Ljubo Ruben Weiss

(Hava nagila u sjeni bedastoća i arogancije)

Večer u srijedu, 24. rujna 2014. imala je za nas malobrojne redovne i pridružene članove Židovske općine Virovitica, sjaj, toplinu i viziju koje je teško opisati riječima. Jednostavno, trebalo je doživjeti to okupljanje nas desetak koji smo obilježli vjerski blagdan koji nama Židovima (i našim priajteljima) znači prekretnicu u godišnjem toku vremena. Mi, zahvaljujući razumijevanju grada Virovitice imamo mali, ali uređen prostor u bivšoj vojarni gdje se često okupljamo, vjerojatno zadnji Židovi Virovitice i virovitičkog kraja, te naši prijatelji. U tom prostoru, stjecajem okolnosti prošlu večer, u srijedu, nismo imali radio ili kazetofon da bi naše druženje bilo popraćeno glazbom. Jedan veliki simpatizer naše male Općine, ujedno i vlasnik jedne od radio stanica u ovom dijelu Slavonije, zadovoljan posluženjem, a možda i mojim govorom okupljenima (?), telefonirao je u svoju radio postaju i naručio - Havu nagilu! Zatim je dovezao svoj džip pred prozor naše Židovske općine, otvorili smo ga i prostor, koji nam je za tu priliku bio neka vrsta sinagoge, ispunili su zvuci nadaleko poznate HAVE NAGILE! Može se je naći na You tubu u dvadesetak verzija, i neki čak misle da je to neka narodna pjesma s Orijenta, toliko je popularna među glazbenicima, ali i i onima kojima je do temperamentnih zvukova Orijenta odnosno glazbe Židova. Osobno pjevušim tu pjesmu, znam neke dijelove napamet jer je to pjesma s kojom većina Židova odrasta, no iznenadilo me je kada je jedan naš pridruženi član zapjevao gromkim glasom: Hava, hava nagila hava , veni sme ha... Pjesmu znam, ali kada me netko pita za značenje svake riječi, zapinjem, jer moj hebrejski nije tako dobar da bih je znao precizno prevesti.
Sve u svemu, bilio je nečega fantazmagoričnog u tim scenama koje nam je priredio naš haver, od mladosti vrlo zainteresiran za židovstvo, dobar poznavaltelj judaizma i prijatelj Izreala.
A evo, mada to baš nije običaj, mojih riječi izgovorenih tu neobičnu večer, možda su one nekima interesantne i izvan prostora ove male Židovske općine:
Roš Hašana – židovska (jevrejska) nova godina
Slavi se 1. 2. tišrija – iako je to sedmi mjesec po židovskom kalendaru, po predanju, tada je napravljen svijet i od tada počinje brojanje godina. Koliko znam, nitko se od nas ne sjeća tog dana, a ipak ćemo ga obilježiti već 5775 puta! Zaista smo skupili lijepi broj godina, i baš se i ne hvalimo time da smo jedan od najstarijih naroda na svijetu! Mnogo je onih koji tvrde da mi današnji nosimo gene predaka iz biblijskog, i predbiblijskog vremena, bit će da je tako!
Mjesec TIŠRI - nekako mi zgodno zvuči naziv mjeseca - mjesec je sakupljanja plodova, i prvi je blagdan u godini Ima dvojako značenje: prvo, označava kraj jedne i početak slijedeće godine, drugo, to je dan suda što znači da Jahve u te dane svodi račune djelovanja svih živih stvorenja, naročito čovjeka, i dobrih i loših ljudi. Čestita se riječima „Lešana tova tikatevu!“ – „Neka ti bude upisana dobra godina!“ Oni koji vole kratko izražavanje kažu ŠANA TOVA! Šana = godina, tova = dobar, dobra!
Inače, Roš Hašana spada u blagdane koji se razlikuju po atmosferi (kao i Jom Kipur) – od ostalih: za Roš Hašana izražavaju se osjećaji duboke ozbiljnosti i moralne odgovornosti iako u moderno vrijeme Roš Hašana je sve veselija.
Jom Kipur – dan pokajanja
Desetog dana mjeseca tišrija, dakle osam dana poslije Roš HaŠana, obilježava se Jom Kipur, blagdan pokajanja i proćišćenja, a nastupa nakon deset dana preispitivanja čovjekovih djela i grijehova kada se račun polaže pred Jahveom, Hašemom, Stvoriteljem. Učinjeni grijesi se trebaju očitovati, valja oprostiti drugima, ali i svjesno prevladati svoje greške i loša djela. Za razliku od kršćanstva nije dovoljno reći KAJEM SE, valja napraviti PLAN OTKLANJANJA posljedica loših djela i napraviti PLAN za budućnost kako loša djela, grijehe ne bi ponavljali. Tu ne vrijedi latinska izreka REPETITIO EST MATER STUDIORUM (ponavljanje je majka učenja).
Da bi se simbolično kaznilo griješnika vjernik se drži 24 sata posta. Poste uglavnom ortodoksi, a mi umjereni, gricnemo ipak ponešto, pogotovo ako smo šećeraši, kao moja persona, "slatki rabiška". Kažu, uostalom da je diabetes židovska bolest, a i po preostalim rođacima nakon Holokausta, to bi bilo istinito! U dijaspori je Jom Kipur najveći blagdan vjerskog karaktera i osnovne misli ovog blagdana jesu kajanje, moralni optimizam i suosjećanje za ljudske patnje uopće, i patnje Židova posebno.U tom blagdanu dolazi do izražaja i optimističan duh Židova koji ne podnosi misao da bi čovjek trebao stalno očajavati i gubiti vjeru u sebe. Isto tako, poruka je da nitko ne može toliko griješiti, a da ne bi mogao okajati svoje grijehe. Hm, hm - ima nas raznih, predlažem da najveći griješnici najviše plate - imaju dati najviše za budući rad židovskih (jevrejskih) općina i organizacija!
Ne zaboravite - JOM KIPUR SE NE ČESTITA! Ono koji vam slučajno čestitaju, a drže da su Židovi (Jevreji) budite sigurni, novokomponirani su!
Nemojte im prestrogo suditi - ako žele, naučit će! Ni vaš "rabiška" Weiss nije sve znao u mladosti, niti naučio od roditelja. Jer, Talmud, na pitanje tko je učen odgovara: ONAJ KOJI UČI OD SVIH LJUDI!
U srijedu, 24. 09. 2014, na erev Roš HaŠana, mi malobrojni, družimo se u prostoru Židovske općine Virovitica, a evo, ovaj govorčić neka bude i opomena i čestitka.
Poštovani,
PROTEKLA GODINA BILA JE VRLO STRESNA ZA OVU MALU ŽIDOVSKU OPĆINU. Previše smo vremena i energije utrošili u međusobna uvjeravanja u židovskoj zajednici Hrvatske, u vremenima kada je izuzetno važno biti organiziran i djelotvoran, okrenut budućnosti i našoj ljubavi, Izraelu. Pokušavali smo naći i zajednički jezik sa ministarstvima, sa lokalnim vlastima. Ipak, konsolidirali smo se, u tom mukotrpnom poslu prošli smo više od dvije trećine puta! Nismo više članovi Koordinacije židovskih općina RH, ali smo voljni surađivati sa svakom židovskom općinom i organizacijom kojoj je stalo do složnog židovstva i vjere temeljene na tradicionalnim vrijednostima judaizma.
Pred nama su još neke dalekosežne odluke – prije svega usredotočit ćemo se da zajedno sa Ministarstvom kulture i Gradskom upravom dovršimo Muzej židovstva koji se lijepo vidi na Židovskom groblju.
Odlučit ćemo se za rabina, ne mogu preuzeti tu zahtjevnu dužnost, ona ipak pripada školovanim Židovima koji se više mole od mene, koji znaju dobro hebrejski, koji su upućeni u detalje u Toru i Talmud. Predložit ću da naš rabin bude dr. Kotel Da Don, ujedno i glavni rabin Hrvatske i Bet Izraela.
Vrlo skoro izmijenit ćemo zastarjeli Statut Židovske općine Virovitica, organizirati predavanja i nova druženja.
Nažalost, i u ovim svečanim danima suočeni smo sa financijskim problemima koji su nam nametnuti, kao i loši uvjeti djelovanja, za koje vjerujem da će u 5775-oj biti povoljniji.
Cijenimo prijatelje, one koji razumiju što je to SOCIJALNO, JASNO I HRABRO ŽIDOVSTVO! Optimizam i nada su temeljne karakteristike židovstva. Neki znaju neki i ne da se izraelska himna naziva HATIKVA što u prijevodu sa hebrejskog znači NADA!
Zahvalio sam se na lijepim željama koje su pristigle u Općinu iz raznih dijelova svijeta, od prijatelja od židovskih organizacija.
Neki znaju da sam proveo u tuđini više od petnaestak godina. Sve to vrijeme nalazio sam se za Roš Hašana s bečkim Židovima (od koji su bili bar polovina ruski Židovi ili Izraelci) i ono što sanjam danas je - SLOŽNO ŽIDOVSTVO U HRVATSKOJ! Zahvaljujem na razumijevnju, neka nam svima 5775-ta bude u znaku SLOGE, slatka, mirna, blagoslovljena. Židovstvo znači BITI SOLIDARAN, imati prijatelje, sanjati Jeruzalem! I eto, idealističan kličem: dok god imam (imamo) prijatelje, pogotovo u nevolji, osjećam (osjećamo) se pripadnikom velike obitelji, židovsko - jevrejske, ali i one šire, drugih naroda i vjera. Večeras, kada se nalazim okružen prijateljima, sa medom i jabukama na stolu, bez gorčine, okrenut kreativnoj budućnosti, mislim na Novu godinu i hvalim HaŠema, Stvoritelja što nas spaja i hrabri!
SRETNO, dragi prijatelji!
(Virovitica, 24.09. 2014.)
------------------------------------------------------------------
Molim, uzmite u obzir i to da je ovaj govorčić bio prigodan, ali u njemu se zrcali sva naša AHASFERSKA SUDBINA, sudbina vječnog Žida, sudbina zajednice koja ima nestati u asimilaciji, pod pritiskom birokracije, u sredini u kojoj caruju kabadahije, politički komesari, manji ili veći manipulatori, kradljivi i lažljivi, sudbina Židova koji ne miruje i koji se nada. Mi malobrojni ni ovog trenutka ne znamo tko će platiti ovo skromno posluženje jer ovoj Židovskoj općini nije za njen rad i djelovanje u 2014. iz proračuna RH stigla ni jedna jedina kuna. A već je kraj rujna 2014-e...!??? Ne bih ulazio u pojedinosti ove mračne, dijelom i kafkijanske storije, jer u njoj dio odgovornosti leži i na onima koji vode židovsku zajednicu Hrvatske, konkretno na dr. Ognjenu Krausu koji je to, donio "odluku" da stavlja u mirovanje odnosno zamrzava Židovsku općinu Virovitica. Odgovoreno mu je ISTUPANJEM IZ KOORDINACIJE židovskih općina RH, kojoj je na čelu, i mi smo od 16. 09. 2014. SAMOSTALNA ŽIDOVSKA OPĆINA, vjerojato jedna od najmanjih vjerskih zajednica Hrvatske! Odgovoreno mu je, ali i upozoreno Ministarstvio financija, Komisija za odnose s vjerskim zajednicama Vlade RH, kao i neke druge židovske i državne institucije da mi nismo voda da bi se mogla zamrznuti, i pretvoriti u led.
HM, HM, KOJA POUKA?
I konačno, izvukao sam jednu ne baš zanemarivu pouku: pisati godinama o židovskim etnobiznismenima u Palmotićevoj 16. u Zagrebu (sjedište Koordinacije i Židovske općine Zagreb), pitati zašto se ne gradi na posvećenom prostoru u Praškoj 7 gdje je do 1942, stajala jedna od najljepših sinagoga u Srednjoj Evropi, pitati zar je parking bussiness važniji od Kulturnog centra sa sinagogom, zašto nema odgovora ni gradonačelnika Milana Bandića, ni drugih na inicijativu Šalamom - Goldstein - Lustig koji su vrlo jasno predložili da se zatvori KONAČNO ta urbana rana središta Zagreba..., spominjati i ukazivati na židovski etnobiznis, može biti i opasno! I moš ti Ljubo - Ruben pisati i kritizirati druge,ali kada principijelno pišeš o prljavom vešu svojih, eto kako se može proći - zavrnu pipu i jedni i drugi, dovedu u pitanje samu opstojnost male Židovske općine, i tko iz Zagreba šljivi jednu - Viroviticu... i - snađi se kako znaš i umiješ! Neki bi odavno digli ruke od ove don kihotske borbe, ali držim da je revolt iskaz naše osobnosti, revolt je logičan kada se krše nacionalna i vjerska, ili bilo koja prava! Tko želi biti poslušnik, neka bude, tko misli da je moguće Židove pa i mali grupu ZAMRZNUTI i pretvoriti u led, taj SOCIJALNOG, JASNOG I HRABROG ŽIDOVSTVA nije vidio, ni doživio. A upravo ta obilježja pomogla su Židovima dočekati i 5775-u, i - nadati se!
I usput, zar ovi Milanovićevi činovnici uistinu misle da ćemo se mi Židovi međusobno tući do istrebljenja, a hrvatska politička pseudoelita (uz časne izuzetke) služiti se prastarom DIVIDE ET IMPERA!? Posebna je pak tema CRVENI ANTISEMITIZAM, ali ona nije tema ovog teksta!
Po najnovijim informacijama gospodin Kraus je pozvan u Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama i obećao da će vratiti sredstva koja pripadaju Židovskoj općini Virovitica, za rad u 2014., po ugovoru sklopljenom 2010. između Jadranke Kosor i dr. Ognjena Krausa, shvaćajući da po zakonima RH sredstva iz proračuna RH trebaju doći KRAJNJEM KORISNIKU!
Nisu to Vatikanski ugovori, ali po njima, neki minimum sredstava jamči se židovskoj zajednici Hrvatske.
Nema smisla da ovaj slučaj eskalira, i u ovom tekstu, po nekima bit će, napisao sam previše. Ipak, mi smo u židovskoj zajednici uglavnom raspetljali čvor, nadam se da će Ministarstvio financija učiniti slijedeći logičan korak - omogućiti nam nastavak rada, jer, vjerska prava, očuvanje kulturne baštine (zaista se nadamo dovršenju Muzeja židovstva), socijalni rad, edukacija o Holokaustu, kulturni rad ...temeljna su ljudska prava, evropska stečevina, identitet koji nije rezerviran samo za velike vjerske i nacionalne zajednice.
Jer, slikovito rečeno, Hava nagila nije samo židovska pjesma, ona je pjesma svih onih koji vole dobru glazbu!

