Prije desetak dana u Jutarnjem listu ocjenjivane su hrvatske vlade od utemeljenja nove hrvatske države l99l. godine. Postavljeno je pitanje da li je vlada Jadranke Kosor najnesposobnija vlada od svih dosadašnjih i odgovor je bio, što izravno, što neizravno: JEST.
Dosljedno tom zaključku, pokušavam navesti 2l razlog zašto ta vlada MORA podnijeti HITNU I NEOPOZIVU ostavku. Razlozi su manje ili više skicirani i svaki od njih može se detaljno razraditi.
l. Jadranka Kosor dobila je mandat za sastavljanje nove vlade nasljednim pravom i to POSREDNO - prenošenjem mandata odbjeglog prethodnika premijera dr. Ive Sanadera, a ne na temelju parlamentarnih izbora gdje bi J. Kosor bila nositelj izborne liste i predizborne kampanje. Nakon ostavke dr. Ive Sanadera u srpnju 2009. trebalo je provesti prijevremene izbore. Ovako, izabrana je aklamacijom, u nedemokratskom postupku, po načelu najminimalnijeg autoriteta da bi odbjegli premijer i dalje imao utjecaj na rad vlade.
2.Od preuzimanja mandata Ive Sanadera (srpanj 2009.) promijenio se znatno odnos političkih snaga u Saboru RH – istup iz koalicije HSLS-a, HSU-a i parlamentarna većina sadašnje vlade ovisi o nekoliko zastupnika SDSS-a i «manjinaca» što vladu čini izuzetno ranjivom (da ne napišem, ucjenjivom);naravno, promjene raspoloženja u biračkom tijelu još su veće,
3.Sama matematička i to tanka većina potpore vladi u Saboru RH nedovoljna je za uspješno vođenje državne politike, posebno provedbu nepopularnih mjera odnosno gospodarsko-političkih reformi («bolni rezovi),
4.Vlada J. Kosor i pored određenih rekonstrukcija vlade nije tim kompetentnih, autoritativnih ministara. Odlaskom dr. Ivana Šimonovića jedan od ključnih resora (pravosuđe) opet je došao u ruke stranačkog poslušnika koji nije ni blizu stručnom kapacitetu dr. Šimonovića. Đuro Popijač od kojeg se mnogo očekivalo nije ispunio očekivanja javnosti; ministar financija Ivan Šuker nema rezultata u sređivanju financijskog sustava dok je ministar unutarnjih poslova povukao nekoliko dvojbenih poteza (Varšavska), a neke važne nije ni povukao (obračun s mafijom, spriječavanje Glavaševa bijega)….Ministar zdravstva dr. Milinović, načinom odlučivanja i ophođenja sigurno je jedan od najneomiljenijih ministara u vladama od l99l., Kalmeta je odavno trebao dati ostavku itd.
5. Program gospodarskog oporavka odnosno izlaska iz duboke krize dvojbenih karakteristika donijet je s velikim zakašnjenjem, i uz neznatne pomake, u biti je mrtvo slovo na papiru,
6. Nijedan negativni gospodarski indikator u zamalo godinu i tri mjeseca mandata J. Kosor nije promijenjen na bolje – i dalje imamo negativnu stopu BDP-a, u mandatu J. Kosor otpušteno je oko 80 000 zaposlenih i trenutno je nezaposleno oko 280 000 osoba, zaduživanje zemlje se nastavlja i inozemni dug je oko 50 milijardi eura i zemlja, stanovništvo je enormno zaduženo prema bankama, država je de facto u dužničkom ropstvu, pred aranžmanom s MMF-om,
7.Vlada J.Kosor nastavila je politiku prethodnih vlada HDZ-a temeljenu na besprimjernom klijentelističkom sustavu bez ijednog ozbiljnijeg napora da gradi drugačiji, produktivan, sa restrukturiranom ekonomijom. Nije objavljen i revidiran spisak branitelja, nije otpočela transformacija teritorijalnog ustrojstva države, nisu riješena pitanja brodogradilišta, nema konsensusa o strateškim gospodarskim granama, izvoz se ne stimulira, poljoprivreda ne-transparentnim sustavom poticaja je neproduktivna, turistička sezona je dvojbena itd.
