Plastično je fantastično

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 3

Ovaj puta plastične vijesti posvećene su tzv. medicinskoj plastici. Naime, od 14. do 16. ožujka u Anachemu u Kaliforniji, održan je sajam medicinske opreme na kojem su sudjelovali i brojni proizvođači plastičnih proizvoda koji se koriste u medicinske svrhe. Evo kratkog pregleda novosti:

MediSpec™ Hybrid Circular MT plastični priključci i spojne kutije - idealna rješenja za sustave u medicini. radi se o integralnim optičkim i električkim spojnim sustavima koji omogućuju reduciranje velikog broja priključaka današnje moderne medicinske opreme.











MacPherson Medical Inc. - predstavili su višenamjenski nosač kirurških instrumenata izrađen od polifenilsulfona, čiji je proizvođač Solvay Specialty Polymers. Nosač je konstruiran tako da osigura zaštitu kirurških instrumenata od oštećenja te značajno skraćuje vrijeme za pripremu i slaganje instrumenata prije operativnih zahvata.











Kompanija Flexpak Corp. predstavila je znatno duža plastična kućišta - do 125 cm za katetere.




Kompanija LTL Color Compounders Inc. predstavila je 10 novih ne-biodegradabilnih termoplastičnih materijala za korištenje pri izradi raznih medicinskih predmeta.








Kompanija Teknor Apex Co. predstavila je fleksibilne vinilne spojeve za cijevi i vrećice izrađene od materijala bez ftalata, na bio osnovi, kojeg je razvio Dow Chemical.










Kompanija Bayer MaterialScience LLC predstavila je svoj četvrti polikarbonat (PC) / akrilonitrilni butadijen stiren kopolimer (ABS) komercijalnog naziva Bayblend® namijenjen za izradu proizvoda koji se koriste u medicini. Materijal je namijenjen za izradu medicinskih elektroničkih instrumenata, uređaja za doziranje lijekova koji imaju rastezljive dijelove opreme.





U nastavku je statistički prikaz potrošnje sterilne plastične ambalaže koja se najvećim dijelom koristi u medicinske svrhe u SAD-u 2010. godine i predviđanja do 2015. gdoine:




IZVOR: PlasticsNews

Američka agencija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration - FDA), kako je i najavila, jučer je odbacila zahtjeve zaštitnika okoliša za zabranom BPA, kemikalije koja se nalazi u određenoj grupi ambalaže (polikarbonatne bočice i veliki galoni za vodu kao i u premazima unutrašnjosti metalnih kantica kao zaštita od kontakta metala i hrane). BPA služi kao sredstvo za učvršćivanje plastične ambalaže i premaza. Vijest je jučer objavio CBS News, a original možete pogledati na sljedećem LINKU.

Da će FDA do kraja ožujka donijeti odluku o peticiji Vijeća za očuvanje prirodnih resursa (Natural Resources Defense Council (NRDC) kojom se traži zabrana korištenja BPA u ambalaži za hranu, objavljeno je i na službenim stranicama Vijeća - vijest možete vidjeti na sljedećem LINKU

Kako sada stvari stoje, BPA i dalje ostaje prisutan u polikarbonatu i u premazima koji se koriste u ambalaži koja dolazi u kontakt s hranom.

Jučer, 30. ožujka objavljeno je iz FDA da agencija odbacuje zahtjeve iz peticije zaštitnika okoliša okupljenih u Vijeću NRDC o zabrani upotrebe ambalaže koja sadrži BPA u kontaktu s hranom. Kako navode iz FDA, dokazi na koje se NRDC poziva ne potvrđuju niti su znanstveno potkrijepljeni da bi se donijela odluka o restrikcijama upotrebe BPA u ambalaži. Također je objavljeno da će znanstvenici nastaviti istraživati ovaj predmet.

Peticija Vijeća za očuvanje prirodnih resursa (NRDC) posljednji je pokušaj zagovornika javne sigurnosti na regulatorna tijela koja donose odluke, kako bi se zabranila upotreba kemikalije koja je pronađena u brojnim plastičnim proizvodima, od CD-a, do premaza unutrašnjosti ambalaže konzervirane hrane pa sve do stomatoloških brtvila. Već 2008. NRDC je iniciralo peticiju za zabranu BPA kao aditiva u ambalaži za hranu, uključujući zabranu korištenja u svim bocama za flaširanje pića. Peticiju o različitim pitanjima sigurnosti potpisale su grupe zagovaratelja zabrane, poduzeća i pojedinci. Kada FDA nije odgovorio na peticiju u traženom roku, Vijeće je tužilo agenciju. U prosincu prošle godine FDA je objavila da će odluku o upotrebi BPA u ambalaži koja dolazi u kontakt s hranom donijeti do kraja ožujka ove godine.

Oko 90 % Amerikanaca ima tragove BPA u svojim tijelima, najčešće zbog ispuštanja iz plastičnih polikarbonatnih boca, konzervirane hrane i iz drugih spremnika hrane.

Istraživanje provedeno prošlog studenog utvrdilo je da bi ljudi koji 5 dana za redom konzumiraju konzerviranu juhu mogli podići razinu BPA u mokraći za nevjerojatnih 1000 %.

Pojedini znanstvenici vjeruju da izloženost BPA može oštetiti reproduktivni i nervni sustav, posebno kod beba i male djece, te potencijalno dovesti do pojave raka i drugih bolesti. Svoje vjerovanje temelje na rezultatima desetaka istraživanja provedenih o utjecaju BPA na glodavcima i drugim životinjama.

Ali, FDA je ponovila da se rezultati navedenih istraživanja ne mogu primijeniti na ljudski organizam. Agencija je objavila da su rezultati istraživanja na koja se NRDC poziva vrlo često premali da bi se temeljem istih moglo donositi zaključke. U drugim slučajevima promatrani su rezultati istraživanja u kojima je BPA doziran injekcijama u organizam laboratorijskih životinja i uspoređivani su sa slučajem gutanja kontaminirane prehrane kod ljudi u dužem vremenskom razdoblju. Agencija je tom prilikom potvrdila svoja istraživanja kojima su dokazali da se BPA znatno brže probavlja i izlučuje iz ljudskog organizma nego je to slučaj kod laboratorijskih životinja.

U svom odgovoru Agencija je objavila: "Iako su rezultati pojedinih istraživanja pojačali upite može li BPA biti povezan s nizom zdravstvenih učinaka, i dalje su ozbiljno upitni rezultati tih studija, posebno u dijelu gdje se postavlja pitanje mogu li se ti rezultati primijeniti na ljude".

Službeni stav američke FDA agencije je da postoji "određena zabrinutost" o mogućim efektima BPA kod male djece. Američka Vlada je potrošila 30 miliona dolara kako bi provela daljnja istraživanja o utjecaju kemikalija na ljude. Nekoliko istraživanja na razini države objavljeno je u posljednje dvije godine i ista su utvrdila da čak i ljudski embrij zadržava daleko manje BPA u odnosu na životinje.
Prošlog listopada, istraživanje provedeno na trudnicama utvrdilo je da izloženost BPA može imati utjecaja na razvoj mozga fetusa, koji kasnije dovode do problema u ponašanju mladih djevojaka.