Oznake: židovi, Roš Hašana, tradicija

(Preneseno sa www.virovitica.net, kolumna pod naslovom
• "Ministar Lalovac, Kraus i Židovska općina Virovitica", objavljena 16. o9. 2014.)
•

Samo vas molim, nemojte površno zaključiti – židovska posla, neka to rješavaju kako znaju, nas se ne tiče! Tiče nas se svih jer ovo je primjer KAKO SE NE SMIJE RADITI, kako su u našem društvu i državi mogući razni marifetluci i kako i unutar židovstva ima pojedinaca koji naprosto zaboravljaju zakone ove države i moralne i etičke norme samog židovstva. I osobno mislim da je lako pisati o nepodopštinama, marifetlucima, kabadahijskim postupcima onih drugih, ali valja nama pisati o i onima iz naših redova koji su se drznuli staviti prste u hrvatsku proračunsku kasu, poigrati se državnim novcem kao da je Alajbegova slama.
I priznajem, bilo mi je lakše pisati o temama kada sam bio samo kolumnist – sada sam, bar za lokalne prilike, i kolumnist, ali i predsjednik male Židovske općine Virovitica. Ne bih želio forsirati židovske teme u svom pisanju na ovom portalu, ali temu o kojoj će biti riječi ne mogu zaobići jer se tiče ne samo Židovske općine Virovitica, nego našeg grada, Županije, a bogme, i vlasti odnosno Vlade RH i posebno, nekih njenih ministara i ministarstva.
ZAŠTO JE DOBRO DA DJELUJE ŽIDOVSKA OPĆINA?
I koliko god opisivao o čemu se radi valjalo bi, ako ste u blizini bivše vojarne, a danas Veleučilišta, obići Židovsko groblje u ulici Eriha Šlomovića i posebno, razgledati mrtvačnicu koja je u renoviranju već nekoliko godina sa planom da se uz pomoć sredstava Ministarstva kulture , uz pomoć grada Virovitice i drugim sredstvima ova mrtvačnica pretvori u Muzej židovstva Virovitice i ovog dijela Slavonije.
I još nešto prije nego idemo IN MEDIAS RES: ne možete si predstaviti zadovoljstvo na licu londonskog suca Davida Beana i njegove supruge koji je krajem kolovoza anno domini 2014. obišao Židovsko groblje, sjedište Židovske općine... tragajući za korijenima svojih predaka. A njegov majka je bila Virovitičanka kćerka erovih koji su do Drugog svjetskog rata imali kožaru - trgovinu na početku Strossmayerove ulice, a koja je, što je i autoru ovog teksta bilo nepoznato, preživjela, zajedno sa sestrom, Holokaust. Oduševio se da postoji Židovska općina Virovitica (usput, nemaju je ni veći gradovi u Hrvatskoj, npr. Varaždin, Sisak, Karlovac, Vinkovci, Vukovar, Bjelovar…), drugo, zajedno smo utvrdili da moramo i zamalo 70 godina nakon Rata korigirati broj preživjelih virovitičkih Židova i Židova okolice – nije od 300 duša preživjelo 27, nego 29, i taj podatak uvrstit ću u studiju koju završavam.
Ali, sve je ti i lijepo i dirljivo, da nema velikog ALI…ALI… Za ostvarenje Plana rada Židovske općine usvojenog u ožujku ove godine, Židovska općina Virovitica iz proračuna RH nije dobila ni kune! Urgira se već 4-5 mjeseci, na sve strane, posebno u Ministarstvu financija i u Koordinaciji židovskih općina RH, pisalo se i Ministarstvu kulture, nazivalo savjet za Nacionale manjine odnosno Ured za nacionalne manjine - Aleksanadra Tolnauera,… - ništa, baš ništa!
Zar je moguće da ovaj novopečeni ministar Boris Lalovac gleda sa visoka na Viroviticu, na našu županiju, da mu i danas nije jasno da NITKO, AMA BAŠ NITKO NEMA PRAVO sprječavati da sredstva iz proračuna dođu do krajnjeg korisnika?? Tko mu je pomogao u tome? Ni manje ni više nego dr. Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb i predsjednik Koordinacije židovskih općina RH koji je MIMO ZAKONA konfabulirao odluku o stavljanju u mirovanje Židovske općine Virovitica. Radi se vjerojatno o svjetskom presedanu u židovstvu jer, nijedna krovna židovska organizacija, pogotovo ne Koordinacija, nema pravo ODLUČIVATI, nego samo koordinirati rad židovskih općina. I nije Koordinacija osnovala Židovsku općinu Virovitica, koja djeluje oko 160 godina nego je 1995. Židovska općina Virovitica, zajedno sa drugim židovskim općinama, utemeljila Koordinaciju.
Svima je briga razvoj turizma na moru, Dubrovnik, Istra, Hvar...no, zanemarujemo i ne želimo iskoristiti potencijale koje imamo u unutrašnjosti. Pišu mi – „ovo je očigledan … i žalostan primjer zanemarivanja kulturne i povijesne baštine“. Zahvaljujući trudu više naraštaja obitelji Weiss sačuvani su vrijedni historijski predmeti, dokumentacija (matične knjige rođenih, zapisnici, arhiva koja sadrži i rijetke fotografije, tu su i pisma, umjetnine, spomen-albumi, knjige, ritualni predmeti…), kupljene su već i vitrine za interijer budućeg Muzeja..) Čast Turističkom edukacijskom centru u Kapela dvoru, čast biciklističkim stazama u našoj Županiji, podržavam te akcije, sve su one na dobrobit svih nas, ali što ćemo sa mrtvačnicom, što sa Židovskim grobljem koje se povremeno zbog visoke trave i žbunja pretvara u džunglu?
Što o tome misli etnobiznismen dr. Ognjen Kraus?
REVITALIZACIJA SE NASTAVLJA - VJERSKA I NACIONALNA PRAVA VALJA POŠTOVATI
U kontaktu sam sa Ivicom Kirinom, gradonačelnikom, Alenom Bjelicom, zaduženom za društvene djelatnosti, ali, malo se napreduje u rješavanju nagomilanih pitanja i problema. Ovom prilikom ne bih detaljno o tome koliki obol su dali Židovi Virovitice razvoju grada i okolice - da li ste ikada pomislili da je zgrada kraj Velike stanice bio nekada „Pajtašev mlin“, mlin „Gizela“ Adfolfa Pajtaša čija je kompletna obitelj stradala u Holokausta? Da i danas, 2014. stoji zapušteno veliko skladište obitelji Weissmann u ulici Matije Gupca, da su počeci Tvina vezani za pilanu koju su osnovali Židovi, da je na mjestu nekadašnje robne kuće Trgocentra bila kuća i trgovina Binga, Bingov ćošak…Zna li netko od čijeg zlata je izgrađen Gradski bazen u Parku 1942.? Da je Virovitica dala i Miroslava Feldmana, književnika, braću Wollner, Šajberove, Zlatka Bienenfelda, Rudija Štajnera…!
Dr. Ognjen Kraus i „krausovci“ neće zaustaviti revitalizaciju ove minijaturne židovske općine: ono što redovni i pridruženi članovi sada već sigurno znaju jest da u 2015. NE žele primati dotacije preko Koordinacije i dr. Krausa, nego izravno. Stigli su nam i pridruženi članovi koje zanima judaizam, primili smo i jednu uplatu Virovitičana kao pomoć Židovskoj općini, ovaj grad ima osobe koje znaju što je židovstvo, koje cijene vjerske i nacionalne manjine. Ministar Lalovac, i njegovi činovnici kao i drugi koji s visoka gledaju na „provinciju“ trebali bi znati da imamo razumijevanja za praznu državnu kasu i teške prilike koje su u Hrvatskoj danas, ali ovdje se radi o zakonitosti, o tome da ako vjerske i nacionalne manjine žele djelovati, od srpske do češke, svaka ima na to pravo i valja joj omogućiti djelovanje.
Vjerska i nacionalna prava valja poštovati!
To je evropska stečevina, to je naša zajednička budućnost.

