Pogledajte nekoliko diskusija:
- Mirela Holy - ministrica zaštite okoliša i prirode
- Ukidaju nam najlon vrećice, nek idu dođavola
- Holy smislila kako da vise smeca zavrsi u sumama
- Platnene vs. plastične vs. papirnate vrećice
- Planirate li (i kada) uvesti naknadu za korištenje plastičnih vrećica?
A izdvojio bih samo jedan komentar (između tisuća njih) koji se upravo veže na moju jučerašnju "Misao dana":
Hrvatistan 13.05.2012 u 14:56 u diskusiji "Mirela Holy - ministrica zaštite okoliša i prirode" kaže:
Jesu, licemjeri, demagozi i ekofašisti. Seru o plastičnim vrećicama a to što ne postoji moderan sustav zbrinjavanja otpada, što tvornice i privatnici ispuštaju otpad izravno u potoke i rijeke, to što se krade šljunak, drvo i sve od prirodnih bogatstava što se može: nikome ništa.
I još k tome sada je na vlasti ministrica koja smatra da je održiv razvoj nešto loše jer je po ekofeminističkoj doktrini svaki razvoj razvoj nauštrb drugih živih bića i (pazi!) resursa ove planete.
Valjda se dotična ministrica zalaže i za zaštitu rudnika bakra od eksploatacije jer dotični izumiru te da lavovi konačno postanu vegetarijanci jer se razvijaju na uštrb žirafa, antilopa i ostalih lovina.
Ah da, i domovina ekofeministima smrdi jer je to patria, ergo očevina, ergo muški, ergo smrdi. Dakle ekofeministi su protiv koncepta domovine jer je latinska riječ za domovinu izvedena iz korijena pater, dakle otac. Kako su očevi po samoj svojoj prirodi muški onda i sve što ima makar neizravne veze s muškarcima ekofeministima smrdi. Osim ako se ne nađe valjda neki muški ekofeminist,
Naravno, to što je Hrvatima u pravilu domovina Hrvatska, a očevina grunt na kojem i od kojeg su oni i njihovi stari živjeli, to što Hrvati u pravilu već stoljećima žive u relativnoj ravnoteži s Hrvaticama: nikome ništa.
I to je nama ministrica:
1. Domovina joj smrdi jer je latinska riječ za domovinu patria izvedena od korijena otac, očevi su muškarci pa ekofeministima ergo smrde; pa onda po toj logici i domovina smrdi.
2. Održivi razvoj je zao jer je svaki razvoj na uštrb nekoga ili nečega, dakle živih bića i neživih tvari poput bakra, aluminija i željeza pa ga stoga treba onemogućiti i zatrti.
Mislio sam da ne može gore od Jadranke.
Ali život uvijek nađe načina da nas iznenadi.
Post je objavljen 14.05.2012. u 10:34 sati.