Plastično je fantastično

U prilogu u Dnevniku 3 HRT-a 30. svibnja 2012. bilo je govora o uvođenju naknade na plastične vrećice i učinima koje bi taj namet donio tvrtkama proizvođača vrećica.

Međutim, ono što valja izdvojiti, u prilogu je izjavu dao i predstavnik Zelene akcije - Marijan Galović koji je pokazao da i zeleni misle zeleno. A to otvara mogućnost za razgovor, dogovor, ali i zajedničke aktivnosti u zaštiti okoliša plastičara i zelenih.

Jučerašnji Jutarnji list na dvije je stranice objavio članak novinara Sergeja Trajkovića "Ekonomija plastične vrećice" gdje je novinar pokušao prikazati cijeli niz argumenata koji govore za i proziv uvođenja naknade na plastične vrećice.

U sklopu pripreme za članak, novinar je napravio test uspoređujući 4 vrste vrećica (tekstilna, obična plastična, ekovrećica i papirna - kako je napisao).

Na navedeni tekst reagirao je Romeo Deša - član Društva za plastiku i gumu, a kako sam došao do navedenog reagiranja, objavljujem i članak i reagiranje, pa pročitajte.










Test nosivosti ili izdržljivosti četiri vrste vrećica:





A ovo su izdvojeni naglasci:










A u nastavku je reagiranje g. Deše:

Poštovani gospodin
Sergej Trajković
Novinar
Jutarnji list
10000 Zagreb

Poštovani gospodine Trajkoviću,

u, Jutarnjem listu od 30. svibnja 2012. objavljen je Vaš analitički članak o vrećicama u kojem ste usporedili nekoliko vrsta vrećica i s kojim ste željeli ukazati čitateljstvu na njihove prednosti i mane.

Hvale vrijedan pothvat i čestitam Vam na uloženom trudu.

Međutim u tekstu su ustanovljene određene nepreciznosti. Stoga se osjećam obaveznim razjasniti te nejasnoće te staviti Vam na raspolaganje točne i provjerene podatke kako biste ih mogli koristiti u Vašem daljnjem radu.


"PVC vrećice uvozimo za 28 miliona dolara, a za okoliš su jednako opasne kao papirnate".

Kao prvo, ne postoje PVC vrećice, kao ni najlon vrećice. PVC je plastika koja se danas najviše koristi u građevinarstvu (PVC stolarija, oluci i žljebovi, podne obloge), auto industriji (brojni dijelovi automobila, branici, karoserije, unutrašnjosti automobila), u industriji odjeće i galanterije (nanošenjem na tkaninu dobiva se tzv. umjetna koža, poznata kao skaj od čega se izrađuju brojni odjevni predmeti, obuća, torbe, presvlake za namještaj itd.) te u medicini (vrlo veliki broj instrumenata, cjevčica, spremnika, podložaka izrađeni su od PVC-a).

Ponoviti ću, ne postoje PVC vrećice - plastične vrećice s kojima se najviše danas susrećemo su od polietilena niske i visoke gustoće - LDPE i HDPE, a nešto manjim dijelom od polipropilena PP.

Međutim, sam istaknuti podnaslov nije korektan - istina je (to su službeni podaci Hrvatske gospodarske komore) da je u 2011. g. uvezeno plastične ambalaže vrijednosti 28.326.272 USD, ali treba reći da je hrvatska plastičarska industrija izvezla plastične ambalaže u vrijednosti od 30.322.199 USD - dakle vanjskotrgovinska bilanca je po hrvatsku ekonomiju što se tiče plastične ambalaže pozitivna što je na žalost rijedak slučaj općenito u hrvatskoj ekonomiji. Pa i u plastičarskoj industriji koja je u razdoblju od 2007. do 2010. ostvarivala prosječni trgovački deficit s naslova plastičnih proizvoda od 630 milijuna USD.

Ovdje se razmatraju samo polietilenske vrećice. Pema podatcima mr.sc. Gordana Barić s Fakulteta za strojarstvo i brodogradnju Sveučilišta u Zagrebu, situacija u zadnje dvije godine je sljedeća:

....................2010. ....................2011. .........
IZVOZ:.........19,2 mil USD.........25,3 mil USD
UVOZ:..........17,6 mil USD........15,5 mil USD
SUFICIT:.....+1,6 mil USD.......+ 9,8 mil USD

Tu svakako treba dodati da se najveći dio uvoza vrećica ostvaruje putem stranih trgovačkih lanaca, koji ih uvoze iz matičnih zemalja i time štite svoja gospodarstva.

Nadalje, zaključujem da ste tu mislili ne na PVC, već na plastične vrećice i nikako ne stoji da su jednako opasne po okoliš. Brojne znanstvene studije utvrdile su da su plastične vrećice najmanje opasne po okoliš. U stvari, nisu one opasne, već tu govorimo o utjecaju. A imaju znatno manji utjecaj na okoliš od papirnatih ili platnenih.

Više o tome je pisala mr.sc. Maja Rujnić Sokele, pa dva stručna članka možete pročitati na sljedećim linkovima: LINK 1 i LINK 2

Upravo je Jutarnji list 30. siječnja 2011. objavio razgovor s prof. dr. I. Čatićem u kojem je objavljen slikovit prikaz utjecaja na okoliš pojedine vrste vrećica (slika 1). Stručna javnost smatra da je to bio najbolji novinarski uradak o plastičnim vrećicama tijekom 2011, autorice V. Nezirović.



Također, valja ukazati na studiju koju je izradila Agencija za zaštitu okoliša Velike Britanije pod nazivom Life Cycle assesment of supermarket carrier bags u kojoj je utvrđeno da su jednokratna i višekratna plastične vrećice znatno povoljnije rješenje za okoliš.

U tablici 1 prikazano je koliko se puta neka vrećica mora koristiti da bi imala jednaki utjecaj na okoliš kao jednokratna plastična vrećica:



O tome se može više pročitati na sljedećem LINKU gdje možete naći i link na studiju Life Cycle assesment of supermarket carrier bags.


"Nakon što je ministrica Holy najavila rat protiv plastičnih vrećica, predstavnici Udruženja za plastiku i gumu objavili su nevjerojatnu izjavu: da će uvođenjem naknade za plastične vrećice propasti 3000 radnih mjesta."

Na žalost, službenih podataka koliko je radnika izravno vezano za proizvodnju plastičnih vrećica - nema, ali vrlo je važan podatak kojeg je na sastanku s ministricom iznio g. Drago Drčić - vlasnik firme Optiplast iz Siska. Sve postojeće tvrtke rade na rubu poslovanja zbog svih enormnih troškova (kredita, skupe energije, poreza, skupih sirovina, obaveza prema državi) da i samo 5-postotno smanjenje prihoda znači ključ u bravu.

I Ministrica je u razgovoru s predstavnicima proizvođača prihvatila tu činjenicu. Kako nema točnih podataka, proveo sam anketu među proizvođačima plastičnih vrećica kako bih se pripremio za sastanak s Ministricom te sastavio tablicu. Čuo sam da ste i Vi zvali proizvođače s popisa kojeg Vam je dostavila gđa. Pehnec Pavlović iz Hrvatske gospodarske komore.

Što je iz tablice vidljivo:
- evidentno je ukupno 1797 zaposlenih u proizvodnji plastične ambalaže i sirovine za plastičnu ambalažu
- samo kod proizvođača plastične ambalaže (dakle bez DINE) zaposleno je 1467 radnika
- naravno da svi oni ne proizvode samo vrećice, jer je poznato da je proizvodnja plastičnih vrećica proces visoke, moderne i automatizirane tehnologije, pa jedan radnik istovremeno pokriva rad više strojeva koji proizvode i crijeva za vreće, i folije i vrećice, i tisak na vrećice, i konfekcionirke, itd.
- ono što treba primijetiti, na listi je ukupno 66 tvrtki, ali nisam uspio doći do potpunih podataka za čak 21 tvrtku (samo neprovjereni podaci Državnog zavoda za statistiku)
- također, valja naglasiti da postoji još proizvođača plastičnih vrećica za koje nemamo podatke, također postoje obiteljski obrti koji nisu na ovom popisu, a Obrtnička komora nema te podatke.
- u listu nisu uključeni distributeri, trgovci i uvoznici, odnosno izvoznici plastičnih vrećica i plastične ambalaže, a čija radna mjesta također su ugrožena gubitkom dijela svog plasmana.

Ali neovisno o tome - ako ih je 2000 ili 1000 ili 500 - nije li i jedno izgubljeno radno mjesto previše u sadašnjem trenutku hrvatskog gospodarstva.


"Dapače, ako se uvede naknada za plastične vrećice, zbog čega bi ta industrija, tvrde pobornici plastike, pretrpjela gubitke, višak radnika lako bi se mogao zaposliti na proizvodnji papirnatih i tekstilnih vrećica, tako da nitko ne bi ostao bez posla."

Vrlo olako je dana izjava da bi se radnici mogli zaposliti na proizvodnji papirnatih i tekstilnih vrećica. Ponoviti ću, proizvodnja plastičnih vrećica - od proizvodnje polietilena niske gustoće koji se proizvodi u DINA d.d., preko proizvodnje crijeva za vreće te tiska i konfekcioniranja (koje se obavlja kod proizvođača plastičnih vrećica) je proces visoke, moderne i automatizirane proizvodnje koji zahtjeva vrlo skupu i sofisticiranu opremu te stručan i iskusan kadar.

Brojni proizvođači plastičnih vrećica u posljednjim su godinama podigli kredite i investirali u proizvodne kapacitete i najmoderniju opremu kako bi mogli konkurirati jeftinom uvozu iz Kine.

Tek tako prijeći na potpuno nove proizvodnje, a istovremeno sve postojeće baciti - bilo bi nerazumno, pogotovo ako se prelazi na ekološki i energijski puno lošije i znatno skuplje alternative kao što su papirnate i platnene vrećice. Osim toga sirovina za papirnate i platnene vrećice je u izravnoj funkciji


"Reciklira se manje od 1 % plastičnih vrećica jer je skuplje plastičnu vrećicu reciklirati nego napraviti novu."

Ne postoji pouzdan podatak koliko se plastičnih vrećica reciklira. Uvijek se govori o plastici općenito i o plastičnoj ambalaži čiji su samo manji dio i plastične vrećice. A za to postoje podaci u Europskoj uniji.



Na ovom prikazu zeleni dio linija pokazuje recikliranje, a žuti dio energijsko iskorištavanje. Dakle naš stav (proizvođača plastičnih vrećica) je da se trebamo ugledati na Švicarsku, Njemačku, Dansku, Švedsku, Austriju, Belgiju, Nizozemsku.

Također, vrlo je zanimljiv podatak da su najnaprednije zemlje na tom području uvele restrikcijske mjere na odlagalištima i kazne visoke cijene nerazvrstanog kućnog otpada.




"Razmjere opasnosti je teško je procijeniti jer se jedna plastične vrećica raspad od 50 do 1000 godina, a pri razgradnji se raspada u manje, otrovnije petropolimere koji polako truju tlo i vodu. Mikroskopske pak otrovne čestice ulaze u hranidbeni lanac."

Koji su to ostali ako pišete o petropolimerima. To je jedan zeleni mit. Prepoznaje se prema izrazu petropolimeri. Danas je plastika pretežno fosilnog podrijetla 99,7 % i bioplastika 0,3 %

Pitanje glasi: koje opasnosti? Zvuči katastrofalno. Treba reći da se polietilenske vrećice proizvode od plina etilena koji se dobiva iz etana iz prirodnog plina ili pri preradi nafte kao višak (da ga se ne izdvaja sagorijevao bi na plameniku Vašeg plinskog štednjaka). Formula etilena je C2H4, a polietilen je samo ulančani niz tih molekula. C - ugljik, H - vodik, elementi su koji nas okružuju gdje god se okrenemo i sastavni su dio i nas samih. Dakle, nema nikakvog trovanja.

Pojam petropolimeri zvuči prilično opasno, ali to su samo polimeri (velike molekule sastavljene od dijelova koji se ponavljaju) dobiveni iz fosilnih goriva.

Također, navodim kao primjer, vrlo opasno zvuči kemijski spoj koji se zove dihidrogen monoksid (DHMO). To i jeste stvarno jedan od najopasnijih kemijskih spojeva bez boje, mirisa i okusa, koji godišnje ubije više od 382.000 ljudi, a čije su karakteristike:
• udisanje ove kemikalije može dovesti do smrti u roku od tek par minuta
• konzumacija kroz hranu i piće može dovesti do pojačanog mokrenja, znojenja, čak i do povraćanja, te do poremećene ravnoteže elektrolita u tijelu - pa čak i smrti
• u plinovitom ili kapljevitom stanju može uzrokovati opekline po cijelom tijelu
• dulje izlaganje DHMO-om u čvrstom stanju može dovesti do trajnih oštećenja tkiva.

Kako DHMO uništava naš okoliš?
• uzrokuje eroziju tla.
• glavna je komponenta kiselih kiša.
• ako dođe u dodir s električkim uređajima, dovodi do kvarova koji mogu ugroziti ljudski život.
• čak i u manjoj količini može djelovati korozivno.

Zašto se koristi?
DHMO je jako koristan, pa čak i nezamjenjiv u suvremenoj industriji. Između ostalog, koristi se:
• u nuklearnim elektranama
• na GMO plantažama
• kao protupožarno sredstvo
• za čišćenje industrijskih pogona
• kao otapalo za druge kemikalije
• za hlađenje industrijskih postrojenja

Ispričavam se ako sam Vas preplašio, ali radi se samo o H2O ili običnoj vodi. Svi navodi su točni, a da se godišnje utopi više od 382.000 ljudi potvrđuje izvještaj WHO iz 2002. (Izvor podatka na sljedećem LINKU).


"Samo jedna platnena torba zamijeni i do 1000 plastičnih vrećica, a čovjek u svom životnom vijeku može uštedjeti više od 22.000 plastičnih vrećica. … Jedna platnena torba može se koristiti godinama."

Vrlo je paušalno izjaviti da jedna platnena vrećice zamijeni 1000 plastičnih vrećica. Zasigurno, ne ćete jednu platnenu vrećicu nositi tisuću puta i da će Vam ista biti upotrebljiva za sve namjene za koje je pogodna plastična vrećice - za mokri sadržaj, za vrijeme kiše, za smeće, za masni sadržaj itd. A ako platnenu vrećicu koristite više puta, vjerojatno ćete je oprati, potrošiti vode i električne energije te zagaditi ispusnu vodu s deterdžentom.

Koliko čovjek može uštedjeti? 22.000? Diskutabilno je. Svojevremeno je napravljena jedna kalkulacija prosječne potrošnje vrećice - pogledajte na LINKU gdje je procijenjeno da prosječni hrvatski građanin potroši oko 200 plastičnih vrećica, odnosno za svoga prosječnog života od 76,3 godina samo 15.260 vrećica (što bi bilo oko 45,7 kg) ako koristi vrećice skoro svakodnevno od rođenja do smrti. Složiti ćete se da je to malo vjerojatno.

Ali, ako bi smo gledali kakav trag u okolišu ostavljaju plastične vrećice, Austrijanci su precizno izračunali da prosječni Austrijanac koji tijekom godine dana uporabi oko 400 plastičnih vrećica koje ostave trag u okolišu kao da je sa svojim automobilom prešao 13 (trinaest) kilometara - što su utvrdili Bernd Brandt i Harald Pilz s austrijskog instituta Denkstatt GmbH u svojoj studiji The impact of plastic packaging on energy consumption and GHG emissions - 2011, a koju možete naći na sljedećem LINKU.

Ono što su precizni Austrijanci također izmjerili je da se na austrijskim odlagalištima otpada nalazi samo 0,02% plastičnih vrećica. Istovremeno na otoku Krku (možda najsređenijoj lokalnoj jedinici po tom pitanju) u 2010. godini na odlagalištu je bilo sve plastične ambalaže samo 2,9% od ukupnog otpada. Izvor podatka na sljedećem LINKU.

I na kraju osvrnuti ću se na Vaš test.

Cijeli test je napravljen da dokaže da je platnena vrećica najpogodnija. S tom premisom ste i napisali cijeli članak i izveli test. Ono što ne valja kod platnenih vrećica sitno je napisano, a ono što je izdvaja vrlo je slikovito prikazano. To je Vaš stav i nitko Vam ne brani da ga imate. Ali kada informirate javnost, to treba činiti objektivno. Poznat je slučaj izvještavanja s ratišta na Srednjem Istoku:



Ovaj slučaj dobra je ilustracija teorije koju je dobro opisao Noam Chomsky u svom radu "10 strategija manipulacije stanovništvom".

No vratimo se na Vaš test:

Uzeli ste vrećice relativno ujednačene po dimenzijama, a ne po nosivosti. Uzeli ste jednokratnu plastičnu vrećicu nosivosti 5 kg i u nju stavili 5,5 kg - logično je da će puknuti.

Da bi ste bili objektivni, trebali ste uzeti vrećice temeljem nosivosti, pa bi ste vrlo lako zaključili da je plastična vrećica najpogodnija, upravo onako kako je utvrđeno brojnim znanstvenim i stručnim istraživanjima.

Ono što također valja napomenuti, u platnenu vrećicu niste stavili nikakav mokar, mastan ili sipki sadržaj, kao ni u papirnatu. Npr. ribe, meso, burek, jagode - namirnice s kojima se svakodnevno susrećemo. S tim vrećicama niste otišli na kišu. I na kraju ni papirnatu, ni platnenu po iskorištenju niste iskoristili kao vrećicu za smeće. A da jeste, 17 do 20 puta bi ste povećali opterećenje odlagališta.

Izjavu g. Omana ne želim i neću komentirati jer to područje ne poznajem, ali isto tako vrlo su diskutabilne patnje životinja koje su pojele plastične vrećice. Plastična vrećica kako uđe u probavni trakt tako i izađe, i upravo stoga je g. D. Drčić predložio da će je pojesti. Jer dobro zna koji je njezin sastav i da će izaći netaknuta za nekoliko sati.

Ali, ako se g. Oman ne želi spuštati na neku razinu, neka uzme plastičnu vrećicu i stavi je u akvarij s ribicama, a u drugi akvarij neka stavi papirnatu vrećicu - vjerojatno će se neugodno iznenaditi što će se sljedećeg dana dogoditi s ribicama u "papirnatom" akvariju.

Da taj razmjer na koji se prijatelji životinja pozivaju uopće (što se plastičnih vrećica tiče) nije niti velik, niti zabrinjavajući dokazuje izvještaj organizacije Coastal Clean Up o njihovoj 25 godišnjoj aktivnosti (kojeg možete naći na sljedećem LINKU) i koji kaže da je u 25 godina u jednodnevnim akcijama pronađeno samo 404 životinje zapletene i uginule zbog plastičnih vrećica:



Neke druge stvari puno, puno su opasnije za životinje, pa i za kornjače (poznata je ona fotomontaža kornjače s plavom plastičnom folijom u ustima, a ja sam uvjeren da je upravo ta kornjača živa i da će poživjeti još dugo godina, samo ne na obalama Kostarike ili u blizini nekog mondenog restorana), a više o tome možete pročitati i pogledati na LINKU.

