Ljubo Ruben Weiss

Nije mi poznato koliko hrvatski eu - parlamentarci čitaju hrvatske novine, ali po svemu sudeći, malo, naročito bi se to moglo reći za Tonina Piculu (SDP) koji bi, i nakon rezolucije EU parlamenta koji je usvojio za pristalice priznanja Palestine zaista mlaku rezoluciju, otvarao širu raspravu u Hrvatskoj, o vanjskoj politici Hrvatske, posebno o tzv. palestinskom pitanju. I to u vrijeme kada premijer Zoran Milanović izostaje sa summita u Beogradu gdje se Kina predstavila kao itekako zainteresirana za plasiranje investicija u jugoistočnu Evropu (spominje se 10 milijardi dolara iako bi moglo biti i više, ovisno o projektima koji se ponude) i kada je Vesna Pusić sve je očitije, digla ruke od profiliranja koliko - toliko učinkovite vanjske politike Hrvatske, ali i unošenja reda u Ministarstvo vanjskih poslova i u hrvatsku diplomaciju koja niti je imala niti ima dovoljno sposobnih stručnih ljudi. Po mom skromnom mišljenju fokusirala se previše na EU, Bruxelles i Strasburg, sa vrlo skromnim učincima, zanemarujući ostale regije svijeta, pa i neke ekonomski i politički respektabilne države (Kinu, Indiju, Japan, Brazil, Kanadu, Australiju...). Kada bi se radila anketa javnost bi pokazala da naši veleposlanicu u tim državama jedva da su poznati, niti se zna njihov učinak u povezivanju tih ekonomija i našeg posrnulog gospodarstva.
ŠTO RADE DRUGI?
Premijer Srbije Aleksandar Vučić bio je prije nekoliko tjedana gost Izraela i premijera Benjamina Netanyahua, koji je pozdravljajući Vučića govorio o vjekovnom prijateljstvu židovskog naroda i Srba, još od rimske republike, sa tezom koju mu je u govor, moguće je, „uvalio“ netko od srpskih lobista u Izraelu!? Kako bilo, Vučić je dočekan biranim riječima, Izrael je jedan od većih i značajnijih investitora u Srbiju i njeno gospodarstvo… Nije slučajno da je ove godine u Banja Luci, u Republici Srpskoj otvoren vrijedan Jevrejski centar, dok Praška 7 u Zagrebu zjapi i dalje prazna itd.
Iako je u EU parlamentu pripremljena oštrija varijanta rezolucije od nje se odustalo jer je očite su procjene da nikakve rezolucije neće natjerati Izrael na pregovore i da se oštra rezolucija može Evropi vratiti kao bumerang. Uz to, kada je riječ o domaćim (ne)prilikama nije isključeno da bi forsiranje neke rasprave i uključivanje Sabora u nju pogoršalo ionako zahlađene odnose Izraela i Hrvatske i naštetilo bilateralnim odnosima. Diplomatski odnosi mukotrpno su se razvijali, izraelsko veleposlanstvo u Hrvatskoj promoviralo ih je, posebno intenzivnom kulturnom suradnjom.
Nije sporno da kao relativno nezavisna država, Hrvatska treba imati svoju samostalnu politiku i promisliti što će učiniti i kako će se postaviti prema tzv. palestinskom pitanju imajući dva rezona pred očima – prvo, Brozova politika prema Izraelu ipak je stvar prošlosti i drugo, razum i logika trebaju prevladati, a ne emocije ili neke druge stvari (interesi u arapskim i muslimanskim zemljama) koje bi mogle utjecati na tu neželjenu situaciju u odnosima s Izraelom koji je voljan surađivati sa Hrvatskom ne samo u kulturi, već i u osjetljivom području kao što je sigurnost i obrana Hrvatske. Da se sada ne razglaba o velikim obećanjima dr.Ive Josipovića u izraelskom Knessetu vezano za povrat imovine židovskoj zajednici Hrvatske i nasljednicima, u Hrvatskoj, ali i u Izraelu i drugdje u svijetu, a da se nije daleko odmaklo u rješavanju tih pitanja koja se neriješena, povlače zamalo 70 godina!?
