Ljubo Ruben Weiss

Europski parlament u srijedu, 17. 12. 2014. donio je kompromisnu Rezoluciju o priznanju Palestine kao neovisne države. Prije toga, uzburkale su se strasti, frcale su iskre na sve strane, a u ovom malom kreševu ni hrvatski eu-parlamentarci nisu ostali po strani. Jutarnji izvještava da su se neki dan u zrakopolovu iz Frankfurta zamalo svi vratili u Hrvatsku – po ulozi koju je imao proteklih tjedana u lobiranju za „palestinsku stvar“ moglo bi se pomisliti da će se, primjerice, Tonino Picula uputiti na velebni aerodrom u Palestinskoj samoupravi izgrađen uglavnom donacijama iz svijeta pa i iz Evropske zajednice? Usvojena je uravnotežena Rezolucija koja POKAZUJE PRITISAK NA OBJE STRANE, Evropa se odlučila za poticanje pregovora neposredno zainteresiranih, a ne za priznanje Palestine odnosno prepustila je parlamentima pojedinih članica EU da njihove vlade samostalno odluče kako će se odnositi prema bliskoistočnoj krizi. Na kraju od 697 prisutnih EU parlamentaraca 498 glasovalo je za „diplomatsku“ rezoluciju, samo 88 protiv a 111 se suzdržalo. Od hrvatskih eu-parlamentaraca svi su glasovali za Rezoluciju, a suzdržala se Ruža Tomašić.

