Pregled posta

Ekonomija plastične vrećice

Jučerašnji Jutarnji list na dvije je stranice objavio članak novinara Sergeja Trajkovića "Ekonomija plastične vrećice" gdje je novinar pokušao prikazati cijeli niz argumenata koji govore za i proziv uvođenja naknade na plastične vrećice.

U sklopu pripreme za članak, novinar je napravio test uspoređujući 4 vrste vrećica (tekstilna, obična plastična, ekovrećica i papirna - kako je napisao).

Na navedeni tekst reagirao je Romeo Deša - član Društva za plastiku i gumu, a kako sam došao do navedenog reagiranja, objavljujem i članak i reagiranje, pa pročitajte.










Test nosivosti ili izdržljivosti četiri vrste vrećica:





A ovo su izdvojeni naglasci:










A u nastavku je reagiranje g. Deše:

Poštovani gospodin
Sergej Trajković
Novinar
Jutarnji list
10000 Zagreb

Poštovani gospodine Trajkoviću,

u, Jutarnjem listu od 30. svibnja 2012. objavljen je Vaš analitički članak o vrećicama u kojem ste usporedili nekoliko vrsta vrećica i s kojim ste željeli ukazati čitateljstvu na njihove prednosti i mane.

Hvale vrijedan pothvat i čestitam Vam na uloženom trudu.

Međutim u tekstu su ustanovljene određene nepreciznosti. Stoga se osjećam obaveznim razjasniti te nejasnoće te staviti Vam na raspolaganje točne i provjerene podatke kako biste ih mogli koristiti u Vašem daljnjem radu.


"PVC vrećice uvozimo za 28 miliona dolara, a za okoliš su jednako opasne kao papirnate".

Kao prvo, ne postoje PVC vrećice, kao ni najlon vrećice. PVC je plastika koja se danas najviše koristi u građevinarstvu (PVC stolarija, oluci i žljebovi, podne obloge), auto industriji (brojni dijelovi automobila, branici, karoserije, unutrašnjosti automobila), u industriji odjeće i galanterije (nanošenjem na tkaninu dobiva se tzv. umjetna koža, poznata kao skaj od čega se izrađuju brojni odjevni predmeti, obuća, torbe, presvlake za namještaj itd.) te u medicini (vrlo veliki broj instrumenata, cjevčica, spremnika, podložaka izrađeni su od PVC-a).

Ponoviti ću, ne postoje PVC vrećice - plastične vrećice s kojima se najviše danas susrećemo su od polietilena niske i visoke gustoće - LDPE i HDPE, a nešto manjim dijelom od polipropilena PP.

Međutim, sam istaknuti podnaslov nije korektan - istina je (to su službeni podaci Hrvatske gospodarske komore) da je u 2011. g. uvezeno plastične ambalaže vrijednosti 28.326.272 USD, ali treba reći da je hrvatska plastičarska industrija izvezla plastične ambalaže u vrijednosti od 30.322.199 USD - dakle vanjskotrgovinska bilanca je po hrvatsku ekonomiju što se tiče plastične ambalaže pozitivna što je na žalost rijedak slučaj općenito u hrvatskoj ekonomiji. Pa i u plastičarskoj industriji koja je u razdoblju od 2007. do 2010. ostvarivala prosječni trgovački deficit s naslova plastičnih proizvoda od 630 milijuna USD.

Ovdje se razmatraju samo polietilenske vrećice. Pema podatcima mr.sc. Gordana Barić s Fakulteta za strojarstvo i brodogradnju Sveučilišta u Zagrebu, situacija u zadnje dvije godine je sljedeća:

....................2010. ....................2011. .........
IZVOZ:.........19,2 mil USD.........25,3 mil USD
UVOZ:..........17,6 mil USD........15,5 mil USD
SUFICIT:.....+1,6 mil USD.......+ 9,8 mil USD

Tu svakako treba dodati da se najveći dio uvoza vrećica ostvaruje putem stranih trgovačkih lanaca, koji ih uvoze iz matičnih zemalja i time štite svoja gospodarstva.