Nadam se da sam vam uspio prikazati nekoliko informacija i argumenata koji potvrđuju da je plastična vrećica ipak najpogodnija za okoliš i da se proizvođači plastičnih vrećica nisu ponašali sebično kada su se pobunili protiv uvođenja naknade na plastične vrećice. Vjerujem da sam Vam uspio prikazati da bi uvođenje naknade osim gašenja brojnih radnih mjesta, ekonomskog gubitka bilo i vrlo, vrlo štetno po okoliš.

Lijepi pozdrav
Romeo Deša
pomoćnik direktora DINA d.d. za proizvodnju
i član Društva za Plastiku i gumu


Eto.

Završena je anketa na Liderovom "Fight clubu", o naknadi na plastične vrećice, gdje su svoja mišljenja sučelili ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy i predsjednik Društva za plastiku i gumu Vladimir Ferdelji. Evo konačnog rezultata:




Anketa o uvođenju naknade na plastične vrećice na ovom blogu još je aktivna, a trenutno stanje je sljedeće:



Ako niste, glasajte i komentirajte (s lijeve strane je anketa), tema je još vrlo aktualna.

Tražeći najnovije informacije o trenutnoj situaciji o plastičnim vrećicame, o promjenama izjava i raspoloženja ministrice Holy, naišao sam na ovu odličnu analizu cijelog tog slučaja. Stoga, prenosim post s bloga "Nedjeljni komentar"

Ministarstvo za istraživanje plastičnih vrećica i gubljenje vremena

Nakon najnovijeg dvostrukog skandala s plastičnim vrećicama, naše inzistiranje na potrebi da se ministarstvo ministrice Mirele Holy smanji, ako ne i potpuno ukine, valjda postaje razumljivije. Kažemo dvostrukog, jer najprije su obećani porezi, a onda … a onda pojavio se drugi spin:

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, koje je samo načelno najavilo uvođenje naknade od dvije kune kao »porez« na plastične vrećice, još nije krenulo u izradu pravilnika kojim će se to regulirati, a kad se to počne događati, u proces će biti uključeni i predstavnici industrije plastike – kazala je ministrica Mirela Holy predstavnicima Udruženja prerađivača plastike i gume pri HGK, koji su, zabrinuti, kod nje zatražili sastanak.

U vezi prvog skandala s vrećicama:

1. Valjda je najskandaloznije to što nitko – niti u ministarstvu, niti u medijima – nije predočio računicu logike nameta koji su bili (idiotskog li termina) “načelno najavljena”. Što se tiče ministarstva, od njih nismo ni očekivali ništa bolje. No što reći o medijima? Totalna sramota. Svi nešto piskaraju – te o 3 tisuće radnih mjesta, te o EU (fcuk EU!), te kako je to “uredila” Austrija, te da li nam stvarno trebaju plastične vrećice. Da li u ovoj zemlji postoji itko normalan?

2. Načelno najavljivanje nije specijalnost samo ministrice Holy, nego općenito u vladama. Mnoštvo puta pisali smo o potpuno idiotskim idejama euro-klauna za koje niti je bilo načina, niti sredstava, niti volje da se provedu, ali su bila “načelno najavljene” kao oblik besplatnog PR testa kojim bi se vidjelo da li bi što “išlo”, a u slučaju pogodka, onda bi se te PR statistike koristile za namicanje glasova i proračunskih sredstava. Ne morate biti nobelovac da biste mogli zaključiti da takav način upravljanja državama rezultira Europskom unijom koja ima katastrofalnu monetarnu uniju i javni dug koji je nemoguće vratiti. Ili politikom zaštite okoliša u čijoj izradi sudjeluju predstavnici industrijske plastike (!).

U pogledu odluke u vezi vrećica, nije bilo nikakvog izračuna (ili ne on pokazivao svu besmislenost odluke) pa on nije bio predočen javnosti. Ili nemaju pojma što rade, ili rade loše. Stoga načelno najavljivanje i “upravljanje prema PR rejtingu”.

3. Ukoliko jest postojao kakav izračun, on bi pokazao da bi se te zagađivačke trošarine trebale udarati na sav materijal (ne samo na onaj dio koji se koristi za plastične vrećice), što bi onda “ugrozilo” 30 tisuća, a ne 3 tisuće (brojka koja se čini prenapuhana i kojoj uopće ne vjerujemo) radnih mjesta.

4. Sam izražaj o ugrožavanju javnih mjesta je glupost. Liberarijanska tj. tržišta logika je jednostavna: zagađivač mora platiti trošak zagađivanja. Ako je trošak zagađivanja X kuna po gramu materijala, onda X * 101% nije pravedno, a nije ni X * 99%. Nema veze da li naknada od X ugrožava radna mjesta. Ako je šteta X, a ovi plaćaju naknadu za zagađivanje od X * 90%, onda im država plaća da zagađuju okoliš. Ako se to ne smije primjenjivati na jedne (npr. proizvođače auta), onda se ne bi (ili bi) trebalo primjenjivati na sve.

Eto, to nas toliko nervira da smo sad ipak prokomentirali prvi skandal.

Sad pak imamo situaciju u kojoj je PR učinak idiotske ideje bio užasan, pa ministrica Holy objema rukama vrti kormilo u suprotnom pravcu tako brzo da je teško vidjeti ruke. Prema novom planu:

1. Zagađivanje može biti u redu sve dok o njemu ovise radna mjesta. To ne samo da je novo otkriće, nego je poruka koju ministrica Mirela Holy šalje građanima i industriji. Razmislite o tom PR učinku ovog poteza Ministarstva a istraživanje ruda i gubljenje vremena Mirele Holy.

2. U idiotsko lobiranje sad se uključuju ne samo raznorazni zeleni nametljivci, nego i plastičari. Ministrica ih sad poziva na sastanke! Niti jednima ni drugima u cijelom procesu ne bi trebalo biti nikakvog mjesta. Mogli bi platiti studije u kojima bi privatni istraživački instituti predočili njihov model zagađivanja (iliti “utjecaja na okoliš”) i izračun štete. Umjesto toga ministrica Holy i njezin staff će sad na teret građana – jer ih oni plaćaju – i sa plastičarima ispijati kavice. Iz papirnatih ili keramičkih šalica, pretpostavljamo. Zašto nitko ne iskopa vijest ili barem glasinu da je ova nova ideja došla putem telefonskog poziva premijera Milanovića i to kojih 5 minuta nakon što ga je nazvao ministar Linić (ili Čačić)?

3. Ovo nije jedina katastrofalna odluka ovog ministarstva. Primjer tek u detalje pokazuje da ljudi nemaju blage veze što rade. Ministarstvo za zaštitu okoliša bi trebalo svesti u razumne okvire i ukinuti sve idiotske programe i namete (uključujući sve programe vezane uz tzv. klimatske promjene) koje nemaju veze s konkretnim troškovima zagađivanja. No naravno to je sad nemoguće zato što su elitaši i gospodarski kriminalci iz prethodnih vlada HDZ-a i SPD-a potpisali sve moguće sporazume o borbi protiv tzv. klimatskih promjena.

Koliko znamo nitko nije izradio procjenu troška borbe protiv klimatskih promjena (a nije zato što ne vrijedi – na te idiotske troškove obvezuje nas članstvo u EU i sudjelovanje u Kyotskom sporazumu, među ostalim), ali vjerujemo da se radi o o puno više izgubljenih radnih mjesta. Kad će ministrica Holy ući u 21. stoljeće i shvatiti da su globalne temperature prestale rasti negdje u 1999. (a čak i da nisu, programi borbe preskupi su i imaju 0% šanse za uspjeh) i pozvati predstavnike normalnih građana (onih koji nisu na platnom spisku zelenih fašista i lobista) da pročavrljaju o ukidanju idiotskih vladinih nameta na energiju?

Pitanje zaštite okoliša su jednostavno pitanja zaštite vlasništva. No što o vlasništvu i tržištu znade ministrica Holy?



Objavio / izvor: Nedjeljni Komentar dana 2012/05/29

Samo dan nakon sastanka s proizvođačima vrećica i sasvim drugačije objave, ministrica Holy nas iznenađuje i opravdano nas navodi na pitanje: možemo li joj vjerovati?

"... Na pitanje dokle se došlo s idejom o naplati plastičnih vrećica, ministrica Holy odgovorila je da je zakon o otpadu trenutačno na ocjeni u Bruxellesu. Vlada bi za desetak dana trebala dobiti tu ocjenu, a nakon toga ide se u zakonsku proceduru i donošenje odgovarajućeg pravilnika o naplati plastičnih vrećica..."





Izvori:
Novi list
HRT.hr

ZAŠTITA OKOLIŠA
Ne zagađuju plastika i guma nego ljudi koji ih neodogovorno bacaju

Čemu strah od plastičnih vrećica

Plastični proizvodi su neotrovni, mogu se prikupiti, ponovo upotrijebiti, oporabiti. Mogu se plastični proizvodi pa i vrećice spaliti. Plastika izvrsno gori i pri dobrom vođenju procesa nema pojave štetnih proizvoda izgaranja

Igor ČATIĆ

Ovaj je tekst izravno reagiranje na priopćenje Ministarstva zaštite okoliša od 28. svibnja 2012. objavljeno i u internetskom izdanju Vjesnika.


Noam Chomsky Foto: EPA

Kada se gotovo 20 godina bavite jednom temom, sada kao kamatni znanstvenik, postajete dosadni sami sebi. Zato mi je dobro došao ovih dana prijedlog da pitanje plastičnih vrećica razmotrim s motrišta mitova o njima. Odlučio sam rezultate istraživanja, koja ću nastaviti, plaćao me tko (MZOS) ili ne, podijeliti s čitateljstvom internetskog izdanja ovog lista. Za koji me vežu najljepše uspomene u proteklih gotovo četvrt stoljeća i više od 500 objavljenih tekstova.

Međutim, moram kazati da su čitatelji Vjesnika najpovlašteniji dio hrvatske javnosti kad je riječ o plastičnim vrećicama. Mogli su u proteklih gotovo dva desetljeća pročitati beskonačno mnogo tekstova s podatcima o najekološkijim vrećicama, onim plastičnim. To su u svojoj izjavi priznali i ambasadori zelene orijentacije (Novi list, 26. svibnja 2012.).

U ovom tekstu manje ću se baviti nekim podatcima, te ću u priču uvesti novi element - ideje jednog od najutjecajnijih intelektualaca sadašnjice, američkog lingvista, filozofa, kognitivnog znanstvenika, političkog aktivista, pisca i predavača, Noama Chomskog iz njegova briljantnog teksta »Deset strategija manipulacije stanovništvom«.

No najprije se moramo dogovoriti još jednom o pojmovima vrećica i torba. Svjesno ih se miješa, jer i za jedan i i za drugi engleska je riječ bag. Jedna od metoda koju je opisao Chomsky jest ona o manipulaciji onih s nedovoljnim znanjem o pojedinom predmetu. Pa bili oni i sveučilišni profesori. U uporabi su plastične i papirnate vrećice. A brojne vrećice stavljaju se u torbe: platnene ili od tzv. netkanog tekstila za koje jedan trgovački lanac piše da su načinjene od poliesterskog vlakna i umjetne tkanine. Kada smo ispitali taj primjerak torbe, nisu pronađena nepotrebna poliesterska vlakna (sintetika). A umjetna tkanina je polietilen. Isti materijal od kojeg se prave proganjane vrećice. Može biti i polipropilen od kojeg su bile načinjene torbe koje je nedavno prodavala Dvorana Lisinski kao ekološke. Naime, znak na njima ukazivao je da se mogu reciklirati, no nije bilo napisana i brojka 5, što znači polipropilen. Negdje unutra napisano je sto posto polipropilen. A polipropilen, bratić polietilena, može se izvrsno reciklirati.

Kod Chomskog osnovna je manipulacija preusmjeravanje pažnje. Pažnju javnosti treba preusmjeravati s važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi imali vremena razmišljati i steći osnovne spoznaje u razumijevanju svijeta. Navest će se dva vruća primjera iz trenutne hrvatske prakse. Ministrica zaštite okoliša najavljuje revolucionarnu mjeru. Naplaćivat će se 2,15 kuna poreza za manju i 3 kune za veću jednokratnu vrećicu (vjerojatno misli torbu). Što je gotovo 54 puta više od nabavne vrijednosti vrećice. Pritom treba navesti samo jedan podatak. U visokorazvijenoj zemlji poput Austrije, plastične vrećice u kućnom otpadu sudjeluju s punih 0,02 posto. Smatra se da prosječni Austrijanac potroši oko 400 vrećica godišnje. A utjecaj tih 400 vrećica na ugljikov trag CO2 jednak je onome što se preda okolišu kada automobil prijeđe punih 13 kilometara. Sve te podatke je povlašteno čitateljstvo Vjesnika već moglo pročitati, nekada i u papirnatom izdanju.

Jedna od 10 mjera je i postupnost promjena. Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, mora se uvoditi postupno, na žličicu, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle izazvati otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, treba provoditi politikom malih koraka. Svijest se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama. Plastične vrećice su izvrstan primjer ove manipulacije.

Društvo za plastiku i gumu osnovalo je još 1975. Povjerenstvo za zaštitu čovjeka i okoliša od utjecaja plastike i gume. Neposredni povod bilo je otkriće da ostatni monomer iz proizvodnje PVC-a utječe na zdravlje ljudi koji dugo rade na istom radnom mjestu (bezbroj tekstova na stranicama Vjesnika). Problem je riješen, pa i u bivšoj državi. Snižena je dopuštena granica ostatnog monomera. Po osnivanju samostalne Hrvatske počele su se događati čudne stvari. Tada, a bilo je to početkom devedesetih godina, svjetski poznata ekologistička organizacija Greenpeace poduzela je akciju protiv PVC-a. Ona je taj rat izgubila u razvijenim zemljama. Ali je uspjela u Hrvatskoj. Kako je akcija bila posvećena istodobnom ukidanju plastičnih vrećica, treba kazati nešto podrobnije o tome.

Negdje 1992. Regionalni centar Greenpeacea u Budimpešti naručio je kod pravnice i politologinje Inge Perko-Šeparović studiju koja je trebala pokazati štetnost proizvodnje PVC-a i potaknuti zabranu plastičnih vrećica. Tada je Perko-Šeparović bila predsjednica Saveza zelenih Hrvatske. Odlika stranih naručitelja izbor je ljudi koji ne poznaju struku. Slično je i sa sadašnjim sveprisutnim korifejom koji se u jednoj emisiji Prvog programa Hrvatskog radija pohvalio da je proveo šest mjeseci na školovanju u jednom od centara Greenpeacea. Kako bilo, 6. svibnja 1993. kolega M. Šercer i ja potpisali smo članak: Stvaraju masovnu histeriju. Naravno, u Vjesniku.

Moglo bi se reproducirati tekst u cjelini, ali ipak samo nekoliko naglasaka.

»Rezultat studije koju je provela prof. Inge Perko-Šeparović bili su među ostalim plakati: Ne plastičnom otpadu, Ne plastici, ili emitiranje pjesmuljka Plastika je mrska, jer je drska. Na tada postavljeno pitanje »što ako ukinemo plastično pakovanje« odgovor glasi: Ništa, treba samo 4 puta više pakovanja ili ako hoćete ambalaže, obujam otpada porastao bi za 2,6 puta a obujam ukupno prikupljenog otpada za 2,1 puta. Za neplastična pakovanja treba 2,1 puta više energije, a troškovi proizvodnje porasli bi za 2,1 puta. Na žalost vas, zabrinutih građana, nijedna ekološka bilanca nije pokazala da je npr. papirno pakovanje podobnije od onog plastičnog. Ništa se nije u osnovi promijenilo u proteklih 20 godina, osim što je težina plastičnih vrećica smanjena za 70 posto. Plastični proizvodi su neotrovni, mogu se prikupiti, ponovo upotrijebiti, oporabiti. Oporaba može biti materijalna i energijska. Ako je mehanička materijalna oporaba naziva se recikliranje, a razlaganje na početne sastojke, plin ili ulje je kemijska oporaba. Konačno: mogu se plastični proizvodi pa i vrećice spaliti, što je energijska oporaba. Naime plastika izvrsno gori i pri dobrom vođenju procesa, nema pojave štetnih proizvoda izgaranja. Posebno treba naglasiti da plastika i guma ne zagađuju okoliš, već to rade ljudi bacanjem plastičnih i gumenih proizvoda u okoliš. A to je bitna razlika.

Umjesto da prouče o čemu pričaju, neobaviještene skupine troše oskudna sredstva za pogrešnu promidžbu. Taj novac može se korisnije upotrijebiti, npr. za poziv pučanstvu da ne baca plastenke ili stare autogume u okoliš, već da ih pohranjuje na za to predviđena mjesta. Ne može se organizirati javno uništavanje tzv. PVC najlonskih vrećica i pritom autoritativno tvrditi da Hrvatska tek pola godine te vrećice pravi od polietilena. Pravi ih se od polietilena od prvog dana otkako je uvedena proizvodnja tog vrlo proširenog proizvoda. A polietilen gori poput svijeće, bez ostatka i štetnih sastojaka i izuzetno je kalorično gorivo. Zainteresirana industrija i stručne udruge trebali bi najhitnije poduzeti najširu akciju da se spriječi takvo neopravdano zbunjivanje javnosti. Društvo za plastiku i gumu pozvalo je te stručnjake na savjetovanje o oporabi. Željelo im se objasniti da je ekološki aspekt samo jedan od vrlo brojnih kriterija razvoja uspješnog proizvoda, pa i onog od plastike ili gume. Postoje mnogi drugi, važniji, npr. blagostanje pučanstva, razvoj ličnosti i kvaliteta društva. Opisanim akcijama ne pridonosi se ni blagostanju, ni razvoju ličnosti i društva, upravo suprotno. Ovih dana je tu filozofiju sadašnji predsjednik DPG-a V. Ferdelji sažeo u misao: Ekologija bez znanja - ekonomija bez prihoda.

Te su se akcije ponavljale. Točno po navedenom pravilu manipulacije. Najopasnije je što je tim skupinama za pritisak ili manipulaciju, unatoč upozorenju Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, dopušteno vršljanje po školama gdje su pričali mitove.

Prije analize mitova još jedna napomena. Članak »Eko-brahmani kažnjavaju industrijsku kastu«, objavljen je u Vjesniku 17. svibnja 1993. Ponovo samo dio teksta: »Treći program Hrvatskog radija objavio je tekst američkog filozofa i pjesnika F. Turnera pod nazivom Prirodna tehnologija. U tom tekstu je i misao: Zajednica svjesnih, moralno pročišćenih, trezvenih, odanih, skromnih i samoprijegornih ekoloških brahmana tumači masama volju Prirode i prema njoj ih usmjerava, kažnjava trgovačku/ industrijsku kastu, kroti ratničku kastu i disciplinira zemljoradničku kastu.«

Hrvatska sada ima na čelu Ministarstva upravo tako opisanu pripadnicu zajednice ekoloških brahmana. Ona je među ostalim vrhunski kvalificirana za točku manipulacije Postupnost promjena. Na učilištu VERN predaje kolegij Reklamne agencije i agencije za odnose s javnošću. U cijelosti zadovoljava tzv. četvrti poučak Chomskog nazvan Odlaganje. To je pripremanje javnosti na nepopularne promjene jer ih se najavljuje unaprijed i to mnogo ranije. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i zajednička nada u bolju budućnost olakšava njihovo prihvaćanje. Zato je sada malo usporila, ali će se vratiti još žešće.

