Marketing
Dio hrvatskih Židova i naših prijatelja - kao led?
(Hava nagila u sjeni bedastoća i arogancije)
Večer u srijedu, 24. rujna 2014. imala je za nas malobrojne redovne i pridružene članove Židovske općine Virovitica, sjaj, toplinu i viziju koje je teško opisati riječima. Jednostavno, trebalo je doživjeti to okupljanje nas desetak koji smo obilježli vjerski blagdan koji nama Židovima (i našim priajteljima) znači prekretnicu u godišnjem toku vremena. Mi, zahvaljujući razumijevanju grada Virovitice imamo mali, ali uređen prostor u bivšoj vojarni gdje se često okupljamo, vjerojatno zadnji Židovi Virovitice i virovitičkog kraja, te naši prijatelji. U tom prostoru, stjecajem okolnosti prošlu večer, u srijedu, nismo imali radio ili kazetofon da bi naše druženje bilo popraćeno glazbom. Jedan veliki simpatizer naše male Općine, ujedno i vlasnik jedne od radio stanica u ovom dijelu Slavonije, zadovoljan posluženjem, a možda i mojim govorom okupljenima (?), telefonirao je u svoju radio postaju i naručio - Havu nagilu! Zatim je dovezao svoj džip pred prozor naše Židovske općine, otvorili smo ga i prostor, koji nam je za tu priliku bio neka vrsta sinagoge, ispunili su zvuci nadaleko poznate HAVE NAGILE! Može se je naći na You tubu u dvadesetak verzija, i neki čak misle da je to neka narodna pjesma s Orijenta, toliko je popularna među glazbenicima, ali i i onima kojima je do temperamentnih zvukova Orijenta odnosno glazbe Židova. Osobno pjevušim tu pjesmu, znam neke dijelove napamet jer je to pjesma s kojom većina Židova odrasta, no iznenadilo me je kada je jedan naš pridruženi član zapjevao gromkim glasom: Hava, hava nagila hava , veni sme ha... Pjesmu znam, ali kada me netko pita za značenje svake riječi, zapinjem, jer moj hebrejski nije tako dobar da bih je znao precizno prevesti.
Sve u svemu, bilio je nečega fantazmagoričnog u tim scenama koje nam je priredio naš haver, od mladosti vrlo zainteresiran za židovstvo, dobar poznavaltelj judaizma i prijatelj Izreala.
A evo, mada to baš nije običaj, mojih riječi izgovorenih tu neobičnu večer, možda su one nekima interesantne i izvan prostora ove male Židovske općine:
Roš Hašana – židovska (jevrejska) nova godina
Slavi se 1. 2. tišrija – iako je to sedmi mjesec po židovskom kalendaru, po predanju, tada je napravljen svijet i od tada počinje brojanje godina. Koliko znam, nitko se od nas ne sjeća tog dana, a ipak ćemo ga obilježiti već 5775 puta! Zaista smo skupili lijepi broj godina, i baš se i ne hvalimo time da smo jedan od najstarijih naroda na svijetu! Mnogo je onih koji tvrde da mi današnji nosimo gene predaka iz biblijskog, i predbiblijskog vremena, bit će da je tako!
Mjesec TIŠRI - nekako mi zgodno zvuči naziv mjeseca - mjesec je sakupljanja plodova, i prvi je blagdan u godini Ima dvojako značenje: prvo, označava kraj jedne i početak slijedeće godine, drugo, to je dan suda što znači da Jahve u te dane svodi račune djelovanja svih živih stvorenja, naročito čovjeka, i dobrih i loših ljudi. Čestita se riječima „Lešana tova tikatevu!“ – „Neka ti bude upisana dobra godina!“ Oni koji vole kratko izražavanje kažu ŠANA TOVA! Šana = godina, tova = dobar, dobra!
Inače, Roš Hašana spada u blagdane koji se razlikuju po atmosferi (kao i Jom Kipur) – od ostalih: za Roš Hašana izražavaju se osjećaji duboke ozbiljnosti i moralne odgovornosti iako u moderno vrijeme Roš Hašana je sve veselija.
Jom Kipur – dan pokajanja
Desetog dana mjeseca tišrija, dakle osam dana poslije Roš HaŠana, obilježava se Jom Kipur, blagdan pokajanja i proćišćenja, a nastupa nakon deset dana preispitivanja čovjekovih djela i grijehova kada se račun polaže pred Jahveom, Hašemom, Stvoriteljem. Učinjeni grijesi se trebaju očitovati, valja oprostiti drugima, ali i svjesno prevladati svoje greške i loša djela. Za razliku od kršćanstva nije dovoljno reći KAJEM SE, valja napraviti PLAN OTKLANJANJA posljedica loših djela i napraviti PLAN za budućnost kako loša djela, grijehe ne bi ponavljali. Tu ne vrijedi latinska izreka REPETITIO EST MATER STUDIORUM (ponavljanje je majka učenja).