Oznake: židovi, Hrvatska, ljudska prava

TRINAEST NAOPAKIH LOGIKA, IZRAEL I GAZA


1.Prva naopaka logika je da je Izrael agresor, i da je Izrael agresor od osnutka države. Rat 1948. naziva se u ozbiljnoj literaturi Ratom za nezavisnost, jer je samo koji dan poslije proglašenja države Izrael, nastalog kao ostvarenje cionističkog pokreta i odlukom Ujedinjenih naroda, počela bjesomučna ofenziva SVIH arapskih zemalja u okruženju na novostvorenu državu. Bio je to prvi rat koji je tada slabo naoružani Izrael, s jakom motivacijom vojnika, od kojih su mnogi bili i preživjeli Holokausta, dobio. Ova AGRESIJA Arapa može se slikovito usporediti sa pokušajem gušenja novorođenog djeteta.
Nakon toga arapske države su sa istim ciljem - uništenje Izraela - vodile još četiri rata (1956.,. Sueska kriza, 1967.,šestodnevni rat, 1973. Jomkipurski rat, i 1982. libanonski rat, plus intifada, plus Gaza – krize…
2. Dok Izrael priznaje sve arapske zemlje, i dok je dijelu teritorija (Zapadna obala, i pojas Gaze) priznao autonomiju, danas još neke arapske zemlje ne priznaju Izrael, a Hamas i Hezbollah imaju u programskim dokumentima kao jedan od ciljeva . uništenje države Izrael, članice UN. PLO i druge organizacije desetljećima su se služile terorom u borbi protiv Izraela sijući smrt u raznim dijelovima svijeta, smrtno ugrožavajući civile ( smrt 11 izraelskih sportaša na Olimpijadi u Muenchenu, otmice aviona, otmice brodova, napadi na sinagoge, sjedišta židovskih općina i židovske kulturne centre, napadi na izraelske ambasade, samoubilački napadi u Izraelu, uključujući autobus sa školskom djecom),
3. Palestinci žive u najvećem logoru na svijetu – Gazi, i Zapadnoj obali koje su u sustavu okupacije od strane IDF-a (Israel Defenses Force). Najveća je laž da je Gaza koncentracijski logor jer ti koji to tvrde ili ne znaju ili neće da znaju kako su izgledali naci-fašistički logori kao i logori u kvislinškim zemljama odnosno državama. Da je Auschwitz imao takve tržnice kakve postoje u Gazi, ne bi u njemu stradalo više od milijun zatočenika, većinom Židova. U “ logoru“ Zapadna obala“ svaki lojalan Palestinac ima mogućnosti obrazovanja, rada i zdravstvene i socijalne skrbi, te iskazivanja svojih vjerskih uvjerenja.
4. Obmana je da Izrael namjerno cilja civile, posebno djecu u Gazi, kao što je obmana da Izrael započinje vojne akcije na svom teritoriju sa ciljem naštetiti svim Palestincima. Zbog stalnog raketiranja Izraela, s kraćim ili dužim razdobljima mira, Izrael živi desetljećima u psihozi „ni rata ni mira“ što negativno utječe na milijune Izraelaca, uključujući i lojalne Palestince koji nisu u mogućnosti posvetiti se normalnom, svakodnevnom radu i životu. Svaki rat, i svaka vojna intervencija koštaju Izrael ne samo ljudske živote - žrtve već iziskuju ogromne materijalne troškove. Zemlja koja nema bogata nalazišta nafte, koja u mnogome ovisi o turističkim sezonama, posebno od hodočasničkog turizma, koja je većinom ovisna o zračnim komunikacijama sa ostatkom svijeta, troši velika financijska sredstva na naoružanje što se sve odražava na životni standard Izraelaca. Da nema tih troškova, Izrael bi bio jedna od osam najrazvijenijih zemalja svijeta, iako i sada, svemu usprkos, Izrael je jedina zemlja bez nafte na Bliskom i Srednjem istoku sa evropskom razinom standarda.
5. U medijima u svijetu često se manipulira kritičkim mišljenjima Izraelaca i istaknutih Židova te židovskih organizacija. Radi se o pojedincima i grupama koji iskazuju kritičnost prema potezima izraelske vlade, a takvih osoba i pojedinaca ne manjka ni u samom Izraelu. Dok se u arapskim-muslimanskim zemljama provodi teror i guši se zamalo svaka kritička misao i oporba, Izrael ima snažnu oporbu i izgrađen civilni sektor, te jedan od najstabilnijih parlamentarnih sustava na svijetu. Za razliku od tradicionalnih arapsko-muslimanskih sustava u kojima su žene teško diskriminirane, u Izraelu se poštuju prava žena kao i LGBT pripadnika. Jedna od najvećih podvala u medijskom, propagandnom ratu koji se neprekidno vodi - zemlju se označava zemljom aparthejda. Aparthejd je politika stroge segregacije bjelačkog od nebjelačkog stanovništva koji je na snazi bio u Južnoj Africi od 1948. do 1998. godine. Crnci nisu imali pravo glasa, nisu mogli da obavljaju javne funkcije, žene se ili udaju za bijelce, nisu mogli čak ni da koriste iste toalete i javni promet. Izrael je primio u zemlju i integrira Židove iz Etiopije, veliku većinu s karakteristikama crnačke rase.
6. Bit izraelsko-palestinskog sukoba nije nespremnost Izraela na ustupke (iskustvo pokazuje da svaki ustupak bude dočekan novim zahtjevima za ustupke, ultimatumima, nerealnim zahtjevima za koje unaprijed znaju da ih Izrael ne može prihvatiti) već palestinski, i uopće muslimanski antisemitizam, uključujući negiranje Holokausta. Ne radi se o stvaranju palestinske države koju su Izraelci spremni priznati, već o uništenju židovske. U osnivačkoj povelji Hamasa, političkog predstavnika Palestinaca, jasno stoji da mir sa Izraelom nije moguć. I ne samo to, već i da je svakom drugom zabranjeno da o njemu pregovara. Kako onda zamisliti i voditi te mirovne pregovore? I zašto se i dalje uporno pretvaraju palestinski dušebrižnici da je problem u Izraelu, koji kao jedina napredna i demokratska zemlja u toj regiji nema nikakav interes da bude u neprestanom ratu sa svojim ekstremno neprijateljskim okruženjem, tj. Palestincima? Zahvaljujući internetu u mogućnosti smo da pratimo arapske TV stanice na kojima se neprestano hvali Holokaust (ako se i ne negira) i demoniziraju Židovi na način koji bi bio nezamisliv u bilo kojoj civiliziranoj zemlji. Na tim kanalima slušamo arapsku djecu kako Židove nazivaju majmunima i svinjama, a stariji im govore kako je najbolje što u životu mogu postići da poginu slavnom i mučeničkom smrću ubijajući Židove. U knjizi „Bog koji mrzi“, Vafa Sultan, osvrće se i na islamski antisemitizam koji se muslimanskoj djeci usađuje od malena, kao dio odgoja i vjere– „Židov mora da je riječ koju muslimanska djeca najčešće čuju prije svoje desete godine. Ujedno to je i jedna od najtežih riječi koju čuju jer u njihovoj mašti sažima vizije ubijanja, izopačenosti, laži i pokvarenosti, kao da su riječi prepisane iz Protokola sionskih mudraca, opskurnog antisemitskog pamfleta, izvorno falsifikata tajne ruske policije. Ta knjižica - falsifikat služila je kao literatura Hitlerovim vojnicima prilikom polaska u racije i krvoločna masovna ubijanja Židova SS-trupe uvjerile da su Židovi zapravo gamad koju valja uništiti bez grižnje savjesti.
7. Velika je obmana da Izrael ima snažne lobističke grupacije u cijelom svijetu i da je inkorporiran u sva važnija događanja u svijetu, na štetu tzv. malog čovjeka. Židove se često povezuje sa masonima, iluminatima, glavni su akteri teorija zavjere. Prenaglašava se utjecaj američkih Židova, ako i Židova općenito na svjetsku politiku i međunarodnu zajednicu. U tri-četiri moćne i najmnogoljudnije države na svijetu - Kini, Indiji, Japanu nakon egzodusa Židova iz SSSR sada i u Rusiji, broj Židova je zanemariv kao i politički utjecaj. U islamskom svijetu broj Židova i njihov utjecaj je minoran. U propagandnom ratu uzimaju se za primjer desetak bogatijih Židova, dok zapravo, ukupna židovska populacija u svijetu od samo 13 milijuna Židova, uključujući i one u Izraelu, živi relativno skromno. Židovi u nekadašnjoj istočnoj i srednjoj Evropi, nakon Holokausta jedva da su prisutni u javnom životu, prisutna je asimilacija i ono malo preostalih Židova, uz pokoji izuzetak, zadnjih je desetljeća osiromašilo i trpe antisemitske ispade koji se pravno ne sankcioniraju. Govor mržnje odnosno latentni i manifestni antisemitizam je toliko prisutan da se i ono malo preostalih Židova ne izjašnjava Židovima, već taje svoj nacionalni i vjerski identitet. U mnogim zemljama bivše Istočne Evrope pogoršali su se uvjeti za nacionalno i vjersko okupljanje, šire se najodvratniji stereotipi o Židovima tipa Protokola sionskih mudraca, a Židovi stjerani u medijski i kulturni geto. Posebno su prevareni u postupcima denacionalizacije odnosno procesima pretvorbe i privatizacije bivše državne odnosno društvene imovine, organiziranje i jačanje veza židovske dijaspore i Izraela odvija se presporo i sporadično, a ne kao dio sustavnih napora diplomacije.