Brojne kompanije su već odgovorile na potrošačke zahtjeve za izbjegavanjem korištenja BPA u svojim proizvodima. U 2008. godini trgovački lanac "Wal-Mart Stores Inc." i distributer dječijih igračaka "Toys 'R' Us" objavili su da započinju s izbacivanjem iz svoje distribucije proizvoda koji sadrže BPA, a namijenjeni su bebama i maloj djeci, kao što su bočice za bebe, šalice i druge dječije potrepštine. Do kraja 2009. godine šest vodećih američkih proizvođača bočica za bebe objavile su da su njihovi proizvodi ne sadrže BPA. Početkom ovog mjeseca kompanija "Campbell's Soup" objavila da će započeti s izbacivanjem BPA iz premaza kantica u koje se pakiraju njihovei najpopularniji proizvodi - juhe, međutim nisu objavili u kojem roku će to učiniti.

Ali, velika većina pakiranja konzervirane hrane (metalne kantice, tzv. konzerve) u SAD-u i dalje su u unutrašnjosti obloženi zaštitnim premazom koji sadrži BPA, a kako bi se spriječila kontaminacija od tankog metalnog lima i kvarenje grane. Proizvođači konzervirane hrane koriste kantice s premazom koji sadrži BPA još od '50-tih godina prošlog stoljeća i taj je način odobren od strane FDA - američke agencije za hranu i lijekove. Kemijska industrija izjavljuje da je BPA najsigurniji i najučinkovitiji premaz.

Neki proizvođači počeli su se prebacivati na korištenje alternativnih premaza. Kompanija "Heinz" veliki proizvođač raznih dodataka hrani (kao što su umaci, kreme, ketch-upovi, razne juhe i napitci u prahu, grickalice, itd.) objavila je da je započela s korištenjem kantica s premazom bez BPA za ambalažiranje svoje linije proizvoda za bebe - Natura, a kompanije "ConAgra" i "General Mills" objavile su da su određene proizvode od konzerviranih rajčica započel pakirati u ambalažu bez BPA.

Savezna vlada aktivno je uključena u problem sigurnosti BPA više od 4 godine. FDA agencija 2010. godine revidirala je svoje mišljenje o BPA i izrazila je "određenu zabrinutost" vezano za kemijski utjecaj BPA na mozak i reproduktivni sustav dojenčadi, beba i male djece. Prethodni stav FDA agencije bio je da tragovi BPA koji se ispuste iz ambalaže u hranu "nisu opasni".

Dok organizam starije djece i odraslih može putem bubrega i mokraćnog sustava brzo izlučiti BPA iz tijela, kod novorođenčadi i male djece BPA se može duže zadržati. Određeni znanstvenici podržavaju zabranu BPA u ambalaži koja dolazi u kontakt s hranom, jer tvrde da BPA ometa rast djece, jer oponaša učinke hormona estrogena.

A evo i objave vijesti na CSB-u:

Američka agencija za hranu i lijekove (US Food and Drug Administration (FDA) očekuje da će do kraja ožujka ove godine odgovoriti na peticiju Vijeća za očuvanje prirodnih resursa (Natural Resources Defense Council (NRDC) za zabranu BPA u materijalima koji dolaze u kontakt s hranom.

"Cijelo vrijeme se oslanjamo na procjene stručnjaka FDA o sigurnosti BPA, a to ćemo i nastaviti, te javnosti odgovoriti temeljem svih dostupnih znanstvenih podataka, uključujući i podatke na koje se poziva NRDC" - rekao je dr. Steven Hentges član radne skupine Polikarbonati Američkog kemijskog vijeća (American Chemistry Council (ACC).

"BPA je jedna od najtemeljitije testiranih kemikalija koje se danas koriste i tijekom 40 godina prikupljeni su brojni podaci o sigurnosti te kemikalije u kontaktu s prehranom. Vladine agencije širom svijeta, temeljem znanstvenih istraživanja i dokaza, jedinstvene su u zaključku: da je BPA siguran za upotrebu u materijalima koji dolaze u kontakt s hranom".

U nedavno objavljenom istraživanju koje je financirano od Američke agencije za zaštitu okoliša (US Environmental Protection Agency (EPA), istraživači iz tri federalna laboratorija, uključujući i verifikaciju FDA agencije, ponovno su potvrdili da je vrlo malo vjerojatno da BPA može izazvati posljedice na ljudsko zdravlje zbog učinkovitosti i brzine kojom ljudski metabolizam iz organizma eliminira BPA.

Također, Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization (WHO) je u rujnu 2011. organizirala panel diskusiju na kojoj je sudjelovalo 30 stručnjaka i isti su podržali daljnju upotrebu BPA u materijalima koji dolaze u kontakt s hranom.

Izvor: ACC News Release

Cijena ugljičnog kompozita uskoro bi mogla biti znatno niža. Za to bi se trebala pobrinuti nova tehnika izrade kompozitnog materijala koju su razvili znanstvenici nacionalnog laboratorija Oak Ridge koji djeluje pod budnim okom američkog ministarstva energetike. Naime, stručnjak na području materijala Amit Naskar i njegov tim iz Oak Ridgea pronašli su način kako od starih plastičnih vrećica proizvesti karbon čija će se svojstva moći prilagođavati potrebama…

Kao osnova njihova istraživanja bio je rad s polietilenskim vlaknima. Kao jedan od izvora tih vlakana nameću se plastične vrećice koje nas prate na svakom koraku. Zahvaljujući novorazvijenoj metodi višekomponentnog brizganja tih vlakana površinske konture tih vlakana mogu biti različite, a isto se može izvesti i s promjerom samih vlakana te njihovom poroznošću.

Tako dobivena vlakna zatim se slažu u snop koji se umače u sumpornu kupku. Proces poznat kao sumporifikacija izaziva reakciju u vlaknima te se molekule plastike počinju međusobno vezati tvoreći tako veće i izdržljivije vlakno. Tako dobiveno vlakno neće se otopiti ukoliko ga izložimo visokoj temperaturi. Nakon što prestanemo djelovati temperaturom na njih te nakon što se uklone pare koje nastaju zagrijavanjem materijala ostatak procesa je čisti karbon.

Osim što bi bio jeftiniji za proizvesti ovakav karbon bio bi izuzetno pogodan i zbog mogućnosti ugađanja njegove čvrstoće, te bi vrlo lako mogao naći primjenu u automobilskoj industriji.

Izvor: Auto Moto Portal

Tjedan dana nakon što su i formalno objavili namjeru da će asfaltirati 10 km ceste koristeći se tom prilikom plastičnim otpadom, komunalno poduzeće u indijskom gradu Coimbatore pokrenulo je veliku akciju prikupljanja odnosno oduzimanja plastičnih vrećica tanjih od 40 mikrona. Akcija, koja je prvenstveno bila usmjerena na trgovine i distributere koji su prodavali ili dijelili zabranjene jednokratne plastične vrećice, je bila vrlo uspješna, i u prvim danima akcije državni službenici oduzeli su do 400 kg plastike dnevno.

Ova oduzeta plastika, pomiješana s ostalom otpadnom plastikom prikupljenom širom Indije biti će upotrijebljena za asfaltiranje cesta u Indiji. Kako je izjavio predstavnik komunalne kompanije g. T.K. Ponnusamy, osnovni cilj ove akcije je smanjivanje zagađenja okoliša s plastikom. "Mi smo pojačali aktivnosti na pronalaženju i oduzimanju zabranjenih jednokratnih plastičnih vrećica, a tu očekujemo i pomoć javnosti, da nas obavijeste o trgovinama i distributerima koji koriste tu vrstu vrećica".

