthal govori da je Képíró, unatoč tome što je tražio pisanu zapovijed koja nije dana, sudjelovao u pokolju. Direktor Centra Wiesenthal Efraim Zurrof drži kako je Kepiro, „ moralno čudovište. Sve o čemu brine, je zaštita samoga sebe."
Tužitelji iz mađarske vojske pojasnili su kako stara presuda više ne vrijedi, te da je potrebno ispočetka otvoriti cijelo pitanje, što može trajati godinama. U rujnu 2009. ispitivan je od strane mađarske policije no, zbog manjka dokaza, optužbe protiv Képíra su odbačene. Čitanje presude odvijalo se u ponedjeljak i utorak (18. i 19. srpnja 2011.) jer osumnjičeni nije bio u stanju koncentrirano saslušati presudu budući da je dopremljen u sudnicu iz bolnice. Istina, sam pogled na osumnjičenog pri čitanju presude izaziva nelagodu jer se radi o očito starom čovjeku. Šandora Kepira su pridržavali u mađarskoj sudnici, dovezen je u invalidskim kolicima, okružen s dvije medicinske sestre.
Képírovo izručenje tražila je i Republika Srbija zbog Novosadske racije.

KEPIRO OSLOBOĐEN OPTUŽBI, DA LI JE I NEVIN?Képíró je potom optužio Efraima Zuroffa za klevetu i inicirao sudski proces na sudu u Budimpešti. Njegov slučaj je otvoren u listopadu 2010. , Zuroff je oslobođen optužbi,…a sada je Kepiro i oslobođen optužbi.
Presuda je u Mađarskoj u neonacističkim krugovima, ali i u dijelu „oficijelnog“ tiska primljena s odobravanjem, a bilo je i primjera likovanja (pljesak u sudnici nakon izricanja presude!). Neki tvrde da oslobađajuća presuda nije dovoljno oslobađajuća! Treba li se tome čuditi ako se zna da u mađarskom parlamentu djeluje jedna izrazito desničarska, antiromska i antisemitska stranka (JOBBIK!)?
Riječ je o oslobađanju, po dostupnim informacijama, posljednjeg živog naciste, čija je odgovornost velika, posebno za najbliže 2000 Srba, Židova, Roma. Za njihove obitelji, među kojima je bilo i Slovaka, Čeha, Rusa, ali i Hrvata, za najmilije i najbliže žrtvama kao i potomaka slučajno preživjelih, ovaj pravno-politički slučaj u Mađarskoj, izazvao je pravu buru negodovanja. Aleksandar Veljić, predsjednik Društva za očuvanje sjećanja na holokaust upozorava me da se može rabiti podatak o oko 4000 žrtava Novosadske racije jer se i u socijalističko vrijeme i poslije, broj žrtava namjerno umanjivao. U nedjelju navečer, 24. srpnja 2011. organizirana su dva protestna skupa – jedan u Novom Sadu, drugi u Begradu, s nekoliko stotina okupljenih prosvjednika. U pripremu se uključio veći broj udruženja i pojedinaca, najviše Društvo za očuvanje sjećanja na holokaust (Aleksandar Veljić, autor knjige Istina o Novosadskoj raciji), Institut za hebrejski jezik i književnost (dr. Željko Stanojević), Borba za istinu:Racija 1942., i drugi (Avram Izrael, Graciela Danon...), na svom Facebook - profilu prosvjedima se pridružio i Efraim Zuroff, grupe mladih u Kragujevcu oblijepile su grad plakatima sa fotografijom Kepira i porukom „Kriv je!“, o prosvjednim skupovima izvjestio je i ugledni „Jerusalem Post“ te mnogi drugi mediji.
Sumnja, a bez čvrstih dokaza nije bila dovoljna da sud odluči protiv optuženog. Šandor Kepiro ima 97 godina, nije bilo pouzdanih svjedoka, kao da na stotine Kepirovih vršnjaka trebaju doživjeti 97 godina? Mađarski sud ovo oslobađanje morat će objasniti porodicama onih najmanje 1.200 ljudi za čiju je smrt Šandor Kepiro, kao komandant žandarmerijske jedinice, optužen tokom racije u Novom Sadu siječnja 1942. godine. Nisam od onih koji misli da se pravda, presude mogu donositi na trgovima i ulicama, čak i pogled na Kepira u sudnici, gdje jedva drži oči otvorene, može izazvati sažaljenje. No, ostaju brojna pitanja...