8. Mit je da je Hamas vojska u Gazi mala i slaba i da se bori kao David protiv Golijata. Vojska odnosno vojno krilo terorističke organizacije Hamas dobro je uvježbano i posjeduje, pokazuje se, skladišta oružja koje je na razne ilegalne načine dospjelo u pojas Gaze. Vojnici Hamas su velikom većinom fanatični, religijski indoktrinirani najnevjerojatnijim obećanjima islamskih starješina i vođa Hamasa, koji se većim dijelom nalaze izvan pojasa Gaze. Glavni sponzor Hamasa bio je Iran, odakle potječe i najveća količina ubojitog oružja. Posebna neprilika za IDF je što opasni militanti Hamasa ne poznaju uobičajene konvencije ratovanja, već se služe metodama i oblicima ratovanja koje spadaju u najpodmuklije i vjerojatno će se izučavati odsada na vojnim učilištima diljem svijeta - radi se o korištenju vlastitog stanovništva, pa i djece, u stvaranju živog štita koji se raspoređuje na terase, krovove zgrada, u bolnice, džamije, kuće, na sva ona mjesta gdje se očekuju izraelski vojni udari odnosno zračni napadi. Iskopana je mreža tunela pod zemljom u kojima se nalazi i uskladišteno oružje, a vode i prema izraelskom teritoriju te se njima kreću diverzantske grupe i posebno obučeni vojnici za djelovanje u izraelskim naseljima. Da su toliko financijskih sredstava i rada utrošili ne u gradnju tunela nego u drugo, Palestinci su u pojasu Gaze mogli imati solidnu mrežu linija metroa!
Svaki vojni napad Izraela praćen je „majstorskom“ verbalnom logistikom, i upravo je nevjerojatna mašta kojom se služe da bi crnili IDF; vjerojatno većih laži nije plasirano u svijet još od vremena Goebelsa, Hitlerovog propagandiste broj jedan; umjesto radija posebno su usmjereni na Internet portale te Facebook, a poznatije novinare u raznim zemljama i izravno obavještavaju o izraelskim „zločinima“, šaljući im video snimke i fotografije često vrlo uznemirujućeg sadržaja, karikature i fotografije koje bi trebale IDF prikazati što sličnijim Hitlerovoj soldateski. Nije rijetko da koriste odore izraelskih vojnika, pa čak koriste za vojne akcije prostore i vozila Hitne pomoći te prostore i vozila sa oznakama Ujedinjenih naroda
9. Koordiniranim aktivnostima medija u svijetu, prezentiranjem manje-više iste sheme izvještavanja – red bombardiranja, red scena sa ubijenom ili ranjenom djecom u pojasu Gaze, red izjava majki ili očeva stradale djece, red ruševina, red izjava Hamas bossova, red izjava predstavnika civilnih udruga i „humanitarnih“ organizacija, red prosvjeda Židova i Izraelaca protiv rata i izraelske vlade, uz pokoju alibi scenu ili izjavu izraelskih vlasti, stvara se slika da je svjetsko javno mnijenje zamalo uz Hamas teroriste i Palestince. Kritike izraelske strane su česti impregnirane otvorenim ili očiglednim delegitimiranjem Izraela i antisemitizmom. Potrebna je i kritika izraelskih vlasti i akcija IDF-a kada se to zasluži, ali očito je da se aktualna situacija koristi da bi stari neprijatelji i mrzitelji Izraela, ali i notorni antisemiti, pokazali svoje pravo lice. Delegitimiranje Izraela i antisemitizam dolaze zamalo podjednako od neonacista i desnih i ultradesnih snaga u Evropi i svijetu, ali i od ljevičara.
Stvara se privid OSUDE Izraela i Židova, a ne prikazuju se mnogi sa svojim uvjerenjima kojima smatraju poduzimanje vojnih akcija protiv terorista opravdanim i legitimnim. Zamalo da nema države u svijetu koja ne bi postupila isto ili slično ukoliko bi njeno stanovništvo bilo izloženo raketnim napadima.
10. U negativnim reagiranjima prednjače i one države i društva koja ni do danas, 2014., godina 69 godine nakon završetka Drugog svjetskog rata, nisu ispunile ni elementarne obveze prema žrtvama Holokausta kao i potomcima preživjelih Šoah. Na prostoru ex-Jugoslavije primjetna su brojna antisemitska i antiizraelska reagiranja, ne od vlasti, koliko u dijelu medija i na portalima, a koja su dijelom i ostatak politike Titove Jugoslavije. Štošta se promijenilo u odnosu na ta vremena, ali antiizraelizam, anticionizam i pojave antisemitizma su KONSTANTA u razmišljanju većeg dijela građana. Prisutno je to i u zemljama tranzicije, a ni u zemljama EU ne štedi se Izrael (i Židovi) i zapravo je vrlo tanka linija razdvajanja konstruktivne kritike od izravnog necivilizacijskog komentiranja kompliciranog i dugotrajnog međunarodnog sukoba.
11. Što se tiče Hrvatske, gotovo je nevjerojatno u kojem kratkom vremenu su zaboravljena raketiranja hrvatskog teritorija – od Vukovara do Dubrovnika, Zadra, Osijeka, Zagreba…U zemlji u kojoj su se dogodila etnička čišćenja, u državi u kojoj nije u startu dana autonomija hrvatskim Srbima, u državi u kojoj su počinjeni zločini nakon Oluje, u kojoj je ubijena cijela obitelj u Zagrebu a počinitelji nisu osuđeni, u zemlji i društvu u kojoj je židovska zajednica pretrpjela silne gubitke u Šoah, gdje nisu obeštećeni Židovi nasljednici, gdje su prevareni većinom u procesu denacionalizacije i pretvorbe, u zemlji u kojoj ni zamalo nakon 70 godina nije obnovljenA SINAGOGA u glavnom gradu Zagrebu, u kojoj nema Muzeja židovstva, nema Arhiva židovstva, u kojoj nema središnjeg spomenika smrtno stradalim Židovima (oko 30 000!), u kojima nisu obilježena mnoga stratišta Židova i drugih žrtava ustaštva i naci-fašizma, u zemlji u kojoj se piše desetljećima revizionistička povijest i u kojoj j srušeno oko 3000 antifašističkih spomenika i obilježja, u kojoj je politička i socijalna kriza nesagledivih razmjera, kao da je slučaj Gaza dobro došao da bi prikrio STVARNE probleme zemlje, i dugove spram ovo malo nas preostalih Židova, toliko stvarati medijske buke oko događaja u jednoj ipak zemljopisno dalekoj zemlji, nonsens je i znak da se stari resentimani lako probude i stvaraju štetu mogućim dobrim odnosima Izraela i Hrvatske.
12. Više od trideset dana traje izraelska vojna intervencija u pojasu Gaze sa ciljem da se unište tuneli koji su služili za skladištenje oružja i infiltraciju u izraelski teritorij. Izrael je u nekoliko navrata predlagao primirje, povukao svoje trupe iz pojasa Gaze i sada objavio jednostrano trodnevno primirje. Međutim, primjetno je i dalje u medijima optuživanje Izraela i označavanje samo jedne strane krivcem za nastavak sukobljavanja u pojasu i oko pojasa Gaze. Protivno činjenicama a ta je da su se sve velike sile – od USA do Rusije, Kine, Indije, Njemačke…- suglasile da Izrael ima pravo braniti svoj teritorij, gdje su i mnoge arapske zemlje okrenule leđa Hamasu, u nas je prisutna logika naopake pile.
No, dok moćne sile shvaćaju da Hamasu, Islaskom džihadu i Fatahu nije do mira već do mrtvih Izraelaca, i dalje u našim medijima i u dijelu javnosti prisutan je izljev mržnje spram Izraela, pa i Židova. Tek barbarske akcije ISIL-a, muslimanske države tj. samoproglašenog kalifata, u kojima su veliki stradalnici etnička skupina Izejida te kurdski narod koji ima jednaka ako ne i veća prava na samostalnu državu od Palestinaca, te nakon stradanja kršćana, počelo se uviđati da agresivna struja u islamu prijeti ne samo Izraelu, već i Evropskoj uniji i cijelom nemuslimanskom svijetu (dijelovi Afrike itd.). Da apsurd bude potpun u Kairu, gdje se posredstvom Egipta i dalje pregovara o trajnijem prekidu neprijateljstava predstavnici Palestinske autonomije postavljaju određene zahtjeve Izraelu i izraelskoj vladi.
13. Ono što je zaprepašćujuće u novim događajima oko Gaze je da uglavnom izostaju konkretni prijedlozi za dugoročno rješenje bliskoistočne krize. Hrvatska uglavnom nema stručnjaka, pogotovo mlađih, za Bliski istok niti upućene u stanje u Izraelu, čak ni hrvatsko židovstvo nije iznjedrilo eksperte za ta pitanja i u naše ime govore uglavnom drugi, nekada objektivno, ali često nekompetentno i propagandistički, Naopaka je logika da će nam more informacija kojima smo bombardirani svaki dan otvoriti oči i objasniti bit sukoba, niti će nam automatski dati odgovore kojim putem ići do mira, Kompromisi Palestinaca i Izraelaca su nužni, ali do njih se ne dolazi širenjem naopakih logika i huškanjem protiv Izraelaca i Židova. Izrael i narod Izraela nema odstupnice - ne smije izgubiti ni jedan rat, Preostaje preseliti se na dno Sredozemnog mora, ili vratiti se u zemlje iz kojih su doselili oni ili njihovi preci.
Postoje pretpostavke i uvjeti da bi bila stvorena Palestina ili država Palestinaca i bez ostvarenja tih pretpostavki, za dvije-tri godine opet će iz pojasa Gaze letjeti rakete na CIVILNE objekte u Izraelu. Izrael ne može raditi i živjeti u atmosferi - psihozi straha, niti se posve ograditi zidom! Izrael mora imati stabilne i jedinstvene partnere za pregovore, a ne šaroliko i rivalstvom opterećene predstavnike najraznovrsnijih političkih opcija.
Izrael vidim kao otvorenu zemlju, državu i izraelsko društvo koje je integrirano u bliskoistočnu regiju, priznat od svih susjeda i Palestinaca, kao suverena, nezavisna država, koja nije samo država židovskog naroda već svih dobronamjernih i miroljubivih ljudi svijeta.
Padom Izraela, padaju i osnovne tekovine judeo-kršćanske civilizacije i uvjeren sam da se taj pad neće dogoditi, i da će svijet pravovremeno shvatiti tko je korektan čuvar svetih mjesta, jedini jamac tekovina modernog prava, demokracije i tekovina kulture i civilizacije, jučer, sada i ubuduće.