Udruga građana pozdravila je inicijativu za korištenjem tih vrećica, ali i ostale otpadne plastike za asfaltiranje cesta. Tehnologiju miješanja otpadne plastike i bitumena te ostalih sastojaka koji ulaze u asfaltni sloj na cestama razvili su profesori sa sveučilišta Madurai i ta se tehnologija pokazala vrlo uspješnom. Taj "novi proizvod" nazvan je polimerizirani bitumen, a otporan je na sve uvijete prometa na cestama kao i na sve vremenska uvijete kojima su ceste u Indiji izložene.

Prvi plan je asfaltirati oko 10 km ceste, međutim ukoliko se akcija nastavi ovim tempom, moglo bi se prikupiti najmanje 50 tona plastičnog otpada koji se može iskoristiti za tu svrhu.

Izvor: Times of India

Dijagram kojeg je objavilo udruženje proizvođača plastike Europe - PlasticEurope pokazuje kretanje proizvodnje primarne plastike, proizvoda od plastike kao i strojeva za izradu plastičnih proizvoda u razdoblju od 1992. do 2011. godine.


Proizvodnja primarne plastike / Proizvodnja plastičnih proizvoda / Proizvodnja strojeva za izradu plastičnih proizvoda (100 = razina ostvarena 2005. godine)

Iz dijagrama je vidljivo da cjelokupna europska plastičarska industrija u '90.-tim godinama bilježi snažan rast te se od 2000. održava na visokoj razini sve do 2006. godine, kada započinje kriza u Europi koja je rezultirala velikim padom. 2009. Europa u sva tri segmenta plastičarske industrije dotaknula je dno, i nakon toga kreće oporavak. Za sada je samo proizvodnja strojeva za plastičarsku industriju dosegla predkrizne razine, a proizvodnja plastike i plastičnih proizvoda je jedva dotakla razinu od 2005. godine.

Dublje bi se trebalo analizirati, ali ističu se dva bitna razloga ovakvog oporavka - dakle, izlazak iz krize je prisutan u sva tri segmenta, ali proizvodnja primarne plastike i plastičnih proizvoda sporije zbog gradnje i puštanja u rad tih postrojenja i prerađivačkih pogona u Kini i na Bliskom i Srednjem Istoku. Europa je zadržala proizvodnju strojeva za plastičarsku industriju koje prodaje tim zemljema, i samo je pitanje vremena kada će Kina, Indija i arapske zemlje ovladati i tom tehnologijom i ponuditi jeftinija rješenja.

Izvor: PlasticEurope

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 2

Ove druge "Plastične vijesti" iz svijeta plastike pokušao sam posvetiti novostima iz Hrvatske. Međutim, aktualnih podataka o događanjima u hrvatskom svijetu plastike gotovo pa i nema. Na žalost, posljednja događanja našeg jedinog proizvođača organske petrokemije DIOKI-ja okupirale su novinske stranice, ali o ostalim aktivnostima, proizvodnji, ostvarenjima - podataka nema. Ipak, kratki pregled je u nastavku:

Dioki: Dolezil na čelu Uprave

Leo Dolezil

Na sjednici Nadzornog odbora društva Dioki d.d. održanoj dana 26. ožujka 2012. godine, sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, dosadašnji Predsjednik Nadzornog odbora društva Leo Dolezil preuzeo je funkciju člana Uprave – direktora društva na rok od 45 dana od dana imenovanja.

Nadzorni odbor donio je odluku nakon sveobuhvatnih konzultacija s ključnim vjerovnicima društva, a u svrhu realizacije dogovora vezanih uz isplatu zaostalih plaća zaposlenicima, provedbu vlasničke tranzicije kao i cjelovitog restrukturiranja društva.

Na istoj sjednici Nadzornog odbora za Predsjednika Nadzornog odbora izabran Zdravko Rumenović, predstavnik radnika, dosadašnji član Nadzornog odbora.

Izvor: SEEBIZ

Želimir Feitl novi predsjednik Udruženja za plastiku i gumu HGK

Na izbornoj sjednici Udruženja za plastiku i gumu Hrvatske gospodarske komore za novog predsjednika Udruženja izabran je Želimir Feitl, glavni direktor tvrtke Kaplast d.d. iz Vojnića. Za dopredsjednike je izabrana Vidonija Miletić Plukavec, predsjednica Uprave Dioki d.d. iz Zagreba i dosadašnja predsjednica Udruženja, te Hrvoje Mršić iz Elektrokontakta d.d., Zagreb.

"U sljedećem četverogodišnjem mandatu nastojat ću nastaviti uspješno voditi Udruženje, što učinkovitije i ekspeditivnije u zastupanju naših interesa“, istaknuo je Želimir Feitl.

Očekuje se da će proizvodnja polimera u Hrvatskoj ove godine biti na razini prethodne, odnosno na nešto malo nižoj, istaknula je Gordana Pehnec Pavlović, poslovna tajnica Udruženja za plastiku i gumu HGK govoreći o stanju u industriji polimera RH te aktivnostima Udruženja u protekle četiri godine.

Godine 2010. bilo je 640 tvrtki u proizvodnji plastike i gume, od čega 81 u proizvodnji gume te 559 u preradi plastike s ukupno 8300 zaposlenih, a ostvaren je prihod od 6,5 milijardi kuna. Ukupan je prihod veći od, primjerice, prihoda farmaceutske industrije, a to govori o perspektivnosti proizvodnje plastike i gume u RH, kazala je Pehnec Pavlović dodavši kako je prema strukturi na prvom mjestu proizvodnja ambalaže s 37,5 posto, zatim cijevi, profili i spojna oprema s 35,9 posto, 18,9 posto su ostali plastični proizvodi te 7,7 posto proizvodi za graditeljstvo. Pehnec Pavlović je predstavila i plan rada za 2012. godinu napomenuvši kako će se usmjeriti na EU zakon o otpadu, edukaciju proizvođača ambalaže, upoznavanje s austrijskim iskustvima klastera u toj grani proizvodnje, nastupe na međunarodnim sajmovima i konferencijama te suradnju sa znanstvenim institucijama.

Izvor: HGK

AD Plastik proizvodi za novi Fiat

Solinski AD Plastik započeo je probnu proizvodnju puhanih plastičnih dijelova za dovod zraka u automobilima u svojoj novoj tvornici u Srbiji. Proizvodnja je pokrenuta u pogonu koji je tvrtka sagradila u Mladenovcu i u kojem je samo za nabavu opreme uložila šest milijuna eura. Serijska proizvodnja, kaže Josip Boban, predsjednik Uprave AD Plastik, najvećeg proizvođača plastičnih autodijelova u regiji, počet će krajem travnja.

Tada će početi i serijska proizvodnja Fiatovog novog modela 500L u kojemu će se ugrađivati pet do šest dijelova koje proizvodi AD Plastik. Jedini Hrvati u Fiatu. Time se ujedno obnavlja i suradnja koju je svojedobno pod imenom Jugoplastika solinski proizvođač imao s kragujevačkom tvornicom Zastava.

Očekuje se da će naredne godine u Srbiji biti proizvedeno 27.000 vozila, a u 2013. i više od 120.000. Iako je investicija namijenjena prvenstveno kooperantskoj suradnji s Fabrikom automobila u Kragujevcu (FAS), u Mladenovcu će se proizvoditi i dijelovi za Mercedesove i Renaultove automobile pa će se iz AD Plastikove tvornice dijelovi izvoziti u Slovačku, Mađarsku i Rumunjsku.