Kako objasniti da Kepiro, koji je doživio duboku starost od 97 godina, treći put izbjegava odgovornost za svoja nedjela kojima je ljudima nanio nepopravljivo zlo? Ako je već zbog „opravdane sumnje“ nevin, zašto je osuđen na dvije kazne zatvora - od deset i četrnaest godina - zbog tih istih zločina? Ako je nevin, zašto je bježao u Austriju, a poslije i u Argentinu?

ZAŠTO SI BJEŽAO, ŠANDORE KEPIRO?„Zašto si bježao, Šandore Kepiro?“ - ozbiljno je pitanje na koje nismo dobili odgovor.
Odgovora jednostavno nema. Najavljena je samo žalba. Možda se nešto promjeni, možda će i biti na kraju, osuđen. No, da li je to prava satisfakcija za spomenute obitelji? Jedan komad papira, jedan sudski pravorijek, neće vratiti njihove najmilije. A šta to znači za Šandora Kepira, što to znači za one koji su izručeni Haagu, poput Ratka Mladića i Gorana Hadžića, za one hrvatske generale koji su se žalili na haške presude? I Karadžić. Mladić i Hadžić... ispraćeni su u Haag uz komentar „Pravda je spora, ali dostižna!“ Ratni zločini ne zastarijevaju, međutim uvijek se pitamo kada netko dolazi pred lice pravde s velikim zakašnjenjem, da li je to pravedno? Jer, i Karađić, i Mladić, i Hadžić, bez obzira na skrivanje, poživjeli su lijepe godinice na slobodi. Neki od njih su sada i bolesni, neki ostarjeli do neprepoznatljivosti. Pitanje je da li je Kepiro uopće čuo za njega „dobru vijest“.
No, da li je to dobra vijest za sve koji očekuju pravdu (ne osvetu!), koji misle da oprosta ratnim zločincima nema i ne smije biti? Da li su ih počinili naređujući bombardiranje opkoljenog Sarajeva, masakr u Srebrenici, zločinstva u Slavoniji i Vukovaru, davno u Novom Sadu, kada su žrtve završavale u hladnom Dunavu, u osnovi, trebalo bi biti svejedno. Sudi se, naime, ne samo počiniteljima zločina, sudi se i onim ideologijama koje su uzrokovale brojne i nevine žrtve, poručuje se da se zločini nikako ne isplate, poručuje se „vojničinama“ da civili – djeca, žene, starci imaju poseban status u ratu. Jer, ukoliko se to ne bi poštovalo svaki rat bi bio bestidna klaonica i nikome se ne bi polagao račun za nevino stradale.

PRIČA O ŽIDOVSKIM PSIMA KOJI SU SLIJEDILI KOLONE DEPORTIRANIHAleksandar Tišma napisao je, pored ostalih romana, „Knjigu o Blamu“, „Upotreba čoveka“, „Kapo“ i druge, inspirirajući se logorima, progonima te osobito, Novosadskom racijom. Jedan mali ledeni grad niknuo je ispod debelog dunavskog leda, grad u koji se dospijevalo kroz rupe u ledu, naravno, mrtav. U jednoj od spomenutih knjiga Tišma opisuje kako su skupljanje žrtava, deportacije u logore, doživjeli – židovski psi!? „To je bila mučna nepredviđenost i za Jevreje koji su, izlazeći na zahod ili po vodu, morali gotovo da se kriju, strepeći da ne budu od svojih pasa prepoznati, njihovim znacima ljubavi i pokušajima približavanja primorani na ponovno kidanje sa svetom od koga su se s bolom otkinuli, i za stražare, kojima su se psi motali oko nogu vrebajući trenutak nepažnje da šmugnu u nedozvoljeno“!
Zato, pored ostalih, i pitanje Šandoru Kepiru: „Da li si Šandore znao židovske pse, ako već nisi Židove, zašto si, Šandore, poslije Racije, bježao, zamalo preostali dio života?“
Da li ste Karadžiću, Mladiću, Hadžiću... primjećivali ljude oko sebe, ili samo ratne ciljeve??
Za kraj, što sa sigurnošću mogu napisati, nakon što su svih 161 osumnjičenih privedeni Haškom sudu, nakon što se Šandor Kepiro i u 97 godini suočio s istražiteljima i sudom,i za kojeg nije vrijedilo „pravda je spora, ali dostižna“, da je pravedno da ratni zločini ne zastarijevaju