( 12. 08. 2014.)

Oznake: izrael, Gaza, Palestinci, Bliski istok, židovi, politički konflikti

Poštovana gospođo TAMA Rudan!
Ne znam po koji puta već vam pišem, zadnjih godina, upozoravajući na Vaš NOTORNI ANTjavascript:%20void(0);ISEMITIZAM, Vašu prljavu jezičinu, licemjerje i stravičnu patetiku kojom se služite, stajući kao iza palestinskih žrtva, posebno djece. I ovih dana dali ste oduška svojoj mašti i emocijama, ali i pokazali po tko zna koji puta vaše nerazumijevanje povijesti, Holokausta, Izraela, pa i samih Palestinaca.
Zapravo, ovako čist amaterski, pitam se od koje vi bolesti bolujete? Što mislim? Da imate teške vidne smetnje i da ratujete sa datumima. Evo, siguran sam da vi ovu brojku – 14 – vidite kao 41. i naravno, 20, kao 19. Rebus, enigma, zagonetka za enigmatičare? Jednostavno, ono što je 2014. vama je 1941., „godina koja se vraća“! Da, dobro zaključujete, tek sada čitam knjigu Slavka Goldsteina „1941., godina koja se vraća“ jer stjecajem okolnosti imam je sada, a knjiga je tiskana 2012. i ona i autor dobili su brojne nagrade – ove godine prevedena je i objavljena u USA, na engleskom jeziku, a autor ju je prezentirao na uglednim mjestima u USA, od sveučilišta do najuglednijih knjižara New Yorka.
Kakve veze imaju vaši pamfleti, Izrael, Gaza i Slavko Goldstein!? Vi ste u svom luđačkom tekstu, NAŠA MRTVA DJECA, samo jednom u nizu huškanja, objavljenom na vašem blogu napisali, pored ostaloga i ovo:

