Ljubo Ruben Weiss

Na spominjanje dr. Žarka Puhovskog netko će reći AHA, TO JE ONAJ KOJI ISKAČE IZ SVAKE PAŠTETE, ili pak netko drugi: AHA, DOLAZI U VIROVITICU, BAŠ GA ŽELIM VIDJETI – I ČUTI - U ŽIVO!
Kada sam mu se svojevremeno obratio s molbom da bude gost Židovske općine Virovitica i održi predavanje na temu DRUGI SVJETSKI RAT, HOLOKAUST I TOLERANCIJA, nestrpljivo sam očekivao njegov odgovor. Prošle godine ugostili smo Slavka Goldsteina i njegovo predavanje u Gradskoj knjižnici i čitaonici bilo je vrlo dobro posjećeno. U međuvremenu vodili smo žestoku bitku s Vladom RH, ali i pojedincima u židovskoj zajednici kako bi osigurali rad i daljnje djelovanje ove naše male vjerske zajednice, bitku koja je uspješno – za nas – okončana!
Već ranije bio pripremljen projekt AUSCHWITZ, 70 GODINA POSLIJE i prihvatili smo se mukotrpnih zadaća u njegovoj realizaciji. Devet dana prije Međunarodnog dana Holokausta kada će sav NORMALAN SVIJET OBIILJEŽITI ovaj značajan povijesni događaj nije vrijeme opisivati (ne)prilike vezane za manifestacije koje su dijelom već u toku, ali nadam se da ću imati prilike objelodaniti okolnosti koje traže odgovor nas pitanje – gdje smo uistinu duhovno, i materijalno u ovoj varoši, ali i u Hrvatskoj? Neprilike su povezane prije svega za djelovanje medija, privatnih i državnih, posebno za dvije lokalne radio-stanice. Do sada je u našim medijima jedino zabilježeno da po svemu sudeći na manifestaciji koja će se održati u poljskom gradu Oswiencimu odnosno Auschwitzu neće prisustvovati Vladimir Putin, predsjednik Ruske federacije.
Projekt, koliko mi je poznato, jedan je od rijetkih koje realiziraju židovske zajednice (općine) u Hrvatskoj, kao i druge institucije u „lijepoj našoj“. Evo, u najkraćim crtama projekta:
1. raspisan je natječaj za najbolji esej na temu "Auschwitz, 70 godina od oslobođenja", traje ukupno do 26. 1. 2015., (detalji na web stranici „Židovska općina Virovitica 11/2013.“)
2. ponedjeljak, 19. 01. 2015. predavanje prof. dr. Žarka PUHOVSKOG: „Drugi svjetski rat, Holokaust i tolerancija“, Gradska knjižnica i čitaonica,Virovitica, početak u 19 sati,
3. ponedjeljak, 26. 01. 2015. predavanje Ljube Rubena WEISSA: „ Život sa ocem, Markom Weissom, 121 729, Auschwitz – Birkenau“,Gradska knjižnica i čitaonica, početak u 19 sati: poslije dodjela nagrada iz natječaja za najbolji esej,
4. utorak, 27. 01. 2015., 12 sati, Međunarodni dan Holokausta: šest svijeća, cvijeće, ispod dvojezične ploče, na mjestu gdje je nekada stajala virovitička sinagoga (M. Gupca 2),
5. izdavanje knjige "AUSCHWITZ, i poslije..." u izdanje Židovske općine Virovitica)

Manifestacije se održavaju pod dva jednostavna gesla:
ONI NE SMIJU BITI ZABORAVLJENI!
NE PONOVILO SE!
x x x