U AD Plastikov pogon u Mladenovcu ugrađena je najsuvremenija oprema, dopremljena iz Njemačke, tako da će kvalitetom moći zadovoljiti kriterije svih najpoznatijih europskih proizvođača automobila. U početku će u njemu biti posla za 75 radnika, s time da će se njihov broj postupno povećati na dvjestotinjak.

AD Plastik zasad je jedina hrvatska tvrtka sa statusom Fiatovog kooperanta, a ozbiljni kandidati su proizvođač akumulatora Munja, te lipička tvornica autostakla Lipik glas. AD Plastikov pogon izgrađen je u baš u Mladenovcu kako bi bio što bliže tvornici automobila u Kragujevcu. Osim investicije u Srbiji, iz AD Plastika najavljuju i proširenje poslovnih aktivnosti u Rusiji. Tako će do sredine ove godine njihova tvrtka ZAO ADP Luga u istoimenom ruskom gradu promijeniti ime i sjedište.

Naime, tvrtka će se preseliti u grad Kalugu, u Kaluškoj regiji nadomak Moskve, a nova tvrtka će se zvati ZAO ADP Kaluga, pojašnjavaju u Solinu. To poduzeće, kojem je jedini osnivač i vlasnik AD Plastika, planira proširiti proizvodnju s dosadašnjih kupaca, Renaulta i grupacije PSA, na širu automobilsku industriju koja postoji u toj regiji.

Već u drugoj polovici 2012. godine započet će isporuka izolacija za ruski Avtoframos, a godinu kasnije kreće i proizvodnja dijelova u tehnologiji brizganja. Istovremeno se u AD Plastiku planiraju pokrenuti i proizvodnju tapeta i obloga krovova.

AD Plastik je 2011. godinu završio sa 60,4 milijuna kuna dobiti, a što je za 11,5 posto bio bolji rezultat nego u godini prije. Solinska tvrtka je lani uspjela ostvariti rast dobiti unatoč padu ukupnih prihoda za 9,1 posto, na 792,9 milijuna kuna. Najveći kupac plastičnih autodijelova u AD Plastiku je slovenski Revoz koji je unutar korporacije Renault zadužen za njihov model Twingo.

Prema najavama, solinska tvrtka će biti angažirana i na modelu novog automobila Edison koji bi se u Revozu trebao početi proizvoditi krajem 2013. godine.

Izvor: Limun.hr

Muraplast: Nova proizvodna hala

Na oko 2.500 m2 MURAPLAST gradi novu proizvodnu halu. Planirani završetak hale je sredina ove godine. Nova proizvodna hala preduvjet je povećanja kapaciteta ovog najvećeg hrvatskog proizvođača polietilenskih filmova, folija, vrećica i crijeva za industrijske vreće. S proširenjem proizvodnjih pogona, tvrtka će povećati i broj zaposlenika.

Izvor: Muraplast

Wilfried Haensel:
Neovisno o Diokiju, u industriji plastike imate šansu



Wilfried Heansel, direktor EU udruženja proizvođača polimera PlasticsEurope

Wilfried Haensel, direktor europskog udruženja industrije polimera PlasticsEurope, koje okuplja šezdesetak tvrtki koje zajedno proizvode više od 90 posto polimernih materijala proizvedenih u EU zajedno s Norveškom, Švicarskom, Turskom i Hrvatskom, nije se pretjerano iznenadio kada smo mu rekli da je Dioki Grupa, čija je postrojenja prije nekoliko godina posjetio, pred kolapsom.

Mirno nam objašnjava kako problemi jedinog proizvođača petrokemikalija i polimera u Hrvatskoj ne mora značiti da za Hrvatsku neće biti mjesta na europskom tržištu industrije plastike.

S Haenselom, koji je četiri godine proveo kao docent iz ekonomije na njemačkom Sveučilištu Justus-Liebig u Giessenu, da bi kasnije niz godina proveo kao visokopozicionirani direktor u kemijskom gigantu BASF-u, razgovarali smo u Rimu. Tamo se zatekao u funkciji koju sada obnaša, onoj direktora PlasticsEuropea, kao jedan od organizatora govorničkih debata u kojima se mladi iz različitih europskih zemalja, među njima i oni iz Hrvatske, treniraju postati budući lideri, bilo politički, bilo korporativni. Debatiralo se, dakako, o uporabi plastike.

Godine 2007. posjetili ste tvrtku DINA d.d., članicu DIOKI Grupe, jedinog proizvođača petrokemikalija i polimera u Hrvatskoj, kako biste se upoznali s postojećim stanjem i razvojnim planovima te tvrtke. Štošta se od tada dogodilo s njom, vlasnik Diokija završio je na neko vrijeme u pritvoru, radnici grupe štrajkali su glađu, plaća nema, postrojenja su pred zatvaranjem... A to je bio jedini proizvođač polimera u Hrvatskoj.

Kada gledate uspjeh neke ekonomije, turska je u velikom dijelu izgrađena na industriji plastike, iako nemaju vlastitu proizvodnju polimera. Stoga, Hrvatska ne mora imati vlastitu proizvodnju polimera jer se na kraju sve ipak svodi na konkurentnost. Ako imate premalen kapacitet, pogotovo u proizvodnji polimera - što je nažalost slučaj na mnogim tržištima, onda ćete shvatiti da on nije održiv, jer njegova se veličina, uzimajući u obzir današnji razvoj tehnologije, ni u kojem slučaju ne može natjecati s velikim postrojenjima koja već postoje diljem Europe. No, kako sam već objasnio na primjeru Turske, ovo nije ključni element da zaradite u industriji plastike. Za Hrvatsku je najvažnije da potiče poduzetnike koji su voljni ulagati u druge korake u vrijednosnom lancu proizvodnje plastike (koji čine dobavljači sirovog materijala, proizvođači plastike, sastavljači plastike, proizvođači mašinerije za proizvodnju plastike, prerađivači plastike, distributeri plastičnih proizvoda i tvrtke koje se bave zbrinjavanjem plastičnog otpada, op.a.). Osim toga, tu je i pitanje razine inovativnosti, konkurentnosti i fleksibilnosti poduzetnika. Prije nekoliko tjedana bio sam u Švicarskoj, koja ima isti problem kao Hrvatska, u njoj ne postoji proizvodnja polimera. No, imaju snažan izvoz. I sada zamislite što se njima dogodilo - švicarski franak je toliko jak, toliko je aprecirao, da je njihova konkurentnost za izvoz nestala. Sada su vrlo zabrinuti za to kako biti konkurentni u odnosu na druge. Vjerujem da ovo neće biti problem za Hrvatsku na duge staze, jer vjerujem da ćete se u nekom trenutku priključiti eurozoni, ali za Švicarsku ovo predstavlja problem. I opet ponavljam, odgovor je da morate biti inovativni, konkurentni i fleksibilni. Švicarska i dalje ima puno prilika u područjima u kojima drugi proizvođači ne stoje dobro. Primjerice u automobilskoj industriji, koja u Švicarskoj ne postoji. Ali Švicarska ima jak lanac dobavljača za tu industriju koja je smještena u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji... To bi trebalo biti načelo po kojem se Hrvatska treba ravnati u industriji plastike, treba se naći u nekom dijelu proizvodne mreže. Plastika ima doista različite namjene, može se koristiti u svemu. U Hrvatskoj će postojati mnoge poslovne prilike.

Što će se dogoditi s Hrvatskom u industriji plastike po ulasku u EU, ako jedina tvrtka koja se bavi proizvodnjom polimera umre?