Da bi se simbolično kaznilo griješnika vjernik se drži 24 sata posta. Poste uglavnom ortodoksi, a mi umjereni, gricnemo ipak ponešto, pogotovo ako smo šećeraši, kao moja persona, "slatki rabiška". Kažu, uostalom da je diabetes židovska bolest, a i po preostalim rođacima nakon Holokausta, to bi bilo istinito! U dijaspori je Jom Kipur najveći blagdan vjerskog karaktera i osnovne misli ovog blagdana jesu kajanje, moralni optimizam i suosjećanje za ljudske patnje uopće, i patnje Židova posebno.U tom blagdanu dolazi do izražaja i optimističan duh Židova koji ne podnosi misao da bi čovjek trebao stalno očajavati i gubiti vjeru u sebe. Isto tako, poruka je da nitko ne može toliko griješiti, a da ne bi mogao okajati svoje grijehe. Hm, hm - ima nas raznih, predlažem da najveći griješnici najviše plate - imaju dati najviše za budući rad židovskih (jevrejskih) općina i organizacija!
Ne zaboravite - JOM KIPUR SE NE ČESTITA! Ono koji vam slučajno čestitaju, a drže da su Židovi (Jevreji) budite sigurni, novokomponirani su!
Nemojte im prestrogo suditi - ako žele, naučit će! Ni vaš "rabiška" Weiss nije sve znao u mladosti, niti naučio od roditelja. Jer, Talmud, na pitanje tko je učen odgovara: ONAJ KOJI UČI OD SVIH LJUDI!
U srijedu, 24. 09. 2014, na erev Roš HaŠana, mi malobrojni, družimo se u prostoru Židovske općine Virovitica, a evo, ovaj govorčić neka bude i opomena i čestitka.
Poštovani,
PROTEKLA GODINA BILA JE VRLO STRESNA ZA OVU MALU ŽIDOVSKU OPĆINU. Previše smo vremena i energije utrošili u međusobna uvjeravanja u židovskoj zajednici Hrvatske, u vremenima kada je izuzetno važno biti organiziran i djelotvoran, okrenut budućnosti i našoj ljubavi, Izraelu. Pokušavali smo naći i zajednički jezik sa ministarstvima, sa lokalnim vlastima. Ipak, konsolidirali smo se, u tom mukotrpnom poslu prošli smo više od dvije trećine puta! Nismo više članovi Koordinacije židovskih općina RH, ali smo voljni surađivati sa svakom židovskom općinom i organizacijom kojoj je stalo do složnog židovstva i vjere temeljene na tradicionalnim vrijednostima judaizma.
Pred nama su još neke dalekosežne odluke – prije svega usredotočit ćemo se da zajedno sa Ministarstvom kulture i Gradskom upravom dovršimo Muzej židovstva koji se lijepo vidi na Židovskom groblju.
Odlučit ćemo se za rabina, ne mogu preuzeti tu zahtjevnu dužnost, ona ipak pripada školovanim Židovima koji se više mole od mene, koji znaju dobro hebrejski, koji su upućeni u detalje u Toru i Talmud. Predložit ću da naš rabin bude dr. Kotel Da Don, ujedno i glavni rabin Hrvatske i Bet Izraela.
Vrlo skoro izmijenit ćemo zastarjeli Statut Židovske općine Virovitica, organizirati predavanja i nova druženja.
Nažalost, i u ovim svečanim danima suočeni smo sa financijskim problemima koji su nam nametnuti, kao i loši uvjeti djelovanja, za koje vjerujem da će u 5775-oj biti povoljniji.
Cijenimo prijatelje, one koji razumiju što je to SOCIJALNO, JASNO I HRABRO ŽIDOVSTVO! Optimizam i nada su temeljne karakteristike židovstva. Neki znaju neki i ne da se izraelska himna naziva HATIKVA što u prijevodu sa hebrejskog znači NADA!
Zahvalio sam se na lijepim željama koje su pristigle u Općinu iz raznih dijelova svijeta, od prijatelja od židovskih organizacija.
Neki znaju da sam proveo u tuđini više od petnaestak godina. Sve to vrijeme nalazio sam se za Roš Hašana s bečkim Židovima (od koji su bili bar polovina ruski Židovi ili Izraelci) i ono što sanjam danas je - SLOŽNO ŽIDOVSTVO U HRVATSKOJ! Zahvaljujem na razumijevnju, neka nam svima 5775-ta bude u znaku SLOGE, slatka, mirna, blagoslovljena. Židovstvo znači BITI SOLIDARAN, imati prijatelje, sanjati Jeruzalem! I eto, idealističan kličem: dok god imam (imamo) prijatelje, pogotovo u nevolji, osjećam (osjećamo) se pripadnikom velike obitelji, židovsko - jevrejske, ali i one šire, drugih naroda i vjera. Večeras, kada se nalazim okružen prijateljima, sa medom i jabukama na stolu, bez gorčine, okrenut kreativnoj budućnosti, mislim na Novu godinu i hvalim HaŠema, Stvoritelja što nas spaja i hrabri!
SRETNO, dragi prijatelji!
(Virovitica, 24.09. 2014.)