Konačni tekst je kompromis između evropskih stranaka – konzervativnih, kršćansko-demokratskih, socijaldemokratskih, liberalnih i zelenih.. Formula glasi: priznanje Palestine, ali uz pretpostavku mirovnih pregovora Izraelaca i Palestinaca! Na taj način ojačana je i pozicija za uključivanje u pregovore i Federice Mogherini, zadužene za vanjske poslove EU, koja je u svom prvom nastupu izvan Strasborga i Bruxellesa na toj dužnosti posjetila bliskoistočno žarište.
TONINO PICULA POZIVA NA RASPRAVU
Jedan od najeksponiranijih zagovornika priznanja Palestine bio je Tonino Picula, koji i nakon usvajanja Rezolucije, ne prestaje pozivati hrvatsku javnost na raspravu, i što izravno i što neizravno na priznanje Palestine uvjeren da je to korak ka poticanju mirovnih pregovora i dugoročnom miru na Bliskom istoku. Međutim, cijela storija ima i više nego jasnu pretpovijest, kao i kompleksne okolnosti koje, očito, Piculi i još nekima nije poznata ili do nje previše ne drže.
Zina Kalay Kleitman, veleposlanica Države Izrael u Hrvatskoj, u intervjuu Nedjeljnom Jutarnjem listu (intervju dan novinarki Biseri Fabrio) govorila je o tome kakve bi posljedice mogli pretrpjeti hrvatsko -izraelski odnosi ako Republika Hrvatska donese odluku o priznanju Palestinske samouprave kao države. Intervju diplomatkinje, kao i svaki intevju, ili pak ipak solidan orijentir za zauzimanje definitivnih stavova o kompleksnom pitanju međunarodnih odnosa?
Veleposlanica Države Izrael Zina Kalay Kleitman u je oko pola godine, naslijedivši veleposlanika Yossija Amranija. U vrijeme kada je došla na dužnost u našu zemlju počela je izraelska vojna intervencija na području Gaze, koja je zbog opsega napada i civilnih žrtava izazvala mnogo kontroverza i polemika, među ostalim i u našim medijima,posebno ispod nekih članaka gdje je zabilježena nečuvena provala govora mržnje i gdje se pod krinkom anticionizma nalazilo vrlo često na delegitimiranje države Izrael. Predala je vjerodajnice predsjedniku dr. Ivi Josipoviću i baš se nije previše pojavljivala u javnosti u prvih šest mjeseci svoje karijere u Hrvatskoj, posve diplomatski. Da bi jedan ambasador „osjetio“ neku državu i društvo, kažu znalci, potrebno mu je najmanje godinu dana, a toliko je potrebno da se u osnovi savlada jezik domaćina. Gospođi ambasadorici vjerojatno je prednost što zna ruski, i važi kao stručnjakinja za Rusiju odnosno Sovjetski savez (kremljologinja, završeni ruski studiji na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, 1978.) Prije dolaska u Hrvatsku službovala je u Ukrajini (ambasadorica Izraela), iz koje je otišla prije tri godine pa se može reći i da joj slavenski svijet nije dalek. U Nedjeljnom Jutarnjem govorila je o tome kakve bi mogle biti posljedice za hrvatsko - izraelske odnose ako Republika Hrvatska donese odluku o priznanju Palestinske samouprave kao države. Naime, o toj se mogućnosti u hrvatskim diplomatskim krugovima sve glasnije govori, jer je trend priznanja Palestine kao države prva pokrenula Švedska, zbog čega je izraelski veleposlanik povučen iz Stockholma. I francuski je parlament donio, simboličnim glasanjem, prijedlog za prepoznavanje palestinske državnosti. Izrael je brzo reagirao izjavom kako bi prijedlog mogao “štetiti mirovnom procesu”. Ako se Hrvatska odluči za priznanje, jasno je da će odnosi između Hrvatske i države Izrael biti opasno narušeni.
Sve bi to vjerojatno prošlo sa malom pažnjom javnosti u Hrvatskoj koja ionako ima druge prioritete, a u tome vanjska politika, osim kada je Srbija , pa i dijelom BiH, nije područje posebne brige javnosti. I predsjednička utrka, za sada, gotovo da i nema vanjskopolitičkih tema, iako je, po Ustavu, predsjednik Republike ključna institucija u predstavljanju RH u inozemstvu.
Naravno, pristalice priznanja Palestine naveliko ukazuju na primjer Švedske, Irske,Velike Britanije i Francuske, pozivaju se na skupštinu UN, jedva spominjući da ništa od priznanja Palestine, primjerice, u slovenskom parlamentu kao i činjenicu da se zadnjih desetljeća Palestina najmanje pet puta samoproglašavala neovisnom državom ili pak da su donošene rezolucije o njenu priznanju u Općoj skupštini UN i drugdje(agencije UN i sl.), ali bez ikakva efekta.
ISHITRENI POLITIČKI POTEZI?
Izrael to sve doživljava kao ishitrene političke poteze i
takve odluka, kaže i Zina Kleitman Kalay destruktivno djeluju i naglašava da se do rješenja sukoba treba doći pregovorima dviju strana, a ne na neki drugačiji način. Pritom, nikakvi ishitreni potezi ne pridonose pronalasku rješenja. „Ovo djeluje destruktivno zato što druga strana, Palestinci, misle da mogu postići što god žele zahvaljujući široj međunarodnoj potpori, ali moraju znati da njima treba održiva država. Tu se ne radi o priznanjima ili izjavama, radi se o tome da moraju pregovarati s nama. Oni ovise o nama i ne mogu postojati bez nas; ako žele održivu državu, moraju prvo s nama imati mir. Nikakve najave i potpora koju dobivaju iz međunarodne zajednice neće im pomoći da učine tu državu održivom.“
Manje - više to je sukus intervjua veleposlanice o čijoj diplomatskoj karijeri se, po prvim reagiranjima, pa i po kratkom komentaru Inoslava Beškera, malo zna. Bešker, kao i urednik vanjske politike Jutarnjeg lista Željko Trkanjec pojednostavljeno rečeno, delegitimiraju Izrael naglašavajući da Izrael ne odustaje od pozicije sile. Pitanje: zar izraelska veleposlanica, nema drugog posla već - prijeti Hrvatima? Inoslav Bešker dugo godina komentira razvoj događaja na Bliskom istoku i u arapsko-muslimanskom svijetu, ali pisati o prijetnjama zemlji domaćinu uistinu je - pretjerivanje: „Ambasador svakako ima pravo zastupati vanjsku politiku i interese svoje zemlje - ali prijetnjama zemlji domaćinu te se ovlasti nepristojno prekoračuju. Izraelski diplomati nisu se usudili javno zaprijetiti Francuzima.“
Veleposlanica se zaposlila u Ministarstvu vanjskih poslova Izraela još 1995., radila kao savjetnica u ambasadi Izraela u Rusiji, bila ambasadorica u Ukrajini, i ove godine stigla, kao karijerni diplomat u Hrvatsku, naslijedivši Shmuela Meiroma i Yosefa Amranija, ranije izraelske ambasadore u Hrvatskoj. Kratka biografija veleposlanice navedena je da bi se pokazalo da je Izrael u Hrvatsku poslao ne osobu koja je priučeni diplomat, već stručnu i iskusnu osobu.
(nastavit će se)
Napomena: Molim za komentare bez vrijeđanja autora!
(objavljeno 22. 12. 2014., na portalu www.pollitika.com)

Oznake: Hrvatska, izrael, Bliski istok, Palestina, međunarodni odnosi