„Ovo nije najava raspleta, ovo je najava kaosa!“ prva mi je misao prostrujala glavom na objavu datuma parlamentarnih izbora, izrečenu nonšalantno od premijerke Jadranke Kosor (petak, 15. srpnja 2011.) Ali, osim tog iritirajućeg i problematičnog datuma, nastup čelnika stranaka Kukuriku koalicije, pretenciozno nazvanim Savez za promjene, otvara također brojna pitanja. Sve u svemu, dojma sam da se circus croaticus nastavlja oštrim tempom i opet, s nesagledivim posljedicama.
Prije svega, datumom parlamentarnih izbora upravo se nije poštovalo upozorenje da ovi izbori i referendum za ili protiv EU trebaju biti značajno vremenski odvojeni. Ako se pođe od pretpostavke da će pretpristupni ugovor s EU biti potpisan tokom studenog, nema šanse da se referendum o pristupanju EU održi do 4. prosinca 2011. Dakle, datum izbora morat će se pomicati, a to znači dodatne rasprave na relaciji premijerka – predsjednik RH – Sabor, uz konzultacije s EU, i vjerojatno pomicanje na početak 2012. I sve to, kaže premijerka, zato što vode računa od državnim interesima!
I umjesto da oporba glasno i jasno kaže da ne pristaje na taj termin parlamentranih izbora, oni zabavljeni listama i podjelom mandata i dužnosti kažu da kada god izbori bili, oni će pobijediti. I hoće, odnos dvaju blokova – lijevog i desnog - je danas 36 % – 20 % i ako pretpostavimo da će uvjetno neopredijeljeni, njih 44 %, podijeliti to na četvrtine, ishod izbora mogao bi biti lijevi blok 47, desni blok 31 %, ostatak od 22 % podijelile bi stranke centra, manjinci i nezavisne liste.
SAVEZ ZA PROMJENE – SAVEZ ZA FARBANJE?Sve bi to još bilo podnošljivo – da znamo već sada bar naznake politike koju Savez za promjene ima nakanu provoditi. Međutim, osim nekoliko demagoških fraza danas nismo čuli ništa od programskih odrednica Saveza za promjene – kome će uzeti, kome će dati, i najvažnije, kako zamišljaju ekonomske mjere za izlazak iz duboke ekonomsko-političke krize u koju se Hrvatska, doslovno, zaglibila. Istovremeno znamo za podjelu izbornih jedinica, postotke mandata na koje se računa, nositelje izbornih lista: svugdje MIlanović, osim izborne jedinice 3 gdje bi listu nosio nitko drugi do – Radimir Čačić! Onaj koji je na Markovu trgu izjavio da nije lak zadatak pred njima, ali da je moguće nadići i evropske standarde!!! Čime, kojim mjerama, kojim novcima, kojim projektima – ništa, baš ništa! I najvažnije – s kojim timovima stručnih ljudi?
Navodno, HNS računa na mjesto potpredsjednika vlade (Čačić osobno), ministarstvo vanjskih poslova (dr. Vesna Pusić, mislim logično), no očekuju i mjesto ministra za gospodarstvo, čime bi zapravo jedna mala stranka „pokrila“ ključne resore odnosno dužnosti. Uz ministarstvo unutrašnjih poslova, obrane i financija, najvažnije resore!
Ne mislim da je ovo važnije od programskih odrednica nove vlade, koje nismo čuli, ali zamislimo drugi, mogući scenariji koji se nije dogodio, i male su šanse da se dogodi:
Zoran Milanović Čačiću: „Čast tebi i tvojoj stranci, ali moj je uvjet da idemo dalje slijedeći: „Kako te čeka sudski spor u Mađarskoj, kako si neumjeren u zahtjevima, kako te prate i druge, razne kontroverze, onda te molim da zamrzneš dužnost predsjednika stranke, ne sudjeluješ u izbornoj kampanji dok se ne riješi sudski spor u Mađarskoj, a o mjestima u vladi razgovarat ćemo kada se spor u Mađarskoj završi…Ako budeš oslobođen, onda si dobro došao! Listu u izbornoj jedinici 3 neka vodi netko drugi!“
Pazite, ovo ne piše zadrti član HDZ-a, ovo piše slobodnomisleći bloger, blago lijeve orijentacije, dosljedni kritičar HDZ-a pa i premijerke Jadranke Kosor.
