Ljubo Ruben Weiss

(Hava nagila u sjeni bedastoća i arogancije)

Večer u srijedu, 24. rujna 2014. imala je za nas malobrojne redovne i pridružene članove Židovske općine Virovitica, sjaj, toplinu i viziju koje je teško opisati riječima. Jednostavno, trebalo je doživjeti to okupljanje nas desetak koji smo obilježli vjerski blagdan koji nama Židovima (i našim priajteljima) znači prekretnicu u godišnjem toku vremena. Mi, zahvaljujući razumijevanju grada Virovitice imamo mali, ali uređen prostor u bivšoj vojarni gdje se često okupljamo, vjerojatno zadnji Židovi Virovitice i virovitičkog kraja, te naši prijatelji. U tom prostoru, stjecajem okolnosti prošlu večer, u srijedu, nismo imali radio ili kazetofon da bi naše druženje bilo popraćeno glazbom. Jedan veliki simpatizer naše male Općine, ujedno i vlasnik jedne od radio stanica u ovom dijelu Slavonije, zadovoljan posluženjem, a možda i mojim govorom okupljenima (?), telefonirao je u svoju radio postaju i naručio - Havu nagilu! Zatim je dovezao svoj džip pred prozor naše Židovske općine, otvorili smo ga i prostor, koji nam je za tu priliku bio neka vrsta sinagoge, ispunili su zvuci nadaleko poznate HAVE NAGILE! Može se je naći na You tubu u dvadesetak verzija, i neki čak misle da je to neka narodna pjesma s Orijenta, toliko je popularna među glazbenicima, ali i i onima kojima je do temperamentnih zvukova Orijenta odnosno glazbe Židova. Osobno pjevušim tu pjesmu, znam neke dijelove napamet jer je to pjesma s kojom većina Židova odrasta, no iznenadilo me je kada je jedan naš pridruženi član zapjevao gromkim glasom: Hava, hava nagila hava , veni sme ha... Pjesmu znam, ali kada me netko pita za značenje svake riječi, zapinjem, jer moj hebrejski nije tako dobar da bih je znao precizno prevesti.
Sve u svemu, bilio je nečega fantazmagoričnog u tim scenama koje nam je priredio naš haver, od mladosti vrlo zainteresiran za židovstvo, dobar poznavaltelj judaizma i prijatelj Izreala.
A evo, mada to baš nije običaj, mojih riječi izgovorenih tu neobičnu večer, možda su one nekima interesantne i izvan prostora ove male Židovske općine:
Roš Hašana – židovska (jevrejska) nova godina
Slavi se 1. 2. tišrija – iako je to sedmi mjesec po židovskom kalendaru, po predanju, tada je napravljen svijet i od tada počinje brojanje godina. Koliko znam, nitko se od nas ne sjeća tog dana, a ipak ćemo ga obilježiti već 5775 puta! Zaista smo skupili lijepi broj godina, i baš se i ne hvalimo time da smo jedan od najstarijih naroda na svijetu! Mnogo je onih koji tvrde da mi današnji nosimo gene predaka iz biblijskog, i predbiblijskog vremena, bit će da je tako!
Mjesec TIŠRI - nekako mi zgodno zvuči naziv mjeseca - mjesec je sakupljanja plodova, i prvi je blagdan u godini Ima dvojako značenje: prvo, označava kraj jedne i početak slijedeće godine, drugo, to je dan suda što znači da Jahve u te dane svodi račune djelovanja svih živih stvorenja, naročito čovjeka, i dobrih i loših ljudi. Čestita se riječima „Lešana tova tikatevu!“ – „Neka ti bude upisana dobra godina!“ Oni koji vole kratko izražavanje kažu ŠANA TOVA! Šana = godina, tova = dobar, dobra!