Nadalje, zaključujem da ste tu mislili ne na PVC, već na plastične vrećice i nikako ne stoji da su jednako opasne po okoliš. Brojne znanstvene studije utvrdile su da su plastične vrećice najmanje opasne po okoliš. U stvari, nisu one opasne, već tu govorimo o utjecaju. A imaju znatno manji utjecaj na okoliš od papirnatih ili platnenih.

Više o tome je pisala mr.sc. Maja Rujnić Sokele, pa dva stručna članka možete pročitati na sljedećim linkovima: LINK 1 i LINK 2

Upravo je Jutarnji list 30. siječnja 2011. objavio razgovor s prof. dr. I. Čatićem u kojem je objavljen slikovit prikaz utjecaja na okoliš pojedine vrste vrećica (slika 1). Stručna javnost smatra da je to bio najbolji novinarski uradak o plastičnim vrećicama tijekom 2011, autorice V. Nezirović.



Također, valja ukazati na studiju koju je izradila Agencija za zaštitu okoliša Velike Britanije pod nazivom Life Cycle assesment of supermarket carrier bags u kojoj je utvrđeno da su jednokratna i višekratna plastične vrećice znatno povoljnije rješenje za okoliš.

U tablici 1 prikazano je koliko se puta neka vrećica mora koristiti da bi imala jednaki utjecaj na okoliš kao jednokratna plastična vrećica:



O tome se može više pročitati na sljedećem LINKU gdje možete naći i link na studiju Life Cycle assesment of supermarket carrier bags.


"Nakon što je ministrica Holy najavila rat protiv plastičnih vrećica, predstavnici Udruženja za plastiku i gumu objavili su nevjerojatnu izjavu: da će uvođenjem naknade za plastične vrećice propasti 3000 radnih mjesta."

Na žalost, službenih podataka koliko je radnika izravno vezano za proizvodnju plastičnih vrećica - nema, ali vrlo je važan podatak kojeg je na sastanku s ministricom iznio g. Drago Drčić - vlasnik firme Optiplast iz Siska. Sve postojeće tvrtke rade na rubu poslovanja zbog svih enormnih troškova (kredita, skupe energije, poreza, skupih sirovina, obaveza prema državi) da i samo 5-postotno smanjenje prihoda znači ključ u bravu.

I Ministrica je u razgovoru s predstavnicima proizvođača prihvatila tu činjenicu. Kako nema točnih podataka, proveo sam anketu među proizvođačima plastičnih vrećica kako bih se pripremio za sastanak s Ministricom te sastavio tablicu. Čuo sam da ste i Vi zvali proizvođače s popisa kojeg Vam je dostavila gđa. Pehnec Pavlović iz Hrvatske gospodarske komore.

Što je iz tablice vidljivo:
- evidentno je ukupno 1797 zaposlenih u proizvodnji plastične ambalaže i sirovine za plastičnu ambalažu
- samo kod proizvođača plastične ambalaže (dakle bez DINE) zaposleno je 1467 radnika
- naravno da svi oni ne proizvode samo vrećice, jer je poznato da je proizvodnja plastičnih vrećica proces visoke, moderne i automatizirane tehnologije, pa jedan radnik istovremeno pokriva rad više strojeva koji proizvode i crijeva za vreće, i folije i vrećice, i tisak na vrećice, i konfekcionirke, itd.
- ono što treba primijetiti, na listi je ukupno 66 tvrtki, ali nisam uspio doći do potpunih podataka za čak 21 tvrtku (samo neprovjereni podaci Državnog zavoda za statistiku)
- također, valja naglasiti da postoji još proizvođača plastičnih vrećica za koje nemamo podatke, također postoje obiteljski obrti koji nisu na ovom popisu, a Obrtnička komora nema te podatke.
- u listu nisu uključeni distributeri, trgovci i uvoznici, odnosno izvoznici plastičnih vrećica i plastične ambalaže, a čija radna mjesta također su ugrožena gubitkom dijela svog plasmana.