Jer, tolerirajući sadašnju situaciju teoretski (pa i praktički) moguće je da se Radimir Čačić pojavi pred sudom u Mađarskoj kao – potpredsjednik vlade!??! Može li to koristiti vladi Milanovića, SDP-u, HNS-u, Hrvatskoj? Nije li ovaj uporni politički angažman Čačića na liniji upornog izbjegavanja stvarnosti – Jadranke Kosor!??
KOJI „NOVI, DRUGI LJUDI“!??Koji to „novi, drugi ljudi“ dolaze na čelo Hrvatske?? Novi, drugi ljudi koje zaziva zamislite tko – danas na Markovu trgu – Radimir Čačić!! Pogledao sam prijedloge za kandidate za Sabor RH i najmanje koga vidim su – novi, drugi ljudi! Istina, prijedlozi su preliminarni, ali tu se promjene svode na nekoliko slova iz riječi „promjene“. Uzmite si po vašem kriteriju koliko će te promjene biti sveobuhvatne i energične? Neće li to biti nastavak traljave oporbene politike? Koliko je novi Milanović, koliko Jakovčić, koliko Hrelja…? Svi oni već viđeni, poznati.. Jedino je nepoznato koliko su umiješani u Hypo aferu, Podravka aferu, INA aferu, Coning afere i aferice…??
Zašto se uzbuđivati? Za koji dan stići će „urar“ Sanader iz Austrije ( a mogao je biti zaustavljen, da se htjelo??!), aferu s Kruljcem i Paravinjom pomalo ćemo zaboraviti, smrt Đure Brodarca još će koji dan uznemiravati duhove, izgorjet će nam četvrtina Brača - imat ćemo neku vrstu Kornata, u međuvremenu ćemo škicati ljepotice sa Zrća, javiti se rodbini na Jadranu koje dugo nismo čuli, premijerka Kosor tiho će, s Martinom Dalić, izvući još 750 milijuna eura u obliku državnih obveznica da udobrovolji birače pred izbore, umirovljenici će, pored svega, škrgutati zubima gledajući koliko su mirovine zaostale u odnosu na prosjek plaća, studenti će otpisati Fuchsove prijedloge zakona, buknut će neko novo međunarodno žarište ili neka svjetska afera tipa Strauss – Kahn…
BARIKADE ILI ZRĆE?U svem tom galimantijašu političkih igri, nadigravanju taština, japajakanju, pukom strančarenju, "borbi" protiv korupcije, znam što ne bih bio ni uz sva blaga ovog svijeta - predsjednik Ivo Josipović! U vili Weiss održavao bih permanentno zasjedanje VONS-a, na njegovu mjestu išamarao bih neke političare i političarke, pozvao bih narod na korištenje svih legalnih sredstva vanparlamentarne borbe, Dragu Hedla bih imenovao ravnateljem HRT-a, za zamjenika njegova Acu Stankovića, Inoslava Beškera bih predložio za ministra kulture... Da me razapnete, ne znam koga bih favorizirao za ministra obrane, i za ministra unutrašnjih poslova...?? Što mislite o Manoliću - Manoliju, "nov čovjek"? Uh, još je tu otvoreno mjesto veleposlanika u SAD..??? Ma, Nevena Rendeli, "lijepo i slatko moje koja braniš turizma boje" ili Žarko Puhovski, kolega s faksa, jedino mu njemački ide bolje nego engleski? I Slobodan Lang i Slaven Letica, bili bi dobri veleposlanici - novi, novcati ljudi! (ovo s kadrovskim promjenama nije sve šala!!)
I sad se uzbuđivati oko ovih i drugih pitanja, i to ljeti, kad Zrće zrije i brije, zbog nekog 4. prosinca 2011?? Pa, bolje i taj datum nego 13. ožujka 2012., kaj ne? Svi, samo ne Jadranka Kosor i HDZ… Možda i izlaz birača na parlamentarne izbore bude i najmanji u povijesti neovisne i samostalne Hrvatske, ali to bi bilo nepotrebno zanovijetanje. Mi možemo i iznad evropskih standarda, kaj ne?
Znam samo jedno, da sam mlad, da sam svjestan koliko su me neki stari zadužili, da nemam posla kao što 35 % mladih od ukupno nezaposlenih nema, bio bih na barikadama. Ovako, minimum što mogu učiniti je konstatirati:
Circus croaticus vozi nezaustavljivo dalje. Od danas opet u vašem gradu..!