Odahnuo sam kada je stigao pozitivan odgovor dr. Puhovskog s kojim se ne moramo u svemu slagati, ali koji slušatelje ne ostavlja ravnodušnim. Znaju to i njegovi studenti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali i mnogi koji su s njim surađivali ili se samo s njim družili, znamo to i mi koji ga dugo poznajemo. Moje poznanstvo s doajenom yu, ex-yu i hrvatske intelektualne i političke scene duga je vijeka (iz vremena zajedničkog studiranja 1968 – 1973.), no pripremajući se za predavanje saznao sam da je i ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Višnja Romaj imala ga za profesora, pa i kod njega imala diplomski rad te da i u Virovitici ima krug onih koji ga izuzetno cijene. Ovom prilikom nećemo spominjati i osporavatelje njegova „lika i djela“.
Pripremajući se za ulogu domaćina i moderatora podsjetio sam se preko video snimaka na mnoge njegove javne nastupe, izjave, analize i kao poštovalac i kolega sa zadovoljstvom ga slušao, čudeći se pomalo koliko nas i danas povezuju mnogi isti ili slični stavovi i mišljenja. Iako zadnjih desetljeća i nismo puno komunicirali u sjećanju su mi njegove izjave na odličnom njemačkom jeziku koje je davao austrijskoj televiziji i njemačkim TV kanalima, a koje sam slušao u Beču. Novinari, mediji ga vole kao sugovornika jer je u stanju kratko, jasno, često i lucidno opisati neku političku situaciju, ukazujući na uzroke političke pojave i dajući prognoze razvoja određenih političkih procesa. Doživljavam ga kao osobu koja zna rano kukurijekati, koju ni život, ni okolina nije previše mazila i koji ima petlju, znači hrabro reći i neke istine koje nam i ne zvuče sasvim ugodno. Njegova je rečenica: ZADATAK JE INTELEKTUALCA SVOJEVRSNA IZDAJA….
Naravno, ovu rečenicu neki će shvatiti dobronamjernom, neki je neće ni razumjeti, niti prihvatiti, ali kao i sve u filozofiji i ona je za propitivanje i raspravu.
TKO JE, ZAPRAVO, ŽARKO PUHOVSKI?
Tema o kojoj će govoriti – DRUGI SVJETSKI RAT, HOLOKAUST I TOLERANCIJA - široka je, povijesno-filozofska, ali i na svoj način vrlo intrigantna. Iako planiram uvodno dati ključne elemente biografije prof. dr. Žarka Puhovskog evo već sada kratke biografije:

Rođen je 15. prosinca 1946. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je fiziku dvije godine, nakon čega odlazi u Njemačku na studij filozofije. Ponovno se vraća u Zagreb 1968. i upisuje se na Fakultet političkih znanosti. Slijedeće godine postaje glavni urednik Omladinskog tjednika. Nakon četiri mjeseca smijenjen je zbog tobožnje uvrede predsjednika Republike. Prije toga, u gimnaziji je bio isključen iz Saveza socijalističke omladina zbog jednog referata o seksu i kontracepciji. Miko Tripalo ga je poslije vratio u tu organizaciju.
Poslije sloma Hrvatskog proljeća 1971. postaje svjedok optužbe na suđenjima studentskim liderima, Draženu Budiši i Ivanu Zvonimiru Čičku. Diplomirao je 1973. godine kada postaje asistent na Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu a od 1975. predaje filozofiju politike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao je na brojnim stranim sveučilištima. Prevodio je knjige i studije s engleskog i njemačkog jezika.

U politiku se vraća 1988. kao osnivač i predsjednik Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI).

Od početka rada Hrvatskog helsinškog odbora Puhovski je aktivni djelatnik te organizacije. Na njenom čelu bio je od 2000. do 2007. a slijedeće godine istupa iz te udruge zbog razlaza s dugogodišnjim suradnikom Ivom Bancem.

Svjedočio je u postupku protiv hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača pred Haaškim sudom.
Nositelj je posebne nagrade Europskog rektorskog kluba za djelovanje za mir i protiv ksenofobije za 1993. godinu. Objavio je više knjiga. Interes i zajednica (1975.), Kontekst kulture (1979.), Povijest i revolucija (1980.), Um i društvenost (1989, Leksikon temeljnih pojmova politike (1990.), Politics and Economics of Transition (1993.) itd.

Naravno, nije moguće predvidjeti cjelokupni tok predavanja niti pitanja publike, ali kao onaj koji se u velikoj mjeri angažirao u ciklusu manifestacija vezanih za obilježavanje 70 godina od oslobođenja konc-logora Auschwitz, siguran sam da velikoj većini onih koji će u ponedjeljak, 19. siječnja u 19 sati navratiti u Gradsku knjižnicu i čitaonicu u Virovitici poslušati predavanje dr. Puhovskog, neće biti nimalo dosadno.
Virovitica i naša Županija imaju puno pravo na intelektualno-kulturna i obrazovna događanja prve vrste!
(18.01. 2015.)

