Ljubo Ruben Weiss

Poštovana gospođo TAMA Rudan!
Ne znam po koji puta već vam pišem, zadnjih godina, upozoravajući na Vaš NOTORNI ANTjavascript:%20void(0);ISEMITIZAM, Vašu prljavu jezičinu, licemjerje i stravičnu patetiku kojom se služite, stajući kao iza palestinskih žrtva, posebno djece. I ovih dana dali ste oduška svojoj mašti i emocijama, ali i pokazali po tko zna koji puta vaše nerazumijevanje povijesti, Holokausta, Izraela, pa i samih Palestinaca.
Zapravo, ovako čist amaterski, pitam se od koje vi bolesti bolujete? Što mislim? Da imate teške vidne smetnje i da ratujete sa datumima. Evo, siguran sam da vi ovu brojku – 14 – vidite kao 41. i naravno, 20, kao 19. Rebus, enigma, zagonetka za enigmatičare? Jednostavno, ono što je 2014. vama je 1941., „godina koja se vraća“! Da, dobro zaključujete, tek sada čitam knjigu Slavka Goldsteina „1941., godina koja se vraća“ jer stjecajem okolnosti imam je sada, a knjiga je tiskana 2012. i ona i autor dobili su brojne nagrade – ove godine prevedena je i objavljena u USA, na engleskom jeziku, a autor ju je prezentirao na uglednim mjestima u USA, od sveučilišta do najuglednijih knjižara New Yorka.
Kakve veze imaju vaši pamfleti, Izrael, Gaza i Slavko Goldstein!? Vi ste u svom luđačkom tekstu, NAŠA MRTVA DJECA, samo jednom u nizu huškanja, objavljenom na vašem blogu napisali, pored ostaloga i ovo:

„Hrvatska i dalje šuti. Puhovski, preciznije, čovjek koji za sebe tvrdi da je Židov, na svim je hrvatskim televizijama tri puta tjedno. O svemu sve zna. Zašto nam se ne javlja ovih dana? Jednom se javio. Zašto se ne javlja svaki dan? Nacisti ubijaju djecu svaki dan. A oni Goldsteini? Svi napamet znaju ime i prezime svakog NDH zločinca.
Gdje su ti Goldsteini? Doktorirali su na hrvatskom Zločinu. Da li je zločin samo kad Ante četrdeset i prve prereže vrat Zimmermannu ili je zločin i kad 2014. Zimmermann u krvavu hrpu mesa pretvori petogodišnje dijete? Pa tako tisuća puta? Da tisuću puta? Nikome ne pada na kraj pameti brojiti žrtve židovskog državnog terorizma.
U mišju su se rupu sakrili hrvatski goldsteini. Ja i nitko normalan od njih nismo drugo ni očekivali. U njihovim glavama ustaše još nisu obrisale svoje krvave kame. Goldsteini su potomci žrtava, grče se u sedamdesetogodišnjem stresu, pred očima su im leševi mrtvih predaka, iščupani zlatni zubi iz ustiju njihovih najdražih, još u nosu osjećaju smrad spaljenih tijela svojih majki. Njima mrtva palestinska djeca liječe vječne rane. Moramo ih razumijeti, sirotane.“…
Zašto smo toliko bez mašte? Pogledajmo u oči svoju djecu ili u oči svoje tek rođene bebe. Zamislimo da gledamo u njihove mrtve oči. Da smo u Gazi, umrli bismo mirnije sa mrtvom djecom u zagrljaju kad bismo znali da negdje daleko postoje ljudi koji suosjećaju sa nama u našim posljednjim trenucima.
Zato večeras, kad budemo gledali Dnevnik, ako budemo vidjeli kako gori glavna bolnica u Gazi, zagrlimo svoje dijete i šapnimo mu u uho, srce, tvoja mama se stidi. Zlato, tvome tati oči padaju od srama. Zaplačimo tamo pred kraj Dnevnika, ako budemo vidjeli bolnicu u plamenu.
Učinit ćemo mali korak za duše mrtve palestinske djece ali veliki korak za spas duše svoje.
---------------------
Gospođo Rudan, jako me zanima prije nego ste „nalijepili“ ovaj HUŠKAČKI, ANTISEMISKI tekst na svoj blog, da li ste bar još jednom pročitali ove gornje rečenice? UČINILI STE JOŠ JEDAN VELIKI KORAK KA SUDNICI, ILI UMOBOLNICI, Vedrana - TAMA Rudan, neka Vam Hašem – Stvoritelj pomogne, ako može!