„Hrvatska i dalje šuti. Puhovski, preciznije, čovjek koji za sebe tvrdi da je Židov, na svim je hrvatskim televizijama tri puta tjedno. O svemu sve zna. Zašto nam se ne javlja ovih dana? Jednom se javio. Zašto se ne javlja svaki dan? Nacisti ubijaju djecu svaki dan. A oni Goldsteini? Svi napamet znaju ime i prezime svakog NDH zločinca.
Gdje su ti Goldsteini? Doktorirali su na hrvatskom Zločinu. Da li je zločin samo kad Ante četrdeset i prve prereže vrat Zimmermannu ili je zločin i kad 2014. Zimmermann u krvavu hrpu mesa pretvori petogodišnje dijete? Pa tako tisuća puta? Da tisuću puta? Nikome ne pada na kraj pameti brojiti žrtve židovskog državnog terorizma.
U mišju su se rupu sakrili hrvatski goldsteini. Ja i nitko normalan od njih nismo drugo ni očekivali. U njihovim glavama ustaše još nisu obrisale svoje krvave kame. Goldsteini su potomci žrtava, grče se u sedamdesetogodišnjem stresu, pred očima su im leševi mrtvih predaka, iščupani zlatni zubi iz ustiju njihovih najdražih, još u nosu osjećaju smrad spaljenih tijela svojih majki. Njima mrtva palestinska djeca liječe vječne rane. Moramo ih razumijeti, sirotane.“…
Zašto smo toliko bez mašte? Pogledajmo u oči svoju djecu ili u oči svoje tek rođene bebe. Zamislimo da gledamo u njihove mrtve oči. Da smo u Gazi, umrli bismo mirnije sa mrtvom djecom u zagrljaju kad bismo znali da negdje daleko postoje ljudi koji suosjećaju sa nama u našim posljednjim trenucima.
Zato večeras, kad budemo gledali Dnevnik, ako budemo vidjeli kako gori glavna bolnica u Gazi, zagrlimo svoje dijete i šapnimo mu u uho, srce, tvoja mama se stidi. Zlato, tvome tati oči padaju od srama. Zaplačimo tamo pred kraj Dnevnika, ako budemo vidjeli bolnicu u plamenu.
Učinit ćemo mali korak za duše mrtve palestinske djece ali veliki korak za spas duše svoje.
---------------------
Gospođo Rudan, jako me zanima prije nego ste „nalijepili“ ovaj HUŠKAČKI, ANTISEMISKI tekst na svoj blog, da li ste bar još jednom pročitali ove gornje rečenice? UČINILI STE JOŠ JEDAN VELIKI KORAK KA SUDNICI, ILI UMOBOLNICI, Vedrana - TAMA Rudan, neka Vam Hašem – Stvoritelj pomogne, ako može!
Ne dovodim ni jednog trenutka Vaše pravo da kritizirate poteze izraelske vlade, niti vojne akcije IDF-a (Israel Defense Forces), dijelim vaše suosjećanje sa majkama i očevima iz Gaze koji su izgubili svoju djecu (ako je iskreno), ali moram Vas pitati kako vi znate što o tome misli Slavko Goldstein i - „goldsteini“? Vi ste s njim razgovarali ovih dana? Sa „goldsteinima“ koji su se sakrili u mišje rupe? Dakle, posjetili ste nas u mišjim rupama?
Vi ste i mene i moje tekstove počastili vašom pažnjom? Vi ste ekspert za Izrael, židovsku NACISTIČKU državu Vi znate u čemu se grče potomci žrtava Šoah? Vi znate što je pred očima „djece Holokausta“ i djece djece Holokausta?
Ne morate znati, ali pokušat ću vam odgovoriti: pred očima su nam stvarno, ne svima i ne stalno, KAME, MALJEVI, CRNE KNJIGE I CRNE BIBLIOTEKE… Jesu, i ne stidim(o) se toga, jer znamo što je to pijetet, i nikada nećete uspjeti stvoriti osjećaj KRIVNJE u nama za ono što nismo učinili i što danas ne činimo. Većina nas voli Izrael, zlu ne trebalo zadnju luku spasa, ali mi u dijaspori ne kreiramo politiku države Izrael, koja je uistinu samostalna i neovisna. Ma koliko vi trubili o savezniku Izraela USA i koliko god uživali (i pisali) da ćete se veseliti kada je vidite kako gori, mene zanima, da li to mislite i na USA u kojoj je vaš sin, na nekom od učilišta, ili je ipak na Rijeci, u Vašem prilično situiranom okruženju. Jer, šlepajući se i na NOTORNI ANTISEMITIZAM vaše se knjige dobro prodaju, drame izvode, čak i u inozemstvu, svojim pičkinim dimom nad Auschwitom i Gazom, uspjeli ste stvoriti svoju čitateljsku publiku, što nije uspjelo daleko kvalitetnijim hrvatskim književnicima, jer oni ipak imaju obraza i ne prodaju psovačku, imebecilnu literaturu koja sama sebe poništava – MRŽNJOM! Čak i to nije zabrinjavajuće: svatko ima pravo stvoriti literaturu po svojoj mjeri, ali vi ne znam koga ne mrzite? Vi čak mrzite i hrvatski narod ponoseći se da kao Hrvatica rodom, niste Hrvatica?
ČIJA DJECA?
To je, gospođo Tama Rudan, uistinu Vaš problem - kao što je i Vaš problem gdje vam je bio otac u vrijeme Holokausta? Vi niste odgovorni za (ne)djela Vašeg oca, jer sin ili kćer ne odgovaraju za djela roditelja, niti roditelji za djela djece, pogotovo ako su djeca punoljetna. Vi ste, odavno punoljetni gđo Rudan, ali ovim pamfletom pokazali ste svoj opasni INFANTILIZAM! Vi ste, zapravo, bezočno drski i divlji, kako, nažalost, neka djeca mogu također biti. Djeca mogu biti VRLO OKRUTNA! Pa reći meni, sa šest godina, u želji da igram nogomet u mom rodnom mjestu ZA ĆIFUTE NEMA MJESTA! A ja sam rođen, kao i vi 1949. godine, i dobio sam ime, kao spomen svijeća obitelji Weiss, Ljubomir - Ruben. Da, to je ime strica koji je sa 12 godina ušao u halu za tuširanje, dobio je sapun i ručnik, i ušavši u "kupaonicu", zajedno sa drugom djecom i starcima, grebao je poslije prstima po zidu jer umjesto vode, ŠIKNUO je iz slavina CIKLON BE… Nije bio malj, bio je CIKLON BE, nije bila raketa, bio je CIKLON BE… Za mrtvu djecu, manje-više, svejedno. Niti su naša, niti njihova, ona su MRTVA djeca…
Ali, nije nam svejedno što vi 2014. prozivate Slavka Goldsteina i „goldsteine“! Ne, gospođo Rudan, vi ste sebi uzeli pravo SUDITI Slavku Golsdteinu, i „goldsteinima“ ne znajući ili se praveći da ne znate što je Slavko Goldstein učinio za hrvatsku kulturu, izdavaštvo, pa i za demokraciju...Ledolomac Slavko Goldstein koji se sigurno zna bolje braniti nego što ga ja ovdje pokušavam braniti! Jer, niste slučajno nasrnuli na njega, ne, Vi dobro znate da Slavko Goldstein sa 84 godine, je ime u židovskom, ali i kulturnom svijetu, kojem vi odavno ne pripadate.
Slavku Goldsteinu je HaŠem odredio životnu stazu, a Vi ste svojim prozivanjem i presudom, svojim besprimjernim huškanjem prema njemu i „goldstenima“ zapravo zavrijedili - sud. Jer, da je pravne države vi biste odavno bili na sudu i javnosti objasnili što je to pičkin dim nad Auschwitzem, što je stvarno napisala Anna Frank u svom dnevniku..… Za Gazu, uglavnom znamo, no ne znamo da li ste ikada jednu jedinu kunu ili euro dali za djecu Gaze, da li ste osim ove patetike posijali sjeme MIRA I TOLERANCIJE vašim tekstovima i javljanjima, ili ste dolijevali ulje na vatru, neronovski, somnambulno i nadasve teatralno! Da li je Crveni križ Hrvatske poslao bar simboličnu pomoć žrtvama izraelske vojne intervencije? Ma, briga me kako trošite svoj novac, da li kupujte fina jela sa lukom u „Mlinaru“, da li večerate u Firenci ili putujete Evropama ili krstarite kroz USA.. od Zapada do Istoka, od Istoka do Zapada… Vi niste ni prismrdili Izraelu, niste imali jednu minutu od ispaljene rakete Hamasa do skloništa, niste desetljećima živjeli u atmosferi "ni rata, ni mira", niste čitali da ti koji vole svoju djecu su ODBILI dva primirja koje je taj "nacističko-fašistički" Izrael sa vladom prihvatio shvaćajući da i Izrael ima svoju djecu, i svoje mladiće… koji pogibaju u nekim tunelima… Da li ste ikada pomislil da su toliko rada i financijskih sredstava koliko su utrošili umjesto u gradnju tunela, zapravo, u skladišta oružja i puteve terorista do izraelskih naselja, "hamasovci" utrošili u gradnju u pojasu Gaze - linija metroa...?
DOSTA HUŠKANJA!
Jebe se Vama, sudim po svemu, za djecu u Gazi, kao što vam se jebe za djecu stradalu u Auschwitzu i Jasenovcu… Vama je bitno prozvati Slavka Goldsteina i „goldsteine“ i huškati kao što je to rađeno šturmerski i štormfronovski od 1933, posebno 1941…pa sve do danas! U zagrljaju sa mrtvom djecom Gaze, sa „našom mrtvom djecom“…?? Jedan moj poznanik, piše mi da će Vas prijaviti DORH-u odnosno tužiti vas! Poznanik će se možda ljuti na mene što objavljujem njegovu namjeru, no, supotpisati ću TUŽBU! DOSTA JE BILO, DOSTA JE BILO HUŠKANJA spram nas preostale šačice Židova u Hrvatskoj!
DOSTA HUŠKANJA ojađenih i osiromašenih hrvatskih građana, svoje neraščišćene račune sa hrvatskom pseudoelitom rješavajte bez prozivanja Goldsteina, i „goldsteinova“ – niti ćemo odmoći, niti ćemo bitno pomoći, riješiti dužničko ropstvo, mito i korupciju, strančarenje, lutanja u povijesnoj zbiljnosti.. Suze nad mrtvom djecom Gaze, s tim pitanjima ipak nemaju izravne veze!

Ne plačem, iako mi je zaista žao svakog djeteta, svake udovice, svake siročadi… na bilo kojem dijelu kugle zemaljske, pa i u Gazi. Bez MIRA, nema ničega,… I za razliku od vas, koji plačete uz tv ekrane, i za vrijeme TV dnevnika, ja vjerujem da će vrijeme mržnje biti zamijenjeno vremenom ljubavi. Jer, kao što postoje vremena rata i mržnje, postoje i vremena ljubavi, tolerancije i razumijevanja. Iako se radi o jednom od najdugotrajnijih i najkompliciranijem konfliktu u modernom vremenu, vjerujem u kompromis, vjerujem u skoro primirje, ako ne i trajan, dugoročan mir…
A Slavku Goldsteinu, pripadniku narodu knjige, ma koliko bio nezgodan svjedok, želim da se ne uzrujava, da se ne boji ove vaše divlje prozivke i presude, bez suda, da ide svojim putem kao što je išao do sada, na korist kulturi, hrvatstvu i židovstvu. A Vi, gospođo Tama Rudan, možete mu samo očistiti cipele i eventualno pridržati kaput, ako vam i jedno i drugo, ili nešto treće, dozvoli!

Oznake: anantisemitizam, židovi, izrael, Gaza, PalestinciUnesi oznake

DA LI JE UISTINU HRVATSKA ZAJEDNO SA SVOJOM HRT IZGUBILA KOMPAS? DA LI TO DOBRO VIDIMO?? Čitajmo pažljivo:

-----------------------------------------
Nedjeljom u dva, Nedjeljom u dva
12.12.13. Starost: 2 dan(a)
Nedjeljom u dva - Vedrana Rudan 15. prosinca na HRT-u 1 u 14 sati
Gošća emisije Nedjeljom u dva je spisateljica VEDRANA RUDAN!!!!!!!!??????????
Govorit će o podjelama u Hrvatskoj, referendumu, ekonomskoj krizi. Zašto je Vedrana Rudan kao spisateljica cjenjenija u inozemstvu nego u Hrvatskoj, neke su od tema emisije.Urednik i voditelj: Aleksandar Stanković
----------------------------------------
U više navrata i na više mjesta Vedrana Rudan, ne slučajno, ispisala je NOTORNE ANTISEMITSKE pasuse, koji još kolaju samo u POLITIČKOM PODZEMLJU, U NEONACISTIČKIM KRUGOVIMA, stormfrontovskoj političkoj kaljuži. Vedrana Rudan u više navrata grozomorno je uvrijedila židovski narod, izraelsko vodstvo, Izraelce. Vedrana Rudan na klasičan način antisemite pitala je, pogrešno, namjerno tendenciozno i netočno navodeći dijelove Dnevnika Anne Frank KADA ĆEMO MI ŽIDOVI KONAČNO POSTATI LJUDI???
A dio Dnevnika Ane Frank na koji se Vedrana .Rudan pozivala glasi drugačije i «gospođa» se poslužila RUŽNOM MANIPULACIJOM I IZOKRETANJEM SMISLA DNEVNIČKE ZABILJEŠKE, zapisane u Dnevniku dana 11.4.1944.
Vedrana Rudan je lagala sebi i drugima, sve u cilju što bombastičnijeg efekta svog standardnog nastupa: red vulgarija, red gluposti, red provokacija, red laži i cinizma. Inače, nije to prvo «redigiranje» Dnevnika Ane Frank - činila je to Vedrana Rudan još 2006. u kolumni u Nacionalu pod naslovom «Ana i njeni sinovi», kao što se već više puta, najčešće povodom događaja na Bliskom Istoku, obrušila na Židove, ali i izraelske dužnosnike. Moj dragi prijatelj Lujo Bauer upozorava me da je Rudanica "fenomen sračunat kao marketinški potez i da joj upravo odgovara da se na njene provokacije reagira, e kako bi se stvorio dojam da je progonjena književnica, žrtva, meta malograđana, cilj primitivaca..." A ja mislim kada bi se iz njenih pisanija izostavilo sve vulgarije, psovke i budalaštine, od njene literature ne bi ostalo mnogo. I njeni tekstovi se već označavaju kao književni terorizam, škandal-proza, psovačko-prostačko-potrošačka literatura.