Ali neovisno o tome - ako ih je 2000 ili 1000 ili 500 - nije li i jedno izgubljeno radno mjesto previše u sadašnjem trenutku hrvatskog gospodarstva.


"Dapače, ako se uvede naknada za plastične vrećice, zbog čega bi ta industrija, tvrde pobornici plastike, pretrpjela gubitke, višak radnika lako bi se mogao zaposliti na proizvodnji papirnatih i tekstilnih vrećica, tako da nitko ne bi ostao bez posla."

Vrlo olako je dana izjava da bi se radnici mogli zaposliti na proizvodnji papirnatih i tekstilnih vrećica. Ponoviti ću, proizvodnja plastičnih vrećica - od proizvodnje polietilena niske gustoće koji se proizvodi u DINA d.d., preko proizvodnje crijeva za vreće te tiska i konfekcioniranja (koje se obavlja kod proizvođača plastičnih vrećica) je proces visoke, moderne i automatizirane proizvodnje koji zahtjeva vrlo skupu i sofisticiranu opremu te stručan i iskusan kadar.

Brojni proizvođači plastičnih vrećica u posljednjim su godinama podigli kredite i investirali u proizvodne kapacitete i najmoderniju opremu kako bi mogli konkurirati jeftinom uvozu iz Kine.

Tek tako prijeći na potpuno nove proizvodnje, a istovremeno sve postojeće baciti - bilo bi nerazumno, pogotovo ako se prelazi na ekološki i energijski puno lošije i znatno skuplje alternative kao što su papirnate i platnene vrećice. Osim toga sirovina za papirnate i platnene vrećice je u izravnoj funkciji


"Reciklira se manje od 1 % plastičnih vrećica jer je skuplje plastičnu vrećicu reciklirati nego napraviti novu."

Ne postoji pouzdan podatak koliko se plastičnih vrećica reciklira. Uvijek se govori o plastici općenito i o plastičnoj ambalaži čiji su samo manji dio i plastične vrećice. A za to postoje podaci u Europskoj uniji.



Na ovom prikazu zeleni dio linija pokazuje recikliranje, a žuti dio energijsko iskorištavanje. Dakle naš stav (proizvođača plastičnih vrećica) je da se trebamo ugledati na Švicarsku, Njemačku, Dansku, Švedsku, Austriju, Belgiju, Nizozemsku.

Također, vrlo je zanimljiv podatak da su najnaprednije zemlje na tom području uvele restrikcijske mjere na odlagalištima i kazne visoke cijene nerazvrstanog kućnog otpada.




"Razmjere opasnosti je teško je procijeniti jer se jedna plastične vrećica raspad od 50 do 1000 godina, a pri razgradnji se raspada u manje, otrovnije petropolimere koji polako truju tlo i vodu. Mikroskopske pak otrovne čestice ulaze u hranidbeni lanac."

Koji su to ostali ako pišete o petropolimerima. To je jedan zeleni mit. Prepoznaje se prema izrazu petropolimeri. Danas je plastika pretežno fosilnog podrijetla 99,7 % i bioplastika 0,3 %

Pitanje glasi: koje opasnosti? Zvuči katastrofalno. Treba reći da se polietilenske vrećice proizvode od plina etilena koji se dobiva iz etana iz prirodnog plina ili pri preradi nafte kao višak (da ga se ne izdvaja sagorijevao bi na plameniku Vašeg plinskog štednjaka). Formula etilena je C2H4, a polietilen je samo ulančani niz tih molekula. C - ugljik, H - vodik, elementi su koji nas okružuju gdje god se okrenemo i sastavni su dio i nas samih. Dakle, nema nikakvog trovanja.

Pojam petropolimeri zvuči prilično opasno, ali to su samo polimeri (velike molekule sastavljene od dijelova koji se ponavljaju) dobiveni iz fosilnih goriva.

