Ministarstvo za istraživanje plastičnih vrećica i gubljenje vremena
Tražeći najnovije informacije o trenutnoj situaciji o plastičnim vrećicame, o promjenama izjava i raspoloženja ministrice Holy, naišao sam na ovu odličnu analizu cijelog tog slučaja. Stoga, prenosim post s bloga "Nedjeljni komentar"
Ministarstvo za istraživanje plastičnih vrećica i gubljenje vremena
Nakon najnovijeg dvostrukog skandala s plastičnim vrećicama, naše inzistiranje na potrebi da se ministarstvo ministrice Mirele Holy smanji, ako ne i potpuno ukine, valjda postaje razumljivije. Kažemo dvostrukog, jer najprije su obećani porezi, a onda … a onda pojavio se drugi spin:
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, koje je samo načelno najavilo uvođenje naknade od dvije kune kao »porez« na plastične vrećice, još nije krenulo u izradu pravilnika kojim će se to regulirati, a kad se to počne događati, u proces će biti uključeni i predstavnici industrije plastike – kazala je ministrica Mirela Holy predstavnicima Udruženja prerađivača plastike i gume pri HGK, koji su, zabrinuti, kod nje zatražili sastanak.
U vezi prvog skandala s vrećicama:
1. Valjda je najskandaloznije to što nitko – niti u ministarstvu, niti u medijima – nije predočio računicu logike nameta koji su bili (idiotskog li termina) “načelno najavljena”. Što se tiče ministarstva, od njih nismo ni očekivali ništa bolje. No što reći o medijima? Totalna sramota. Svi nešto piskaraju – te o 3 tisuće radnih mjesta, te o EU (fcuk EU!), te kako je to “uredila” Austrija, te da li nam stvarno trebaju plastične vrećice. Da li u ovoj zemlji postoji itko normalan?
2. Načelno najavljivanje nije specijalnost samo ministrice Holy, nego općenito u vladama. Mnoštvo puta pisali smo o potpuno idiotskim idejama euro-klauna za koje niti je bilo načina, niti sredstava, niti volje da se provedu, ali su bila “načelno najavljene” kao oblik besplatnog PR testa kojim bi se vidjelo da li bi što “išlo”, a u slučaju pogodka, onda bi se te PR statistike koristile za namicanje glasova i proračunskih sredstava. Ne morate biti nobelovac da biste mogli zaključiti da takav način upravljanja državama rezultira Europskom unijom koja ima katastrofalnu monetarnu uniju i javni dug koji je nemoguće vratiti. Ili politikom zaštite okoliša u čijoj izradi sudjeluju predstavnici industrijske plastike (!).
U pogledu odluke u vezi vrećica, nije bilo nikakvog izračuna (ili ne on pokazivao svu besmislenost odluke) pa on nije bio predočen javnosti. Ili nemaju pojma što rade, ili rade loše. Stoga načelno najavljivanje i “upravljanje prema PR rejtingu”.
3. Ukoliko jest postojao kakav izračun, on bi pokazao da bi se te zagađivačke trošarine trebale udarati na sav materijal (ne samo na onaj dio koji se koristi za plastične vrećice), što bi onda “ugrozilo” 30 tisuća, a ne 3 tisuće (brojka koja se čini prenapuhana i kojoj uopće ne vjerujemo) radnih mjesta.
4. Sam izražaj o ugrožavanju javnih mjesta je glupost. Liberarijanska tj. tržišta logika je jednostavna: zagađivač mora platiti trošak zagađivanja. Ako je trošak zagađivanja X kuna po gramu materijala, onda X * 101% nije pravedno, a nije ni X * 99%. Nema veze da li naknada od X ugrožava radna mjesta. Ako je šteta X, a ovi plaćaju naknadu za zagađivanje od X * 90%, onda im država plaća da zagađuju okoliš. Ako se to ne smije primjenjivati na jedne (npr. proizvođače auta), onda se ne bi (ili bi) trebalo primjenjivati na sve.
Eto, to nas toliko nervira da smo sad ipak prokomentirali prvi skandal.
Sad pak imamo situaciju u kojoj je PR učinak idiotske ideje bio užasan, pa ministrica Holy objema rukama vrti kormilo u suprotnom pravcu tako brzo da je teško vidjeti ruke. Prema novom planu:
1. Zagađivanje može biti u redu sve dok o njemu ovise radna mjesta. To ne samo da je novo otkriće, nego je poruka koju ministrica Mirela Holy šalje građanima i industriji. Razmislite o tom PR učinku ovog poteza Ministarstva a istraživanje ruda i gubljenje vremena Mirele Holy.
2. U idiotsko lobiranje sad se uključuju ne samo raznorazni zeleni nametljivci, nego i plastičari. Ministrica ih sad poziva na sastanke! Niti jednima ni drugima u cijelom procesu ne bi trebalo biti nikakvog mjesta. Mogli bi platiti studije u kojima bi privatni istraživački instituti predočili njihov model zagađivanja (iliti “utjecaja na okoliš”) i izračun štete. Umjesto toga ministrica Holy i njezin staff će sad na teret građana – jer ih oni plaćaju – i sa plastičarima ispijati kavice. Iz papirnatih ili keramičkih šalica, pretpostavljamo. Zašto nitko ne iskopa vijest ili barem glasinu da je ova nova ideja došla putem telefonskog poziva premijera Milanovića i to kojih 5 minuta nakon što ga je nazvao ministar Linić (ili Čačić)?
3. Ovo nije jedina katastrofalna odluka ovog ministarstva. Primjer tek u detalje pokazuje da ljudi nemaju blage veze što rade. Ministarstvo za zaštitu okoliša bi trebalo svesti u razumne okvire i ukinuti sve idiotske programe i namete (uključujući sve programe vezane uz tzv. klimatske promjene) koje nemaju veze s konkretnim troškovima zagađivanja. No naravno to je sad nemoguće zato što su elitaši i gospodarski kriminalci iz prethodnih vlada HDZ-a i SPD-a potpisali sve moguće sporazume o borbi protiv tzv. klimatskih promjena.
Koliko znamo nitko nije izradio procjenu troška borbe protiv klimatskih promjena (a nije zato što ne vrijedi – na te idiotske troškove obvezuje nas članstvo u EU i sudjelovanje u Kyotskom sporazumu, među ostalim), ali vjerujemo da se radi o o puno više izgubljenih radnih mjesta. Kad će ministrica Holy ući u 21. stoljeće i shvatiti da su globalne temperature prestale rasti negdje u 1999. (a čak i da nisu, programi borbe preskupi su i imaju 0% šanse za uspjeh) i pozvati predstavnike normalnih građana (onih koji nisu na platnom spisku zelenih fašista i lobista) da pročavrljaju o ukidanju idiotskih vladinih nameta na energiju?
Pitanje zaštite okoliša su jednostavno pitanja zaštite vlasništva. No što o vlasništvu i tržištu znade ministrica Holy?