Već je sada moguće kazati: ministrica svojim porezom na plastične vrećice želi zabraniti najekološkije vrećice, one od plastike, najštetnijima, papirnatima. Ona priznaje, kao i zelene udruge da su papirnate i platnene ekološki štetnije. Ali da ih zabrinjava kada će se razgraditi. Ovisi o uvjetima. Pronađen je tekstil star gotovo 30.000 godina i drveno koplje staro 400.000 godina. A pronađene su u naslagama smeća i vrlo stare novine koje je bilo moguće čitati.

Osnovni zadatak svakog ministra je da štiti svoje područje, ali da pritom ne ugrožava druge. Posebno ne njihovu egzistenciju. Pa tako i ministrica za zaštitu okoliša treba braniti okoliš od utjecaja štetnijih, platnenih torbi i papirnatih vrećica. A osobito čuvati radna mjesta i poticati izvoz. A predviđena zabrana je upravo suprotnost tomu.

Od mitova ću odabrati samo jedan: vrećice utječu na morski život. Mit kojim se trajno izlazi u javnost. »Sto tisuća morskih životinja umire svake godine zbog zaplitanja u vrećice.« A odgovor glasi: taj mit je stvoren na pogrešnoj interpretaciji jednog kanadskog istraživanja iz 1987. Umjesto plastičnih vrećica trebalo je pisati - ribarskih mreža. Koje se proizvode od popularnog najlona. Nema dokaza da vrećice uzrokuju pomor. Ali evo najnovijeg podatka: brojna istraživanja potvrđuju da su ti brojevi znatno, znatno manji. Ocean Conservancy's International Costal Cleanup objavio je za 2010. godine sljedeće : pronađeno je 488 životinja od kojih je 76 odnosno 15,5 posto bilo zapleteno u plastične vrećice. Izvještaj daje i pregled 25-godišnjih rezultata akcije Coastal Cleanup, koja se provodi u više od 150 zemalja odnosno lokacija i kojom prilikom je u jednom danu prikupljan otpad na plažama i obalama te je utvrđeno da plastične vrećice čine 5 posto ukupnog otpada. U tom dugom vremenskom razdoblju pronađene su 4073 životinje uginule zbog navedenog otpada, a zbog plastičnih vrećica 404 (dakle, manje od 10 posto) među kojima je najviše riba.«

Hrvatska ima važnijih problema od plastičnih vrećica ili jedne druge eko-izmišljotine, promicanja električnih automobila. No to je jedna druga tema o kojoj sam već također nešto pisao u Vjesniku.

U tekstu koji je objavio Deutsche Welle 23. svibnja 2012. međi ostalim piše: »Električni automobili su budućnost, era benzinaca i dizelaša bliži se kraju! No, je li to baš tako? Tko je god vjerovao u tu izjavu, izgleda da se prevario. Klasični agregati nisu mrtvi!

Euforija od prije tri, tri i pol godine splasnula je. Tadašnja vladajuća koalicija u Berlinu postavila si je veliki cilj: Njemačka je trebala postati vodeća zemlja kad je riječ o elektro-mobilnosti! Bila je to ogromna euforija, dijelom nastala i zbog medijskog izvještavanja, kaže za DW automobilski stručnjak Stefan Bratzel.

Tri i pol godine kasnije euforiji nema ni traga ni glasa. Baš suprotno. Autoindustrija sve više novca ulaže u razvoj motora s unutarnjim sagorijevanjem. Najbolja ilustracija za promjenu politike fotografija je šefa Uprave Forda, Allana Mulallyja, koji je na predstavljanju novog motora s tri cilindra poljubio proizvod svoje kompanije. Taj bi agregat uz istu snagu kao i prethodni veći (snažniji) modeli trebao trošiti mnogo manje goriva.«

Kada će kod nas kažnjavati one bez argumenata ili koji bez razmišljanja slijede tuđe trendove. Ili svoj rad temelje na mitovima i manipulacijama. I ugrožavanju egzistencije drugih.


Izvor: Vjesnik.hr

Dana 28. svibnja 2012. godine u prostorijama Ministarstva zaštite okoliša i prirode (MZOIP) održan je sastanak na temu najavljenog uvođenja naknade za korištenje plastičnih vrećica. Sastanku su prisustvovali predstavnici MZOIP i to ministrica Mirela Holy sa suradnicima (Branka Jagar, šef Kabineta ministrice, Marina Halužan, glasnogovornica Ministarstva i Davor Škrlec, pomoćnik ministrice) te predstavnici industrije: Vesna Trnokop Tanta - potpredsjednica HGK, Želimir Feitl - predsjednik Udruženja za plastiku i gumu, Dragutin Drčić - vlasnik tvrtke Optiplast, Romeo Deša - direktor proizvodnje Dina d.d. te Gordana Pehnec Pavlović, poslovna tajnica Udruženja.

Rezultati sastanka objavljeni su u službenom priopćenju Ministarstva:



A nije se trebalo čekati odziv medija, pa evo kako su reagirali:




























A evo kako trenutno stoji rezultat Liderovog "Fight Cluba":

Jednom je prilikom prof. dr. Igor Čatić rekao: "Kada se gotovo 20 godina bavite jednom temom, postajete dosadni sami sebi, a posebno slušateljstvu, gledateljstvu ili čitateljstvu".

Ali, izgleda da već 20 godina neki niti čuju, a niti ne žele čuti što nam to profesor želi reći i s kime odnosno protiv koga se u stvari bori. Stoga prenosim s web stranica časopisa POLIMERI profesorov članak objavljen u Vjesniku 25. travnja 2009.:

Agresivna promidžba

Kada su suočeni s problemima, gospodarstvenici traže od savjetnika da im načine krivulju važnosti problema. Pa rješavaju onaj koji je najvažniji, a zatim drugi po važnosti

Po čemu se razlikuju u rješavanju problema gospodarstvenici i političari? Po čemu su isti Vjesnik i britanski Guardian, a po čemu se razlikuju?

Najprije o povezanosti navedenih novina. Vjesnik je objavio 6. svibnja 1993. članak »Stvaraju masovnu histeriju«, a Guardian 8. travnja 2009. tekst naslovljen »Plastic bag obsession is carrier for environmental ignorance« (Opsjednutost plastičnim vrećicama nositelj je ekološke ignorancije).

Oba članka povezuje plastična, precizno polietilenska vrećica. Razlikovnost je u tome da je Vjesnik to objavio već odavno, a Guardian ima noviju i bolju argumentaciju. Što je, među ostalim, pisalo u Vjesniku pred 16 godina. »Društvenim ili državnim novcem, svejedno je, skupine građana objavljuju javno plakate sa sloganima: 'Ne plastičnom otpadu', 'Ne plastici' ili emitiraju pjesmuljke 'Plastika je mrska, jer je drska'... Ne može se organizirati javno uništavanje 'PVC najlonskih vrećica' i pritom autoritativno tvrditi da Hrvatska tek pola godine te vrećice pravi od polietilena. Pravi ih se od polietilena od prvog dana otkako je uvedena proizvodnja tog vrlo proširenog proizvoda... Zainteresirana industrija i stručne udruge trebale bi najhitnije poduzeti najširu akciju da se spriječi takvo neopravdano zbunjivanje javnosti«.

Treba pridodati komentar posljednjoj rečenici. Osim današnjeg Društva za plastiku i gumu, reakcija mjerodavnih, poput Udruženja za plastiku i gumu Hrvatske gospodarske komore, izostala je i tada i sada, kada je 2008. obnovljen progon plastičnih vrećica.

Što se komentatorski, dakle, s nekim prilagodbama našem stanju, pročitalo u tekstu novinara Georgea Monbiota?

Već niz godina suočeni smo s fetiširanjem raznih PVC ili najlonskih, eventualno plastičnih vrećica. Samo iznimno, ispravno, polietilenskih vrećica. Ovdje je riječ fetiš upotrijebljena u prenesenom značenju, kao stvar bezrazložne i opsesivne pozornosti i/ili obožavanja (V. Anić). U fetiširanju prednjače nerazvijene zemlje.

Hrvatska sigurno nije nerazvijena zemlja, ali se već gotovo dvadesetak godina povremeno, a posljednjih godina vrlo intenzivno se tako prikazuju plastične vrećice. Započele su razne pravnice, slijedile su novinarke i ljubiteljice rajskih vrtova. A sada takav stav prema polietilenskim vrećicama agresivno promiču razni prijatelji svega i svačega. Ono što zabrinjava jeste da se takvi stavovi nameću najosjetljivijima, djeci u vrtićima i školi. Najvjerojatnije bez dopuštenja nadležnih organa.

Postavlja se pitanje kako objasniti takve akcije izvana zelenih, iznutra crvenih. Moguće je uočiti dva trenda. Iz najrazličitijih razloga pokrene se akcija, želimo sve prirodno, čuvajmo prirodu od klimatskih promjena... Smanjimo uporabu tvari koje utječu na ozonsku rupu...

Zato se promiče uporaba prirodnih materijala, na primjer, uzgojenog pamuka (nije prirodni), za čiji je uzgoj potrebna ogromna količina pesticida. Sjećate li se priča o ozonskoj rupi (na primjer, Vjesnik, 19. studeni 1993.)? Poticatelj zabrane freona još ga i danas proizvodi. I poduzima akciju da mu se to dopusti do 2015. A koliko stvarno polietilenske vrećice pridonose opterećenju okoliša?
Prema podacima poznatog pisca koji se bavi zaštitom okoliša Georgea Marshalla u knjizi »Carbon Detox«, svaki prosječni pojedinac koji troši polietilenske vrećice proizvodi čak pet kilograma ugljičnog dioksida (CO2). Ali svaki čovjek troši godišnje 12.500 kilograma CO2. Dakle, na polietilenske vrećice troši se čak 0,04 posto CO2 (Guardian, 8. travnja 2009.). Ako se prihvati podatak zelenih da svaki čovjek potroši godišnje 288 vrećica, prosječne mase pet grama, onda je to otpad od punih 1,5 kilograma godišnje. Stvarno velika količina otpada. Usporedbe radi, u Hrvatskoj svaki stanovnik načini godišnje 6,6 do 10 kg električnog i osobito opasnog, elektroničkog otpada („Vjesnik“, 22. travnja). Hoće li se sada zabraniti elektro- i elektroničke uređaje? (naknadno dodano)

Kako objašnjava takvu nepotrebnu hajku protiv polietilenskih vrećica George Monbiot? »Manipuliranje plastičnim vrećicama je jednostavno za vlade, trgovce i kupce. Ako naplaćuju vrećice, trgovci će dopunski zaraditi, a kupci će se osjećati kako su ekološki osviješteni i pridonose očuvanju našeg planeta. Vrijeme je za promjenu u promišljanju; plastične vrećice srećom nisu pokora planeta, njihovo je najveće zlo što odvlače našu pozornost od hitnijih stvari«.

Kada su suočeni s problemima, gospodarstvenici traže od savjetnika da im načine krivulju važnosti problema. Pa rješavaju onaj koji je najvažniji, a zatim drugi po važnosti. Političari obrnuto, osobito u nerazvijenim zemljama. Podupiru razne zelene da svojim akcijama skreću pozornost s bitnoga. A to je lagano, kada recimo u vodećoj svjetskoj sili - SAD-u 40 posto ispitanika ne zna nabrojati nijedan fosilni izvor, a više od polovice nijedan oblik obnovljive energije (VOA, 23. travnja). Za autora je veći problem kako smanjiti razvijanje ugljičnog dioksida u poljoprivredi, a osobito stočarstvu, jer se tamo razvija bitno više stakleničkih plinova. I nekoliko stotina puta više nego što to razvijaju polietilenske vrećice. Ako staklenički plinovi uopće utječu na klimatske promjene? Ili kako smanjiti potrošnju pesticida pri proizvodnji prirodnog, zapravo uzgojenog pamuka.

Vjesnik svojedobno i Guardian sada došli su do istog zaključka. U boj, u boj protiv polietilenskih vrećica je u funkciji skretanja pozornosti s važnijih problema. Ali zašto takvim glupostima trujemo djecu u školi?

Autor je umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu

Izvor: web portal Polimeri

Evo još jedan stručni prikaz i usporedba plastičnih i papirnatih vrećica:










Izvor: Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu

Na web portalu LIDER u rubrici "Fight Club" inicirana je debata "Naknada za plastične vrećice" koja traje od 23. svibnja 2012. 14:00 do 30. svibnja 2012. 14:00.

Prenosim i pozivam sve čitatelje bloga da posjete web stranicu LIDER.hr i uključe se u javnu debatu:


UVOD I OBRAZLOŽENJE:

Naknada za plastične vrećice

Besplatne plastične vrećice neće biti dostupne kupcima u trgovinama i na tržnicama od početka iduće godine, kada bi trebao stupiti na snagu novi pravilnik kojim Ministarstvo zaštite okoliša i prirode namjerava uvesti 'ekološki porez', to jest naknadu radi odvikavanja potrošača od korištenja tih teško razgradivih plastičnih proizvoda.

Ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy izjavila je da bi se pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu trebao primjenjivati od 1. siječnja iduće godine, pošto se prihvati zakon o otpadu. Pravilnikom bi se uvelo i plaćanje naknade od dvije kune na plastične vrećice kojom se želi destimulirati potrošnja građana. Zelena lista poduprla je ministricu zaštite okoliša u tom naumu jer smatraju da se radi o prvom, ali odlučnom koraku koji treba poduzeti za obuzdavanje plastične pošasti koja guši cijeli planet. Prema nekim izvorima, kad bi svaki pet građanin Hrvatske prestao koristiti takve vrećice, sljedeća generacija bi ih u prirodi zatekla 200 milijardi manje. No, proizvođači plastičnih vrećica tvrde da će naknada na plastične vrećice u iznosu od dvije kune ugroziti poslovanje 50-ak domaćih tvrtki i tri tisuće radnih mjesta.

-------------------------------

Mirela Holy, ministrica zaštite okoliša
Nažalost financijski instrumenti još uvijek su najuspješniji u mijenjanju štetnih navika ljudi

Cilj je smanjiti pritisak na okoliš s obzirom da se plastične vrećice dugo razgrađuju, a zbog male težine teško je kontrolirati njihovo odlaganje na deponijima. Ideja nije dodatno opterećivati građane novim nametom, već osvještavanje javnosti o opterećenju koje plastične vrećice stvaraju za okoliš. Prednosti jasno pokazuju primjeri drugih zemalja u kojima je uvedena ova mjera, te se pokazalo da su enormno smanjene količine korištenja vrećica čak i do 90 posto, što ukazuje da su, nažalost, još uvijek financijski instrumenti najuspješniji u mijenjanju štetnih navika ljudi.

Mane ove mjere ne vidimo, ali smo svjesni da će se ova mjera tumačiti kao izraz socijalne neosjetljivosti politike. Međutim, smatramo da se usvajanjem ekološki prihvatljivih navika, koje podrazumijevaju da će građani sa sobom nositi i višekratno koristiti platnene ili druge vrećice, neće negativno odraziti na proračun naših građana i građanki, a imat će ogroman pozitivni učinak na okoliš. Naravno da proizvođači plastičnih vrećica brane svoj interes, ali apsolutno je netočno da su plastične vrećice ekološki prihvatljivije od platnenih ili kartonskih. Plastične vrećice dobivaju se iz fosilnih goriva, odnosno nafte, a dugo se razgrađuju u okolišu, iznimno je otežano njihovo sakupljanje i komercijalno gotovo neisplativo njihovo zbrinjavanje i recikliranje zbog njihove izuzetno male težine.

Plastične vrećice predstavljaju jedan od najnegativnijih manifestacija globalnog konzumerističkog društva koje funkcionira po principu nepromišljene proizvodnje i uporabe jednokratnih proizvoda koji izuzetno opterećuju okoliš.

U tom smislu podsjećamo da je navika korištenja besplatnih vrećica relativno nova pojava te da su ljudi prije jednako kvalitetno živjeli i bez njih u okolišu koji je bio znatno manje opterećen od ovih štetnih proizvoda nego danas. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je otvoreno za komunikaciju sa svim zainteresiranim skupinama, pa tako i s proizvođačima plastičnih vrećica te smo već dogovorili termin za sastanak.

Ministarstvo očekuje da će tvrtke na sastanak doći s konkretnim brojkama koliko tvrtki u Hrvatskoj proizvodi plastične vrećice i iz koje sirovine, koliko tih tvrtki se isključivo bavi proizvodnjom plastičnih vrećica i koliko ljudi radi upravo na tim proizvodnim linijama te koliko su proizvoda, odnosno koliko vrećica su stavili na tržište i za njih platili naknadu Fondu jer se sadašnji podaci koji se prezentiraju u javnosti prilično razlikuju od podataka s kojima raspolaže Fond.

-------------------------------

Vladimir Ferdelji, predsjednik društva za plastiku i gumu

Po svim studijima plastične vrećice su ekološki prihvatljivije nego što je papir

Najveći je problem što se pod maskom ekološkog utjecaja želi eliminirati najprirodniji materijal. Po svim studijima plastične vrećice su ekološki prihvatljivije nego što je papir. Dovoljno govori o tome da su cijevi za vodu napravljene od istog materijala jer je to kemijski najstabilniji spoj. Njegova ekološka vrlina je što se ne raspada već ostaje u svom obliku dugo vrijeme. To se pokušava pretvoriti u njegovu manu, a ustvari on je izdajica lošeg ljudskog ponašanja.

Tu se manipulira s javnosti pomoću slika vrećica, a nezamislivo je pakirati različite namirnice bez plastičnih vrećica. To nema nikakvu alternativu. Što se alternativnih vrećica za njih se pri izradi troši puno više energije. Velikim proizvođačima je to u interesu i oni su preko akcije zelenih krenuli uništiti plastične vrećice. Tu je ulogu odigrao i uvoznički lobi jer plastične vrećice su hrvatski proizvod kojeg skoro dvostruko više izvozimo nego uvozimo. Ekološke udruge manipuliraju s javnosti slikama vrećica na zelenim površinama, ali to ističem nije problem vrećica nego odraz ljudskog ponašanja. Vrećica svoj oblik neće mijenjati dugi niz godina i zbog toga je ekološki najprihvatljivija. Osim toga treba istaknuti da se i sirovina nabavlja u Hrvatskoj. Ukoliko bi se zabranile vrećice u problemima bi se našlo 50-ak domaćih tvrtki s otprilike tri tisuće zaposlenih.

Na koji način objasniti činjenicu da je nedavno ministarstvo gospodarstvo subvencioniralo kredite za modernizaciju uređaja za proizvodnju plastičnih vrećica, a danas žele naknadom uništiti tu granu? Tko je tu lud? Osim toga ovo će biti veliki udarac na građane jer Hrvati svakodnevno koriste plastične vrećice. A kada se idu u kupovinu najlakše je pomoću plastičnih vrećica odvojiti razne namirnice. Treba istaknuti da su vrećice 100 posto razgradive što znači da se mogu kompletno reciklirati, što nije slučaj s alternativnim vrećicama. Treba poraditi na svijesti građana u manjim sredinama, poticati separaciju smeća odmah u kućanstvima, dok u većim gradovima uz to još treba napraviti i separator. U Zagrebu ima 350 tisuća tona smeća godišnje, a od toga je 22 posto plastika što bi se moglo iskoristiti za grijanje jer plastika je ustvari nafta. Odličan primjer je komunalno društvo Ponikve s Krka koji od prodaje sekundarnog otpada se djelomični financira i zbog toga građani Krka nisu imali povećanje cijena odvoza smeća.