Oznake: Auschwitz. Shoa, edukacija o Holokaustu, Židovska općina Virovitica

Nije mi poznato koliko hrvatski eu - parlamentarci čitaju hrvatske novine, ali po svemu sudeći, malo, naročito bi se to moglo reći za Tonina Piculu (SDP) koji bi, i nakon rezolucije EU parlamenta koji je usvojio za pristalice priznanja Palestine zaista mlaku rezoluciju, otvarao širu raspravu u Hrvatskoj, o vanjskoj politici Hrvatske, posebno o tzv. palestinskom pitanju. I to u vrijeme kada premijer Zoran Milanović izostaje sa summita u Beogradu gdje se Kina predstavila kao itekako zainteresirana za plasiranje investicija u jugoistočnu Evropu (spominje se 10 milijardi dolara iako bi moglo biti i više, ovisno o projektima koji se ponude) i kada je Vesna Pusić sve je očitije, digla ruke od profiliranja koliko - toliko učinkovite vanjske politike Hrvatske, ali i unošenja reda u Ministarstvo vanjskih poslova i u hrvatsku diplomaciju koja niti je imala niti ima dovoljno sposobnih stručnih ljudi. Po mom skromnom mišljenju fokusirala se previše na EU, Bruxelles i Strasburg, sa vrlo skromnim učincima, zanemarujući ostale regije svijeta, pa i neke ekonomski i politički respektabilne države (Kinu, Indiju, Japan, Brazil, Kanadu, Australiju...). Kada bi se radila anketa javnost bi pokazala da naši veleposlanicu u tim državama jedva da su poznati, niti se zna njihov učinak u povezivanju tih ekonomija i našeg posrnulog gospodarstva.
ŠTO RADE DRUGI?
Premijer Srbije Aleksandar Vučić bio je prije nekoliko tjedana gost Izraela i premijera Benjamina Netanyahua, koji je pozdravljajući Vučića govorio o vjekovnom prijateljstvu židovskog naroda i Srba, još od rimske republike, sa tezom koju mu je u govor, moguće je, „uvalio“ netko od srpskih lobista u Izraelu!? Kako bilo, Vučić je dočekan biranim riječima, Izrael je jedan od većih i značajnijih investitora u Srbiju i njeno gospodarstvo… Nije slučajno da je ove godine u Banja Luci, u Republici Srpskoj otvoren vrijedan Jevrejski centar, dok Praška 7 u Zagrebu zjapi i dalje prazna itd.
Iako je u EU parlamentu pripremljena oštrija varijanta rezolucije od nje se odustalo jer je očite su procjene da nikakve rezolucije neće natjerati Izrael na pregovore i da se oštra rezolucija može Evropi vratiti kao bumerang. Uz to, kada je riječ o domaćim (ne)prilikama nije isključeno da bi forsiranje neke rasprave i uključivanje Sabora u nju pogoršalo ionako zahlađene odnose Izraela i Hrvatske i naštetilo bilateralnim odnosima. Diplomatski odnosi mukotrpno su se razvijali, izraelsko veleposlanstvo u Hrvatskoj promoviralo ih je, posebno intenzivnom kulturnom suradnjom.
Nije sporno da kao relativno nezavisna država, Hrvatska treba imati svoju samostalnu politiku i promisliti što će učiniti i kako će se postaviti prema tzv. palestinskom pitanju imajući dva rezona pred očima – prvo, Brozova politika prema Izraelu ipak je stvar prošlosti i drugo, razum i logika trebaju prevladati, a ne emocije ili neke druge stvari (interesi u arapskim i muslimanskim zemljama) koje bi mogle utjecati na tu neželjenu situaciju u odnosima s Izraelom koji je voljan surađivati sa Hrvatskom ne samo u kulturi, već i u osjetljivom području kao što je sigurnost i obrana Hrvatske. Da se sada ne razglaba o velikim obećanjima dr.Ive Josipovića u izraelskom Knessetu vezano za povrat imovine židovskoj zajednici Hrvatske i nasljednicima, u Hrvatskoj, ali i u Izraelu i drugdje u svijetu, a da se nije daleko odmaklo u rješavanju tih pitanja koja se neriješena, povlače zamalo 70 godina!?
I O PALESTINI, ALI I O ISKORIŠTENOSTI EVROPSKIH FONDOVA
