Marketing
Proizvođački pogled na plastične vrećice
MURAPLAST, danas u Hrvatskoj najmo-
dernija i najveća tvrtka za proizvodnju plastičnih vrećica i folija za ambalažu kao i ostalih folija za široku potrošnju te folija za korištenje u građevinarstvu i poljoprivredi, na svojim je internetskim stranicama dala svoje viđenje plastičnih vrećica. Pa evo, prenosim s njihove službene web stranice zanimljiv i informativan pogled na plastične vrećice:
PLASTIČNE VREĆICE
Plastične vrećice vizualno onečišćuju okoliš, ali ne zagađuju zemlju, vodu niti zrak. Odbačene u okoliš postaju izložene na sunčevoj svjetlosti koja ih razgrađuju na ugljik i vodu ovisno o intenzitetu izloženosti UV zraka koje su dio normalne sunčeve svjetlosti. Za razgradnju plastične vrećice kao i kod folija za poljoprivredu i ostalih predmeta napravljenih od polietilenskog filma koje su izložene sunčevoj svjetlosti stoga je potrebno desetak godina, dok se praktična upotrebljivost predmeta napravljenog od polietilenskog filma koji je bio pod utjecajem Sunca broji u mjesecima. Tvrdnje o 1000 godina razgradnje plastične vrećice bez obzira na uvjete je netočna i sve se manje spominju. Vrećice zatrpane u smeću mogu izdržati i nekoliko stotina godina.
Plastične vrećice proizvode se od materijala polietilena kojega tvore ugljik i vodik – osnovne kemijske sastojke, koji nisu štetni za okoliš. Polietilen je inertna tvar koja ne zagađuje vodu niti zrak. Korištene plastične vrećice kao i drugi plastični otpad može se reciklirati te kao takav ponovno upotrijebiti u drugim plastičnim proizvodima. Cijena reciklata dobivenog od polietilenskog otpada blizu je polovice cijene originalne sirovine. PVC (polivinilklorid) se ne upotrebljava u proizvodnji vrećica za nošenje niti ne spada u istu grupu materijala kao polietilen. PVC vrećice se koriste u farmaceutskoj industriji za infuziju, krv i slično. Uz to PVC nije radioaktivan materijal kako se negdje proziva.
Plastične vrećice mogu zadovoljavati uvjete biorazgradnje po određenim normama. Takve vrećice se dobivaju proizvodnjom od poljoprivrednih kultura kao što je kukuruz (biorazgradive prisustvom topline, vlage i bakterije) ili dodavanjem aditiva (biorazgradnja u prisustvo kisika) u polietilen. Ima mnogo diskusija o tome da li su takva rješenja pogodna ili ne jer novije studije prikazuju da su višestruku korištene "standardne" vrećice za sada najbolje rješenje. Osim biorazgranje trendovi su smanjivanje utjecaja globalnog zagrijavanja što se temelji na smanjivanje utjecaja ugljika (CO2 footprint). Osim klasičnog načina smanjenja debljine poboljšavanjem mehaničkih karakteristika postoje hibridna rješenja dodavanjem posebnih materijala koja smanjuju CO2 footprint za do 30 %, a od nedavno je dostupan polietilen napravljen na 100 % prirodnoj bazi (šećerna trska) koji ima identična svojstva kao "standardni" polietilen. Takav polietilen nije biorazgradiv, ali mu se može dodati biorazgradivi aditiv. Mora se napomenuti da gotovo svi proizvođači u Hrvatskoj sa svojim postojećim strojevima mogu proizvesti sve navedene biorazgradive folije i vrećice. Mogućnost kompletnog prelaska na biorazgradive vrećice iz "jestivih" materijala trenutno se ne smatra mogućim jer nema dovoljno materijala na tržištu (manje od 1 % u odnosu na klasičan materijal) makar su investicije u tom području vrlo velike što je i vjerojatno i djelomično utjecalo na rast pojedinih "jestivih" materijala i trendove zabrana.
Važna karakteristika što se često ignorira u javnosti je smanjivanje težine vrećice uz dobivanje iste mehaničke karakteristike. Tako da je MURAPLAST u stanju proizvesti znatno lakšu i tanju vrećicu koja može izdržati istu masu u odnosu na standardnu polietilensku vrećicu.
Od 100 % recikliranog polietilena koji može biti industrijskog porijekla ili od sakupljanog selektiranog otpada iz kućanstva moguće je napraviti nove plastične vrećice. Uporabom do približno 20 % recikliranog polietilena nema znatnog narušavanja mehanike, dok kod većeg udjela reciklata pogotovo od sakupljenog selektiranog otpada iz kućanstva može doći do oslabljenja mehanike jer polietilen kod svakog recikliranja gubi svoja mehanička svojstva (dolazi do degradacije odnosno pucanja polietilenskih veza na isti način kao od UV zračenja).
Papirnate vrećice u prošlosti su zamijenjene plastičnima zbog financijskih, ekoloških i praktičnih razloga. Papirnate vrećica, su biorazgradive, ali su skuplje, u transportu, na otpadu i u trgovinama troše mnogo veći prostor (volumen), troše više energije gledano od početka do kraja njihovog korištenja te pri njihovoj ukupnoj proizvodnji više zagađuju okoliš (zrak i vodu).