------------------------------------------------------------------
Molim, uzmite u obzir i to da je ovaj govorčić bio prigodan, ali u njemu se zrcali sva naša AHASFERSKA SUDBINA, sudbina vječnog Žida, sudbina zajednice koja ima nestati u asimilaciji, pod pritiskom birokracije, u sredini u kojoj caruju kabadahije, politički komesari, manji ili veći manipulatori, kradljivi i lažljivi, sudbina Židova koji ne miruje i koji se nada. Mi malobrojni ni ovog trenutka ne znamo tko će platiti ovo skromno posluženje jer ovoj Židovskoj općini nije za njen rad i djelovanje u 2014. iz proračuna RH stigla ni jedna jedina kuna. A već je kraj rujna 2014-e...!??? Ne bih ulazio u pojedinosti ove mračne, dijelom i kafkijanske storije, jer u njoj dio odgovornosti leži i na onima koji vode židovsku zajednicu Hrvatske, konkretno na dr. Ognjenu Krausu koji je to, donio "odluku" da stavlja u mirovanje odnosno zamrzava Židovsku općinu Virovitica. Odgovoreno mu je ISTUPANJEM IZ KOORDINACIJE židovskih općina RH, kojoj je na čelu, i mi smo od 16. 09. 2014. SAMOSTALNA ŽIDOVSKA OPĆINA, vjerojato jedna od najmanjih vjerskih zajednica Hrvatske! Odgovoreno mu je, ali i upozoreno Ministarstvio financija, Komisija za odnose s vjerskim zajednicama Vlade RH, kao i neke druge židovske i državne institucije da mi nismo voda da bi se mogla zamrznuti, i pretvoriti u led.
HM, HM, KOJA POUKA?
I konačno, izvukao sam jednu ne baš zanemarivu pouku: pisati godinama o židovskim etnobiznismenima u Palmotićevoj 16. u Zagrebu (sjedište Koordinacije i Židovske općine Zagreb), pitati zašto se ne gradi na posvećenom prostoru u Praškoj 7 gdje je do 1942, stajala jedna od najljepših sinagoga u Srednjoj Evropi, pitati zar je parking bussiness važniji od Kulturnog centra sa sinagogom, zašto nema odgovora ni gradonačelnika Milana Bandića, ni drugih na inicijativu Šalamom - Goldstein - Lustig koji su vrlo jasno predložili da se zatvori KONAČNO ta urbana rana središta Zagreba..., spominjati i ukazivati na židovski etnobiznis, može biti i opasno! I moš ti Ljubo - Ruben pisati i kritizirati druge,ali kada principijelno pišeš o prljavom vešu svojih, eto kako se može proći - zavrnu pipu i jedni i drugi, dovedu u pitanje samu opstojnost male Židovske općine, i tko iz Zagreba šljivi jednu - Viroviticu... i - snađi se kako znaš i umiješ! Neki bi odavno digli ruke od ove don kihotske borbe, ali držim da je revolt iskaz naše osobnosti, revolt je logičan kada se krše nacionalna i vjerska, ili bilo koja prava! Tko želi biti poslušnik, neka bude, tko misli da je moguće Židove pa i mali grupu ZAMRZNUTI i pretvoriti u led, taj SOCIJALNOG, JASNOG I HRABROG ŽIDOVSTVA nije vidio, ni doživio. A upravo ta obilježja pomogla su Židovima dočekati i 5775-u, i - nadati se!
I usput, zar ovi Milanovićevi činovnici uistinu misle da ćemo se mi Židovi međusobno tući do istrebljenja, a hrvatska politička pseudoelita (uz časne izuzetke) služiti se prastarom DIVIDE ET IMPERA!? Posebna je pak tema CRVENI ANTISEMITIZAM, ali ona nije tema ovog teksta!
Po najnovijim informacijama gospodin Kraus je pozvan u Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama i obećao da će vratiti sredstva koja pripadaju Židovskoj općini Virovitica, za rad u 2014., po ugovoru sklopljenom 2010. između Jadranke Kosor i dr. Ognjena Krausa, shvaćajući da po zakonima RH sredstva iz proračuna RH trebaju doći KRAJNJEM KORISNIKU!
Nisu to Vatikanski ugovori, ali po njima, neki minimum sredstava jamči se židovskoj zajednici Hrvatske.
Nema smisla da ovaj slučaj eskalira, i u ovom tekstu, po nekima bit će, napisao sam previše. Ipak, mi smo u židovskoj zajednici uglavnom raspetljali čvor, nadam se da će Ministarstvio financija učiniti slijedeći logičan korak - omogućiti nam nastavak rada, jer, vjerska prava, očuvanje kulturne baštine (zaista se nadamo dovršenju Muzeja židovstva), socijalni rad, edukacija o Holokaustu, kulturni rad ...temeljna su ljudska prava, evropska stečevina, identitet koji nije rezerviran samo za velike vjerske i nacionalne zajednice.
Jer, slikovito rečeno, Hava nagila nije samo židovska pjesma, ona je pjesma svih onih koji vole dobru glazbu!
Post je objavljen 27.09.2014. u 00:17 sati.