Inače, Roš Hašana spada u blagdane koji se razlikuju po atmosferi (kao i Jom Kipur) – od ostalih: za Roš Hašana izražavaju se osjećaji duboke ozbiljnosti i moralne odgovornosti iako u moderno vrijeme Roš Hašana je sve veselija.
Jom Kipur – dan pokajanja
Desetog dana mjeseca tišrija, dakle osam dana poslije Roš HaŠana, obilježava se Jom Kipur, blagdan pokajanja i proćišćenja, a nastupa nakon deset dana preispitivanja čovjekovih djela i grijehova kada se račun polaže pred Jahveom, Hašemom, Stvoriteljem. Učinjeni grijesi se trebaju očitovati, valja oprostiti drugima, ali i svjesno prevladati svoje greške i loša djela. Za razliku od kršćanstva nije dovoljno reći KAJEM SE, valja napraviti PLAN OTKLANJANJA posljedica loših djela i napraviti PLAN za budućnost kako loša djela, grijehe ne bi ponavljali. Tu ne vrijedi latinska izreka REPETITIO EST MATER STUDIORUM (ponavljanje je majka učenja).
Da bi se simbolično kaznilo griješnika vjernik se drži 24 sata posta. Poste uglavnom ortodoksi, a mi umjereni, gricnemo ipak ponešto, pogotovo ako smo šećeraši, kao moja persona, "slatki rabiška". Kažu, uostalom da je diabetes židovska bolest, a i po preostalim rođacima nakon Holokausta, to bi bilo istinito! U dijaspori je Jom Kipur najveći blagdan vjerskog karaktera i osnovne misli ovog blagdana jesu kajanje, moralni optimizam i suosjećanje za ljudske patnje uopće, i patnje Židova posebno.U tom blagdanu dolazi do izražaja i optimističan duh Židova koji ne podnosi misao da bi čovjek trebao stalno očajavati i gubiti vjeru u sebe. Isto tako, poruka je da nitko ne može toliko griješiti, a da ne bi mogao okajati svoje grijehe. Hm, hm - ima nas raznih, predlažem da najveći griješnici najviše plate - imaju dati najviše za budući rad židovskih (jevrejskih) općina i organizacija!
Ne zaboravite - JOM KIPUR SE NE ČESTITA! Ono koji vam slučajno čestitaju, a drže da su Židovi (Jevreji) budite sigurni, novokomponirani su!
Nemojte im prestrogo suditi - ako žele, naučit će! Ni vaš "rabiška" Weiss nije sve znao u mladosti, niti naučio od roditelja. Jer, Talmud, na pitanje tko je učen odgovara: ONAJ KOJI UČI OD SVIH LJUDI!
U srijedu, 24. 09. 2014, na erev Roš HaŠana, mi malobrojni, družimo se u prostoru Židovske općine Virovitica, a evo, ovaj govorčić neka bude i opomena i čestitka.
Poštovani,
PROTEKLA GODINA BILA JE VRLO STRESNA ZA OVU MALU ŽIDOVSKU OPĆINU. Previše smo vremena i energije utrošili u međusobna uvjeravanja u židovskoj zajednici Hrvatske, u vremenima kada je izuzetno važno biti organiziran i djelotvoran, okrenut budućnosti i našoj ljubavi, Izraelu. Pokušavali smo naći i zajednički jezik sa ministarstvima, sa lokalnim vlastima. Ipak, konsolidirali smo se, u tom mukotrpnom poslu prošli smo više od dvije trećine puta! Nismo više članovi Koordinacije židovskih općina RH, ali smo voljni surađivati sa svakom židovskom općinom i organizacijom kojoj je stalo do složnog židovstva i vjere temeljene na tradicionalnim vrijednostima judaizma.
Pred nama su još neke dalekosežne odluke – prije svega usredotočit ćemo se da zajedno sa Ministarstvom kulture i Gradskom upravom dovršimo Muzej židovstva koji se lijepo vidi na Židovskom groblju.