(već objavljeno ovih dana mjeseca srpnja 2011. prvo na www.virovitica.net, potom na www.pollitika.com) |

U hrvatskoj banana Republici, hajdučkoj zemlji sve je moguće, samo nažalost, nikako da se profilira Treći put, ni zagrebački, ni hrvatski. Jedan koji pretendira zauzeti ga je Željko Kerum, splitski gradonačelnik, koji misleći da je Marjan njegovo leno, na početku ljeta priredio nam je silnu zabavu. I ne bi trebalo imati ništa protiv te zabave, tim više što bi mu od ideje do realizacije kipa Isusa, većeg od onog u Riju treba najmanje pet godina. A za pet godina, jedva da će se itko sjećati da je Splitom nekoliko godina poput kabadahije vladao - Željko Kerum, tipičan populist, čovjek koji je sebi umislio da je cijeli Split, zapravo, njegova butiga, čovjek veći patriota od stvarnih patriota, veći kršćanin od samoga Pape, bolji trgovac od samoga Warrena Buffeta, veći Vlaj od Vlajinke Severine Vučković...(usput,ne bi vjerovali, obožavam Severinu!). Ono što je sasvim sigurno je da je „ovi čovik" papak koji se iz zaleđa Splita zaletio do Banovine, uvjeren u svoju misionarsku ulogu, u preporoditeljsku ulogu kojom će učiniti Split većim, nego što on uistinu jest, tog čudesnog grada koji je izgubio svoju čudesnost onog dana kada ga je zajahao Kerum, zajedno sa svojom „famigliom", od sestre, nekada ljubavnice a sada žene,... do nećaka, prijatelja i „prijatelja".

ŠTO JE "KERUMOVŠTINA"? Da li je „kerumovština" ideologija, svjetonazor, politička doktrina ili amalgam svega toga plus vlajinski genij koji sve može savladati, sve atletske discipline, osim - brzog hodanja. Naime, brzo hodanje je presporo za vlajinske apetite, Kerum kao negativni izdanak tog apetita puca do - neba.. I ako ga on ne može dohvatiti, dohvatit će ga - kip Isusa, dižući ruke u nebo i vapijući: „Oprosti mu, ne zna što radi..a i vi Splićani, kako mu to dozvoljavate?"

Kerum kaže da će iz svojih novaca platiti izradu i postavljanje zamalo 40-metarskog Isusa, vjerojatno izrađenog od bračkog kamena. Kerum i njegov novac? Ma, dajteeeeee! Pa nisu to vremena dopreme humanitarne pomoći da je, kao onomad, preproda, nisu to ni vremena Splita sa jakim škverom, Jugoplastikom, Dalmacijavinom, tankerima, bojnim brodovima, Meštrovićevom Galerijom, Dioklecijanovom palačom, jednim od najjačih Yu festivala, Hajdukom, splitskim missicama...Ovaj „svitski grad" upravo zahvaljujući Kerumu, spao je na najniže grane u svojoj dugoj povijesti, postao je žrtva stila vladanja temeljenom na makjavelizmu najgore vrste, Split je ostao bez starih Splićana, patricija i njihovih potomaka, koji su se rasuli Zagrebom, Parizom, Bečom, Londonom, New Yorkom... Split, jedan od jugo-gradova, postao je drugi hrvatski grad, ali samo po broju stanovnika.