-------------------------------

A status Liderovog "Fight Cluba" - možete vidjeti na njihovoj naslovnici, a trenutni status - 24. svibnja u 14:00 sati je:

"... problemi ekologije neće biti riješeni od strane eko-fanatika, feminista, hipija, vegana i ostalih čupa-vupa likova. Ti problemi se mogu riješiti jedino uz suradnju politike i znanstvene zajednice."


Napisao je Hrvatistan na Forum.hr-u.

Kome i zašto smetaju plastične vrećice?

Ekologija bez znanja – ekonomija bez prihoda

Zamjena plastičnih vrećica njihovim alternativama u Njemačkoj bi za 291% povećala masu ambalaže, za 108% povećala potrošnju energije, za 128% povećala troškove te za 7 puta povećala proizvodnju stakleničkih plinova.

Autor: Vladimir Ferdelji|
Photo: pixsell |
Srijeda, 23.05.2012 14:11

Nova vlast se zaista brine da ne bi nedostajalo tema za njezine kritičare, ali najnovije najave iz Ministarstva zaštite okoliša čak ni najobjektivnije, ozbiljne analitičare ne mogu ostaviti ravnodušnima. Naime, najavljen namet od dvije kune za korištenje plastičnih vrećica govori o činjenici da su mnogi prijedlozi vlastodržaca bazirani na oskudnom znanju, nekoordinirani i populistički. Razlozi za takav prijedlog su navodno ekološki, iako se radi o progonu proizvoda koji omogućava higijenski uvjerljivo najbolje pakiranje namirnica, a građen je od materijala koji je ekološki najprihvatljiviji od svih poznatih konkurenata.

Kako su vrećice dobile imidž zagađivača okoliša

Plastične vrećice imaju svojstvo da su vrlo postojane u svim vremenskim uvjetima, odnosno da su netopive u vodi, nisu hrana bakterijama, kemijski su stabilne, ne oksidiraju i, uopće, nakon dugo vremena naći ćemo ih tamo gdje smo ih ostavili, stoga ih je odbačene u prirodi najlakše pokazivati djeci kao primjer onečišćenja. Specijalno ružne su slike rijeka koje su plastične vrećice naplavile na obalnom raslinju. Malo tko će toj istoj djeci kazati da su vrećice, ako ih skupimo, u potpunosti uporabive, odnosno da iz njih može nastati bilo koji drugi plastični proizvod, a u prirodi neće ostati njihov niti najmanji skriveni trag. Malo tko će naučiti nove generacije da se te iste vrećice mogu bez posljedica za okoliš skupiti, i nekoliko godina nakon što smo ih bacili, a da pri tome nisu opteretile prirodu nikakvim štetnim spojem. Malo tko će svojoj djeci zaista reći da te iste vrećice u stvari nedvosmisleno ukazuju na katastrofalno ponašanje ljudi koji ih u prirodi ostavljaju i razbacuju. Ljudi, neskloni priznanju vlastite krivnje, optužuju te iste vrećice za zagađenje za koje su oni jedini krivci, jer plastične vrećice ne otpuštaju nikakve štetne spojeve u okoliš i truljenjem ne proizvode ugljični dioksid poput svojih konkurenata.

Predloženo rješenje, da se dvadeset puta poveća cijena vrećica, potpuno je promašeno i neće postići željeni efekt. To otprilike izgleda kao kad bismo strašan problem od nekoliko stotina poginulih i više tisuća ozlijeđenih sudionika prometa koji godišnje nastradaju u Hrvatskoj, rješavali uredbom kojom bismo dvadeset puta povećali cijenu automobila. Nastradalih bi, vjerojatno, zaista bilo mnogo manje, jer bi broj automobila bio stotinjak puta manji. No, jesmo li smo time riješili problem?

Stvarni ekološki aspekt

Plastične vrećice proizvode se od polietilena, materijala koji nastaje polimerizacijom etilena (proizvođač DIOKI), čija je osnova etan (proizvođač INA). Taj isti materijal, zbog svoje stabilnosti i izvanrednih ekoloških svojstava, upotrebljava se za mnoge proizvode, no dovoljno je reći da se pitka voda do krajnjih potrošača transportira polietilenskim cijevima.

Sukladno normi 14040, prema kojoj se procjenjuje utjecaj na okoliš pojedinih materijala i proizvoda tijekom cijelog životnog vijeka, neosporno je utvrđeno da su plastične vrećice višekratno prihvatljiviji proizvod od papirnatih i tekstilnih konkurenata. Naime, u ciklusu proizvodnje, upotrebe i zbrinjavanja ovih proizvoda troši se puno manje prirodnih resursa (voda, energija), a u prirodi ostaje mnogo manje otpada (deterdženti, pesticidi, ugljični dioksid i dr.). Ozbiljna znanstvena studija izrađena u najrazvijenijoj zemlji Europe, Njemačkoj, pokazala je da bi potpuna zamjena plastičnih vrećica svojim alternativama kod njih za 291% povećala masu ambalaže, za 108% povećala potrošnju energije, za 128% povećala troškove te za 7 puta povećala proizvodnju stakleničkih plinova.

Stvarni ekonomski aspekt

Na svjetskoj razini plastičnim vrećicama ni u kojem pogledu ne mogu konkurirati alternativni papirnati ili tekstilni proizvodi. S obzirom da se radi o velikom ekonomskom interesu, kampanju protiv plastičnih vrećica započele su manipulirane i financirane civilne udruge u čijoj sjeni stoje proizvođači alternativnih materijala, a naročito proizvođači pamuka. Već spomenute ružne slike neodgovornog ljudskog ponašanja, znatno su pomogle manipulacijama neukog naroda, pa su plastične vrećice zabranjene u Indiji, Bangladešu, Zanzibaru itd., zemljama u kojima je proizvodnja pamuka visoka, a razina tehnološkog znanja niska.

U Hrvatskoj postoje sve domaće sirovine i 50 tvrtki koje se bave proizvodnjom plastičnih vrećica. One zapošljavaju gotovo 3.000 radnika i izvoze (uglavnom u zapadno-europske zemlje) vrijednost od 25 milijuna eura, što je 67% više od uvoza istih proizvoda. Za alternativne proizvode sirovina uglavnom nema, a konfekcionari papirnatih i tekstilnih vrećica, nisu značajna pojava. Uvede li se mjera povećanja cijene za 20 puta, prosječno kućanstvo u Hrvatskoj potrošiti će 1.000 kuna za nešto što danas uopće ne plaća, ako želi koristiti plastične vrećice. Ako pak odluči da ih ne želi koristiti, naš uvoznički lobi pobrinut će se da ovu potrošačku potrebu riješi uvozom papirnatih i tekstilnih proizvoda, što će prosječnu hrvatsku obitelj koštati 300 do 500 kuna. Bilo kako bilo, već ionako ekonomski iscrpljeno stanovništvo imat će još jednu pijavicu na svom slabašnom krvotoku. Izabere li drugu, jeftiniju varijantu, uvoznici će zadovoljno trljati dlanove, a većina proizvođača plastičnih vrećica stavit će ključ u bravu, jer neće moći opstati na tako malom opsegu proizvodnje. Toliko o deklariranim načelima, o podršci domaćoj proizvodnji i izvozu.

Totalna neusklađenost u Vladi

U isto vrijeme dok su proizvođači plastičnih vrećica održavali konferenciju za novinare najavljujući propast ove domaće proizvodnje i izvoza, prvo potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo, pompozno je na skupu izvoznika parafrazirajući pomorce izjavio „Živjeti se ne mora, ali izvoziti se mora!“. A prijedlog njegove kolegice iz Vlade, istodobno bi likvidirao proizvođače rijetkog proizvoda u kojemu je naša vanjskotrgovinska razmjena pozitivna.

Činjenica koja možda još bolje pokazuje kontradikcije unutar vlasti je ta, da su neki proizvođači, podižući tehnološki nivo i vlastitu konkurentnost, koristili Vladine subvencije ili subvencionirane kredite za kupnju opreme. Nove mjere Vlade mogle bi danas ugasiti ono što je jučer država financirala.

Zadnja Promjena: Srijeda, 23.05.2012 14:11

Izvor: Dnevno.hr

Kao nikada do sada, proizvođači plastike, struka i znanost - svi zajedno i jedinstveni odlučili su javnosti jasno i glasno reći što znači prijedlog o uvođenju naknade na plastične vrećice od najmanje 2 kune kojeg je iznijela Ministrica prirode i zaštite okoliša dr.sc. Mirela Holy.

U ponedjeljak, 21. svibnja 2012. u Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu održana je konferencija za tisak na kojoj su sudjelovali:
Želimir Feitl - predsjednik Udruženja za plastiku i gumu Hrvatske gospodarske komore
Vladimir Ferdelji - Hrvatska udruga poslodavaca
Drago Drčić - predstavnik proizvođača vrećica, vlasnik firme "Optiplast" iz Siska
Romeo Deša - predstavnik proizvođača sirovine za plastične vrećice, pomoćnik direktora DINE za proizvodnju
Igor Čatić - umirovljeni profesor, glasnogovornik Društva za plastiku i gumu

Javnosti su prezentirani sljedeći stavovi:






























































A konferenciju za tisak možete pogledati na i na sljedećim video klipovima:

Vijest na RTL Danas 21.05.2012.:


Cijela konferencija za tisak:


Izjava g. Vladimira Ferdeljija:


Izjava g. Romea Deše:


I na kraju poslušajte radio emisiju na Radio Indeks-u:


A o svemu tome objavljen svojevremeno prilog u emisiji Provjereno Nove TV:


Na ovu emisiju Društvo za plastiku i gumu je objavilo svoje reagiranje, a teks reakcije možete pročitati na sljedećem LINKU.


A na sljedećim prikazima pogledajte kako su sve to popratili tisak i web portali:

Najprije, najava Ministarstva zaštite okoliša i prirode:


A zatim poziv na konferenciju za tisak Hrvatske gospodarske komore:


A novinari su izvjestili:




































































Dva transkripta TV emisija:




Naravno, i Zeleni su odmah odgovorili:








Eto, nadam se da ste mogli barem dobiti dojam koliku je pažnju izazvala reakcija plastičara na prijedlog ministrice Holy.

Evo, kao što možete vidjeti, i riječki Novi list je nakon lupetanja iz ladovine svog kolumniste ipak promijenio svoj stav. Očito su shvatili da nas neke zabrane, naknade, prijetnje i najave guraju u red Bangladeša, Zanzibara i ostalih neuređenih zemalja. Pogledajte:




O ovom problemu još je početkom prošle godine pisao prof. dr. Igor Čatić u Vjesniku u kojem je (prozirni) zahtjev HSS-a Zagreba za ukidanjem plastičnih vrećica opisao kao guranje u red neuređenih zemalja - članak prenosim u nastavku.

Zašto prozirni? Zato jer su već tada HSS i predsjednik njenog zagrebačkog ogranka g. Darko Vuletić (inače, tadašnji direktor "Hrvatskih šuma") shvatili da moraju učiniti nešto "zvučno", kako bi skrenuli na sebe pozornost, jer eto, za koji mjesec (tada se još nije znalo kada) biti će izbori, a njihov učin do tada je bio vrlo tanak. Istovremeno, trebalo je skrenuti pozornost s mnogo važnijih i težih problema koji su pritiskali "Hrvatske šume" na nešto čime će se "javnost zabavljati". Uglavnom, trebalo je učiniti nešto što će biti zapaženo.

Tada je Društvo za plastiku i gumu (koje su predstavljali prof.dr. Igor Čatić - umirovljeni profesor FSB-a, mr. Maja Rujnić-Sokele - predavač na FSB-u i ing. Romeo Deša pomoćnik direktora DINE za proizvodnju) na javnoj tribini u Europskom domu u Zagrebu svojim argumentima "pomelo" nastojanja ekipe za zabranu plastičnih vrećica, a u ekipi su bili već spomenuti g. Darko Vuletić, novinarka Hrvatskog radija gđa. Tanja Devčić - inače urednica emisije "Zelena minuta" i eko-aktivist g. Vjeran Piršić. Toliko je taj poraz bio težak, da je sam g. Vuletić na kraju tribine rekao da oni nisu niti željeli zabranjivati vrećice niti to predlagati zagrebačkoj gradskoj Skupštini, već da su samo željeli o tome sučeliti argumente i vidjeti ... (ni sami ne znaju što).

Tadašnja pretpostavka da moraju nešto učiniti jer će biti loše - 8 mjeseci kasnije pokazala se itekako opravdanom.

A što je tada prof. dr. Čatić napisao:

Zakon za ulazak u klub neuređenih zemalja

Hrvatska treba novu generaciju političara, sposobnih prepoznati prednosti ulaska Hrvatske u Europsku uniju, ali i sve obveze, pa i one skrivene utjecaje. Na prethodnu izjavu potakla me je misao da je gospodarenje polietilenskim vrećicama prije svega društveno-političko pitanje. Novinari bi trebali javnosti tumačiti internetske priče i pričice, kao što je to učinila N. Gajski Kovačić o alternativnim lijekovima (Vjesnik, 27. siječnja), a ne da nam nadobudni političari nasjedaju na faktoide iz jedne internetske priče i na temelju nje pozivaju hrvatsku vladu da se suprotstavi europskoj pravnoj stečevini.

Na ovaj uvod potrošio sam cijeli siječanj napornog istraživanja i povezivanja u smislenu cjelinu. Čitateljstvo Vjesnika opravdano se može zapitati jesu li polietilenske vrećice zaista tako važne. Jesu jer su tipični primjer manipuliranja javnošću, pa i političarima. Na temelju jedne internetske prezentacije, koja se stalno ponavlja a puna je pomiješane istine i netočnosti, šef zagrebačkih haesesovaca Darko Vuletić, ujedno i predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, u jednom je visoko tiražnom dnevniku zatražio da Hrvatska zbog 250 tona neopasnog otpada u Zagrebu donese zakon kojim se krši europska pravna stečevina. Za direktora Hrvatskih šuma porazno je dane zna da su papirnate vrećice po svim tragovima bitno štetni-je od onih od polietilena koje stabiliziraju odlagališta. Njihovom uporabom ne mora se sjeći šuma i onečišćavati okoliš nitratima i fosfatima.

Valja postaviti pitanje tko predsjednicima uprava i stranačkim mladim snagama puni glavu s tako minornim problemima kao što su polietilenske vrećice. Odgovor je samo jedan: onaj kome je u interesu da skrene pozornost hrvatske javnosti od ozbiljnijih problema. Umjesto da se pita kako će Hrvatske šume pripomoći izlasku Hrvatske iz krize, on bi zabranio polietilenske vrećice kao što to rade, u pravilu, nerazvijene zemlje s nesređenim sustavom gospodarenja otpadom ili one razvijene zemlje koje ne znaju kako se riješiti svog smeća, a među njima je i Italija, kako su to ustvrdili u najmoćnijoj gospodarskoj zemlji Europe, SR Njemačkoj (18. siječnja 2011.).

Vjerojatno najtiražniji dnevnik ovih je dana posvetio punih šest stranica PE-vrećicama. Pisanje je povjerio novinarki koja ne zna osnovna obilježja proizvoda o kojem tako zdušno piše. Kada sam primio e-poštom poziv za sudjelovanje u članku svojom izjavom, u prvoj rečenici odgovora napisao sam da se ne radi o PVC-vrećicama nego o PE-vrećicama. To je isto kao da kažete ovo su čelične cijevi, a zapravo su olovne cijevi.

Zato se ne smatram uvrijeđenim kada u tom članku đak Greenpeacea kaže da sam šef lobija za PVC-vrećice. Ni slučajno, jer PVC-vrećica nema. Ali, šef sam lobija za obranu fosilne plastike (nova sintagma) od raznih hotelijera koji zbog svojih interesa sotoniziraju proizvodnju jedne izvozno orijentirane tvornice polietilena i vjerojatno PVC-a.

Ako Zagreb, po podacima političara, nadam se prije svega usmjerenog i posvećenog problemima Hrvatskih šuma, potroši 58,5 milijuna vrećica, onda je to dobrohotno 230 do 250 tona godišnje. A što s onih 27.000 tona polietilenskog otpada? I vodi li se računa o tome kako ćemo jednoga dana gospodariti otpadom od 300.000 tona, najvećim dijelom uvezene plastike koju je Hrvatska potrošila u 2009., a istodobno je proizvela u 2009. oko 12.000 tona tih vrećica? Što znači da je to vrlo profitabilni izvozni proizvod. Jedna usporedba: oko osam posto plastike troši se u automobilskoj industriji. To znači da je 2009., hipotetički, u Hrvatsku uvezeno oko 24.000 tona plastike plus gumena pneumatika. Hoće je taj mladi HSS-ov lav zatražiti i zabranu uvoza automobila?

»Zelena akcija« traži, ovog puta mudrije, da se ne ukinu plastične vrećice, nego da se poveća naknada po primjerku na 0,10 kuna. Dakle, da se plaća za jednu tonu naknada od 20.000 kuna. Koliku će onda tražiti naknadu za papirnate vrećice koje su po svim tragovima lošije? A kako će se postaviti prema razgradivim vrećicama koji traže posebni sustav sakupljanja i kompostište?

Dajmo šansu mladom političaru koji želi zabranom polietilenskih vrećica prekršiti europsku pravnu stečevinu pa je zbog takve zabrane prijavljena talijanska vlada Europskoj komisiji. Neka organizira najprije za sebe i svoje prijatelje obrazovnu tribinu na koju bi došao jednaki broj pristalica i protivnika. Naime, netočno je novinarka prikazala da u Francuskoj doneseni zakon nije zaživio. On nije ni donesen jer su došli do zaključka da razgradive vrećice nemaju nikakvu ekološku prednost.

Ako se haesesovci žele ozbiljno baviti problemima Hrvatske i tako pomoći svojim koalicijskim partnerima u uspješnoj predizbornoj kampanji, predlažem im da se pozabave s jednim puno važnijim problemom. Poljoprivreda sama pridonosi 25 posto efektu staklenika. Ako postoji. Ali u okviru Codexa alimentariusa i tisućama propisa, naredbi i zabrana već sada se mogu iščitati mnoge nevolje hrvatske poljoprivrede i stočarstva, poput one da se moraju pregraditi postojeće farme pilića i ugraditi prostor za intimu. Zna li on koliko domaćinstava u Hrvatskoj ima taj prostor izvan kuće? Što namjerava poduzeti protiv jednog trgovačkog lanca koji je pustio u promet prekrasne kineske zelene torbe (koje ću osobno i dalje kupovati, ali ne uskoro jer su vrlo trajne)? Naime, prema maštovitoj deklaraciji radi se o torbi od netkanog tekstila kojeg čine poliesterska vlakna i umjetna tkanina, a provedeno ispitivanje pokazalo je da se o radi čistom polietilenu. Što namjerava učiniti s Gradom Hvarom koji ima promotivnu vrećicu na kojoj piše: »Plastics is not fantastic« (»Plastika nije fantastična«). Provedena ispitivanja pokazala su da se ponovno radi o netkanom tekstilu, načinjenom od materijala bliskog polietilenu, polipropilenu.