Morate se pobrinuti, a ovo je dijelom posao vaše Vlade, da stvorite ekonomsku klimu koja će privlačiti poduzetnike. Ako pogledate prerađivanja plastike, to nije biznis koji zahtjeva puno investicija. S druge strane, proizvodnja polimera zahtjeva ulaganje milijarda eura. Kada ulažete toliko, rizik je vrlo visok. A ako se odlučite na takvo ulaganje, morate se pobrinuti da za to imate tržište. Hrvatska je premala i nikada neće imati lokalno tržište koje će opravdati veličinu postrojenja koja se danas zahtjevaju. Objasnit ću to na sljedećem primjeru: u BASF-u sam bio zadužen za proizvodnju stirena. BASF je izumitelj stiren monomera, pa tako reći i svih proizvoda na bazi stirena (spoja koji se koristi u proizvodnji plastike, op.a.). Bio sam odgovoran za postrojenja koja su usporediva s onima kakve imate u Diokiju. Radilo se o malim postrojenjima prve generacije stiren monomera kapaciteta pedeset do šezdeset tisuća tona. Imali smo dvanaest postrojenja i sva su bila potpuno nekonkurentna. I što smo napravili? Sve smo ih zatvorili i zamijenili jednim postrojenjem, koje je samo imalo kapacitet od oko 700.000 tona. Zamislite taj efekt. Troškovi su bili značajno manji, bilo je to ulaganje teško nekoliko stotina milijuna, gotovo pola milijarde. Morate imati veliko tržište kako biste opravdali takvu investiciju. No, mislim kako ovo nije put koji bi trebala slijediti Hrvatska. Ključno za nju je da privuče manje poduzetnike i pritom mislim na obiteljske poslove. U Hrvatskoj ćete imati mnogo poduzetnika koji će biti zainteresirani za to.

Hrvatski građani boje se da će po ulasku u EU izgubiti identitet, da smo premali da bismo prodali svoje proizvode, da će nas 'pojesti' veći od nas...

Ako bi to bila realistična prijetnja, onda se morate zapitati kako je moguće da su ostale male zemlje mogle zadržati svoju nezavisnost. Evo primjerice opet Švicarska, to je sićušna, mala zemlja, imaju oko šest milijuna stanovnika. Hrvatska ih ima nešto manje od pet. I naravno, nemate jako domaće tržište. Ali imate mozak, znanje, predanost, i u tome je vaša snaga. I naravno, trebat će vam nešto novca. Ali novac je obično dostupan ako imate pametnu poslovnu ideju. I mislim da je, ako nemate jako unutarnje tržište, vaša prilika u tome što sada imate pristup europskom tržištu, a to je tržište od 500 milijuna ljudi. Dakle, bit će vam lakše (doći do novca, op.a.) nego ikad prije. U prvoj rundi bit će, naravno, teškoća u prilagođavanju. Ali vaša Vlada mora biti dovoljno pametna, stvarati prilike i pružati potporu poduzetnicima, mora im pripremiti teren u vrijednosnom lancu da mogu biti inovativni, a ne samo imitatori. Pritom ne treba gledati samo prilike u Hrvatskoj, nego i primjerice u automobilskoj industriji, tu su BMW, Peugeot, Fiat i ostali, za koje samo treba shvatiti što traže i postoji li nešto što biste za njih mogli proizvoditi. To su radili i drugi. I uvijek su bili vrlo pametni u inovacijama. Velike kompanije obično nisu brzi inovatori, one se koncentriraju na inovacije različite vrste. Zapitajte se koja je inovacija koju možete izmisliti, a da je bazirana na inovativnim polimerima - primjerice u proizvodnji automobila? Ili u pakiranju? To su inovacije na kojima trebate poraditi. Druge zemlje pokazale su da je to moguće, no to na početku zahtjeva potporu Vlade.

U Hrvatskoj je potpora Vlade prilično slaba, a ako na nju ne mogu računati, na što se po ulasku u EU poduzetnici mogu osloniti?

Ne bih rekao da je zadaća Vlade da namješta poslove, nego da stvara prilike za druge. Primjerice, mora osigurati da poduzetnici imaju pristup sredstvima iz EU fondova. Tamo ima puno dostupnog novca. To je njezina prva zadaća. Drugo, moraju se pobrinuti da se ulaganja u vašoj zemlji isplate, a ne da ulagači moraju proživljavati noćnu moru zbog birokracije. Vlada to mora popraviti, da ulaganje bude što lakše. I treće, nakon što su ulagači investirali, Vlada od njih ne treba očekivati da plaćaju ekstremno visoke poreze. Politički sustav mora podržavati ekonomiju. Za Hrvatsku će biti teško početi tamo gdje su drugi već razvijeni. Zato treba napraviti ova tri koraka.

Nijemci su prije deset godina bilježili najviše stope nezaposlenosti u Europi, da bi lani zabilježili rekornu zaposlenost. Imate li kakvih savjeta za Hrvatsku po tom pitanju?

Kada govorimo o Njemačkoj, ne smijemo zaboraviti da je prije deset godina imala reputaciju "bolesnika Europe". Danas je obratno. Prije deset godina Njemačka je imala više problema: visoku nezaposlenost, nikakav rast, visok dug. Sve je to otežalo situaciju. Ono što je Njemačka po tom pitanju učinila jest da je uspostavila savez između sindikata i poduzetnika, čime je tržište rada učinila fleksibilnijim. Ta je fleksibilnost na kraju rezultirala većom produktivnošću. To znači da je trošak rada u Njemačkoj danas značajno niži nego ikad prije i jedan je od najnižih u Europi. To se može postići samo savezom, ne svađom. Njemačkoj to nije bilo lako riješiti, no učinila je to. Savez nije diktirala vlada, nego je baziran na zajedničkoj suradnji. Ako to usporedite s načinom na koji Francuzi to rade, primijetit ćete da oni to rade potpuno drukčije. U Njemačkoj su više skloni suradnji, dok su u Francuskoj skloniji sukobu - sindikati lako izvlače narod na ulice, pa imate nerede i svađu. U Njemačkoj najprije imate dugu raspravu u kojoj sindikati pokušavaju razumjeti koji je poslovni cilj koji se pokušava postići. Nakon toga izvlače zaključke za sebe i pitaju se: je li ovo vrijeme za doprinos, zauzdavanje ljudi i pristajanje na smanjenje plaća i fleksibilno radno vrijeme ili ustrajanje na većoj plaći, kao što je to danas slučaj. Danas traže povećanje plaća od 6,5 posto. Vjerujem da će na kraju dobiti 4 posto. Ali to će biti četiri posto u posljednjih deset godina tijekom kojih se prava vrijednost plaća smanjivala. Znam da Hrvatska nema sličan socijalni sustav kao Njemačka i da zaštita građana nije tako jaka. No, mislim da tu postoji jedna važna poruka: sukob neće riješiti problem. Morate pronaći način pametne suradnje između različitih dijelova društva.





Izvor: Poslovni.hr

Dioki je spašen,
ključni vjerovnici ulaze u vlasničku strukturu

Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić izjavio je novinarima ispred Ministarstva gospodarstva kako je postignut dogovor s ključnim vjerovnicima Diokija koji će ući u vlasničku strukturu. Udio Roberta Ježića u Diokiju se spušta na 1 posto, a ključni vjerovnici će svoja potraživanja pretvoriti u vlasništvo…

Dogovor s vjerovnicima znači da će radnici do kraja tjedna dobiti svih pet zaostalih plaća, dodao je Čačić. Nova uprava trebala bi biti postavljena u roku sedam dana i Dioki bi mogao na sasvim novim temeljima nastaviti s proizvodnjom, dodao je Radimir Čačić, prenosi HRT.