Ne dovodim ni jednog trenutka Vaše pravo da kritizirate poteze izraelske vlade, niti vojne akcije IDF-a (Israel Defense Forces), dijelim vaše suosjećanje sa majkama i očevima iz Gaze koji su izgubili svoju djecu (ako je iskreno), ali moram Vas pitati kako vi znate što o tome misli Slavko Goldstein i - „goldsteini“? Vi ste s njim razgovarali ovih dana? Sa „goldsteinima“ koji su se sakrili u mišje rupe? Dakle, posjetili ste nas u mišjim rupama?
Vi ste i mene i moje tekstove počastili vašom pažnjom? Vi ste ekspert za Izrael, židovsku NACISTIČKU državu Vi znate u čemu se grče potomci žrtava Šoah? Vi znate što je pred očima „djece Holokausta“ i djece djece Holokausta?
Ne morate znati, ali pokušat ću vam odgovoriti: pred očima su nam stvarno, ne svima i ne stalno, KAME, MALJEVI, CRNE KNJIGE I CRNE BIBLIOTEKE… Jesu, i ne stidim(o) se toga, jer znamo što je to pijetet, i nikada nećete uspjeti stvoriti osjećaj KRIVNJE u nama za ono što nismo učinili i što danas ne činimo. Većina nas voli Izrael, zlu ne trebalo zadnju luku spasa, ali mi u dijaspori ne kreiramo politiku države Izrael, koja je uistinu samostalna i neovisna. Ma koliko vi trubili o savezniku Izraela USA i koliko god uživali (i pisali) da ćete se veseliti kada je vidite kako gori, mene zanima, da li to mislite i na USA u kojoj je vaš sin, na nekom od učilišta, ili je ipak na Rijeci, u Vašem prilično situiranom okruženju. Jer, šlepajući se i na NOTORNI ANTISEMITIZAM vaše se knjige dobro prodaju, drame izvode, čak i u inozemstvu, svojim pičkinim dimom nad Auschwitom i Gazom, uspjeli ste stvoriti svoju čitateljsku publiku, što nije uspjelo daleko kvalitetnijim hrvatskim književnicima, jer oni ipak imaju obraza i ne prodaju psovačku, imebecilnu literaturu koja sama sebe poništava – MRŽNJOM! Čak i to nije zabrinjavajuće: svatko ima pravo stvoriti literaturu po svojoj mjeri, ali vi ne znam koga ne mrzite? Vi čak mrzite i hrvatski narod ponoseći se da kao Hrvatica rodom, niste Hrvatica?
ČIJA DJECA?
To je, gospođo Tama Rudan, uistinu Vaš problem - kao što je i Vaš problem gdje vam je bio otac u vrijeme Holokausta? Vi niste odgovorni za (ne)djela Vašeg oca, jer sin ili kćer ne odgovaraju za djela roditelja, niti roditelji za djela djece, pogotovo ako su djeca punoljetna. Vi ste, odavno punoljetni gđo Rudan, ali ovim pamfletom pokazali ste svoj opasni INFANTILIZAM! Vi ste, zapravo, bezočno drski i divlji, kako, nažalost, neka djeca mogu također biti. Djeca mogu biti VRLO OKRUTNA! Pa reći meni, sa šest godina, u želji da igram nogomet u mom rodnom mjestu ZA ĆIFUTE NEMA MJESTA! A ja sam rođen, kao i vi 1949. godine, i dobio sam ime, kao spomen svijeća obitelji Weiss, Ljubomir - Ruben. Da, to je ime strica koji je sa 12 godina ušao u halu za tuširanje, dobio je sapun i ručnik, i ušavši u "kupaonicu", zajedno sa drugom djecom i starcima, grebao je poslije prstima po zidu jer umjesto vode, ŠIKNUO je iz slavina CIKLON BE… Nije bio malj, bio je CIKLON BE, nije bila raketa, bio je CIKLON BE… Za mrtvu djecu, manje-više, svejedno. Niti su naša, niti njihova, ona su MRTVA djeca…
Ali, nije nam svejedno što vi 2014. prozivate Slavka Goldsteina i „goldsteine“! Ne, gospođo Rudan, vi ste sebi uzeli pravo SUDITI Slavku Golsdteinu, i „goldsteinima“ ne znajući ili se praveći da ne znate što je Slavko Goldstein učinio za hrvatsku kulturu, izdavaštvo, pa i za demokraciju...Ledolomac Slavko Goldstein koji se sigurno zna bolje braniti nego što ga ja ovdje pokušavam braniti! Jer, niste slučajno nasrnuli na njega, ne, Vi dobro znate da Slavko Goldstein sa 84 godine, je ime u židovskom, ali i kulturnom svijetu, kojem vi odavno ne pripadate.