I na kraju. Vjesnik objavljuje relevantne tekstove. Članak »Zabrane i naredbe« od 14. siječnja preveden je na engleski. Na temelju tog teksta bit će uskoro objavljena dva uvodnika u Italiji. Jedan poljski portal objavio je članak u roku kraćem od 24 sata, sa slikom autora (sami nabavili, inače meni najdražu sliku u dugom razdoblju). Taj je članak u osam dana pročitalo najmanje 1100 čitatelja.

Zašto sam u Hrvatskoj šef lobija za fosilnu plastiku? Branim plastiku načinjenu na temelju proizvoda prirode, fosilnih goriva. Nemam ništa protiv bioplastike načinjene na temelju proizvoda iz uzgoja, ali još uvijek u mješavini s fosilnom plastikom. Ako je bioplastika razgradiva, jer ima i fosilne plastike koja je također razgradiva, treba ju mudro upotrebljavati, npr. za malčiranje poljoprivrednih površina. Ako su bioplastični proizvodi poput vrećica kompostabilni, onda traže posebni sustav gospodarenja. Ako nadobudni političari proguraju zakon, svrstat ćemo se u neuređene zemlje koje ne znaju gospodariti svojim otpadom. Polietilenske vrećice samo su simbol kako nam moćni i nasilni nameću pogrešna i za zemlju štetna rješenja. A sve u korist njihova profita.


Eto to je bilo pred više od godinu dana. Sada ministrica zaštite okoliša i prirode dr.sc Mirela Holy ponovno svojom najavom želi učiniti "nešto zvučno" jer je u svoja dosadašnja dva pokušaja od Prvog potpredsjednika Vlade g. Radimira Čačića dobila: "sjedi, jedan". Izgleda da nije ni svjesna da svojom najavom uvođenja naknade na sve plastične vrećice gura Hrvatsku u red Zanzibara, Bangladeša, Butana i Ruande. Neka, pomislila je, ali barem je zvučno, a možda i profitabilno?

Kao što sam i ja u subotu napisao komentar "Lako je lupetat iz ladovine" na kolumnu Ladislava Tomičića "Plastične vrećice - zastave posrnule civilizacije", tako je i na web stranicama Novog Lista pokrenut i u tijeku je pravi Holy war - većinom protivnika uvođenja naknade.

Izdvajam dva komentara:

bereza Objavljeno: 14. svibnja 2012. u 2:11

Ovo bi MOGLA biti dobra mjera, da je riječ o promišljenom potezu odgovorne Vlade i ministrice. Međutim, i ovo je tek običan spin kojim se namjerava utjerati dodatni harač na nešto što se netko dosjetio da bi se moglo oharačiti.

Sve što je dosad ova, navodno socijaldemokratska vlast, učinila nema veze s s onime što su najavljivali prije izbora. Dosad su pokazali da nemaju nikakvog cilja, nikakve vizije, nikakve strategije, nikakvog plana kojim bi se usmjerili na prave probleme ovog društva! Samo novi harači, pa još malo novih harača, pa još malo... Oni samo kažnjavaju ljude zato što su živi, i zato što su nekom nesrećom stanovnici ove, od političara upropaštene zemlje!

Bilo bi predivno kad bi se upotreba plastičnih vrećica smanjila na najmanju moguću mjeru - slažem se! Pa, ja kod kuće imam nekoliko kilograma plastičnih vrećica koje sam dobijao po raznim trgovinama. Koristim ih dok se ne raspadnu. U pravilu, nosim svoje vrećice sa sobom i odbijam primiti nove, osim u ribarnici.

Zar bih sad trebao kilu srdela plaćati 22 kune umjesto 20, samo zato što je tako puhnulo u glavu nekakvoj ministrici iz čijih je svih dosadašnjih poteza potpuno jasno da ni sama ne zna što bi trebala raditi na tome mjestu? Zar bih sad trebao za ambalažu koju sam platio 0,50 kuna dobiti 0,30 kuna povrata ili čak ništa? Ona predlaže nekakve mjere za koje nisu uspostavljeni nikakvi organizacijski preduvjeti! Umjesto da radi na stvaranju dobro organiziranog sustava, ona se ponaša poput nekog histerika koja danas vrluda ovako, a sutra glavinja onako! Umjesto da se obračuna s velikim igračima koji masno zarađuju na tzv. PET ambalaži što nikad punionice pića i trgovine vidjela nije, ona se želi obračunavati s malim ljudima i njih naziva kriminalcima koji potkradaju državu! Priča o nekakvom razvrstavanju otpada u kućanstvima, a komunalci će sve to strpati u jedan kamion i opet sve smiješati zajedno, jer nemaju ljude i opremu osposobljene za skupljanje razvrstanog otpada! U konačnici, komunalci će sve svoje nebulozne gubitke i nepostojeće troškove samo uračunati u novu, višu cijenu, i reći kako to tako mora biti! Umjesto da se stane na kraj divljim deponijima, ona će trtljati o nečem desetom. Umjesto da se ljudima pokaže kakvu će korist imati od nekog njezinog poteza, ona samo vitla korbačem!

Sad su odjednom jednokratne plastične vrećice postale glavnim problemom države. A, što je sa svom silnom PE ambalažom sredstava za čišćenje, kozmetike, deterdženata, vrhnja, sladoleda, destilirane vode, jestivog ulja, motornih ulja... koje nitko ne prikuplja? Čak se i staklena ambalaža maslinovog ulja ne može vratiti u trgovinu! Koliko tu smeća ima o kojem naša predraga ministrica ne vodi računa!

Poneki od njezinih poteza i mjera možda čak i nisu totalno promašeni, ali njezin pristup je odvratan. Kao i cijela vlada, ona narod smatra svojim neprijateljima koji ne razumiju njezinu povijesnu misiju i koji će učiniti sve da joj se suprotstave. Zašto je onda čudno ako ljudi njezine poteze, pogotovo potpuno nepromišljene i nepripremljene, smatraju idiotskima?

----------------------------------------------

alba Objavljeno: 14. svibnja 2012. u 10:26

Samo zbog ovoga sam se morala registrirati - pukla bih!

Za većinu novinara mi je jasno i manje-više nebitno, ali da baš VI, gospodine Ladišiću, ne razlikujete suštinu od isprazne forme..., to me već ozbiljno demoralizira.

Sve važno što bi trebali znati o ovoj problematici rekli su Vam pametni ispod mene, ja mogu dodati samo još par sitnica:
- SVE odluke dosadašnjih vlada u posljednjih dvadesetak godina svode se praktički na prvi, i jedini korak, i to onaj dojenački: korak pa "tup" na guzicu!
- Plastične vrećice su plastična prašina u odnosu na neopisivu gomilu "korporacijskih" plastika kojima smo zatrpani. Što je najgore, plastične vrećice su uvijek bile i stvar izbora, mogao si i sa njima i bez njih, pa je uvijek bilo i onih koji ih ne podnose i ne nose... Kod "korporacijske" plastike izbora nema, pa svaki dan zatrpavamo kućno smeće ambalažom gotovo skupljom i težom od sadržaja iste.

I napokon (a ovo nemojte shvatiti kao osobno obraćanje ministrici Holy, jer je ona za mene samo dio amorfne političko-birokratske mase): netko tko se "medijski" bavi sakupljanjem otpada u "dvanaestcenti" štiklama, tri milimetra šminke, plastičnom perikom i Gucci naočalama na nosu, meni ni ikome mome o ekologiji ne može reći - baš ništa!


Holy war se nastavlja!


Izvor: Komentari na Ladovinu Ladislava Tomičića

Izvor: 24sata

Pogledajte nekoliko diskusija:
- Mirela Holy - ministrica zaštite okoliša i prirode
- Ukidaju nam najlon vrećice, nek idu dođavola
- Holy smislila kako da vise smeca zavrsi u sumama
- Platnene vs. plastične vs. papirnate vrećice
- Planirate li (i kada) uvesti naknadu za korištenje plastičnih vrećica?


A izdvojio bih samo jedan komentar (između tisuća njih) koji se upravo veže na moju jučerašnju "Misao dana":

Hrvatistan 13.05.2012 u 14:56 u diskusiji "Mirela Holy - ministrica zaštite okoliša i prirode" kaže:

Jesu, licemjeri, demagozi i ekofašisti. Seru o plastičnim vrećicama a to što ne postoji moderan sustav zbrinjavanja otpada, što tvornice i privatnici ispuštaju otpad izravno u potoke i rijeke, to što se krade šljunak, drvo i sve od prirodnih bogatstava što se može: nikome ništa.

I još k tome sada je na vlasti ministrica koja smatra da je održiv razvoj nešto loše jer je po ekofeminističkoj doktrini svaki razvoj razvoj nauštrb drugih živih bića i (pazi!) resursa ove planete.

Valjda se dotična ministrica zalaže i za zaštitu rudnika bakra od eksploatacije jer dotični izumiru te da lavovi konačno postanu vegetarijanci jer se razvijaju na uštrb žirafa, antilopa i ostalih lovina.

Ah da, i domovina ekofeministima smrdi jer je to patria, ergo očevina, ergo muški, ergo smrdi. Dakle ekofeministi su protiv koncepta domovine jer je latinska riječ za domovinu izvedena iz korijena pater, dakle otac. Kako su očevi po samoj svojoj prirodi muški onda i sve što ima makar neizravne veze s muškarcima ekofeministima smrdi. Osim ako se ne nađe valjda neki muški ekofeminist,

Naravno, to što je Hrvatima u pravilu domovina Hrvatska, a očevina grunt na kojem i od kojeg su oni i njihovi stari živjeli, to što Hrvati u pravilu već stoljećima žive u relativnoj ravnoteži s Hrvaticama: nikome ništa.

I to je nama ministrica:
1. Domovina joj smrdi jer je latinska riječ za domovinu patria izvedena od korijena otac, očevi su muškarci pa ekofeministima ergo smrde; pa onda po toj logici i domovina smrdi.
2. Održivi razvoj je zao jer je svaki razvoj na uštrb nekoga ili nečega, dakle živih bića i neživih tvari poput bakra, aluminija i željeza pa ga stoga treba onemogućiti i zatrti.

Mislio sam da ne može gore od Jadranke.
Ali život uvijek nađe načina da nas iznenadi.

"Promjena svijeta nemoguća je provođenjem, pa i najdoslje-dnijim, smjernica održivog razvoja, jer je u samoj riječi “održivi razvoj” prisutno temeljno protuslovlje naše civilizacije – razvoj čovjeka nauštrb drugih bića i resursa ove planete."


Rekla je dr. sc. Mirela Holy 2006. godine u sklopu svog predavanja
'Uvod u ekofeminizam: Odnos ekofeminizma prema konceptu održivog razvoja'



Dakle, dok je gđica. Holy na čelu Ministarstva zaštite okoliša i prirode - ništa od održivog razvoja. Ili sam krivo shvatio?

Znate li koji lobi stoji iza uvođenja naknade na plastične vrećice u Hrvatskoj?




Izvor: 123RF

Neki dan sam objavio post "Plastične vrećice opasnije od atomske bombe ..." isčuđavajući se kakvih sve čuda u ovome svijetu ima. Međutim, ni mi iz Hrvatske ne zaostajemo. Imamo i mi svoja čuda:

Evo jedne vijesti koju objavljujemo iz izvora bliskih Wikileaksu:

Jedna hrvatska doktorica znanosti prijavila je Američkom zavodu za patente i zaštićene oblike (United States Patent and Trade Mark Office) putem diplomatske pošte dva patenta. Prvi su novi strojevi za proizvodnju specijalnih papirnatih tuljaca za pseći izmet, umjesto sadašnjih polietilenskih vrećica (jedno 21 lipa). Drugi je novi način nošenja soli, šećera i brašna u cekerima od komušine iz trgovina kući. Bez posredničke ambalaže.

Smijete pogađati samo jednom o kome je riječ jer je ta doktorica znanosti poznata po tome što ima najmanje 5 perika od sintetske plastike. Doktorat je iz ekofeminizma. Već je u listopadu 2006. naslov referata na Šolti glasio: 'Uvod u ekofeminizam: Odnos ekofeminizma prema konceptu održivog razvoja'.


Bože mili, i u Hrvatskoj svakakvijeh čuda ima!

Kolumnist Novog Lista Ladislav Tomičić u svojoj subotnjoj kolumni "Ladovina" ovaj puta obrušio se na plastične vrećice. Evo što je napisao:



U moru svinjarija što ih kao na pokretnoj traci proizvode politika i društvo teško je naći inicijativu koja će uistinu obradovati čovjeka. Kad ujutro otvoriš novine naći ćeš Tomislava Karamarka kako prezentira svoje neoustaške stavove, kao što je onaj o zabrani okupljanja u Kumrovcu i isticanju zvijezde petokrake, naći ćeš Radimira Čačića i pojesti dnevnu porciju njegove bahatosti, naći ćeš hrvatske biskupe kako lamentiraju o pitanju spolnih stanica i ljudskih zametaka, kao da upravo njima - biskupima - pripadaju svaki muškarac i svaka žena u ovoj državi. Uglavnom, sumorne stvari. A onda se odnekud ukaže ministrica zaštite okoliša Mirela Holy s inicijativom koja bi mogla značajno suzbiti naviku korištenja plastičnih vrećica. Ministrica kani zabraniti besplatno dijeljenje plastičnih vrećica u trgovinama i na tržnicama, a na svaku vrećicu plaćat će se ekološka taksa u iznosu od dvije kune.

Iako bi potpisani autor s većim veseljem primio radikalniju mjeru, kojom bi se u potpunosti zabranila prodaja i dijeljenje plastičnih vrećica, Mirela Holy razveselila ga je kako odavno politika nije uspjela. Tko je jednom u rano proljeće prošetao obalama naših rijeka shvatit će o čemu govorimo. Kad prođu prve proljetne bujice, obale ostaju toliko nagrđene tim plastičnim smećem, koje je gotovo nemoguće reciklirati, da vas šetnja u trenu neizmjerno rastuži. Na jednoj prošlogodišnjoj zagrebačkoj tribini o ekologiji iznesen je podatak da se u svijetu godišnje potroši 500 milijardi plastičnih vrećica. Zbog visokih troškova reciklira se tek jedan posto od ovog broja dok sve ostalo završava u prirodi. Ne postoje pouzdani podaci, ali procjenjuje se da oceanima plovi četiri milijuna tona plastike.

Oko 500 nautičkih milja od Kalifornije, primjerice, pluta otok plastike dva puta veći od Teksasa. Prošle godine imali smo priliku vidjeti grozne scene i na našim plažama. Otok Mljet bio je pogođen tsunamijem plastičnih vrećica i boca. Praktički je nemoguće maknuti se bilo gdje u prirodu a da ih ne vidite kako vise s drveća ili leže odbačene u šumi te plastične zastave posrnule civilizacije koja uništava sama sebe. Povjerenik Europske unije za okoliš, Janez Potočnik, prošle godine najavio je da će i zemlje EU razmotriti zabranu plastičnih vrećica. Uvodeći porez na ovu vrstu plastičnog smeća Irska je potrošnju plastičnih vrećica smanjila za 90 posto. Sad je došao red da i mi napravimo nešto po tom pitanju. Tko ne želi imati obzira prema prirodi - neka plati ekološku taksu, jer očigledno ne postoji dragi način da se takve uvjeri u nužnost zaštite okoliša.

Mjere ministrice Mirele Holy, valja naglasiti, neizostavno će ugroziti tvrtke koje se bave proizvodnjom plastičnih vrećica. U pitanje će zasigurno doći i određeni broj radnih mjesta, ali ovo je jedna od rijetkih prilika kad se na tu činjenicu nije pametno osvrtati, odnosno štititi radna mjesta po svaku cijenu. Dakako, zvučat će vrlo grubo, jer u pitanju su konkretne egzistencije, ali plastične vrećice su naprosto prevelik teret za okoliš i nema tog radnog mjesta koje je vrednije od dobrobiti što će je radikalno smanjenje upotrebe plastičnih vrećica donijeti prirodi. Bilo bi lijepo kad bi ova inicijativa bila samo prvi korak prema nizu ekoloških mjera koje bi rezultirale čišćim okolišem u zemlji koja iznad svega ističe svoje prirodne ljepote. Svi koji su imali priliku boraviti u velikim i razvijenim europskim gradovima mogu posvjedočiti, primjerice, da se tamo na svakom koraku mogu naći kontejneri za razvrstavanje otpada. U Hrvatskoj je teže naći kontejner za plastiku nego političara koji zna što radi. Želimo vjerovati da je ministrica Holy, svojevremeno i ekološka aktivistica, jedna od tih - političarka koja zna što radi.

U moru svinjarija što ih kao na pokretnoj traci proizvode politika i društvo teško je naći inicijativu koja će uistinu obradovati čovjeka. Mirela Holy nas je obradovala i zato joj valja isporučiti jedno veliko - hvala. Tomislavu Karamarku, Radimiru Čačiću, hrvatskim biskupima i njima sličnim akterima političke i društvene scene, pak, valjalo bi u ruke dati po jednu plastičnu vrećicu, da ih nose kao znak raspoznavanja, znak primitivizma i posrnulosti. Bolje zasad ne zaslužuju.


A o čemu to Ladislav Tomičić iz svoje Ladovine lupeta?

- ... koje je (plastične vrećice) gotovo nemoguće reciklirati ... - netočno i neistinito. Upravo se recikliranjem štedi na materijalu, energiji i emisiji CO2.

- ... Zbog visokih troškova reciklira se tek jedan posto od ovog broja ... - netočno, ne reciklira se jer nije organiziran sustav prikupljanja, i nema razumijevanja i poticaja da takvo što organizira. S druge strane, komunalna poduzeća (npr. Ponikve na Krku) itekako dobro prikupljanju sav plastični otpad, imaju opemu s kojoj izdvajaju plastične vrećice od ostalog smeća i pritom prodajom tako prikupljene plastike dobro zarađuju. Na žalost, ta osnova ta recikliranje završava negdje u inozemstvu pa tamo neki Austrijanci i Talijani koriste sve one blagodati koje se dobiju recikliranjem plastičnih vrećica.

- ... procjenjuje se da oceanima plovi četiri milijuna tona plastike ... - netočno, odakle taj podatak? Da, autor se ogradio - ne postoje provjereni podaci , ali … treba to napisati da bi sadržaj teksta dobio na težini.

- ... pluta otok plastike dva puta veći od Teksasa ... - netočno. Blaženi Google! To je samo pusto prepisivanje jednom davno zlonamjerno objavljenog podatka koji je struka i znanost više puta opovrgnula.

- ... Irska je potrošnju plastičnih vrećica smanjila za 90 posto ... - točno, ali je istovremeno značajno porasla upotreba ekološki nepovoljnijih papirnatih vrećica, a samo je trgovački lanac Tesco nakon zabrane zabilježio porast prodaje (plastičnih) vrećica za smeće za 400%

- ... u pitanje će zasigurno doći i određeni broj radnih mjesta ... - točno, i nikom ništa, zar ne?