Ježiću ostalo samo jedan posto Diokija

Robert Ježić, dosadašnji većinski vlasnik Diokija, potpisao je sporazum o vlasničkom restrukturiranju kojim prestaje biti većinski vlasnik te tvrtke. Njegov vlasnički udio smanjuje se na samo jedan posto, a ključni vjerovnici će svoja potraživanja pretvoriti u vlasništvo.

Je li ovo početak sretnog kraja za DIOKI?

Vlada je odlučila da će se Hrvatska elektroprivreda (HEP) i Hrvatske željeznice (HŽ), kao vjerovnici, uključiti u proces restrukturiranja Diokija kojim bi uskoro trebala biti završena agonija te petrokemijske kompanije.

Obveze DIOKI-ja prema bankama i ostalim vjerovnicima iznosile su 31. prosinca 2011. ukupno 1,17 milijardi kuna, od čega je dug bankama iznosio 785 milijuna kuna. Što se tiče države, dug prema HEP-u bio je 174 milijuna kuna, a prema HŽ-u 1,4 milijuna kuna.

Iako se radi o privatnom poduzeću, Vlada se uključila u rješavanje problema te je u razgovorima s dosadašnjim većinskim vlasnikom i vjerovnicima prihvaćeno da se potraživanja pretvore u vlasnički udio.

"DIOKI je jedna od najvećih hrvatskih tvrtki koja je već niz godina u poteškoćama. Ova Vlada nije za to odgovorna, ali je potpuno svjesna važnosti svakog radnog mjesta pa je učinila sve što može da se riješi taj problem", napomenuo je prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić.

S time se složio i premijer Zoran Milanović koji kaže kako je to zbog sudbine Diokijevih radnika "ljudski mučna tema", no Vlada je u svojem djelovanju prema Diokiju imala zakonska ograničenja budući da se radi o privatnoj tvrtki.

"Nismo rekli da nas se to ne tiče, niti smo se tako ponašali, već smo pokušali autoritetom demokratske vlasti pronaći zakonito i efikasno rješenje, no to ne možemo raditi pred kamerama ni dajući lepršave izjave", rekao je Milanović.

Izvor: HINA

Plastika = sirovina + energija

Recikliranjem plastike ponovno iskorištavamo i sirovinu i energiju. Ukoliko odbacimo plastiku, pa čak i na odlagališta, da se razgradi, izgubiti ćemo obje komponente - i sirovinu i energiju i još ćemo zagaditi tlo.

Izvor:
Linkedin - diskusija "Biodegradability vs. Recyclability"

Prirodni plin i nafta sirovinska osnova su za brojne proizvode kojima se svakodnevno služimo, uključujući i plastiku.

Danas je plastika najvećim dijelom izrađena od klasičnih izvora - prirodni plin i nafta, a u stalnom je porastu plastika dobivena od sirovina na bio osnovi. I bez obzira na to, gledano s osnova sirovina i energije potrebne za izradu plastičnih predmeta, plastika je najčešće najpogodniji materijal u odnosu na druge materijale. Prvenstveno iz razloga što prerada plastike zahtijeva znatno manje energije za proizvodnju i preradu, zato što su plastični proizvodi lakši od proizvoda izrađenih od alternativnih materijala pa to omogućava proizvođačima dodatnu uštedu energije za transport svojih proizvoda do kupaca (bilo da su plastični proizvodi bilo da su plastična ambalaža za druge proizvode).

Najnovija istraživanja provedena u Europi, na više različitih tržišta, potvrđuju da korištenje plastike umjesto alternativnih materijala smanjuje potrošnju energije i smanjuje emisije stakleničkih plinova. Izraženo u brojkama, zamijeniti plastiku alternativnim materijalima dovelo bi do 57 %-tnog povećanja energije i 61 % povećanja emisija stakleničkih plinova. A ukoliko se plastika reciklira, usporedni podaci s alternativnim materijalom su još više povoljniji.

U Sjedinjenim američkim državama se oko 70 % plastike dobiva iz prirodnog plina, dok je u Europi taj postotak nešto niži, ali je pridobivanje plastike iz prirodnog plina na ova dva najrazvijenija tržišta većim dijelom iz plina, a manjim dijelom iz nafte.

Plastika je specifični materijal koji se vrlo lako, jednostavno i učinkovito reciklira, a od reciklirane plastike može se dobiti jednako kvalitetan proizvod kao i onaj od "čiste" plastike. S recikliranjem plastike značajno se štedi energija, koja se onda može iskoristiti za druge svrhe - u proizvodnji i preradi, za grijanje ili hlađenje naših domova. Na primjer, tijekom 2009. godine u Sjedinjenim Američkim Državama reciklirano je oko 2 miliona tona plastike što je donijelo uštedu energije dovoljnu da se cijelu godinu grije ili hladi 2,1 miliona američkih domaćinstava.

Pogledajte ovaj promotivni video klip o prednostima plastike:




Možemo zaključiti: plastika je prevrijedna da bi se bacala.


Izvor podataka: www.aboutbagit.com

Prema podacima British Plastic Federation o korištenju u 2011. godini, PVC se u svijetu koristio za:



Izvor: BPF Newsletter - PVC Manufacture

Potrošnja PVC-a u svijetu

Prema podacima British Plastic Federationu svijetu se godišnje potroši oko 33,1 milion tona PVC-a.



Izvor: BPF - Vinyls Gorup web portal

2012.

Ožujak 2012.
1. 18.03.2012. ¤ - Bio i reciklirani PET, recikliranje,
2. 28.03.2012. ¤ - Dioki, HGK, AD Plastik, Muraplast
3. 31.03.2012. ¤ - Medicinska plastika

Travanj 2012.
4. 13.04.2012. ¤ - Samoobnavljajuća folija, design, plastična elektronika

2013.

Veljača 2013.
5. 28.02.2013. ¤ - Takse ne smanjuju otpad

Ožujak 2013.
6. 02.03.2013. ¤ - Recikliranje plastičnih vrećica
7. 06.03.2013. ¤ - Bivša gradonačelnica promijenila mišljenje
8. 07.03.2013. ¤ - 30.000 vrećica za klupu u parku
9. 07.03.2013. ¤ - Zabrane povećavaju broj krađa
10. 12.03.2013. ¤ - Plastična folija za zaštitu Atlantisa
11. 17.03.2013. ¤ - Papa Franjo na plastičnim vrećicama
12. 17.03.2013. ¤ - Predviđa se značajan rast proizvodnje bioplastike
13. 21.03.2013. ¤ - Recikliranje plastičnih filmova raste 4 % godišnje
14. 29.03.2013. ¤ - Promatrati efekat od tog
15. 29.03.2013. ¤ - Bravo Osječani
16. 29.03.2013. ¤ - Bravo Zadrani

Travanj 2013.
17. 01.04.2013. ¤ - Brojke govore drugačije
18. 10.04.2013. ¤ - Bioplastika ne predstavlja opasnost za opskrbu hranom
19. 12.04.2013. ¤ - Oznake "ne reciklirati" na biorazgradljivu plastiku
20. 20.04.2013. ¤ - Višekratna plastenka za vodu i aplikacija za smartphone
21. 21.04.2013. ¤ - Plastenke štede vodu
22. 25.04.2013. ¤ - Još jedan primjer korištenja iskorištenih plastenki