Naime, koliko znam o Splitu, krasila ga je kakva-takva mediteranska otvorenost, luka mu nije dozvoljavala zatvaranje, jednostavno, od mode do standarda, sve je to manje - više uspijevalo u Splitu..Da, i Feral-Tribune, nezaobilazan, markantan tjednik...Ako i nije sve uspijevalo, putovi su vodili do Zagreba, koji nije mogao bez zvijezda porijeklom iz Splita i okoline - od Igora Mandića do Mani Gotovac... Do rata, i neovisnosti Hrvatske, kada je Split počeo strugati po dnu razvoja, kada su ga još masovnije napuštali mladi, pametni i lijepi, a stigli oni koji tu dušu Splita nisu znali zamijeniti - nisu znali, htjeli, mogli, vrag bi ga znao?

Kada Želja Keruma slušate kako pametuje, pomislite da je u najmanju ruku doktor znanosti. A tko je zapravo Željko Kerum?

On je hrvatski poduzetnik poznat po tome što je na lokalnim izborima 2009. godine kao nezavisni kandidat postao prvi neposredno izabrani gradonačelnik Splita u novijoj povijesti.

Željko Kerum je godine 1978. završio Tehničku srednju školu u Splitu. Nakon toga se zaposlio u građevinskom poduzeću Melioracija te je godinu dana kao vozač bagera radio u Iraku. Mora da je i tamo naučio kako su organizirane i kako djeluju orijentalne despocije???

Godine 1989. je osnovao privatno poduzeće, te godine 1990. otvorio trgovačku radnju. Godine 1996. je otvorio prvi veliki supermarket u Splitu pod nazivom „Kerum". Godine 2003. je kupio Diokom odnosno bivšu Jugoplastiku te srušio tvornicu kako bi na istoj lokaciji otvorio 2007. veliki trgovački centar pod nazivom Joker. I kao i mnogi sitni i krupni tajkuni u Hrvatskoj, kada mu je postalo pretijesno, počeo se baviti politikom. Godine 2009. kandidirao za gradonačelnika kao nezavisni kandidat. U prvom krugu održanom 17. svibnja 2009. osvojio je 40,21 % glasova, dok je njegova nezavisna lista osvojila najveći postotak na izborima za Gradsko vijeće Splita. U drugom krugu je sa 58,42 % glasova pobijedio Ranka Ostojića, kandidata SDP-a te tako postao gradonačelnik.

25. rujna 2009. Željko Kerum je osnovao Hrvatsku građansku stranku i s velikim ambicijama ulazi u izbore za Sabor RH 2011.

Uglavnom, slijedom „kerumovštine" Split je počeo obilovati planovima, lijepim, demagoškim riječima, nekim dobročinstvom koje se nikada nije potvrdilo u životu, nekom kulturom koja nije bila mediteranska i evropska, nekim sportom koji nije bio visokog dometa. Da nije Blanke Vlašić, i „Splita" u usponu, za Split bi se, u sportskom smislu, jedva čulo...

OBILJEŽJA „KERUMOVŠTINE? Jer, „kerumovština" znači prije svega EGOIZAM, egoizam gradonačelnika s nekom Građanskom strankom iza sebe, koja je sve, samo ne građanska. Jer, dok su se HDZ i SDP svađali i svađuckali, uskočio je Kerumov klan, fenomenalno vezan nepotizmom, koji je zapravo paradigma za provincijalno vladanje hrvatskim gradovima, puko strančarenje i blefiranje gdje se „boss" ponaša pravo pokeraški - nemam ni par, a pokazujem se kao da imam poker asova! Dakle, u splitskoj kasi sada nema ni pravih nekoliko milijuna kuna, a Kerum bi gradio Isusa koji bi mogao koštati kao svetog petra kajgana??! I ni manje ni više, nego na vrhu opjevanog Marjana -ekološki zaštićene šume, i sve mi to izgleda kao osveta što je zaustavljena gradnja one Fanine birtije u podnožju Marjana...Taj egoizam u stanju je zamaskirati projekt uređenja većeg dijela gradske obale, kao opći interes, a zapravo se radi o uređenju obale za potrebe klana Kerum.