Odlučit ćemo se za rabina, ne mogu preuzeti tu zahtjevnu dužnost, ona ipak pripada školovanim Židovima koji se više mole od mene, koji znaju dobro hebrejski, koji su upućeni u detalje u Toru i Talmud. Predložit ću da naš rabin bude dr. Kotel Da Don, ujedno i glavni rabin Hrvatske i Bet Izraela.
Vrlo skoro izmijenit ćemo zastarjeli Statut Židovske općine Virovitica, organizirati predavanja i nova druženja.
Nažalost, i u ovim svečanim danima suočeni smo sa financijskim problemima koji su nam nametnuti, kao i loši uvjeti djelovanja, za koje vjerujem da će u 5775-oj biti povoljniji.
Cijenimo prijatelje, one koji razumiju što je to SOCIJALNO, JASNO I HRABRO ŽIDOVSTVO! Optimizam i nada su temeljne karakteristike židovstva. Neki znaju neki i ne da se izraelska himna naziva HATIKVA što u prijevodu sa hebrejskog znači NADA!
Zahvalio sam se na lijepim željama koje su pristigle u Općinu iz raznih dijelova svijeta, od prijatelja od židovskih organizacija.
Neki znaju da sam proveo u tuđini više od petnaestak godina. Sve to vrijeme nalazio sam se za Roš Hašana s bečkim Židovima (od koji su bili bar polovina ruski Židovi ili Izraelci) i ono što sanjam danas je - SLOŽNO ŽIDOVSTVO U HRVATSKOJ! Zahvaljujem na razumijevnju, neka nam svima 5775-ta bude u znaku SLOGE, slatka, mirna, blagoslovljena. Židovstvo znači BITI SOLIDARAN, imati prijatelje, sanjati Jeruzalem! I eto, idealističan kličem: dok god imam (imamo) prijatelje, pogotovo u nevolji, osjećam (osjećamo) se pripadnikom velike obitelji, židovsko - jevrejske, ali i one šire, drugih naroda i vjera. Večeras, kada se nalazim okružen prijateljima, sa medom i jabukama na stolu, bez gorčine, okrenut kreativnoj budućnosti, mislim na Novu godinu i hvalim HaŠema, Stvoritelja što nas spaja i hrabri!
SRETNO, dragi prijatelji!
(Virovitica, 24.09. 2014.)
------------------------------------------------------------------
Molim, uzmite u obzir i to da je ovaj govorčić bio prigodan, ali u njemu se zrcali sva naša AHASFERSKA SUDBINA, sudbina vječnog Žida, sudbina zajednice koja ima nestati u asimilaciji, pod pritiskom birokracije, u sredini u kojoj caruju kabadahije, politički komesari, manji ili veći manipulatori, kradljivi i lažljivi, sudbina Židova koji ne miruje i koji se nada. Mi malobrojni ni ovog trenutka ne znamo tko će platiti ovo skromno posluženje jer ovoj Židovskoj općini nije za njen rad i djelovanje u 2014. iz proračuna RH stigla ni jedna jedina kuna. A već je kraj rujna 2014-e...!??? Ne bih ulazio u pojedinosti ove mračne, dijelom i kafkijanske storije, jer u njoj dio odgovornosti leži i na onima koji vode židovsku zajednicu Hrvatske, konkretno na dr. Ognjenu Krausu koji je to, donio "odluku" da stavlja u mirovanje odnosno zamrzava Židovsku općinu Virovitica. Odgovoreno mu je ISTUPANJEM IZ KOORDINACIJE židovskih općina RH, kojoj je na čelu, i mi smo od 16. 09. 2014. SAMOSTALNA ŽIDOVSKA OPĆINA, vjerojato jedna od najmanjih vjerskih zajednica Hrvatske! Odgovoreno mu je, ali i upozoreno Ministarstvio financija, Komisija za odnose s vjerskim zajednicama Vlade RH, kao i neke druge židovske i državne institucije da mi nismo voda da bi se mogla zamrznuti, i pretvoriti u led.