Također, navodim kao primjer, vrlo opasno zvuči kemijski spoj koji se zove dihidrogen monoksid (DHMO). To i jeste stvarno jedan od najopasnijih kemijskih spojeva bez boje, mirisa i okusa, koji godišnje ubije više od 382.000 ljudi, a čije su karakteristike:
• udisanje ove kemikalije može dovesti do smrti u roku od tek par minuta
• konzumacija kroz hranu i piće može dovesti do pojačanog mokrenja, znojenja, čak i do povraćanja, te do poremećene ravnoteže elektrolita u tijelu - pa čak i smrti
• u plinovitom ili kapljevitom stanju može uzrokovati opekline po cijelom tijelu
• dulje izlaganje DHMO-om u čvrstom stanju može dovesti do trajnih oštećenja tkiva.

Kako DHMO uništava naš okoliš?
• uzrokuje eroziju tla.
• glavna je komponenta kiselih kiša.
• ako dođe u dodir s električkim uređajima, dovodi do kvarova koji mogu ugroziti ljudski život.
• čak i u manjoj količini može djelovati korozivno.

Zašto se koristi?
DHMO je jako koristan, pa čak i nezamjenjiv u suvremenoj industriji. Između ostalog, koristi se:
• u nuklearnim elektranama
• na GMO plantažama
• kao protupožarno sredstvo
• za čišćenje industrijskih pogona
• kao otapalo za druge kemikalije
• za hlađenje industrijskih postrojenja

Ispričavam se ako sam Vas preplašio, ali radi se samo o H2O ili običnoj vodi. Svi navodi su točni, a da se godišnje utopi više od 382.000 ljudi potvrđuje izvještaj WHO iz 2002. (Izvor podatka na sljedećem LINKU).


"Samo jedna platnena torba zamijeni i do 1000 plastičnih vrećica, a čovjek u svom životnom vijeku može uštedjeti više od 22.000 plastičnih vrećica. … Jedna platnena torba može se koristiti godinama."

Vrlo je paušalno izjaviti da jedna platnena vrećice zamijeni 1000 plastičnih vrećica. Zasigurno, ne ćete jednu platnenu vrećicu nositi tisuću puta i da će Vam ista biti upotrebljiva za sve namjene za koje je pogodna plastična vrećice - za mokri sadržaj, za vrijeme kiše, za smeće, za masni sadržaj itd. A ako platnenu vrećicu koristite više puta, vjerojatno ćete je oprati, potrošiti vode i električne energije te zagaditi ispusnu vodu s deterdžentom.

Koliko čovjek može uštedjeti? 22.000? Diskutabilno je. Svojevremeno je napravljena jedna kalkulacija prosječne potrošnje vrećice - pogledajte na LINKU gdje je procijenjeno da prosječni hrvatski građanin potroši oko 200 plastičnih vrećica, odnosno za svoga prosječnog života od 76,3 godina samo 15.260 vrećica (što bi bilo oko 45,7 kg) ako koristi vrećice skoro svakodnevno od rođenja do smrti. Složiti ćete se da je to malo vjerojatno.

Ali, ako bi smo gledali kakav trag u okolišu ostavljaju plastične vrećice, Austrijanci su precizno izračunali da prosječni Austrijanac koji tijekom godine dana uporabi oko 400 plastičnih vrećica koje ostave trag u okolišu kao da je sa svojim automobilom prešao 13 (trinaest) kilometara - što su utvrdili Bernd Brandt i Harald Pilz s austrijskog instituta Denkstatt GmbH u svojoj studiji The impact of plastic packaging on energy consumption and GHG emissions - 2011, a koju možete naći na sljedećem LINKU.

Ono što su precizni Austrijanci također izmjerili je da se na austrijskim odlagalištima otpada nalazi samo 0,02% plastičnih vrećica. Istovremeno na otoku Krku (možda najsređenijoj lokalnoj jedinici po tom pitanju) u 2010. godini na odlagalištu je bilo sve plastične ambalaže samo 2,9% od ukupnog otpada. Izvor podatka na sljedećem LINKU.

I na kraju osvrnuti ću se na Vaš test.