8.Borba protiv mita i korupcije je načelna i u konačnici vrlo slabih rezultata; silna buka se stvara oko uhićenja, nema zamalo dana da nema nekog spektakularnog privođenja, a zamalo nijedna ključna afera nije rasvijetljena do kraja – pravomoćna presuda, konfiskacija kriminalnim radnjama prisvojene imovine, punjenje proračuna; državni i društveni sustavi borbe protiv droge, prostitucije te obiteljsko nasilja, uglavnom su neučinkoviti,
9.Porezni sustav, kao instrument ekonomske politike, ne koristi se niti je učinkovit; silna sredstva su u obrtaju kao siva ekonomija - od sporta, prostitucije, igara na sreću… do turizma, nema oporezivanja kapitalne dobiti, imovine iznad određenog cenzusa, ne postoje imovinske karte za najmoćnije tajkune Hrvatske niti je poznat porezni doprinos primjerice firmi Ivice Todorića, Željka Keruma, Tedescija i drugih. U listi srednjeevropskih divova među prvih 500 nalazi se l6 firmi iz Hrvatske: vodeće mjesto među hrvatskim tvrtkama zadržao je koncern Agrokor, koji je u 2009. godini ostvario prihod od 3,6 milijardi eura te zauzeo visoko 18. mjesto na listi. Slijede ga INA grupa (32. mjesto), HEP grupa (76.), Konzum (80.), HT grupa (119.), Pliva (274.), Zagrebački holding (287.), HEP-Proizvodnja (327.), HEP-Operator (352.), VIPnet (356.), Podravka (359.), Hrvatske željeznice (376.), Vindija (457.), Adris (458.), Tisak (478.) i Končar (485.). Bilo bi zanimljivo znati kako ove tvrtke ispunjavaju poprezne obveze. Afera oko INE nije rasvijetljena, oko Podravke također, afera Hypo banke nastala je na poticaj izvana itd.
l0.Antipoduzetnička klima koja je očigledna, nije promijenjena niti ima znakova da će biti promijenjena. Nikakvim mjerama ne stimulira se ulaz novog kapitala u Hrvatsku, birokracija sporim reagiranjima na inicijative koči ulaz stranog kapitala, nema pretpostavki za nove investicije (urbanistički planovi, porezne olakšice itd.) Oslanjanje na nekoliko zemalja u uvozu kapitala pokazuje se problematičnim (Austrija, Njemačka, Italija..) dok je vrlo upitno zašto su investicije Francuske, Velike Brirtanije, Rusije… minimalne…Upitno je da li će biti realiziran projekt Srđ iznad Dubrovnika itd. i tsl. Evo i egzaktnih podataka objavljenih ovih dana - po «Izvješću o globalnoj konkurentnosti 2010.-2011.“nakon što je Hrvatska prošle godine zabilježila pad za čak 11 mjesta u odnosu na 2008. godinu, nepovoljni trend je nastavljen i u 2010.godini. Realni pad za 4 pozicije u odnosu na 2009. smješta Hrvatsku ove godine na 77. mjesto među 139 zemalja svijeta.
ll. Politički sustav u rukama je potrošenog pravnog «stručnjaka» Vladimira Šeksa, improvizira se, struka je isključena iz priprema ključnih odluka, birački spiskovi se ne ažuriraju i kompjuteriziraju, izborni sustav se ne poboljšava, dominira strančarenje, rješenja se prilagođavaju moćnicima, ne narodu; najslabiji dio sustava su KONTROLNI MEHANIZMI, inspekcije i sl.
l2. Netransparentan je i dalje način financiranja političkih stranaka, posebno HDZ-a, i s tim povezane afere se ne rasvjetljavaju do kraja (Fima-mediji afera, afera Hypo banka, afera s podmićivanjem oko kupovine vatrogasnih vozila itd.)
l3. Medijski sustav razvija se stihijno, državna televizija bez utjecaja je korisnika TV programa i produžena je ruka vladajućeg HDZ-a, bez angažiranog, profesionalno vođenog programa, neobjašnjive kadrovske politike…
l4.Ukupno ispunjavanje uvjeta za prijem Hrvatske u Europsku zajednicu ispod je očekivanja i moguće je da se ionako pomicani rok pomakne još jednom za godinu dana, čime se gube ogromna financijska sredstva. Zaboravljeno je da je jedan od prvih rokova za ulazak u EU bio najavljen kao – 2008. godina. Odlučivanje o ulasku u EU pojednostavljuje se, očekivanja su prevelika, predpristupni fondovi se slabo koriste itd.