HM, HM, KOJA POUKA?
I konačno, izvukao sam jednu ne baš zanemarivu pouku: pisati godinama o židovskim etnobiznismenima u Palmotićevoj 16. u Zagrebu (sjedište Koordinacije i Židovske općine Zagreb), pitati zašto se ne gradi na posvećenom prostoru u Praškoj 7 gdje je do 1942, stajala jedna od najljepših sinagoga u Srednjoj Evropi, pitati zar je parking bussiness važniji od Kulturnog centra sa sinagogom, zašto nema odgovora ni gradonačelnika Milana Bandića, ni drugih na inicijativu Šalamom - Goldstein - Lustig koji su vrlo jasno predložili da se zatvori KONAČNO ta urbana rana središta Zagreba..., spominjati i ukazivati na židovski etnobiznis, može biti i opasno! I moš ti Ljubo - Ruben pisati i kritizirati druge,ali kada principijelno pišeš o prljavom vešu svojih, eto kako se može proći - zavrnu pipu i jedni i drugi, dovedu u pitanje samu opstojnost male Židovske općine, i tko iz Zagreba šljivi jednu - Viroviticu... i - snađi se kako znaš i umiješ! Neki bi odavno digli ruke od ove don kihotske borbe, ali držim da je revolt iskaz naše osobnosti, revolt je logičan kada se krše nacionalna i vjerska, ili bilo koja prava! Tko želi biti poslušnik, neka bude, tko misli da je moguće Židove pa i mali grupu ZAMRZNUTI i pretvoriti u led, taj SOCIJALNOG, JASNOG I HRABROG ŽIDOVSTVA nije vidio, ni doživio. A upravo ta obilježja pomogla su Židovima dočekati i 5775-u, i - nadati se!
I usput, zar ovi Milanovićevi činovnici uistinu misle da ćemo se mi Židovi međusobno tući do istrebljenja, a hrvatska politička pseudoelita (uz časne izuzetke) služiti se prastarom DIVIDE ET IMPERA!? Posebna je pak tema CRVENI ANTISEMITIZAM, ali ona nije tema ovog teksta!
Po najnovijim informacijama gospodin Kraus je pozvan u Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama i obećao da će vratiti sredstva koja pripadaju Židovskoj općini Virovitica, za rad u 2014., po ugovoru sklopljenom 2010. između Jadranke Kosor i dr. Ognjena Krausa, shvaćajući da po zakonima RH sredstva iz proračuna RH trebaju doći KRAJNJEM KORISNIKU!
Nisu to Vatikanski ugovori, ali po njima, neki minimum sredstava jamči se židovskoj zajednici Hrvatske.
Nema smisla da ovaj slučaj eskalira, i u ovom tekstu, po nekima bit će, napisao sam previše. Ipak, mi smo u židovskoj zajednici uglavnom raspetljali čvor, nadam se da će Ministarstvio financija učiniti slijedeći logičan korak - omogućiti nam nastavak rada, jer, vjerska prava, očuvanje kulturne baštine (zaista se nadamo dovršenju Muzeja židovstva), socijalni rad, edukacija o Holokaustu, kulturni rad ...temeljna su ljudska prava, evropska stečevina, identitet koji nije rezerviran samo za velike vjerske i nacionalne zajednice.
Jer, slikovito rečeno, Hava nagila nije samo židovska pjesma, ona je pjesma svih onih koji vole dobru glazbu!

Oznake: židovi, Roš Hašana, tradicija

(Preneseno sa www.virovitica.net, kolumna pod naslovom
• "Ministar Lalovac, Kraus i Židovska općina Virovitica", objavljena 16. o9. 2014.)