I O PALESTINI, ALI I O ISKORIŠTENOSTI EVROPSKIH FONDOVA
Tonino Picula još prije nekoliko dana ovako je ocijenio stanje duhova i EU parlamentu: „Međutim, čini mi se da u ovom trenutku preteže mišljenje da se prizna neovisna Palestina”, i – promašio! Nije jedini – cijeli tzv. lijevi blok uključujući evropske zelene zdušno je lobirao za palestinsku stvar, zanimljivo Piculine stavove prigrlili su i mediji u susjednoj Bosni i Hercegovini kao i mantru o lošoj percepciji Izraela u međunarodnoj javnosti nakon „rata u Gazi“. Međutim, taj isti Picula relativno malo govori o hrvatskoj učinkovitosti u korištenju evropskih fondova, niti potiče raspravu u Saboru i u javnosti o projektima koji su ponuđeni Junckerovoj Komisiji, a koji se ocjenjuju tek projektima u fazi planiranja, ili pak, o činjenici da hrvatski građani u svakodnevnom životu nisu osjetili toliko bučno najavljivane prednosti ulaskom u Evropsku zajednicu!
Razumljivo, Tonino Picula i još neki hrvatski eu - parlamentarci, imaju pravo zastupati stavove i mišljenja koje zastupaju o Palestini, ali bi ipak trebalo znati kako nastaju države i koji su uvjeti i okolnosti te realne mogućnosti da zaživi država čiji glavni politički protagonisti – El Fatah i posebno Hamas, koji nisu voljni demilitarizirati pojas Gaze i koji demonstriraju i danas silu i ne kriju svoje programske dokumente u kojima stoji i dalje - borba do konačne pobjede nad cionistima. To znači i bukvalno poticati nerede izvan pojasa Gaze, sve do Jeruzalema, u kojem živi radi oko 270 000 Palestinaca, a u kojem se ubijaju rabini i vjernici na mjestu gdje bi trebali biti najsigurniji – u sinagogi! Posebna je pak tema kako je prije kratkog vremena jedan dnevni list sastavio naslov informaciji o krvoproliću u jeruzalemskoj sinagogi DVA ROĐAKA (podvukao Lj.R.W.) ubijala...
USA i državni tajnik John Kerry nisu uspjeli natjerati izraelsku vladu na ustupke pa je uistinu mala vjerojatnost da bi to uspjela i oštra rezolucija EU parlamenta. Valja poznavati mentalitet Izraelaca, pa i činjenicu da Izraelom i njegovom vanjskom politikom dominiraju "djeca Holokausta", koja naravno nisu danas djeca, ali koja znaju, pored ostalog, da će se u siječnju 2015. obilježiti 70 godina od Oslobođenja Auschwitza, koji se ipak dogodio u Evropi, i koja nisu sigurna da bi stara i umorna gospođa Evropa zaštitila Jeruzalem u slučaju životne opasnosti po državu koju su gradili i - preživjeli logoraši Auschwitza.
AUSCHWITZ - 70 GODINA POSLIJE
Žao mi je što ovom analitičkom članku u dva dijela moram dodati i činjenicu koja govori i o sadašnjoj vladi Zorana Milanovića i njenim nekim ministarstvima i dramatičnoj besparici - kao mala Židovska općina Virovitica JEDINA smo Židovska općina, od deset u RH, koja nije dobila iz proračuna ni kunu za rad i djelovanje u 2014., prezentirali smo na adrese šest-sedam institucija u Hrvatskoj program obilježavanja 70 godina od Oslobođenja Auschwitza, ("Auschwitz, 70 godina poslije"), jedva smo od nekih dobili nemušte odgovore, da o konkretnoj financijskoj pomoći ne zborimo. A Auschwitz nije samo židovska tema (iako se rado o edukaciji o Holokaustu) - Auschwitz je ZLO,TRAGEDIJA koja i danas dotiče mnoge narode, i civilizacijsko je i kulturno pitanje par exellans.
I zato zaista je nerazumljivo zašto Picula i društvo trče pred rudo (Auschwitz je samo disgresija, nekima nezgodna disgresija!): ovakvu situaciju sa priznanjem Palestine može se primijeniti u Talmudu zapisana mudra izreka: „Ne budi glava lavovima, niti rep lisicama!
Ali, to bi za Tonina Piculu, i još neke, značilo manje čitati mišljenja i stavove iz sedamdesetih prošlog stoljeća, iz vremena nesvrstavanja, i mišljenja lijevo-zelenog bloka evropskih stranaka, a više voditi računa o hrvatskim nacionalnim interesima u turbulentnom svijetu, pa i o bilateralnim odnosima Hrvatska – Izrael!
( 21. 12. 2014.)

Oznake: izrael, Bliski istok, Hrvatska, palestrinsko autonomno područje, eu-parlamentarci