Tonino Picula još prije nekoliko dana ovako je ocijenio stanje duhova i EU parlamentu: „Međutim, čini mi se da u ovom trenutku preteže mišljenje da se prizna neovisna Palestina”, i – promašio! Nije jedini – cijeli tzv. lijevi blok uključujući evropske zelene zdušno je lobirao za palestinsku stvar, zanimljivo Piculine stavove prigrlili su i mediji u susjednoj Bosni i Hercegovini kao i mantru o lošoj percepciji Izraela u međunarodnoj javnosti nakon „rata u Gazi“. Međutim, taj isti Picula relativno malo govori o hrvatskoj učinkovitosti u korištenju evropskih fondova, niti potiče raspravu u Saboru i u javnosti o projektima koji su ponuđeni Junckerovoj Komisiji, a koji se ocjenjuju tek projektima u fazi planiranja, ili pak, o činjenici da hrvatski građani u svakodnevnom životu nisu osjetili toliko bučno najavljivane prednosti ulaskom u Evropsku zajednicu!
Razumljivo, Tonino Picula i još neki hrvatski eu - parlamentarci, imaju pravo zastupati stavove i mišljenja koje zastupaju o Palestini, ali bi ipak trebalo znati kako nastaju države i koji su uvjeti i okolnosti te realne mogućnosti da zaživi država čiji glavni politički protagonisti – El Fatah i posebno Hamas, koji nisu voljni demilitarizirati pojas Gaze i koji demonstriraju i danas silu i ne kriju svoje programske dokumente u kojima stoji i dalje - borba do konačne pobjede nad cionistima. To znači i bukvalno poticati nerede izvan pojasa Gaze, sve do Jeruzalema, u kojem živi radi oko 270 000 Palestinaca, a u kojem se ubijaju rabini i vjernici na mjestu gdje bi trebali biti najsigurniji – u sinagogi! Posebna je pak tema kako je prije kratkog vremena jedan dnevni list sastavio naslov informaciji o krvoproliću u jeruzalemskoj sinagogi DVA ROĐAKA (podvukao Lj.R.W.) ubijala...
USA i državni tajnik John Kerry nisu uspjeli natjerati izraelsku vladu na ustupke pa je uistinu mala vjerojatnost da bi to uspjela i oštra rezolucija EU parlamenta. Valja poznavati mentalitet Izraelaca, pa i činjenicu da Izraelom i njegovom vanjskom politikom dominiraju "djeca Holokausta", koja naravno nisu danas djeca, ali koja znaju, pored ostalog, da će se u siječnju 2015. obilježiti 70 godina od Oslobođenja Auschwitza, koji se ipak dogodio u Evropi, i koja nisu sigurna da bi stara i umorna gospođa Evropa zaštitila Jeruzalem u slučaju životne opasnosti po državu koju su gradili i - preživjeli logoraši Auschwitza.
AUSCHWITZ - 70 GODINA POSLIJE
Žao mi je što ovom analitičkom članku u dva dijela moram dodati i činjenicu koja govori i o sadašnjoj vladi Zorana Milanovića i njenim nekim ministarstvima i dramatičnoj besparici - kao mala Židovska općina Virovitica JEDINA smo Židovska općina, od deset u RH, koja nije dobila iz proračuna ni kunu za rad i djelovanje u 2014., prezentirali smo na adrese šest-sedam institucija u Hrvatskoj program obilježavanja 70 godina od Oslobođenja Auschwitza, ("Auschwitz, 70 godina poslije"), jedva smo od nekih dobili nemušte odgovore, da o konkretnoj financijskoj pomoći ne zborimo. A Auschwitz nije samo židovska tema (iako se rado o edukaciji o Holokaustu) - Auschwitz je ZLO,TRAGEDIJA koja i danas dotiče mnoge narode, i civilizacijsko je i kulturno pitanje par exellans.
I zato zaista je nerazumljivo zašto Picula i društvo trče pred rudo (Auschwitz je samo disgresija, nekima nezgodna disgresija!): ovakvu situaciju sa priznanjem Palestine može se primijeniti u Talmudu zapisana mudra izreka: „Ne budi glava lavovima, niti rep lisicama!
Ali, to bi za Tonina Piculu, i još neke, značilo manje čitati mišljenja i stavove iz sedamdesetih prošlog stoljeća, iz vremena nesvrstavanja, i mišljenja lijevo-zelenog bloka evropskih stranaka, a više voditi računa o hrvatskim nacionalnim interesima u turbulentnom svijetu, pa i o bilateralnim odnosima Hrvatska – Izrael!
( 21. 12. 2014.)

Oznake: izrael, Bliski istok, Hrvatska, palestrinsko autonomno područje, eu-parlamentarci