ŠTO STVARNO PIŠE U DNEVNIKU?

Evo kompletnog pasusa iz Dnevnika Ane Frank, ne samo jedne rečenice:

«Jako su nas podsjetili na to da smo okovani Židovi, okovani na komadiću zemlje, bez prava, ali s tisućama obaveza...
JEDNOM ĆE OVAJ STRAŠNI RAT IPAK PROĆI, JEDNOM ĆEMO OPET BITI LJUDI, A NE SAMO ŽIDOVI! ( podvukao Lj.R.W.)
Tko nam je to nametnuo? Tko je nas Židove učinio iznimkom među svim narodima? Tko nas je do sada ostavio da patimo? To je Bog, koji nas je tako stvorio, ali će Bog biti taj koji nas uzdiže. .. Mi ne možemo nikad postati samo Nizozemci ili samo Englezi, ili bilo što drugo, mi pored toga uvijek moramo ostati Židovi. Ali mi to i hoćemo ostati(...) Bog naš narod nije nikad ostavio na cjedilu, ali su tijekom svih stoljeća Židovi morali patiti....»( preveo s njemačkog Sead Muhamedagić).

Vedrana Rudan, u trenutku usijanih međunacionalnih odnosa, u trenutku kada se još nije slegla prašina od najgnjusnijeg falsificiranja Talmuda, navođenjem IZMIŠLJENIH, opasnih poruka, na portalu dnevno.hr, što bi značilo da su i vjernici Židovi opasni ljudi, kada kao na traci zadnju godinu-dvije izmjenjuju se manje ili više antisemitske poruke, uključujući i ZA DOM SPREMNI, ustaški poklič, u Hrvatskoj, u vrijeme dovođenja u pitanje manjinskih prava, ova pseudoknjiževnica a zapravo obična, prosta i politički neosviještena bukačica, NIJE OSOBA VRIJEDNA PAŽNJE HRVATSKE JAVNE TELEVIZIJE i gledateljstva.
"PIČKIN DIM NAD GAZOM, u usporedbi s PIČKINIM DIMOM NAD AUSCHWITZOM, izrečen uz blasfemično manikiranje noktiju na TV NOVA, ušao je u sve udžbenike antisemitizma i delegitimiranja države Izrael.
Tko je pozvao i zašto Vedranu Rudan u talk show Nedjeljom u dva??
Čista je LAŽ da je Vedrana Rudan popularnija u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Jedino, ako se na inozemstvo nije mislilo na Srbiju i Republiku Srpsku, i neke druge dijelove Bosne i Hercegovine?
Vedrana Rudan nije prevedena i objavljena u nijednoj uglednijoj izdavačkoj kući zemalja Evropske zajednice, njena djela neće objavljivati niti propagirati nijedan izdavač u vlasništvu Židova, ona ako će i biti prevedena i objavljena od takvih izdavača, bit će prezentirana kao primjer NOTORNOG ANTISEMITIZMA!

APELIRAM, APELIRAM...
Apeliram u ime razuma i ostataka hrvatske kulture i običnog ukusa, apeliram u ime sloboda manjina i prava da budu zaštićene od guranja prstiju u oči, da se među hrvatskim književnicama i književnicima nađe osoba a koja ima za reći poruke od civilizacijske vrijednosti, poučne za mlade naraštaje koji trebaju biti educirani o povijesnim istinama, a ne upoznavani sa stereotipima i predrasudama.
Nema smisla da se hrvatska vlast zaklinje u evropske stečevine, a istovremeno dozvoljava na državnoj televiziji nastup osobi koja je sustavno širila i širi notorni antisemitizam.
Barem deset/jedanaest hrvatskih književnica i književnika te izdavača zaslužuju nastup na HRT prije ove ekscentrične i mnogi kažu, neuračunljive "književnice" i "publicistkinje":Daša Drndić,Sanja Pilić, Slavenka Drakulić,Dubravka Ugrešić, Miljenko Jergović, Igor Mandić, Ludwig Lujo Bauer, Zoran Ferić,Velimir Visković, Ante Tomić, Seid Serdarević... (nastaviti niz po vašem izboru!)
Ekscentričnost i kontroverznost, privlačanje pažnje ludorijama, povećanje kvote gledanosti TV po svaku cijenu... ne mogu biti kriterij odabira gostiju Nedjeljom u dva i televizije koju svi mi plaćamo, htjeli ne htjeli. Postoji članak gdje svojevremeno Aleksandra Acu Stankovića moja persona hvali kao novinara i voditelja zbog odabira gostiju, pripreme za sugovornike, odlučnost i energičnost u postavljanju pitanja i vođenju dijaloga. Od tog vremena Aleksandar Stanković napravio je nekoliko posve pogrešnih odabira gostiju, a jedan od najvećih gafova je davanje javnog medijskog prostora Ivi Sanaderu, protiv kojeg je Državno odvjetništvo RH podiglo teške optužnice!
Molim Hrvatsku Radio - televiziju u ime Internet grupe SOCIJALNO, JASNO I HRABRO ŽIDOVSTVO - JEVREJSTVO, u ime ostataka ostataka virovitičkog židovstva, u ime pokojnog oca Marka Weissa, logoraški broj 121 729, Auschwitz-Birkenau, u ime moga strica Ljubomira - Rubena koji je s 12 godina nestao u dimu Auschwitza i po kojem sam dobio ime, u ime antifašista Hrvatske i njihovih potomaka, u ime ZDRAVOG RAZUMA, da se nađe osoba za gosta Nedjeljom u dva, koja neće provocirati ružne uspomene niti sipati sol na još uvijek nezacijeljene rane i koju će gledateljstvo s uvažavanjem slušati i od koje će mladi gledatelji imati što naučiti! Nismo valjda već u nekoj smrdljivoj i zagušljivoj krčmi sa čučavcima iz kojih dolazi smrad i širi se do neba, i na čijim vratima se ispisuju i crtaju adoloscentne maštarije, i vulgarije, gdje jedno pored drugog su pičkin dim i kurčevi (namjerno vulgarno navedeno, da se vidi kakav je to izričaj!), znaci čega? Vedranine uljudbe, njene političke nepismenosti, njene bešćutnosti...? Jer, o ne, nije ona samo antiŽidova, premali je to zalogaj za njena oblaporna usta i njene fine nepce, koje se hrane skupim kruh - đakonijama, ona je anti, anti...
NE, NE i NE VEDRANI, zapravo TAMI RUDAN koja se hvalila djedom u Jasenovcu, ne primitivizmu, ne psovačkoj literaturi, ne prodaji knjiga i članaka kojima je u dobrom dijelu antisemitizam, ta civilizacijska sramota, ta stara bolest u novim, kriznim vremenima, ne providnim manipulacijama poviješću u vremenima nikada, a pogotovo ne pred Božić i Novu godinu kada svako normalno stvorenje traži odmor za dušu trenutak veselja bar!

-------------------

Oznake: antisemitizam, židovi, Vedrana Rudan, HRT, nedjeljom u dva, Aco Stanković

Gledajući u ponedjeljak 4. listopada 2013. izvještaje sa sjednice Gradskog vijeća Vukovara kojim je ovaj grad postao mjesto posebnog pijeteta, strahopoštovanja, ljubavi, pobožne odanosti, osobito prema mrtvima, laknulo mi je – ipak, kako to u životu biva, kada je riječ o povijesti, sve dolazi na svoje mjesto. Ova me je odluka Gradskog vijeća oduševila iz više razloga, a ključni je da ona dokazuje poseban osjećaj vukovarskih vijećnika za delikatnu temu kao što je pijetetet, poštovanje mrtvih. On je sastavni dio kulture jednog naroda, on se manifestirao i prije nekoliko dana kada su rijeke ljudi, posebno katolika, hodočastile na grobnice svojih najmilijih diljem Hrvatske.
Iako to nije dio židovske vjere i tradicije i moja persona uključila se u tu svojevrsnu pijetetnu euforiju – moja varoš odisala je pretežno žutim krizantemama nekoliko dana prije Dana mrtvih, i nisam odolio a da ne pribavim nekoliko buketa prelijepih, žutih krizantema. Trebale su biti žute, jer, neki tvrde, žuta je boja Židova. Ali, gdje naći grobove Adolfa Weissa, djeda, Katarine Weiss, bake, Ljubomira Rubena Weiss, strica, po kojem sam, usput, dobio i ime, Božulije Singer, prabake? Do Auschwitza i Buchenwalda je daleko, na mjesnom antifašističkom spomeniku, rodnom mjestu većine Weissovih, odrubljena je svojevremeno crvena glava, zapravo crvena zvijezda, i sam spomenik, ovako obezglavljen i zapušten, nije mi se činio pogodnim mjestom za paljenje svijeća i polaganje žutih krizantema. Iako je otac dobro znao da to nije dio židovske tradicije, dok je bio živ, zajedno s majkom, nije mogao za Dan mrtvih ne zaobići taj spomenik, i palio je u njegovu podnožju svijeće, za one koji su na ploči upisano kao „žrtve fašističkog terora“, čak i u vrijeme kada je spomenik skraćen za visinu jedne crvene, antifašističke zvijezde.