Svibanj 2013.
23. 07.05.2013. ¤ - Lousiana odbila taksu na plastične vrećice
24. 15.05.2013. ¤ - Potražnja polimera u svijetu 2012. godine
25. 15.05.2013. ¤ - Mijenjaju se planovi
26. 25.05.2013. ¤ - Proizvodni kapaciteti za bioplastiku u 2011. godini
27. 30.05.2013. ¤ - Coca Cola plastenka iz šećerne trske
28. 31.05.2013. ¤ - BREAKING NEWS - Kalifornija odbila zabranu plastičnih vrećica

Lipanj 2013.
29. 12.06.2013. ¤ - Europska potrošnja plastičnih folija u poljoprivredi
30. 13.06.2013. ¤ - U Tennesseeju zabranjeno odlaganje plastenki i limenki
31. 18.06.2013. ¤ - Los Angeles potvrdio zabranu
32. 19.06.2013. ¤ - Kako licemjerno, zar ne?
33. 23.06.2013. ¤ - Znak za recikliranje sa strelicama u trokutu odlazi u povijest
24. 24.06.2013. ¤ - Simpatična primjena polikarbonatne plastike

Srpanj 2013.
35. 04.07.2013. ¤ - Gipsane udlage su prošlost
36. 12.07.2013. ¤ - Kad se ljude pita …
37. 14.07.2013. ¤ - Britanci planiraju do 2017. udvostručiti recikliranje plastike
38. 19.07.2013. ¤ - Bicikl za recikliranje

Kolovoz 2013.
39. 22.08.2013. ¤ - Školski primjer greenwashinga
40. 24.08.2013. ¤ - Zabrana polietilenske ambalaže
41. 28.08.2013. ¤ - Poznati proizvođač čelika ulaže u razvoj bioplastike
42. 28.08.2013. ¤ - Zabrane ambalaže od pjenećeg polistirena
43. 29.08.2013. ¤ - Indija je velika i čudna zemlja

Rujan 2013.
44. 01.09.2013. ¤ - Porast potrošnje plastičnih vrećica u Velikoj Britaniji
45. 06.09.2013. ¤ - Plastika iz jestivog ulja
46. 10.09.2013. ¤ - Europa reciklirala 60 milijardi PET plastenki u 2012.
47. 12.09.2013. ¤ - Nova serija BMW električnih automobila s recikliranom plastikom
48. 15.09.2013. ¤ - Nove Heinekenove (plastične) ideje
49. 25.09.2013. ¤ - Naknada na vrećice u Sjevernoj Irskoj postiže više od očekivanog

Listopad 2013.
50. 09.10.2013. ¤ - Poučavanje djece o plastici
51. 20.10.2013. ¤ - Novi način pretvaranja plastičnih vrećica u supermaterijal
52. 24.10.2013. ¤ - Novo otkriće na Titanu: Sastojak od kojega se radi plastika
53. 31.10.2013. ¤ - Uvođenje zabrane i sudski potvrđeno

Studeni 2013.
54. 15.11.2013. ¤ - Porast potrošnje plastenki
55. 25.11.2013. ¤ - Polikarbonat čisti pobjednik kod pametnih telefona

Prosinac 2013.
56. 07.12.2013. ¤ - Nagrada za najbolju plastenku
57. 13.12.2013. ¤ - Pranje rublja s plastičnim vrećicama

2014.

Siječanj 2014.
58. 11.01.2014. ¤ - New York zabranjuje ambalažu od pjenećeg polistirena

Veljača 2014.
59. 02.02.2014. ¤ - Raste proizvodnja plastike
60. 08.02.2014. ¤ - Baltimore odbio uvođenje naknade na vrećice
61. 13.02.2014. ¤ - Zabrana plastičnih zastava
62. 20.02.2014. ¤ - Plastika omogućava novi vanjski i unutarnji dizajn automobila
63. 22.02.2014. ¤ - Predstavljen više sirovinski 3D printer u boji
64. 24.02.2014. ¤ - Polikarbonat i LED rasvjeta

Ožujak 2014.
65. 09.03.2014. ¤ - Indija će udvostručiti potrošnju plastike
66. 09.03.2014. ¤ - Novo plastičarsko udruženje
67. 15.03.2014. ¤ - Odbačena plastika iz mora može se preraditi u korisno gorivo
68. 27.03.2014. ¤ - Do 10 % biorazgradive plastike ne šteti sustavu recikliranja plastike

Kolovoz 2014.
69. 29.08.2014. ¤ - Kalifornija zabranila jednokratne plastične vrećice
70. 30.08.2014. ¤ - Senat Kalifornije potvrdio zabranu plastičnih vrećica

Rujan 2014.
71. 06.09.2014. ¤ - Sjeverna Irska nametima smanjila potrošnju vrećica za 71,8 %
72. 29.09.2014. ¤ - Kanada povećava udio recikliranja
73. 30.09.2014. ¤ - Guverner Kalifornije potpisao zabranu plastičnih vrećica

Listopad 2014.
74. 23.10.2014. ¤ - Nove PET plastenke

Studeni 2014.
75. 18.11.2014. ¤ - Tehnix ide dalje

Prosinac 2014.
76. 23.12.2014. ¤ - Biorazgradljiva i bioizvorna
77. 25.12.2014. ¤ - Medicina i 3D tisak - video prilog

2014.

Siječanj 2015.
78. 03.01.2015. ¤ - Kad je ambalaža skuplja od sadržaja
79. 15.01.2015. ¤ - Bioizvorni polikarbonat
80. 31.01.2015. ¤ - Fleksibilna ambalaža

Veljača 2015.

81. 09.02.2015. ¤ - Nema više lupanja

Ožujak 2015.

82. 04.03.2015. ¤ - Milijarda plastenki
83. 12.03.2015. ¤ - Kaki, prdi, al' ne smrdi


Ažurirano 16.05.2015.

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 1

Coca Cola vs. Pepsi Cola

Ništa novo na svjetskom tržištu. Oduvijek su ove divije kompanije vodile pravi komercijalni i marketinški rat za oscajanje što većeg dijela tržišta, ali ono što je sada stručnoj javnosti skrenulo pozornost nije samo piće već radi se o ambalaži.

U cilju pridobivanja još većeg broja kupaca Coca Cola je izbacila na tržište plastićnu bocu koja je izrađena od 22,5 % PET-a na bio osnovi, 25 % recikliranog PET-a. Sve u svemu, oko 30 % materijala za izradu boce je na bio osnovi - pridobiveno iz monoetilen glikola (MEG) dobivenog iz šećerne trske, dok je ostalih 70 % materijala pridobivenog još uvijek od derivata nafte.








Pogledajte promotivni video klip:



No ove godine Pepsi Cola "uzvraća udarac". Kako je objavljeno iz te kompanije, širom svijeta će se u 2012. godini početi upotrebljavati plastične boce izrađene kompletno na bio osnovi, iz obnovljivih izvora, što će kompaniji omogućiti znatno smanjenje ugljikovog traga. Nova Bio boca je potpuno reciklabilna, a osnova za pridobivanje bio PET-a je trava, borova kora, kukuruzna komušina. Iz Pepsi Cole najavljuju uključivanje i drugih bio sirovina kao što su narančine i krumpirove kore.