•

Samo vas molim, nemojte površno zaključiti – židovska posla, neka to rješavaju kako znaju, nas se ne tiče! Tiče nas se svih jer ovo je primjer KAKO SE NE SMIJE RADITI, kako su u našem društvu i državi mogući razni marifetluci i kako i unutar židovstva ima pojedinaca koji naprosto zaboravljaju zakone ove države i moralne i etičke norme samog židovstva. I osobno mislim da je lako pisati o nepodopštinama, marifetlucima, kabadahijskim postupcima onih drugih, ali valja nama pisati o i onima iz naših redova koji su se drznuli staviti prste u hrvatsku proračunsku kasu, poigrati se državnim novcem kao da je Alajbegova slama.
I priznajem, bilo mi je lakše pisati o temama kada sam bio samo kolumnist – sada sam, bar za lokalne prilike, i kolumnist, ali i predsjednik male Židovske općine Virovitica. Ne bih želio forsirati židovske teme u svom pisanju na ovom portalu, ali temu o kojoj će biti riječi ne mogu zaobići jer se tiče ne samo Židovske općine Virovitica, nego našeg grada, Županije, a bogme, i vlasti odnosno Vlade RH i posebno, nekih njenih ministara i ministarstva.
ZAŠTO JE DOBRO DA DJELUJE ŽIDOVSKA OPĆINA?
I koliko god opisivao o čemu se radi valjalo bi, ako ste u blizini bivše vojarne, a danas Veleučilišta, obići Židovsko groblje u ulici Eriha Šlomovića i posebno, razgledati mrtvačnicu koja je u renoviranju već nekoliko godina sa planom da se uz pomoć sredstava Ministarstva kulture , uz pomoć grada Virovitice i drugim sredstvima ova mrtvačnica pretvori u Muzej židovstva Virovitice i ovog dijela Slavonije.
I još nešto prije nego idemo IN MEDIAS RES: ne možete si predstaviti zadovoljstvo na licu londonskog suca Davida Beana i njegove supruge koji je krajem kolovoza anno domini 2014. obišao Židovsko groblje, sjedište Židovske općine... tragajući za korijenima svojih predaka. A njegov majka je bila Virovitičanka kćerka erovih koji su do Drugog svjetskog rata imali kožaru - trgovinu na početku Strossmayerove ulice, a koja je, što je i autoru ovog teksta bilo nepoznato, preživjela, zajedno sa sestrom, Holokaust. Oduševio se da postoji Židovska općina Virovitica (usput, nemaju je ni veći gradovi u Hrvatskoj, npr. Varaždin, Sisak, Karlovac, Vinkovci, Vukovar, Bjelovar…), drugo, zajedno smo utvrdili da moramo i zamalo 70 godina nakon Rata korigirati broj preživjelih virovitičkih Židova i Židova okolice – nije od 300 duša preživjelo 27, nego 29, i taj podatak uvrstit ću u studiju koju završavam.
Ali, sve je ti i lijepo i dirljivo, da nema velikog ALI…ALI… Za ostvarenje Plana rada Židovske općine usvojenog u ožujku ove godine, Židovska općina Virovitica iz proračuna RH nije dobila ni kune! Urgira se već 4-5 mjeseci, na sve strane, posebno u Ministarstvu financija i u Koordinaciji židovskih općina RH, pisalo se i Ministarstvu kulture, nazivalo savjet za Nacionale manjine odnosno Ured za nacionalne manjine - Aleksanadra Tolnauera,… - ništa, baš ništa!
Zar je moguće da ovaj novopečeni ministar Boris Lalovac gleda sa visoka na Viroviticu, na našu županiju, da mu i danas nije jasno da NITKO, AMA BAŠ NITKO NEMA PRAVO sprječavati da sredstva iz proračuna dođu do krajnjeg korisnika?? Tko mu je pomogao u tome? Ni manje ni više nego dr. Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb i predsjednik Koordinacije židovskih općina RH koji je MIMO ZAKONA konfabulirao odluku o stavljanju u mirovanje Židovske općine Virovitica. Radi se vjerojatno o svjetskom presedanu u židovstvu jer, nijedna krovna židovska organizacija, pogotovo ne Koordinacija, nema pravo ODLUČIVATI, nego samo koordinirati rad židovskih općina. I nije Koordinacija osnovala Židovsku općinu Virovitica, koja djeluje oko 160 godina nego je 1995. Židovska općina Virovitica, zajedno sa drugim židovskim općinama, utemeljila Koordinaciju.