Slavku Goldsteinu je HaŠem odredio životnu stazu, a Vi ste svojim prozivanjem i presudom, svojim besprimjernim huškanjem prema njemu i „goldstenima“ zapravo zavrijedili - sud. Jer, da je pravne države vi biste odavno bili na sudu i javnosti objasnili što je to pičkin dim nad Auschwitzem, što je stvarno napisala Anna Frank u svom dnevniku..… Za Gazu, uglavnom znamo, no ne znamo da li ste ikada jednu jedinu kunu ili euro dali za djecu Gaze, da li ste osim ove patetike posijali sjeme MIRA I TOLERANCIJE vašim tekstovima i javljanjima, ili ste dolijevali ulje na vatru, neronovski, somnambulno i nadasve teatralno! Da li je Crveni križ Hrvatske poslao bar simboličnu pomoć žrtvama izraelske vojne intervencije? Ma, briga me kako trošite svoj novac, da li kupujte fina jela sa lukom u „Mlinaru“, da li večerate u Firenci ili putujete Evropama ili krstarite kroz USA.. od Zapada do Istoka, od Istoka do Zapada… Vi niste ni prismrdili Izraelu, niste imali jednu minutu od ispaljene rakete Hamasa do skloništa, niste desetljećima živjeli u atmosferi "ni rata, ni mira", niste čitali da ti koji vole svoju djecu su ODBILI dva primirja koje je taj "nacističko-fašistički" Izrael sa vladom prihvatio shvaćajući da i Izrael ima svoju djecu, i svoje mladiće… koji pogibaju u nekim tunelima… Da li ste ikada pomislil da su toliko rada i financijskih sredstava koliko su utrošili umjesto u gradnju tunela, zapravo, u skladišta oružja i puteve terorista do izraelskih naselja, "hamasovci" utrošili u gradnju u pojasu Gaze - linija metroa...?
DOSTA HUŠKANJA!
Jebe se Vama, sudim po svemu, za djecu u Gazi, kao što vam se jebe za djecu stradalu u Auschwitzu i Jasenovcu… Vama je bitno prozvati Slavka Goldsteina i „goldsteine“ i huškati kao što je to rađeno šturmerski i štormfronovski od 1933, posebno 1941…pa sve do danas! U zagrljaju sa mrtvom djecom Gaze, sa „našom mrtvom djecom“…?? Jedan moj poznanik, piše mi da će Vas prijaviti DORH-u odnosno tužiti vas! Poznanik će se možda ljuti na mene što objavljujem njegovu namjeru, no, supotpisati ću TUŽBU! DOSTA JE BILO, DOSTA JE BILO HUŠKANJA spram nas preostale šačice Židova u Hrvatskoj!
DOSTA HUŠKANJA ojađenih i osiromašenih hrvatskih građana, svoje neraščišćene račune sa hrvatskom pseudoelitom rješavajte bez prozivanja Goldsteina, i „goldsteinova“ – niti ćemo odmoći, niti ćemo bitno pomoći, riješiti dužničko ropstvo, mito i korupciju, strančarenje, lutanja u povijesnoj zbiljnosti.. Suze nad mrtvom djecom Gaze, s tim pitanjima ipak nemaju izravne veze!

Ne plačem, iako mi je zaista žao svakog djeteta, svake udovice, svake siročadi… na bilo kojem dijelu kugle zemaljske, pa i u Gazi. Bez MIRA, nema ničega,… I za razliku od vas, koji plačete uz tv ekrane, i za vrijeme TV dnevnika, ja vjerujem da će vrijeme mržnje biti zamijenjeno vremenom ljubavi. Jer, kao što postoje vremena rata i mržnje, postoje i vremena ljubavi, tolerancije i razumijevanja. Iako se radi o jednom od najdugotrajnijih i najkompliciranijem konfliktu u modernom vremenu, vjerujem u kompromis, vjerujem u skoro primirje, ako ne i trajan, dugoročan mir…
A Slavku Goldsteinu, pripadniku narodu knjige, ma koliko bio nezgodan svjedok, želim da se ne uzrujava, da se ne boji ove vaše divlje prozivke i presude, bez suda, da ide svojim putem kao što je išao do sada, na korist kulturi, hrvatstvu i židovstvu. A Vi, gospođo Tama Rudan, možete mu samo očistiti cipele i eventualno pridržati kaput, ako vam i jedno i drugo, ili nešto treće, dozvoli!

Oznake: anantisemitizam, židovi, izrael, Gaza, PalestinciUnesi oznake