- ... nema tog radnog mjesta koje je vrednije od dobrobiti što će je radikalno smanjenje upotrebe plastičnih vrećica donijeti prirodi ... - netočno. Izgubiti će se radna mjesta, pogodovati će se uvoznim lobijima, porasti će nam troškovi ionako bijdenog života, a značajno će se naštetiti okolišu.

- ... prvi korak prema nizu ekoloških mjera koje bi rezultirale čišćim okolišem ... - netočno, jer to je definitivno kriva pretpostavka, mjera neće rezultirati čišćim okolišem, dapače, rezultirati će zatrovanijim okolišem

- ... U Hrvatskoj je teže naći kontejner za plastiku nego političara koji zna što radi ... - točno, ali - da ne bismo u tu kategoriju ubrojili i ministricu Mirelu Holy ne uvodimo naknade nego stavimo kontejnere za prikupljanje otpadne plastike kako to već čini nekoliko uspješnih komunalnih poduzeća u Hrvatskoj. Jedan kontejner po jednom političaru - Hrvatska bi bila čista i bogata.

- ... Uspije li … na kraju mandata ćemo joj se imati na čemu zahvaliti ... - netočno, nećemo na žalost. Moći ćemo je samo "osuditi" da je još više zagadila i oštetila prirodu i naš okoliš i ispraznila nam ionako džepove, pogodovala tajkunima.

- ... Mirela Holy nas je obradovala ... - točno, ali - mogla je obradovati samo neznalice koji pojma nemaju o čemu se stvarno radi i čemu oni pišu takve ode i hvalospjeve.

- ... po jednu plastičnu vrećicu, …, znak primitivizma i posrnulosti - netočno jer je upravo suprotno, plastična vrećica je znak moderne tehnologije, a ne zagađivanja prirode i iskorištavanja ljudskog (i dječijeg) rada što bi se prije moglo pripisati papirnim i platnenim vrećicama


Sapienti Sat!

"Plastične vrećice nisu pošast našeg planeta, njihovo najveće zlo je što nam skreću pažnju s mnogo važnijih problema".

George Monbiot
poznati britanski analitičar svijeta plastike izjavio u dnevnim novinama The Guardian 8. travnja 2009.

Naravno da je vijest o ukidanju besplatnih plastičnih vrećica izazvala pozornost javnosti, pa i čitatelja ovog bloga. Evo nastavka tog novog ratnog serijala "Holy - war"

Nakon uvođenja "ekološke takse":
velike vrećice 3 kune, male 2,15 kuna

Foto: Silvano Ježina

Na "porez" na vrećice od 2 kune, trgovci će dodavati svoj trošak pa će konačna cijena ovisiti o tome jesu li ga se i koliko spremni odreći

»Zabranit će se besplatno dijeljenje vrećica u trgovinama i na tržnicama«, potvrdila je ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy, vijest koju je Novi list objavio u srijedu, a ovaj blog prenio u prethodnom postu. Male, tzv. integralne vrećice, u kojima sada iz trgovina i sa tržnica nosimo voće i povrće, ribu, meso, naplaćivat će se, najavljuje ministrica, najmanje dvije kune. Kako, međutim, doznajemo u njenom ministarstvu, najmanje dvije kune koštat će sve vrećice, znači i one velike, s logotipom trgovca, koje sada plaćamo jednu kunu.

Dvije kune će, naime, iznositi »porez« na vrećice, svojevrsna ekološka taksa koja za cilj ima destimulirati potrošnju tih vrećica. Na tu taksu trgovci će, odnosno proizvođači, dodavati svoj trošak, što znači da će, primjerice, velika vrećica koja sada košta jednu kunu, koštati tri kune. Mala vrećica, koja proizvođača košta pet lipa, a trgovac ju kupuje za deset lipa, koštat će 2,15 kuna, ili deset lipa manje ako se trgovac i dalje bude odricao svog dijela kolača. Trgovci, naime, male vrećice sada kupuju po deset kuna za sto komada, i to uračunavaju u svoj trošak poslovanja, što ne znači da ubuduće male vrećice i oni neće naplaćivati.

»Cilj je da tih, malih vrećica više ne bude, jer su velik pritisak na okoliš. Ako je netko zagađivač, treba i platiti. Ljudi su, prije nego li su se vrećice tako raširile, koristili druge vrste vrećica i košara, vrijeme je da vratimo dobre stare navike. Nisu bili disciplinirani ni Austrijanci ni Nijemci, stvar je samo na koji način se provodi kontrola«, kazala je Holy.

Njena će inspekcija, u svakom slučaju, imati puno posla, jer će mnogi trgovci, nema sumnje, vrećice dijeliti besplatno ispod pulta. Hoće li se hrvatski građani ipak naviknuti na nošenje već korištenih plastičnih vrećica sa sobom u kupovinu, a one velike plastične zamijeniti platnenima, pokazat će vrijeme. Kako se može iščitati na mnogobrojnim forumima na ovu temu, mnogi su takve navike odavno usvojili, drugi pak smatraju kako će ih se na ovaj način još više »opljačkati«.

Za razliku od pola kune, koje kao eko-porez plaćamo na ambalažu za pića, a zatim tih pola kune vratimo kad ambalažu vratimo u reciklažu, naknadu od dvije kune u slučaju vraćanja vrećice, nećemo dobivati. U svijetu se, naime, reciklira tek oko jedan posto plastičnih vrećica jer je reciklaža jako skupa, zbog čega je i cilj ministrice Holy potrošače natjerati da se od vrećica odviknu. Irska je davno uvela porez na sve vrećice, Italija i San Francisco ukinuli su male, integralne vrećice u potpunosti. Kako kažu zagovornici plastike u Društvu za gumu i plastiku, u SAD-u je plastika ukinuta jer je »papirnati« lobi bio jači, no u San Franciscu je prodaja papirnatih vrećica dvostruko porasla, znači i potrošnja papira, budući da takve vrećice ne mogu nositi vlažan teret. »Nije problem u plastičnim vrećicama, već u onima koji ih bacaju u okoliš«, kažu u Društvu za plastiku i gumu.

»Onda moramo riješiti taj problem – kako drugačije, nego naplaćivanjem?!«, odgovaraju neslužbeno u Ministarstvu Mirele Holy, napominjući kako rješenja ima – sa sobom u trgovinu treba ponijeti pokoju plastičnu vrećicu za vlažni »teret«, ostalo pak nositi u platnenim vrećicama, košarama ili »cekerima«. Ako su mogle naše bake, možemo i mi, treba samo malo volje, i truda.


Izvor: Novi list



A što o svemu tome kaže Večernji list:



Novi zakon o otpadu donosi promjene u svakodnevni život

Ni plastične vrećice neće biti besplatne,
plaćat ćemo ih 2 kn

U Društvu za plastiku i gumu upozoravaju da će zbog toga dosta ljudi ostati bez posla


Foto: Filip Brala/PIXSELL

Najmanje dvije kune ekološke naknade po plastičnoj vrećici, čak i onakvoj kakva se dosad u trgovinama dobivala besplatno, ubirat će Ministarstvo zaštite okoliša Mirele Holy, nakon što se do ljeta, kako se očekuje, donese novi zakon o otpadu. Na zakon je stiglo više od 1100 primjedbi, dok će se uporaba tankih plastičnih vrećica, kakve dobivamo u pekarnicama, mesnicama, na tržnicama... destimulirati jednim od 30-ak pravilnika i zakonskih akata.

200 milijarda manje

Kako ističu u ministarstvu, namjera im nije bogato puniti blagajnu Fonda za zaštitu okoliša niti udariti građane po džepu nego ih ekološki osvijestiti da se vrate dobrim navikama platnenih torbi i košara. Plastika se predugo razgrađuje i šteti okolišu, upozoravaju, svjesni kako je je to samo mali korak u brizi za okoliš. Bude li samo svaki peti građanin prestao koristiti plastične vrećice, u prirodi bi ih sljedećoj generaciji ostalo čak 200 milijardi manje. Jedna platnena torba može zamijeniti i 1000 plastičnih vrećica.

No, u Društvu za plastiku i gumu na čelu s Vladimirom Feredeljijem upozoravaju kako je to ekološki i ekonomski štetna populističko-politička odluka, kojom se ponovno pogoduje uvoznicima i krupnom kapitalu što će za posljedicu imati smanjenje broja radnih mjesta u Hrvatskoj. Tom se odlukom, tvrde, neće smanjiti otpad i recikliranje, ali će se povisiti svakodnevni troškovi građana. Potrošači će se usmjeriti na vrećice koje su skuplje, koje troše više energije i prirodnih resursa za proizvodnju, više zagađuju i tijekom cijelog svog životnog ciklusa ostavljaju nepovoljniji trag u okolišu te koje se pretežito uvoze jer nemamo vlastitu proizvodnju.

Teško zamjenjive

Igor Čatić iz Društva za plastiku i gumu kaže kako ne treba kažnjavati vrećicu koju je teško zamijeniti u svakodnevnom životu, naročito pri kupnji voća i povrća, nego ljude koji se njima nesavjesno služe. Papirnate vrećice, upozorava, doprinose i sječi šuma. Za 1000 papirnatih u odnosu na 1000 plastičnih vrećica treba 17 puta više vode u proizvodnji, kazao je Čatić. Papirnate vrećice utječu 10 puta više na efekt staklenika, a pri njihovoj proizvodnji razvijaju se fostati i nitridi, čega nema pri proizvodnji polietilenskih vrećica. Klasične polietilenske vrećice i torbe sudjelovale su s manje od 10 posto u ukupnoj polietilenskoj ambalaži u Hrvatskoj koja je u 2010. procijenjena na oko 27 tisuća tona.

U Društvu dodaju i kako je proizvodnja jednokratnih plastičnih vrećica jeftina pri čemu se ostvaruju niski profiti, tako da, primjerice, talijanski razlozi zabrane integralnih plastičnih vrećica nisu bili ni najmanje ekološki. Da bi se kupci preusmjerili na deblje plastične vrećice, kojih je proizvodnja isplativija i proizvode se u domovini – integralne, kakve se najčešće jeftino proizvode u Kini, zabranjene su. Što se Irske tiče, nakon zabrane plastičnih vrećica, u supermarketima Tesca porasla je prodaja vrećica za smeće – i to čak 400 posto – jer su ljudi u vreće za smeće počeli umatati vlažnu hranu. U Americi su zabrane jednokratnih plastičnih vrećica prvenstveno razlog zaštite interesa jake papirne industrije – kao populističko dodvoravanje biračima zabrane su donesene samo u nekim saveznim državama – dok je, tvrde u ovom društvu, u situacija u Hrvatskoj bitno drugačija. Stoga je, upozoravaju, potrebno vrlo precizno odrediti na koje bi se vrećice naplata odnosila i zašto. No po istoj logici trebalo bi, tvrde, naplaćivati i papirnate vrećice.


Izvor: Večernji list


A evo kako je o tome izvjestio RTL:



Izvor: RTL

Danas je riječki Novi list objavio na naslovnici, a potom i na cijeloj stranici članak novinarke Bojane Mrvoš Pavić s najavom ministrice Mirele Holy o ukidanju besplatne podjele plastičnih vrećica.







Novi Zakon o otpadu, koji uvodi selekciju otpada u kućanstvima, uskoro će se naći na Vladi, zajedno s pravilnicima koji će zakon provoditi u praksi. Jednim od tih pravilnika, kako doznajemo, ministrica Mirela Holy uvest će u trgovine, ali i na tržnice, naplatu jednokratnih, tankih plastičnih vrećica, koje se sada dijele besplatno, i služe, primjerice, nošenju voća i povrća. Koliko će te, male vrećice, koštati, u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode za sada ne otkrivaju, kao ni to kako će se naplata vrećica kontrolirati na tržnicama, u mesnicama, kod dostavljača hrane, i na desetinama drugih mjesta, na kojima se sada dijele besplatno.

Zagađuju ljudi

Naplatom i tih vrećica Ministarstvo želi destimulirati njihovu, po mnogima ekološki upitnu upotrebu. Prema računici ekoloških udruga u Hrvatskoj, kad bi samo svaki peti građanin Hrvatske prestao koristiti plastične vrećice, sljedeća bi generacija u prirodi zatekla gotovo 200 milijardi plastičnih vrećica manje. Reciklira ih se niti jedan posto, ostalih 99 posto završava u vodama, gdje ubijaju na stotine tisuća životinja koje ih zamijene za hranu, napominju u udruzi »Prijatelji životinja«.



Samo jedna platnena torba zamijeni i do tisuću plastičnih vrećica, kažu. Zagovornici vrećica, s druge strane, imaju svoje, mnogobrojne argumente zašto ih ne naplaćivati. Proizvodnja plastičnih vrećica je, kažu u Društvu za plastiku i gumu, manje štetna po okoliš od proizvodnje platnenih i papirnatih vrećica. Potonje, za razliku od plastičnih vrećica, U Hrvatskoj niti nema, što znači da će zbog povećanog uvoza papira i platna doći do ukidanja radnih mjesta u proizvodnji plastičnih vrećica. Naplatom jednokratnih plastičnih vrećica, čija proizvodnja košta oko pet lipa za komad, kažu zagovornici plastike, obogatit će se oni koji ih budu prodavali građanima, makar i za samo pet lipa više. Građani će ih kupovati jer, kažu u Društvu za plastiku i gumu, papirna i platnena ambalaža ne mogu poslužiti nošenju mokrog povrća s »placa«, i slično.

Supermarketi britanske tvrtke »Tesco« objavili su, primjerice, da im je prodaja vrećica za smeće porasla za čak 400 posto otkad je na jednokratne plastične vrećice u Irskoj uvedena taksa, jer sada u vreće za smeće ljudi umataju vlažnu hranu. Kako zaključuju »plastičari«, ne zagađuju okoliš vrećice, nego ljudi koji ih tamo bacaju, a druga plastična pakiranja, koja se ne oporezuju, čine daleko veći otpad. Potrošnja plastike u Hrvatskoj iznosila je 2010. godine oko 300 tisuća tona, od čega oko 2,5 tisuće tona u plastičnim vrećicama.

»Zeleni otoci«

Novi Zakon o otpadu, kojeg vrlo brzo možemo očekivati u primjeni, od jedinica lokalnih samouprava tražit će da izgrade »zelene otoke« na kojima će građani moći primarno selektirati otpad, a ostalo, što se selektirati ne može, odlagat će se u zajedničke kontejnere. Kako se neslužbeno može čuti, ministrica Holy je odustala od uvođenja čipiranih vreća za smeće, u koje bi se takav, neselektirani otpad bacao, jer su i sami čipovi, k tome i jako skupi, elektronički otpad. Tako će se neselektirani otpad vjerojatno odlagati, u običnim vrećama za smeće, u čipirane kontejnere, a odvoz će se naplaćivati prema broju pražnjenja kontejnera, no ne paušalno, kao sada, već po broju stvarnih pražnjenja. Stanari čija se kanta prazni, recimo, jednom tjedno, jer otpad selektiraju, plaćat će manje od onih koji budu manje i selektirali. To podrazumijeva, međutim, i uvođenje fiksnog dijela na računima za smeće, tako da komunalci pokriju barem dio troškova prikupljanja otpada bačenog na, kako bi se kontejner što rjeđe praznio, ulice, u parkove, rijeke ili u šumu.

Upravo se to već deset godina događa u Crikvenici, koja je prva u Hrvatskoj uvela naplatu odvoza smeća po broju stvarnih odvoza, zbog čega mnogi kontejneri nisu pražnjeni i po nekoliko mjeseci, čak i koju godinu, te njihovi vlasnici plaćaju samo fiksni dio. Smeće će, kao u Crikvenici, preplaviti cijelu Hrvatsku ukoliko se ne uvede daleko veći broj komunalnih redara s daleko većim ovlastima kaže nam direktorica komunalnog društva »Murvica« iz Crikvenice, Sonja Polonijo. Rijeka, primjerice, ima samo pet redara, a nigdje pak ti redari nemaju veće ovlasti, pa čak niti dozvolu da legitimiraju prekršitelja uhvaćenog na djelu.




Komentar autora bloga:

U stvari nema ga - pa cijeli ovaj blog je komentar na ovo uvođenje naknade. Ponovno ističem i naglašavam sve ono što sam napisao u postu "21 razlog zašto ne treba naplaćivati plastične vrećice". A sada ću se samo osvrnuti na dva izdvojena citata "prijatelja životinja":



Eto, pitam se odakle tim "prijateljima životinja" ti podaci, odakle im dokazi za tako olako izrečene tvrdnje. Ja nisam "prijatelj životinja" ja jesam prijatelj životinja, ali ne pada mi na pamet davati izjave "na njihovom terenu". Pogotovo ne neprovjerene i nedokazane.



Pitam te "prijatelje životinja" što će biti kada se uvede naknada, pa kupci silom prilika prijeđu na papirnate vrećice (malo je vjerojatno da će platnene značajnije zamijeniti plastične jer su preskupe), pa kada se otpad i smeće višestruko poveća. Pa kada se sav taj klorirani i izbijeljeni, odštampani, lijepljeni papir počne razgrađivati u prirodi. Kada se na prvoj, drugoj kiši raspadne pa sve te kemikalije (natrijev sulfat, natrijev hidroksid, magnezij, amonij bisulfid, klor, titan dioksid, polialuminij kloridi - a najopasniji su teški metali) dospiju u vodotokove pa značajno poraste eutrofikacija (1) naših do sada čistih voda. Je li to briga za životinje?

(1) Što je to EUTROFIKACIJA, pogledajte objašnjenje Mladena Juračića s Geološkog odsjeka Prirodno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu:

Ma ne, to je samo zgodan naslov.

Ipak, plastičarska industrija Sjedinjenih Američkih država pokrenula je cijeli niz aktivnosti među kojima je i lobiranje kako bi otklonila mogućnost da gradsko vijeće Los Angelesa donese odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica. Tom odlukom Los Angeles postao bi najveća karika u cijelom lancu zabrana u zapadnoj Americi. I takva odluka imala bi dalekosežne posljedice na samo u tom gradu, već i u cijelim SAD, ali i šire u svijetu. O tome sam već pisao na blogu u postu "Zabrana svih trgovačkih vrećica u Los Angelesu?".

Upravo iz tih razloga plastičarska industrija i njihovo "Udruženje za unapređenje korištenja vrećica" (American Progressive Bag Alliance) odlučila je započeti sa serijom radio i televizijskih propagandnih poruka zajedno s web portalom "Bag the ban" (preneseno: spremite zabrane u vreće) te s lobiranjem kod vijećnika Los Angelesa s ciljem da odustanu od donošenja zakona kojim bi zabranili plastične vrećice.

"Uključeni smo u proces diskusija na brojnim i raznim frontovima" - rekla je Donna Dempsey, glasnogovornica udruženja. "Svaki grad je drugačiji, svaka gradska uprava je jedinstvena na svoj način, a mi pokušavamo oblikovati našu poruku za Los Angeles".

I započeli su s radom.

Na radio propagandnim porukama objavili su "U određenom trenutku trebamo podvući crtu pod lude zakone … recite političarima da se urazume".