Druga oznaka „Kerumovštine" je sprega „familije" s poslušnicima i dobar raspored po institucijama grada - od teatra do Ajduka... na mjesta mogu samo provjereni Kerumovi kadrovi. Ako vas to malo podsjeća na Siciliju, tko vam je kriv.. Naime, niste bili dugo na Siciliji pa da vidite kako se tamo ipak koliko-toliko stalo na rep „familijama"...

Treća karakteristika je lažno domoljublje, lažan kršćanski moral i lažni napredak u smislu osobnog i gradskog standarda. Kerum, zapravo, nema izravne veze s Domovinskim ratom, osim na onaj već ozloglašeni način. I što više spominje branitelje i Domovinski rat, zapravo bliži je demagogiji i paljenju splitskog proletarijata s lumpenproletarijatom...Užasavaju me slike s gay-pridea gdje su najveći bukači - krezubi...I brine me naši TV reporteri koji kao da se takmiče tko će više krezubih sugovornika dovesti pred TV kamere...E, to već nije samo splitski, već hrvatski fenomen!

Osim bolnice, ne znam zapravo, što se u Splitu izgradilo u zadnjih 20 godina?? Pomognite mi nabrajanjem!

ŠTO ĆE OSTATI ZA KOJU GODINU OD KERUMOVA IMPERIJA? Kršćanska tolerancija najbolje se iskazala na način svjetine, režući na minorne grupe seksualnih manjina, režanjem koje graniči s fanatičnom netolerancijom. A ta tolerancija koja bi trebala biti ideja vodilja Kerumu, tek je poštapalica kada se podcjenjivački, populistički i agresivno govori o političkim suparnicima, ali i građanima. Zapravo, Kerum mi se čini jednim od najvećih mrzitelja upravo građana, i građanskog načina življenja, jer njemu je sve važno, samo ne - obitelj... Čak sumnjam u dugotrajnost ove sadašnje njegove obiteljske zajednice, kao i u dugotrajnost njegova poslovnog imperija, koji, kada bi ga marni inspektori dobro prekontrolirali, pokazao bi se trgovačkim lancem na staklenim nogama, kao i njegova, Kerumova jahta koja je, zamislite, sredstvo rada! A čini se, kako se dohvatilo najvećeg akcionara Ajduka, Rimca, u akciji privođenja pravdi generala Mladena Kruljca, da sve i nije tako ružičasto u „imperiju", kako izgleda. Živi bili, pa vidjeli što će za koju godinu ostati od Kerumova imperija??

I na kraju, ono što nije za razumjeti je podložnost medija Kerumu, koji medije podcjenjuje kao zamalo nitko na čelu hrvatskih gradova. Toliko uvreda na račun novinara može izreći samo seoski zgubidan negdje u vrletima Mosora...da se takvi zgubidani ne naljute.

I sasvim na kraju, Kerum i „kerumovština" ne tretiraju se u nas sasvim ozbiljno. Čak i izbacivanje gradskog vijećnika danas sa sjednice Gradskog vijeća, kada se odlučivalo o podizanju spomenika na Rivi Tuđmanu, nemam dojam da je izazvalo veću osudu. I sama „kerumovština" kao socijalno-politički fenomen, koji, s obzirom na to da je smrdljiv, ujedno je i često zaobilažen.

Ali, i to nije za čuđenje: sve je dobro, dok mene ili tebe ne izbace odnekuda, primjerice, iz neke splitske konobe - u more...

I ako se počnemo utapljati, reći će Kerum, tipičan cinik: „Tko ti kriv, nisi naučija plivat!"