l5. Najnoviji igrokaz oko referenduma pokazuje totalnu izgubljenost vlade i premijerke, paničan strah od referenduma znak je nesposobnosti vlade da se drži kakvih-takvih pravnih regula i zapravo je strah od plebiscita o povjerenju vladi: ne radi se o zakonu o radu, radi se izražavanju volje naroda koji je, kako ankete pokazuju, nezadovoljan smjerom kojim vlada vodi zemlju. Čak 75 % anketiranih smatra da zemlja ide, s vladinom politikom, u pogrešnom smjeru. Iako je do sada bilo dovoljno povoda za ostavku, plebiscit bi primorao vladu, najvjerojatnije, na odstup.
l6. J. Kosor po svom je obrazovno-političkom habitusu i političkom iskustvu nedorasla ozbiljnim problemima i iskušenjima s kojima je vlada suočena, a koji zemlju pritišću i iznad nje vise kao Damoklov mač; nedosljedna je, bez vizija, izrazita je disproporcija njenih sposobnosti i neutemeljene samouvjerenosti i optimizma te postignutih rezultata. Ona ostaje u biti političarka novinarskog profila, površna, ne baš skromna u odijevanju, konzervativna, sklona jeftinim PR trikovima, bez autoriteta i karizme. Ona nije uspjela odmaći se iz sjene svog «voljenog učitelja» Sanadera i na sebi svojstven način ga imitira. Radi se o političkoj školi koja se temelji na pogrešnim postulatima HDZ-a, a koji vuku korijene još iz vremena dr. Franje Tuđmana,
l7. Vladina politika vezano za pitanja prošlosti (fašizam-antifašizam, početak ustanka u NOB-u, ocjena Domovinskog rata, branitelji i sl.) ambivalentna je i u biti diskutabilna,
l8.Logična nastojanja predsjednika dr. Josipovića da se u političkim krizama drži strogo svojih ustavnih načela, sada gube svoj smisao i predsjednik bi trebao, zajedno s oporbom, pokrenuti inicijativu za raspisivanje prijevremenih izbora; bez obzira na sve neizvjesnosti koje iz toga proizlaze taj rizik je minimalan s obzirom na očekivanja da ova vlada do izbora ne provede nijedan radikalan rez, jer on znači gubitak očekivanih glasova. Dakle, u slučaju ostanka vlade, agonija će se produžiti, umjesto da se privodi kraju,
l9. Vlada J. Kosor u gore navedenim okolnostima, nerespektabilna je u međunarodnim odnosima, tim više što u godinu i tri mjeseca nije uspjela bitnije poboljšati odnose sa USA, Francuskom, Velikom Britanijom, Rusijom pa ni Njemačkom. Uspjeh u vezi Slovenije je relativan i deblokada pregovora s EZ, dogodila se na pritisak USA, a ne zbog umješnosti vlade i J. Kosor,
20. Jedna tema zahtijevala bi poseban dnevnik, a vezana je za tezu da od izlaska Hrvatske iz federacije, l99l. godine nije stvorila ekonomske temelje nove države i prosperitetno gospodarstvo i da zapravo sve dosadašnje vlade održavaju se na vlasti PRODAJOM društvenog bogatstva stvorenog do l99l. godine i novim zaduživanjima ( privatizacija i pretvorba sredstava za proizvodnju, prodaja stanova, prodaja firmi i državnih udjela u firmama stranim čimbenicima, davanje u zakup zemlje, gospodarenje mirovinskim fondom na uštrb umirovljenika..)
2l. Imajući sve gore navedeno u vidu, svedeno na socijalni sunovrat i duboku političku krizu Hrvatske, NAJBOLJI potez apsolutno NAJSLABIJE vlade od osamostaljenja l99l. bila bi HITNA I NEPOZIVA OSTAVKA. Bit demokracije je smjenjivost vlada, pogotovo nesposobnih. Momčad koja godinama ne daje golove, ili čak daje autogolove, ima da ode u svlačionicu i bar osam godina ne vrati na igralište.
Svaki od racionalnih i trezvenih građana «lijepe naše» imao bi za navesti bar još nekoliko krucijalnih razloga za tu ostavku. Prva sjednica Sabora u rujnu ove godine idealna je prilika za suočavanje s realnošću i nadasve, patriotski čin vlade bilo bi podnošenje kolektivne ostavke
Post je objavljen 12.09.2010. u 02:11 sati.