Reina Pereira, viši gradski inženjer zaštite okoliša rekla je da je dobila ljutiti telefonski poziv u kojem se je pitalo zašto se grad bavi takvim stvarima kada smo suočeni s mnogo većim i ozbiljnijim problemima. Pereira, kada je uspjela odgovoriti sugovorniku, rekla mu je da donošenjem ovog zakona žele smanjiti gradsko smeće. "Vjerujemo da se treba od nekud započeti. Jedna od naših početnih aktivnosti u u gradskom Sanitarnom uredu je obrazovanje javnosti".

Glasnogovornica Dempsey potvrdila je da i Udruženje upravo želi to napraviti i informirati javnost. "Pokušavamo poslati poruku da se s tom zabranom neće ništa pozitivno postići. San Francisco je nakon uvođenja zabrane napravio istraživanje i utvrđeno je da prije zabrane bilo 0,6 % smeća koje je potjecalo od plastike, a nakon uvođenja zabrane utvrđeno je 0,64 % - dakle, gotovo bez promjene. Dakle, ono što želimo poručiti jeste da donošenjem ovakvog zakona neće biti nikakvog smanjenja smeća na otpadima niti će biti ikakve koristi".

Udruženje predstavlja tvrtke koje zapošljavaju 30800 radnika u plastičarskoj industriji i zabrana bi vrlo negativno utjecala na njihova radna mjesta. Od tog broja samo u gardu Los Angelesu je zaposleno oko 1900 radnika u proizvodnji i preradi plastike.

Očekuje se da će gradsko vijeće glasati o uvođenju zabrane do kraja svibnja ove godine.

Gradski vijećnik Paul Koretz, koji je bio jedan od vodećih članova koji su se zalagali za uvođenje zabrane rekao je da je primio samo nekoliko žalbi, ali da je primio puno više podrške od sugrađana i raznih udruga iz grada. Izjavio je: "Glavni argument protivnici zabrane vežu za radna mjesta, međutim mi mislimo da će relativno malo radnih mjesta biti izgubljeno s uvođenjem ove zabrane. A u stvari, postoji proizvodna grupa s veteranima koji proizvode trajne vrećice i mišljenja smo da će se tu nadoknaditi taj gubitak radnih mjesta".

Unatoč tome i neki proizvođači višekratnih plastičnih vrećica zabrinuti su zbog mogućnosti donošenja ove zabrane. U stvari, jednokratne plastične vrećice najveći su dio sirovinske osnove dobiven recikliranjem istih, za proizvodnju višekratnih plastičnih vrećica.

"Mi vjerujemo da se ništa ne treba zabranjivati, posebno ne plastični proizvodi koji se mogu reciklirati" izjavila je Edin Grande, direktorica programa zaštite okoliša u kompaniji "Command Packaging" koja proizvodi višekratne plastične vrećice. Njihov proizvod "True reUSAble Bags" (istinski višekratne vrećice) izrađuje se od reciklata dobivenog od jednokratnih plastičnih vrećica, omota i plastičnih folija. Vrećice se trenutno plasiraju u trgovine gradova Calabsas i Pasadena gdje su jednokratne plastične vrećice već zabranjene. Ukoliko grad Los Angeles prihvati ovakvu zabranu, kompanija bi mogla i osam puta povećati prodaju višekratnih vrećica, ali ipak su zabrinuti da će im se to razbiti o glavu.

"Jedna od posljedica zabrane jednokratnih plastičnih vrećica je ta što potrošači neće imati dovoljno vremena za shvatiti i razlikovati koje plastične vrećice su zabranjene, a koje nisu, i to će imati negativne posljedice na sve proizvode naše kompanije" - izjavila je direktorica Edin Grande. "Na žalost, postoji krivo mišljenje u javnosti da se plastika ne reciklira. U našoj kompaniji se to radi svakodnevno."

Direktorica Grande također je zabrinuta jer će se izbacivanjem s tržišta jednokratnih plastičnih vrećica stvoriti novi problemi za okoliš. Naime, veliki broj višekratnih plastičnih vrećica proizvodi se od polipropilena (PP) (najčešće velike zelene torbe koje podsjećaju kao da su od tkanine) koji se trenutno ne reciklira u SAD-u, a neke zemlje su već zabranile taj materijal. "Nakon što se nekoliko puta upotrijebe, potrošači bacaju i te vrećice na otpad, jednako kao i jednokratne plastične vrećice."

S druge strane vijećnik Koretz osporava argumente da će zabrana imati stvarno mali i zanemariv pozitivan utjecaj na okoliš. "Jednostavno, osjećam da je to pogrešan argument. Teško je vjerovati da će potpuna zabrana imati tako mali utjecaj na smanjenje otpada".

Terminski plan aktivnosti uvođenja zabrane detaljno je razrađen i najprije predviđa da se pokrene 6-mjesečni edukativni program s kojim bi postepeno dovelo do zabrane jednokratnih plastičnih vrećica unutar daljnjih 6 mjeseci. U tom razdoblju bi se određenom broju trgovina dozvolilo da naplaćuju 10 centi naknade za papirnate vrećice, taj novac trgovci mogu zadržati radi pokrivanja svojih troškova, a nakon dvije do tri godine, zabranile bi se sve jednokratne vrećice - i plastične i papirnate. Inženjerka zaštite okoliša Pereira je uvjerena da će potrošači prihvatiti tu politiku i početi koristiti vrećice koje se mogu reciklirati.

"Postoje 43 grada i mjesta u zemlji koji su prihvatili politiku zabrane plastičnih vrećica i svjedoci smo da je potrošnja vrećica pala za 94 do 98 %. Naše je mišljenje da se može postići 100 postotno smanjenje. Čak i ako samo mali dio toga ima udio u otpadu, dužnosnici vjeruju da se to isplati" - rekla je inženjerka Pereira. "Ne možemo riješiti problem otpada ako ne napravimo prvi korak. Negdje moramo započeti i uvjereni smo da je ova zabrana dobar početak za smanjenje otpada na odlagalištima".


Izvor: San Gabriel Valley Tribune

... objavio je Vrhovni sud Indije

Vrhovni sud Indije pozvao je saveznu Vladu Indije, kao i Vlade indijskih država da zabrane plastične vrećice "u interesu zaštite prava ljudi i životinja". Sud je objavio da vrećice zagušuju jezera, bare i urbane kanalizacije, čime se stvara "opasnost za sljedeće generacije koja je veća od atomske bombe".

Dvočlano sudsko vijeće (gospoda G.S.Singhvi i S.J.Mukhopadhaya) objavili su svoje mišljenje o peticiji koju je podnijelo društvo za zaštitu životinja Karuna iz indijske savezne države Andhra Pradesh. Ta neprofitna ne-vladina udruga bavi se pružanjem besplatne medicinske pomoći i davanjem skloništa za bolesne, ranjene, napuštene i zlostavljane životinje. Društvo je zatražilo zabranu plastičnih vrećica u svim općinama države, a u svom zahtjevu navode da krave u potrazi za hranom jedu plastične vrećice sa otpada te da te vrećice završavaju u njihovom probavnom traktu. Kako navode "Krave izgledaju zdravo, međutim ta plastika ih guši jer su pune plastike. Osim gušenja i začepljenja probavnog trakta plastične vrećice zarobljene u probavnom traktu životinja izazivaju strašnu bol kod tih životinja, a prijeti opasnost da ti plastični ostaci preko mlijeka i drugih prehrambenih proizvoda dobivenih od krava uđu i hranidbeni lanac ljudi".

Sud je priopćio da plastični otpad začepljuje odvodne kanale u zemlji.

"Sve dok se ne donesu zabrane korištenja plastičnih vrećica, neće biti pomoći za rješenje tih problema" navodi se u priopćenju Vrhovnog suda Indije.




Izvori:
Times of India
Plastic News
Threehugger


Komentar autora bloga:
Bože mili, svakakvijeh čuda u ovome svijetu ima!


Indijska krava na plastičnoj ispaši.

Vrlo često u brojnim člancima, vijestima, raznim komentarima čitamo o plastičnim vrećicama kao "opasnom zagađivaču okoliša", "ružnoj slici u prirodi", "opasnostima plastike", i još mnogo koje kakvih neprovjerenih i netočnih, ali i neistinitih podataka.

Stoga, brojni stručnjaci i znanstvenici, a u tom smislu i autor ovog bloga želi na jednom mjestu dati što je više moguće provjerenih podataka i dokaza o svojstvima plastike, a posebno o plastičnim vrećicama, kako bi javnost imala što potpuniju sliku te kako bi temeljem provjerenih podataka donosila zaključke i ocjene.

Često se spominu neke netočnosti i neistine, pa evo nekoliko osvrta na njih:

"Prosječni životni vijek plastične vrećice je 3 minute, ali trebaju desetljeća da se razgradi".

Koliko je takva tvrdnja pouzdana i provjerena? 2011. godine britansko Ministarstvo zaštite okoliša (EPA) objavilo je izvještaj s istraživanja u kojem se navodi da se 76 % tzv. jednokratnih plastičnih vrećica ponovno upotrijebi i to 53 % za odlaganje kućnog smeća, a 18 % ponovno za kupnju te ostatak za ostale upotrebe.

"U Irskoj, nakon što je uvedena taksa na plastične vrećice, pala je potrošnja istih za 90 %".

Da, to je točan podatak, ali istovremeno se prešućuje da je gotovo istovremeno za 400 % porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće. Sve u svemu, od uvođenja naknade na plastične vrećice 2002. godine, godišnji uvoz plastike (uključujući i plastične vrećice) u Irsku je u stalnom porastu.

"Proizvodeći vrećice samo stvaramo otpad"

Da, tako se može gledati i na plastične vrećice. Ali i na sve ostale naše životne potrepštine. Na kraju, sve, ovako ili onako završi na nekom otpadu. Nije dobro ako završava odbačeno u okolišu. Međutim kod plastičnih vrećica, ali i kod plastike općenito postoji jedinstvena prednost - na kraju upotrebnog vijeka ista se može materijalno i energijski ponovno iskoristiti, oporabiti ili reciklirati.

"Plastične vrećice ugoržavaju okoliš"

Svaki proizvod ima svoj utjecaj na okoliš, odnosno ostavlja trag u okolišu. Međutim sve dostupne znanstvene i stručne studije koje analiziraju utjecaje na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa potvrđuju da je utjecaj na okoliš plastičnih vrećica najmanji, daleko manji nego od vrećica od sličnih i alternativnih materijala. Upravo u studiji Ministarstva zaštite okoliša Velike Britanije navodi se da "plastična vrećica za jednokratnu upotrebu ima skoro 200 puta manji utjecaj na okoliš nego platnena vrećica koju zagovaraju tzv. ekologisti"

Plastične vrećice su vrlo pogodne za recikliranje - dakle za materijalnu i energijsku oporabu. Tijekom svog životnog ciklusa plastična vrećica emitira trećinu emisije CO2 koju inače ima papirnata vrećica.

Međutim, valja napomenuti još jedan, puno opasniji staklenički plin - metan (CH4) koji se emitira pri razgradnji papirnatih vrećica na odlagalištima i komposištima. Tu treba dodati da je povećana emisija metana pri razgradnji i kod biorazgradljivih plastičnih vrećica. Naime, plastične vrećice kojima je kao aditiv za razgradnju dodan škrob dobiven od krompira ili od kukuruza također emitiraju prilikom raspadanja metan. Tako da biorazgradljivost plastičnih vrećica i nije baš tako poželjna (osim u nekim rijetkim primjenama - npr. dječje pelene, medicinska primjena). Sva ostala plastika, pa i vrećice trebaju se na kraju svog živornog ciklusa skupljati i reciklirari.

A čak i kada se dodaju aditivi za iniciranje i ubrzavanje razgradljivosti, iste emitiraju dvije trećine CO2 manje od papirnatih vrećica.

"Uvođenjem naknade na plastične vrećice smanjiti će se njihova potrošnja"

Pojedinačno gledano - da, ali istovremeno će porasti potrošnja vrećica za smeće, vrećica koje koristimo za zamrzivače, plastičnih folija za zamatanje, pa sve do vrećica s kojima skupljamo izmet svojih kućnih ljubimaca. Također, povećati će se potrošnja vrećica od alternativnih materijala (papir ili pamuk) koje su značajno ekološki nepovoljnije.

Poznat je slučaj San Francisca, kada je zabranjena podjela jednokratnih plastičnih vrećica u trgovačkim lancima. Gotovo istovremeno je porasla potrošnja papirnih vrećica (što je u stvari bio interes lokalne industrije - što se npr. u Teksasu ne može dogoditi). Ta potrošnja papirnih vrećica nije došla samo do broja prethodno ukinutih plastičnih, već je po broju komada vrećica porasla dvostruko. Za istu količinu prenešenih potrepština iz trgovine umjesto jedne plastične vrećice koristile su se najmanje 2 papirnate. (Nije posebno ispitivano javno raspoloženje za vrijeme kišnih dana). Tako da je, što se okoliša tiče napravljena četverostruka šteta.

"Smanjivanjem potrošnje plastičnih vrećica, smanjiti će se količine otpada".

To nije točno. Plastične vrećice na komunalnom otpadu čine stvarno neznatni udio. Rijetko se može naći provjeren podatak koji se odnosi samo na plastične vrećice, ali postoji podatak da je ukupno plastične ambalaže na odlagalištima ispod 3 %. Ako znamo da su vrećice od alternativnijih materijala od 17 do čak 50 puta većeg volumena, realno za očekivati je, ne da će se smanjiti otpad na odlagalištiva, već upravo suprotno - povećati će se.

"Četvrtina svijeta je zabranila ili uvela takse na plastične vrećice".

I to je točno, ali valja reći da to zasigurno nije zbog toliko naglašavanih ekoloških razloga. Razlozi su sasvim drugačiji. Evo ih nekoliko:
- nedisciplina građana s kojima se lokalne uprave ne znaju nositi (pogledajte jug Italije, Napulj, a da ne govorimo o siromašnim zemljama Afrike i Azije)
- neorganiziranost sustava za prikupljanje i recikliranje
- interesi profita i trenutne zarade pojedinih uvoznih lobija ili lokalnih industrija
- čisti politički interesi lokalnih moćnika. Najprije se plasiraju (prenapuhane, često i lažne) informacije o štetnosti plastike, pokazuju se katastrofične slike raznih odlagališta, ali koristi se i raznim fotomontažama, pa kada se dovoljno senzibilizira javnost, uvede se naknada, osigura se dodatni prihod u budžet lokalne uprave ili lokalnim moćnicima za koje se lobira, a kod ljudi se stvara privid ekološke svjesnosti.
- prikriveni ekonomski interesi lokalne plastičarske industrije - primjer sjeverne Italije, gdje je vrlo razvijena plastičarska industrija i proizvodnja plastične ambalaže i plastičnih vrećica. Ali, istoj toj razvijenoj industriji se ne isplati proizvoditi one tanke, jednokratne plastične vrećice (do 3 grama ukupne težine - trošak proizvodnje po komadu je ispod 5 lipa) jer su se trgovci snašli s jeftinijim uvoznim iz Kine. Upravo iz interesa te plastičarske industrije na sjeveru Italije, talijanska Vlada je zabranila jednokratne plastične vrećice (drugim riječima zabranila je uvoz jeftine robe iz Kine), a istovremeno se je povećala prodaja višekratnih plastičnih vrećica (težina 7 do 15 grama - cijena 0,5 do 3 kune - dakle 2 do 10 puta više) i praktički povećali su plasman svojih, talijanskih platičnih proizvoda za dva do pet puta. Analize još nisu potvrdile brojčane podatke.


Stoga, ponoviti ću možda i po stoti puta na ovom blogu - organizirati prikupljanje i recikliranje plastike i plastičnih vrećica na kraju njihovog životnog ciklusa, iskoristiti ponovno tu sirovinu i "ugrađenu" energiju. Upravo na taj način biti ćemo ekološki odgovorni.

Naravno, kontinuirano educirati o prednostima i pogodnostima plastike, njenog prikupljanja i recikliranja, a ne olakog odbacivanja ili prelaska na alternativne materijale koji su ekološki nepovoljniji.


Izvori podataka korištenih u ovom postu:
Biodeg.org
Izvještaj o količinama krutog otpada u SAD 2009
Studija - LCA tri tipa trgovačkih vrećica
Postovi na ovom blogu:
- 21 razlog zašto ne treba naplaćivati plastične vrećice
- U obrani plastičnih vrećica
- 7 opasnih laži o plastici
- Korištenjem plastike značajno štedimo energiju
- Životni ciklus tri vrste vrećica

Spar potiče građane na višekratno korištenje plastičnih vrećica

Nakon što je prije tri mjeseca prvi u Hrvatskoj u svoju ponudu uveo biorazgradljive vrećice, Spar je počeo i naplaćivati plastične vrećice po simboličnoj cijeni od 11 lipa. Ovim korakom Spar želi ograničiti prekomjerno korištenje plastičnih vrećica koje nakon jednokratne upotrebe uglavnom završe u smeću i potom u okolišu. Naime, samo u prošloj godini u hipermarketima Interspar podijeljeno je 9,5 milijuna plastičnih vrećica. Kako bi kupcima ponudio alternativu plastičnim vrećicama, Spar je u studenom uveo biorazgradljive vrećice od kukuruznog škroba, kojih je do sada prodano preko 49 tisuća, a u pripremi su višekratna kartonska nosiljka i platnena vrećica.

Izvor: Progressive Newsletter


Komentar autora bloga:

Lijepo, trebamo biti ekološki svjesni i smanjiti potrošnju jednokratnih plastičnih vrećica. A kako to postići - jedino naplatom, opaliti potrošača po džepu. Smanjiti će se potrošnja plastičnih vrećica, biti ćemo ekološki svjesniji, a što je 11 lipa, ništa, tek simbolično, pa za te kovanice gotovo da i ne znamo.

Ali, ako se zna da je nabavna cijena te vrećice manja od 5 lipa - ispada da je čista zarada više od 100%, odnosno više od pola milijuna kuna godišnje! Ma nema veze, glavno da smo ekološki svjesni, pa što košta da košta. Pa tko ubere, ubere.

Jean Hill, 84 godišnja starica povela je akciju za zabranu jednokratnih plastičnih boca (manjih od 1 litre) u gradiću Concord u Massahcusettsu - i uspjela. A onda je CNN napravio priču o tome, služeći se neprovjerenim podacima. Voditeljica Jane Velez-Mitchell navela je da je "nakupina odbačene plastike u Pacifiku veća od Teksasa" te "plastični otpad ubija 100 000 morskih životinja godišnje".

Ovakvim neprovjerenim i olako izrečenim brojkama ne samo da se zavarava javnost, već se i omalovažava rad brojnih istraživača. Svojevremeno je poznati američki novinar Harold Johnson pokušao doći do izvora te magične brojke od 100 000 morskih životinja te je došao do sljedećeg: u prosincu 1984. ta je brojka objavljena u Izvještaju s radionice o sudbini i utjecaju morskih naplavina (Workshop on the Fate and Impact of Marine Debris), održane u studenom 1984. na Havajima u Honoluluu. Tako je jedna neprovjerena i nedokazana brojka izrečena na jednom nestručnom i neznanstvenom skupu prenesena u izvještaju, te se zatim iz godine u godinu ponavljala, dovodeći brojne znanstvenike u nedoumicu - odakle taj izvor? No, kasnije se brojnim istraživanjima i akcijama nezavisnih udružanja dokazalo da je ta brojka, kao i druge ocjene - stvarno pretjerana.