Cijeli test je napravljen da dokaže da je platnena vrećica najpogodnija. S tom premisom ste i napisali cijeli članak i izveli test. Ono što ne valja kod platnenih vrećica sitno je napisano, a ono što je izdvaja vrlo je slikovito prikazano. To je Vaš stav i nitko Vam ne brani da ga imate. Ali kada informirate javnost, to treba činiti objektivno. Poznat je slučaj izvještavanja s ratišta na Srednjem Istoku:



Ovaj slučaj dobra je ilustracija teorije koju je dobro opisao Noam Chomsky u svom radu "10 strategija manipulacije stanovništvom".

No vratimo se na Vaš test:

Uzeli ste vrećice relativno ujednačene po dimenzijama, a ne po nosivosti. Uzeli ste jednokratnu plastičnu vrećicu nosivosti 5 kg i u nju stavili 5,5 kg - logično je da će puknuti.

Da bi ste bili objektivni, trebali ste uzeti vrećice temeljem nosivosti, pa bi ste vrlo lako zaključili da je plastična vrećica najpogodnija, upravo onako kako je utvrđeno brojnim znanstvenim i stručnim istraživanjima.

Ono što također valja napomenuti, u platnenu vrećicu niste stavili nikakav mokar, mastan ili sipki sadržaj, kao ni u papirnatu. Npr. ribe, meso, burek, jagode - namirnice s kojima se svakodnevno susrećemo. S tim vrećicama niste otišli na kišu. I na kraju ni papirnatu, ni platnenu po iskorištenju niste iskoristili kao vrećicu za smeće. A da jeste, 17 do 20 puta bi ste povećali opterećenje odlagališta.

Izjavu g. Omana ne želim i neću komentirati jer to područje ne poznajem, ali isto tako vrlo su diskutabilne patnje životinja koje su pojele plastične vrećice. Plastična vrećica kako uđe u probavni trakt tako i izađe, i upravo stoga je g. D. Drčić predložio da će je pojesti. Jer dobro zna koji je njezin sastav i da će izaći netaknuta za nekoliko sati.

Ali, ako se g. Oman ne želi spuštati na neku razinu, neka uzme plastičnu vrećicu i stavi je u akvarij s ribicama, a u drugi akvarij neka stavi papirnatu vrećicu - vjerojatno će se neugodno iznenaditi što će se sljedećeg dana dogoditi s ribicama u "papirnatom" akvariju.

Da taj razmjer na koji se prijatelji životinja pozivaju uopće (što se plastičnih vrećica tiče) nije niti velik, niti zabrinjavajući dokazuje izvještaj organizacije Coastal Clean Up o njihovoj 25 godišnjoj aktivnosti (kojeg možete naći na sljedećem LINKU) i koji kaže da je u 25 godina u jednodnevnim akcijama pronađeno samo 404 životinje zapletene i uginule zbog plastičnih vrećica:



Neke druge stvari puno, puno su opasnije za životinje, pa i za kornjače (poznata je ona fotomontaža kornjače s plavom plastičnom folijom u ustima, a ja sam uvjeren da je upravo ta kornjača živa i da će poživjeti još dugo godina, samo ne na obalama Kostarike ili u blizini nekog mondenog restorana), a više o tome možete pročitati i pogledati na LINKU.

Nadam se da sam vam uspio prikazati nekoliko informacija i argumenata koji potvrđuju da je plastična vrećica ipak najpogodnija za okoliš i da se proizvođači plastičnih vrećica nisu ponašali sebično kada su se pobunili protiv uvođenja naknade na plastične vrećice. Vjerujem da sam Vam uspio prikazati da bi uvođenje naknade osim gašenja brojnih radnih mjesta, ekonomskog gubitka bilo i vrlo, vrlo štetno po okoliš.

Lijepi pozdrav
Romeo Deša
pomoćnik direktora DINA d.d. za proizvodnju
i član Društva za Plastiku i gumu


Eto.




Post je objavljen 31.05.2012. u 14:48 sati.