OPET O PRIJEVARI U DENACIONALIZACIJI

U Lukaču, mjestu pored Virovitice i danas postoje ostaci nekada cvatućeg gospodarstva mog djeda Adolfa Weissa, koji je bio poznati veletrgovac virovitičkog kraja, sa trgovinom kolonijalnom robom, bavio se otkupom „poljoprivrednih plodina“ i trgovinom građevinskim materijalom. Ovom pričom sam već dosadio i Bogu i Vragu, ali devedesetih godina prošlog stoljeća (još samo da dodam i priču o dinamitom srušenoj vikendici iz 1992.?), moj je tada živi otac predao u postupku denacionalizacije, među prvima, papire čiste kao suza, očekujući povrat imovine u naturalnom obliku. Trebalo je da netko iz Poljoprivredne zadruge dođe i preda ključeve imanja Marku Weissu – on bi ih prihvatio, ne pitajući za obeštećenje što su objekti njegova oca i nekada njegovi više od 45 godina služili narodu. No, umjesto ključeva očevina, a meni djedovina, prodana je na formalnoj dražbi na Trgovačkom sudu u Bjelovaru, gle malog čuda, jednom hrvatskom branitelju iz Virovitice, a moja persona i otac izgubili su sve sudske sporove pokrenute protiv hrvatske države. Branitelj nije znao što kupuje? Znao je, jer sam se javljao iz Beča, obavještavajući ga da će ući u posjed Weissovih i da će ga tamo salijetati duhovi mrtvih, nestalih u dimu Auschwitza članova obitelji Weiss. Na sreću, ili nesreću, jedan je preživio, moj otac, ZIHRONO LIVRAHA, blago danas njegovoj duši, koja je iz vječnosti došla da bi se u vječnost vratila. Njegova žena mi je odgovarala – pričajte to djeci…Nakon nekoliko godina adaptiranja zgrada stolar, ex-branitelj je stao i – bankrotirao!

VEZA S VUKOVARSKOM, ANTIĆIRILIČARSKOM PRIČOM?

Dan prije Dana mrtvih, žute krizanteme osvanule su na stepeništu nekadašnje trgovine Weiss, kojima sam dodao papir sa spiskom onih kojima se ne zna grob, i nikada se neće znati. Razmišljao sam o nekadašnjoj trgovini Weiss, i posjedu, koji danas, 2013. zarasta u korov i mahovinu., i pitao se koliko je tisuća i tisuća ljudi ulazilo i izlajavascript:%20void(0);zilo u tu trgovinu Weiss, do 1941. i nalazilo se s djedom u pokrajnjoj sobi kupujući građevinski materijal koji je okretni djed dopremao na splavima Dravom, iz Slovenije, i od kojeg su sagrađene mnoge kuće u virovitičkom kraju, gospodarski objekti… sve do dana kada je u trgovini, već 1941,. pojavio se ustaški povjerenik…

I kakve sve to ima veze s vukovarskom pričom? Vukovarske žrtve zaslužuju pijetet, kakav zaslužuje sve žrtve, svih ratova. Pijetet može, naravno, biti različit ali, koliko je meni poznato, obitelji Scheiber, Stern i Weiss, doživljavali su ga kao dužno poštovanje mrtvih, i podstrek za – uzdizanje iz pepela! Većina današnjeg Izraela, jedne srednje razvijene zemlje na neuralgičnom geopolitičkom položaju, koji su gradile generacije preživjelih Holokausta, mogao bi cijeli biti proglašen zemljom od posebnog židovskog pijeteta, no on ima Yad Vashem, posebnu ustanovu koja o tome brine, ima Jom Hašoa, dan sjećanja na žrtve Holokausta, i na stotine fakulteta, instituta, sportskih objekata, moderne ceste, aerodrome, i u vremenu duboke ekonomske svjetske krize, zdravu ekonomiju koja jedva da je krizom dotaknuta. Gotovo osamdesetak posto javnih obavijesti u Izraelu – ploča ispisano je trojezično, službenim jezicima i pismima hebrejskim i arapskim, i engleskim jer te ploče znakovi su pored puta, znakovi koji vode do cilja a ne u – bespuće povijesne zbiljnosti!

A Vukovar? Nedostaje poveznica!?

PRIČA ALFREDA PALA, NEKADA VUKOVARSKOG ŽIDOVA

Unaprijed se ispričavam onima koji će slijedeće rečenice protumačiti antihrvatskim zapisom, jugonostalgijom, četničkom propagandom, cionističkim lapradanjem, da miješam kruške i jabuke, i častiti me čime sve ne. U više navrata opisivao mi ju je Alfred Pal, slikar, dizajner, golootočka žrtva (ZIHRONO LIVRAHA, dragi Pal!) i poluozbiljno, kako je on to znao, vukovarsku sinagogu, pozivao me da krenemo u iskapanja i u potragu za relikvijama koje su se nalazile u sinagogi, a koje su, po njegovom tvrđenju zakopane u nekom vukovarskom dvorištu 1941.. Pal mi je svjedočio o vukovarskim Židovima, učinilo je to poslije Holokausta još nekoliko preživjelih čije zapise povjesničari mogu naći ukoliko ih tema zanima. Crno na bijelo! Godine 1930. Vukovar je s okolicom brojao oko 600 židovskih duša, pred Drugi svjetski rat već ih je bilo znatno manje, nešto više od 200. Gotovo su svi Židovi Vukovara su ubijeni, Židovska općina nije obnovljena nakon 1945. Najprije su deportirani funkcioneri Židovske općine u proljeće 1941.godine, bilo je prisilnih pokrštavanja koja nisu spasila živote. Na listi usmrćenih Židova – Vukovaraca su 244. imena i prezimena. Spasili su rijetki Vukovarci-Židovi, tek njih dvadesetak, i to neki u Mađarskoj, drugi u NOV (u partizanima), neki u talijanskoj zoni a samo je nekoliko preživjelo logore. Gotovo svi su od preživjelih migrirali u Izrael ili u druge zemlje, nekolicina preselila u Zagreb. Ukoliko se Vukovar definitivno proglasi mjestom od posebnog pijeteta, eh, onda ćemo i mi Židovi doći na svoje. Naime, od dvadesetak sinagoga koje su postojale u Slavoniji do 1941. jedna od najljepših krasila je grad Vukovar, sagrađena u najstarijem dijelu grada, podignuta visoko iznad Dunava svojom impozantnošću natkrilila je vukovarsku vedutu. „Templ“ iz 1889. projektirao je bečki arhitekt Schoene, 1941., masivno građena, prva kupolna sinagoga u Hrvatskoj je devastirana a 1958. prodana je kao građevinski materijal i srušena po nalogu iz Saveza jevrejskih opština Jugoslavije, jer nije bilo vjernika i slabo je održavana. Prije nje, na području Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije prva zgrada namjenski sagrađena kao sinagoga podignuta je u Vukovaru 1845. godine.(uz čakovečku, najstarija u kontinentalnoj Hrvatskoj).

ZATIRANJE TRAGOVA DRUGAČIJIH

I zato, pozdravljam odluku Gradskog vijeća Vukovara, siguran, da i nakon Holokausta, vukovarski Židovi i njihov templ neće biti zaboravljena, a možda čak i obnovljena, kao što se „obnavlja“ i zagrebačka, na lokaciji Praška 7.

Ova „povijesna“ odluka Gradskog vijeća Vukovara, zasigurno će biti pozdravljena u židovskom svijetu, kao što su s odobravanjem primljene scene čekićanja ćiriličnih ploča.

Zaista, čovjek mora biti impresioniran NEZATIRANJEM tragova multietniciteta Vukovara! Slava žrtvama Ovčare, ali, ajmo sada vrlo ozbiljno, papagajskim ponavljanjem da je Vukovar HRVATSKI, i samo hrvatski grad, grad patnik, grad žrtva, grad na kojem se aktualna vlast iživljava…i upravo zbog tog prenaglašavanja karaktera grada, budi se sumnja da je stvoren grad – mit i da antićiriličari ne misle na žrtve Ovčare i druge žrtve, niti na to kakav će odjek imati njihove odluke u svijetu, pa i u susjednoj Srbiji, Bosni i Hercegovini… Dio Vukovara se preselio u „Hotel Zagorje“, i mnoge druge hotele i gradove, po zemlji i inozemstvu, suosjećam s njima, ali antićiriličari nisu njihovi saveznici, ni prijatelji.

Njihov kod je ZATIRANJE TRAGOVA, srpskih, židovskih, tragova drugačijih, a to nije bio niti će biti MODUS VIVENDI za stanovnike Vukovara, ali i građane Hrvatske. Njihov kod je i kod HDZ-a, koji ne bira sredstava da se isprovociraju prijevremeni izbori, zaposjedne većina saborskih fotelja, i zapravo, prikrije višedesetljetna pljačka, ne samo Vukovara, već Hrvatske. Koliki je u tome grijeh i odgovornost SDP-a i njihovog bonvivana Milanovića nije tema ove kolumne!

„Hoćeš li da usneš, sine moj? Ne, hoću da živim!“ zapisao je Ivo Andrić na kraju EX PONTA! I zato, žute krizanteme položene su na stepenište nekadašnje trgovine Weiss. I tamo im je mjesto, mada razumijem i one koji su ih ostavili na hrvatskim grobljima, u crkvama…

Ali, ne može se ujutro prisustvovati vjerskom obredu, a poslijepodne nekome – objaviti rat! Kako god se nekome činilo suprotno, te žute krizanteme lukačke za žrtve Holokausta, poziv su na toleranciju, poziv na okrenutost budućnosti i – životu!

Oznake: židovi, hrvatski Židovi, Holokaust, Vukovar