Bez zadovoljenih SVIH uvjeta biorazgradnje niti jedna vrećica bilo da je plastična, papirnata, oxo ili hidro-biorazgradiva neće jednostavno "nestati".
Procjena je da se 75 % plastičnih vrećica ponovno koristi u kućanstvu za skladištenje stvari, vreća za smeće i druge korisne stvari. Plastične vrećice su jedan vrlo efikasan proizvod koji se može višestruko koristi. Njihovom zabranom došlo bi do velike ekspanzije u kupnji plastičnih vreća za smeće, metalnih i plastičnih kontejnera za skladištenje stvari, te papirnatih vrećica koje bi povećale volumen smeća. U posljednje vrijeme u Hrvatskoj su instalirane nove linije za proizvodnju vrećica te će se uz još nekoliko investicija moći će se zadovoljiti dobar dio Hrvatskih potreba.
Plastične vrećice su u zadnje vrijeme unatoč svojem malog značaju na utjecaj na okoliš postale neka vrsta negativnog simbola loše navike, zagađenja okoliša te nepotrebne ljudske potrošnje stoga su došle na metu mnogih organizacija za zaštitu okoliša, interesnih skupina i političkih skupina koje ih koriste u svoje svrhe.
Ako godišnja potrošnja vrećica prosječnog EU građanina ima isti utjecaj kao da se taj isti građanin provozio 13 km autom (kako je utvrđeno istraživanjem kojeg je proveo austrijski institut Denkstat - više o tome na sljedećem LINKU, a ova je studija predstavljena i na ovom blogu u postu "Korištenjem plastike značajno štedimo energiju") koji još k tome malo troši čemu toliki fokus na tim vrećicama? Pretjerano nepotrebno uzimanja i bacanja vrećica je jedno, ali odlazak u šoping autom u dućan udaljen 6 km po najvećoj gradskoj gužvi da bi se kupio novi (najnoviji) mobitel i pritom na kasi izjaviti "Hvala, ali ne koristim plastične vrećice" te se tada osjećati odlično zbog dobrog dijela te brige o okolišu je drugo.
SOLUCIJE
Plastika za sada nema alternativu kao ambalažni materijal. Ona je u biti alternativa drugim materijalima. Niti jedna ambalaža ne bi trebala niti smjela završiti na odlagalištu otpada. Najveći problem plastičnih vrećica je kultura njihovih korisnika. Akcijama, obrazovanjem i omogućavanjem njihovog recikliranja uvelike bi smanjilo taj problem. Na korisnicima vrećica je da višestruko koriste plastičnu vrećicu, da je napune do kraja pri kupovini, te da je na kraju ili upotrijebe kao vreću za smeće ili daju na recikliranje. Na kupcima plastičnih vreća je da naruče plastične vreće koje se mogu višestruku koristi i da daju mogućnost da njihovi korisnici bez naknade mogu zamijeniti staru vrećicu novom. To bi dućanima povećalo lojalnost kupca, omogućilo bi se sakupljanje (vrećice zauzimaju mali volumen), te smanjilo njihov udio u smeću.
ZAKONSKA REGULATIVA U HRVATSKOJ
Prema izmijenjenom pravilniku o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 81/08) plastične vrećice se izjednačavaju s ambalažom, te pravna ili fizička osoba koja stavlja vrećice na tržište (npr. trgovački lanci koji prodaju/dijele vrećice) trebaju platiti naknadu zbrinjavanja od 1.500,00 kn po toni. Ukoliko se vrećice predaju obrađivaču on je dužan isplatiti 1.500,00 kn za tonu sakupljenih vrećica. Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 97/05) razlikuje Ambalažera (proizvođača ili uvoznika ambalaže) od Proizvođača (koji stavlja ambalažu na tržište). Naknade plaćaju Proizvođači.
EUROPSKE DIREKTIVE ZA AMBALAŽU I OTPAD
Ako pogledamo europske direktive za pakiranje i otpad možemo vidjeti da svako pakiranje mora zadovoljavati nekoliko od sljedećih uvjeta:
1. Povrat i reciklaža
• Povrat u obliku spaljivanja otpada (materijal mora zadovoljavati određeni energetski povrat)
• Organski povrat u smislu da ambalaža može biti razgradiva.
• Materijal se može reciklirati
2. Smanjenje korištenja materijala za pakiranje
• Treba identificirati kritičnu točku za smanjivanje mase i volumena pakiranja (EN 13428:2004)
3. Ponovno korištenje
• Ambalaža mora biti napravljena da se može ponovno koristiti (EN 13429:2004)
4. Smanjivanje opasnih komponenata
• Ambalaža ne smije sadržavati određene opasne tvari, niti se one ne smiju emitirati kod proizvodnje
5. Teški metali
• Ambalaža ne smije sadržavati određene teške metale.
Ako definiramo vrećicu kao ambalažu standarne polietilenske vrećice mogu biti spaljivane u potrebe povrata energije (kalorijski dobitak od 22 MJ/kg po EN 13431), mogu se reciklirati (EN 13430), može im se bitno smanjiti masa (EN 13428), mogu se ponovno koristiti (EN 13429), ne sadrže određene opasne tvari niti teške metale.
Post je objavljen 01.05.2012. u 23:54 sati.