Dakle, svemu što vidite i pročitate na internetu - ne treba vjerovati. Ne mora značiti da ako nešto vidite 100 puta da je istinito i nemojte se iznenaditi ako ovu pretjeranu brojku i u sljedećim godinama vidite još 100 puta. To ipak ne znači da je istinita.

Los Angeles, drugi po veličini grad u Sjedinjenim Američkim Državama, planira zabraniiti sve trgovačke vrećice - i plastične i papirnate. Poznata civilna - nevladina organizacija "Bag the ban" (prenešeno: spremite zabrane u vreće) pokrenula je široku akciju kako bi spriječila donošenje te odluke Vijeća Los Angelesa, nazivajući je "ludom".

Los Angeles koji broji skoro 4 miliona stanovnika, planira uvesti najstroži propis vezano uz trgovačke vrećice - potpuna zabrana svih papirnatih i plastičnih trgovačkih vrećica. Gradonačelnik Antonio Villaraigosa i gradsko vijeće razmatraju prijedlog propisa o potpunoj zabrani trgovačkih vrećica u svim gradskim trgovinama.

Udruga "Ban the Bag" upozorava na štetnost donošenja ovakve odluke, koja je već u brojnim drugim gradovima i mjestima Kalifornije pokazala negativne učinke - i po okoliš, i po ekonomiju, i općenito po stanovništvo, a pogotovo po one najsiromašnije. Naime ovakva zabrana imati će utjecaja na kompletnu industriju proizvodnje papirnatih i plastičnih vrećica kao i na sustav recikliranja - a to dovodi u pitanje 30 000 američkih radnih mjesta. U ovom trenutku recesije i ekonomske situacije u Sjedinjenim Američkim državama - to je previše, navode u svom priopćenju.

Jednu od sveameričkih akcija koju su pripremili je slanje pisama gradonačelniku sljedećeg sadržaja:

Ne zabrani vrećica u Los Angelesu

Za gradonačelnika Villaraigosa

Vjerojatno ćete se iznenaditi što ste primili ovo pismo od mene, jer ja nisam stanovnik Los Angelesa. Ali, zabrana vrećica koju trenutno razmatrate je toliko zabrinjavajuća da moram progovoriti o tome.

Zabrana vrećica u Los Angelesu imati će mnogo neželjenih posljedica - koje će imati utjecaja mnogo šire od gradskog područja. Obzirom da je LA drugi po veličini grad u Sjedinjenim Američkim Državama, zabrana vrećica biti će značajan udar na slobodno tržište, ugrožavajući više od 30000 američkih radnih mjesta. U aktualnom trenutku američke ekonomije - to je preveliki rizik.

I još treba dodati, zabrana papirnatih i plastičnih vrećica nepotrebno će oštetiti najsiromašnije obitelji Los Angelesa. Ja ne bih želio živjeti u takvom gradu u kojem su najsiromašniji stavljeni u nefer položaj jer su primorani trošiti novac na trgovačke vrećice umjesto trgovaca i trgovačkih lanaca

Molimo Vas da još jednom razmotrite zabranu vrećica u LA. Postoje alternative - kao što su bolji programi recikliranja, i to će građanima Los Angelesa omogućiti da recikliraju ne samo vrećice već i sve omote i ambalaže. A još k tome - recikliranje omogućava nova radna mjesta i sprečava zatvaranje postojećih. Jednostavno da jednostavnije ne može biti.

Vaš …


Eto, kako to rade Amerikanci.

Talijanski časopis i web portal MacPlas Online koji objavljuje vijesti iz svijeta plastike i gume na talijanskom i engleskom jeziku, objavio je najavu hrvatske ministrice zaštite okoliša i prirode Mirele Holy o uvođenju naknade na plastične vrećice. Međutim, ono što je zanimljivo, vijest je objavljena temeljem posta na ovom blogu, a na MacPlast OnLine stranici je dan link na ovaj blog

Tako je to uvijek na žalost - prije u svijetu nego kod kuće. Osim nekolicine suradnika i vjernih čitatelja, unatoč širokoj propagandi preko Facebooka, Linkedina i brojnih e-mailova, na organiziranu anketu javilo se jedva sedamdesetak glasača, koji su izrazili svoje mišljenje. Možda se sada ipak nešto i promijeni.

NAJAVA DOGAĐAJA - PRVA OBAVIJEST

BIOPLASTIKA - DANAS I SUTRA

Sve učestalije se u znanstvenim, stručnim i proizvodnim krugovima naglašava važnost pronalaženja novih sirovina za proizvodnju plastike. Naime ograničene su zalihe fosilnih goriva (nafta i plin). Istodobno najnovija primijenjena znanstvena dostignuća omogućavaju proizvodnju plastike i od uzgojene ili otpadne biomase. S obzirom na to da se radi o biomasi kao ulazu u proces, uvriježilo se tako proizvedenu vrstu plastike nazivati bioplastika. Zahtjev za proširenjem uporabe bioplastike, zbog boljeg korištenja, prvenstveno otpadne biomase za proizvodnju najraznovrsnijih plastičnih materijala u potpunosti je opravdan.

Istodobno, praćenjem literature stječe se dojam da je zamjena fosilne plastike bioplastikom neposredan događaj. Stvarno stanje je drugačije. U 2010. proizvedeno je oko 265 milijuna tona fosilne plastike i samo oko 725 tisuća tona bioplastike. Ubrojivši u to i 250 tisuća tona zelenog polietilena.

Svjesno pravodobnog uključivanja u prihvaćanje bioplastike kao važne skupine ukupne plastike, Društvo za plastiku i gumu odlučilo je 22. i 23. studenoga 2012. organizirati skup Bioplastika – danas i sutra. Mjesto održavanja skupa odredit će se naknadno.

Pokušat će se osigurati nazočnost što većeg broja eksperata iz zemlje i svijeta kako bi se raspravile osnovne teme vezane uz to područje.

Osnovne teme Savjetovanja su:
• ekonomska važnost bioplastike danas i sutra
• zašto biomasa kao ulaz u proizvodnju bioplastike?
• osnovni postupci dobivanja bioplastike
• razlikovnost svojstava bioplastike i fosilne plastike
• važnije primjene bioplastike
• prednosti i nedostatci bioplastike
• gospodarenje bioplastikom
• terminološka pitanja vezana uz bioplastiku.

Posebnu pozornost treba posvetiti sve naglašenijoj promidžbi biorazgradljivih plastičnih proizvoda.

Time su naznačene samo neke od tema predviđenog skupa.

Kotizacije za autore i sudionike iz gospodarstva su 1 200 kuna, a iz sveučilišta i instituta 600 kuna.

Prijave sažetaka primaju se do 2. srpnja 2012. na e-adresu dzpg@fsb.hr ili telefaksom: + 385 1 631 41 97.

Za dopunske obavijesti možete se obratiti voditeljici skupa putem e-adrese dzpg@fsb.hr.

Organizacijski odbor
Voditeljica Skupa
Prof. Đurđica Španiček

Izvor:
Polimeri - Novosti

U susret nam dolazi ACHEMA 2012 – sajam koji se proteklih godina dokazao kao najznačajnije svjetsko okupljalište proizvođača opreme za procesnu industriju, kemijski inženjering, industriju zaštite okoliša i biotehnologiju. Trideseti put za redom najbolji svjetski proizvođači potrudit će se pokazati najnovija tehnička dostignuća, od kojih se sve više očekuje da aktivno sudjeluju u očuvanju okoliša, ali i da novim pristupom tehnološkom razvoju postanu “okidač” i ubrzaju izlazak kako lokanih, tako i svjetske ekonomije iz recesijskog kruga.




Izvor:
ACHEMA 2012 On line
Program Achema 2012

MURAPLAST, danas u Hrvatskoj najmo-
dernija i najveća tvrtka za proizvodnju plastičnih vrećica i folija za ambalažu kao i ostalih folija za široku potrošnju te folija za korištenje u građevinarstvu i poljoprivredi, na svojim je internetskim stranicama dala svoje viđenje plastičnih vrećica. Pa evo, prenosim s njihove službene web stranice zanimljiv i informativan pogled na plastične vrećice:

PLASTIČNE VREĆICE

Plastične vrećice vizualno onečišćuju okoliš, ali ne zagađuju zemlju, vodu niti zrak. Odbačene u okoliš postaju izložene na sunčevoj svjetlosti koja ih razgrađuju na ugljik i vodu ovisno o intenzitetu izloženosti UV zraka koje su dio normalne sunčeve svjetlosti. Za razgradnju plastične vrećice kao i kod folija za poljoprivredu i ostalih predmeta napravljenih od polietilenskog filma koje su izložene sunčevoj svjetlosti stoga je potrebno desetak godina, dok se praktična upotrebljivost predmeta napravljenog od polietilenskog filma koji je bio pod utjecajem Sunca broji u mjesecima. Tvrdnje o 1000 godina razgradnje plastične vrećice bez obzira na uvjete je netočna i sve se manje spominju. Vrećice zatrpane u smeću mogu izdržati i nekoliko stotina godina.

Plastične vrećice proizvode se od materijala polietilena kojega tvore ugljik i vodik – osnovne kemijske sastojke, koji nisu štetni za okoliš. Polietilen je inertna tvar koja ne zagađuje vodu niti zrak. Korištene plastične vrećice kao i drugi plastični otpad može se reciklirati te kao takav ponovno upotrijebiti u drugim plastičnim proizvodima. Cijena reciklata dobivenog od polietilenskog otpada blizu je polovice cijene originalne sirovine. PVC (polivinilklorid) se ne upotrebljava u proizvodnji vrećica za nošenje niti ne spada u istu grupu materijala kao polietilen. PVC vrećice se koriste u farmaceutskoj industriji za infuziju, krv i slično. Uz to PVC nije radioaktivan materijal kako se negdje proziva.

Plastične vrećice mogu zadovoljavati uvjete biorazgradnje po određenim normama. Takve vrećice se dobivaju proizvodnjom od poljoprivrednih kultura kao što je kukuruz (biorazgradive prisustvom topline, vlage i bakterije) ili dodavanjem aditiva (biorazgradnja u prisustvo kisika) u polietilen. Ima mnogo diskusija o tome da li su takva rješenja pogodna ili ne jer novije studije prikazuju da su višestruku korištene "standardne" vrećice za sada najbolje rješenje. Osim biorazgranje trendovi su smanjivanje utjecaja globalnog zagrijavanja što se temelji na smanjivanje utjecaja ugljika (CO2 footprint). Osim klasičnog načina smanjenja debljine poboljšavanjem mehaničkih karakteristika postoje hibridna rješenja dodavanjem posebnih materijala koja smanjuju CO2 footprint za do 30 %, a od nedavno je dostupan polietilen napravljen na 100 % prirodnoj bazi (šećerna trska) koji ima identična svojstva kao "standardni" polietilen. Takav polietilen nije biorazgradiv, ali mu se može dodati biorazgradivi aditiv. Mora se napomenuti da gotovo svi proizvođači u Hrvatskoj sa svojim postojećim strojevima mogu proizvesti sve navedene biorazgradive folije i vrećice. Mogućnost kompletnog prelaska na biorazgradive vrećice iz "jestivih" materijala trenutno se ne smatra mogućim jer nema dovoljno materijala na tržištu (manje od 1 % u odnosu na klasičan materijal) makar su investicije u tom području vrlo velike što je i vjerojatno i djelomično utjecalo na rast pojedinih "jestivih" materijala i trendove zabrana.

Važna karakteristika što se često ignorira u javnosti je smanjivanje težine vrećice uz dobivanje iste mehaničke karakteristike. Tako da je MURAPLAST u stanju proizvesti znatno lakšu i tanju vrećicu koja može izdržati istu masu u odnosu na standardnu polietilensku vrećicu.

Od 100 % recikliranog polietilena koji može biti industrijskog porijekla ili od sakupljanog selektiranog otpada iz kućanstva moguće je napraviti nove plastične vrećice. Uporabom do približno 20 % recikliranog polietilena nema znatnog narušavanja mehanike, dok kod većeg udjela reciklata pogotovo od sakupljenog selektiranog otpada iz kućanstva može doći do oslabljenja mehanike jer polietilen kod svakog recikliranja gubi svoja mehanička svojstva (dolazi do degradacije odnosno pucanja polietilenskih veza na isti način kao od UV zračenja).

Papirnate vrećice u prošlosti su zamijenjene plastičnima zbog financijskih, ekoloških i praktičnih razloga. Papirnate vrećica, su biorazgradive, ali su skuplje, u transportu, na otpadu i u trgovinama troše mnogo veći prostor (volumen), troše više energije gledano od početka do kraja njihovog korištenja te pri njihovoj ukupnoj proizvodnji više zagađuju okoliš (zrak i vodu).

Bez zadovoljenih SVIH uvjeta biorazgradnje niti jedna vrećica bilo da je plastična, papirnata, oxo ili hidro-biorazgradiva neće jednostavno "nestati".

Procjena je da se 75 % plastičnih vrećica ponovno koristi u kućanstvu za skladištenje stvari, vreća za smeće i druge korisne stvari. Plastične vrećice su jedan vrlo efikasan proizvod koji se može višestruko koristi. Njihovom zabranom došlo bi do velike ekspanzije u kupnji plastičnih vreća za smeće, metalnih i plastičnih kontejnera za skladištenje stvari, te papirnatih vrećica koje bi povećale volumen smeća. U posljednje vrijeme u Hrvatskoj su instalirane nove linije za proizvodnju vrećica te će se uz još nekoliko investicija moći će se zadovoljiti dobar dio Hrvatskih potreba.

Plastične vrećice su u zadnje vrijeme unatoč svojem malog značaju na utjecaj na okoliš postale neka vrsta negativnog simbola loše navike, zagađenja okoliša te nepotrebne ljudske potrošnje stoga su došle na metu mnogih organizacija za zaštitu okoliša, interesnih skupina i političkih skupina koje ih koriste u svoje svrhe.

Ako godišnja potrošnja vrećica prosječnog EU građanina ima isti utjecaj kao da se taj isti građanin provozio 13 km autom (kako je utvrđeno istraživanjem kojeg je proveo austrijski institut Denkstat - više o tome na sljedećem LINKU, a ova je studija predstavljena i na ovom blogu u postu "Korištenjem plastike značajno štedimo energiju") koji još k tome malo troši čemu toliki fokus na tim vrećicama? Pretjerano nepotrebno uzimanja i bacanja vrećica je jedno, ali odlazak u šoping autom u dućan udaljen 6 km po najvećoj gradskoj gužvi da bi se kupio novi (najnoviji) mobitel i pritom na kasi izjaviti "Hvala, ali ne koristim plastične vrećice" te se tada osjećati odlično zbog dobrog dijela te brige o okolišu je drugo.

SOLUCIJE

Plastika za sada nema alternativu kao ambalažni materijal. Ona je u biti alternativa drugim materijalima. Niti jedna ambalaža ne bi trebala niti smjela završiti na odlagalištu otpada. Najveći problem plastičnih vrećica je kultura njihovih korisnika. Akcijama, obrazovanjem i omogućavanjem njihovog recikliranja uvelike bi smanjilo taj problem. Na korisnicima vrećica je da višestruko koriste plastičnu vrećicu, da je napune do kraja pri kupovini, te da je na kraju ili upotrijebe kao vreću za smeće ili daju na recikliranje. Na kupcima plastičnih vreća je da naruče plastične vreće koje se mogu višestruku koristi i da daju mogućnost da njihovi korisnici bez naknade mogu zamijeniti staru vrećicu novom. To bi dućanima povećalo lojalnost kupca, omogućilo bi se sakupljanje (vrećice zauzimaju mali volumen), te smanjilo njihov udio u smeću.

ZAKONSKA REGULATIVA U HRVATSKOJ

Prema izmijenjenom pravilniku o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 81/08) plastične vrećice se izjednačavaju s ambalažom, te pravna ili fizička osoba koja stavlja vrećice na tržište (npr. trgovački lanci koji prodaju/dijele vrećice) trebaju platiti naknadu zbrinjavanja od 1.500,00 kn po toni. Ukoliko se vrećice predaju obrađivaču on je dužan isplatiti 1.500,00 kn za tonu sakupljenih vrećica. Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 97/05) razlikuje Ambalažera (proizvođača ili uvoznika ambalaže) od Proizvođača (koji stavlja ambalažu na tržište). Naknade plaćaju Proizvođači.

EUROPSKE DIREKTIVE ZA AMBALAŽU I OTPAD

Ako pogledamo europske direktive za pakiranje i otpad možemo vidjeti da svako pakiranje mora zadovoljavati nekoliko od sljedećih uvjeta:

1. Povrat i reciklaža
• Povrat u obliku spaljivanja otpada (materijal mora zadovoljavati određeni energetski povrat)
• Organski povrat u smislu da ambalaža može biti razgradiva.
• Materijal se može reciklirati

2. Smanjenje korištenja materijala za pakiranje
• Treba identificirati kritičnu točku za smanjivanje mase i volumena pakiranja (EN 13428:2004)

3. Ponovno korištenje
• Ambalaža mora biti napravljena da se može ponovno koristiti (EN 13429:2004)

4. Smanjivanje opasnih komponenata
• Ambalaža ne smije sadržavati određene opasne tvari, niti se one ne smiju emitirati kod proizvodnje

5. Teški metali
• Ambalaža ne smije sadržavati određene teške metale.

Ako definiramo vrećicu kao ambalažu standarne polietilenske vrećice mogu biti spaljivane u potrebe povrata energije (kalorijski dobitak od 22 MJ/kg po EN 13431), mogu se reciklirati (EN 13430), može im se bitno smanjiti masa (EN 13428), mogu se ponovno koristiti (EN 13429), ne sadrže određene opasne tvari niti teške metale.

Plastika može jednostavno biti rerciklirana i još k tome je vrijedan izvor energije. Industrija cementa još je sredinom devedesetih započela s korištenjem visoko kalorične plastike za proizvodnju topline u svojim pećima. Od tog vremena, količina plastike koja se koristi kao izvor energije u stalnom je porastu, do danas desetak puta. Istraživanja pokazuju da je ovakav način iskorištenja odbačene plastike ne samo ekonomski opravdan, već ostvaruje i značajne ekološke benefite. Korištenje otpadne plastike u svrhu dobivanja toplinske energije donosi značajne uštede, učinkovit je način za opskrbu gradova toplinom i električnom energijom u gradovima širom Europe, a istovremeno smanjuje se plastični otpad na odlagalištima, štedi se prostor i pomaže se očuvanju okoliša.

Kakva je situacija bila u Europi 2008. godine vidljivo je na sljedećem dijagramu:


Europsko udruženje plastičara - PlasticEurope podržava usmjeravanje visoko kalorične plastike s odlagališta u procese recikliranja odnosno upravljanje otpadnom plastikom kao izvorom sirovina i energije s ciljem postizavanja ekološki učinkovitih rješenja. Ekološki učinkovito upravljanje plastičnim otpadom je dio integralnog upravljanja sustavom otpada, a uključuje sve opcije - mehaničko recikliranje, recikliranje radi dobivanja sirovina i energijsko iskorištavanje.


Izvor:
PlasticEurope