Svima je briga razvoj turizma na moru, Dubrovnik, Istra, Hvar...no, zanemarujemo i ne želimo iskoristiti potencijale koje imamo u unutrašnjosti. Pišu mi – „ovo je očigledan … i žalostan primjer zanemarivanja kulturne i povijesne baštine“. Zahvaljujući trudu više naraštaja obitelji Weiss sačuvani su vrijedni historijski predmeti, dokumentacija (matične knjige rođenih, zapisnici, arhiva koja sadrži i rijetke fotografije, tu su i pisma, umjetnine, spomen-albumi, knjige, ritualni predmeti…), kupljene su već i vitrine za interijer budućeg Muzeja..) Čast Turističkom edukacijskom centru u Kapela dvoru, čast biciklističkim stazama u našoj Županiji, podržavam te akcije, sve su one na dobrobit svih nas, ali što ćemo sa mrtvačnicom, što sa Židovskim grobljem koje se povremeno zbog visoke trave i žbunja pretvara u džunglu?
Što o tome misli etnobiznismen dr. Ognjen Kraus?
REVITALIZACIJA SE NASTAVLJA - VJERSKA I NACIONALNA PRAVA VALJA POŠTOVATI
U kontaktu sam sa Ivicom Kirinom, gradonačelnikom, Alenom Bjelicom, zaduženom za društvene djelatnosti, ali, malo se napreduje u rješavanju nagomilanih pitanja i problema. Ovom prilikom ne bih detaljno o tome koliki obol su dali Židovi Virovitice razvoju grada i okolice - da li ste ikada pomislili da je zgrada kraj Velike stanice bio nekada „Pajtašev mlin“, mlin „Gizela“ Adfolfa Pajtaša čija je kompletna obitelj stradala u Holokausta? Da i danas, 2014. stoji zapušteno veliko skladište obitelji Weissmann u ulici Matije Gupca, da su počeci Tvina vezani za pilanu koju su osnovali Židovi, da je na mjestu nekadašnje robne kuće Trgocentra bila kuća i trgovina Binga, Bingov ćošak…Zna li netko od čijeg zlata je izgrađen Gradski bazen u Parku 1942.? Da je Virovitica dala i Miroslava Feldmana, književnika, braću Wollner, Šajberove, Zlatka Bienenfelda, Rudija Štajnera…!
Dr. Ognjen Kraus i „krausovci“ neće zaustaviti revitalizaciju ove minijaturne židovske općine: ono što redovni i pridruženi članovi sada već sigurno znaju jest da u 2015. NE žele primati dotacije preko Koordinacije i dr. Krausa, nego izravno. Stigli su nam i pridruženi članovi koje zanima judaizam, primili smo i jednu uplatu Virovitičana kao pomoć Židovskoj općini, ovaj grad ima osobe koje znaju što je židovstvo, koje cijene vjerske i nacionalne manjine. Ministar Lalovac, i njegovi činovnici kao i drugi koji s visoka gledaju na „provinciju“ trebali bi znati da imamo razumijevanja za praznu državnu kasu i teške prilike koje su u Hrvatskoj danas, ali ovdje se radi o zakonitosti, o tome da ako vjerske i nacionalne manjine žele djelovati, od srpske do češke, svaka ima na to pravo i valja joj omogućiti djelovanje.
Vjerska i nacionalna prava valja poštovati!
To je evropska stečevina, to je naša zajednička budućnost.

Oznake: židovi, Hrvatska, ljudska prava