Pogledajte vijest o novoj bio boci Pepsi Cole

Nestlé počinje koristiti boce od recikliranog PET-a

Kompanija Nestlé Waters North America Inc. obavezala se da će u sirovinu za svoju ambalažu (PET boce) uvrstiti 50 % reciklata za novi proizvodni program pitke vode Arrowhead. Reciklat kojeg planiraju koristiti nabavljati će od nedavno otvorenog postrojenja CarbonLITE za recikliranje u američkom gradu Riverside.

O ovom postrojenju već je pisano na ovom blogu, post je na sljedećem LINKU.

Nestlé planira otkupiti trećinu od 58 miliona dolara vrijedne proizvodnje ovog postrojenja za recikliranje, dok se je kompanija PepsiCo Inc. obavezala otkupiti 40 % proizvodnje.

Nova tehnologija recikliranja PVC-a

Tijekom veljače 2012. godine u Ferrari u Italiji predstavljena je studija životnog ciklusa (e. Life Cycle Assesment Study) recikliranog PVC-a, dobivenog u procesu VinyLoop®, najnovijoj tehnologiji na području recikliranja ove vrste plastike.

Recikliranje otpadnog PVC kompozita predstavlja izazov obzirom na složenost kompozitnih materijala. VinyLoop® proces, postupkom selektivnog otapanja i filtriranja, omogućava odstranjivanje zagađivača i daje reciklirani PVC (R-PVC) kvalitete jednake kao i čiste PVC smjese.

Nakon nekoliko godina uspješnog rada i unapređivanja procesa, postrojenje i proizvodnja u VinyLoop® procesu u Ferrari te su odlučili provesti istraživanje o utjecaju na okoliš tijekom životnog ciklusa (e. Life Cycle Assesment of the environmental impact) tog regeneriranog materijala i usporediti ga s "čistim" PVC kompaundom proizvedenim na klasični način.

Provedeno istraživanje dalo je usporedne podatke o potencijalu globalnog zagrijavanja (e. Global Warming Potential - GWP) i potrošnji primarne energije (e. Primary Energy Demand - PED) za 1 kg recikliranog PVC-a (R-PVC) i iste količine novoproizvedenog PVC kompaunda gdje je uključeno i spaljivanje zavisne količine PVC otpada. Naime, recikliranjem plastike direktno se smanjuje odbacivanje i spaljivanje iste, a izbjegavanje spaljivanja svakako ima pozitivan utjecaj na okoliš. Usporedbom dobivenih podataka se vidi da reciklirani PVC (R-PVC) iz VinyLoop® procesa u odnosu na PVC proizveden klasičnim načinom od čiste sirovine ima za 39 % manji GWP i za 46 % manji PED.

Potrošači veću pažnju posvećuju pakiranju

Američki institut za istraživanje tržišta (Perception Research Services) obavio je ispitivanje među kupcima te utvrdio da je u 2011. godini 36 % kupaca obratilo pažnju na ekološka svojstva ambalaže. To je u odnosu na 2010. godinu značajno povećanje, kada je na ta svojstva pažnju obratilo 28 % kupaca.

Istraživanje je također pokazalo da je 50 % kupaca spremno platiti i višu cijenu nekog proizvoda ukoliko je zapakiran u eko-ambalažu.

Samim istraživanjem se utvrdilo da je vrlo veliki broj kupaca jednostavno nezadovoljan s načinom kako kompanije promoviraju ekološke prednosti svojih proizvoda. 26 % smatra da informacije koje daju kompanije nisu dovoljne, 20 % ih je zbunjeno s različitim tvrdnjama, a 22 % ne zna koja ambalaža je ekološki prihvatljivija.

Iz instituta savjetuju proizvođače da promociju svoje ambalaže usmjere na jasno prikazivanje podataka koliko je ambalaža reciklabilna i koliko u sebi sadrži reciklata.

Udruga za recikliranje polietilenskog filma

Kako je objavljeno u novostima "WPA Today" u Kaliforniji, saveznoj državi SAD-a koja inače prednjači u zabranama jednokratnih plastičnih vrećica (o čemu se priprema poseban širi post na ovom blogu) osnovana je Udruga za recikliranje polietilenskog filma (PE Plastics Recycling Coalition). U udrugu su uključeni proizvođači polietilenskog filma, tvrtke koje recikliraju polietilen, potrošači i krajnji korisnici.

Cilj ove udruge jeste pronaći najbolji način kako povećati recikliranje polietilenskog filma te učinkovitije koristiti reciklat od već iskorištenih polietilenskih proizvoda (vrećice, ambalaža, folije).

U gradiću York u državi Maine u Sjedinjenim Američkim Državama početkom ožujka ove godine pušten je u promet prvi most izrađen od reciklirane plastike i isti je dobio dozvolu za upotrebu od strane Američkog saveza za autoputove i transport (American Association of State Highway and Transportation Officials) po čijim je standardima isti i napravljen.

Inače, ovo udruženje do sada je izdalo brojne dozvole za ugradnju pojedinih elemenata za ojačavanje i učvršćivanje mostova, autoputova i cesta, izradu rubnika i odbojnika, zaštitnih obloga od reciklirane plastike, ali sada je to prvi puta za cijeli jedan most namijenjen javnoj upotrebi u cestovnom prometu.

Most je izrađen od otpadne plastike iz kućne upotrebe kao i od industrijske otpadne plastike. Most je dugačak oko 8 m a širok 4,5 m. Cijena mosta bila je 70000$ za materijal i 25000% za radove. Prednost ove vrste mostova je što ne zahtijeva nikakvo održavanje (nema bojanja, nema korozije), a po potrebi može se rastaviti u svoje komponente i reciklirati.


Most iznad rijeke Rogers Brook u državi Maine (SAD)

Praksa izrade manjih mostova u Velikoj Britaniji je više raširena i evo nekoliko izvedbi, nemijenjenih prvenstveno za komunikaciju pješaka.

Princip je jednostavan. Tamo gdje je recikliranje zbog logističkih problema otežano ili nemoguće, ili se ne isplati, može se primijeniti sljedeći postupak:



Eto.

Preneseno s:




U modi je da filmske zvijezde i supruge zvijezda promoviraju eko-modu i brinu o čistoći planeta, a modna industrija već neko vrijeme koketira s idejom o ekološki osviještenoj modnoj pisti. Za večernju se toaletu koristi održivi materijal od recikliranih plastičnih boca, stari se gumbi prišivaju na nove jaknice, kreiraju odijela od tekstilnog otpada i pazi na etički čist proizvod, onaj kojega nisu izradile dječje ruke, niti radnici bez plaće i u bijednim uvjetima rada.

Uoči prijateljske utakmice nogometnih reprezentacija Hrvatske i Švedske krajem veljače, glavni tehnički sponzor 'vatrenih' Nike predstavio je u društvu četvorice igrača (Mandžukić, Eduardo, Srna i Dujmović) novi gostujući dres naših momaka. Donji je dio izrađen od stopostotnog recikliranog poliestera, zadnja riječ tehnologije, a u svaki je dres - 23 posto lakši od onoga prije četiri godine - utrošeno 13 recikliranih plastičnih boca. (Pogledajte više o ovome u postu na sljedećem LINKU





Nosi se eko-moda

Iako su se ponovili, naši dečki nisu u Maksimiru pobijedili Šveđane, ali su zato pokazali punu eko-osviještenost i želju da budu u modnom trendu. Tkanine izrađene iz održivih izvora sve više privlače pozornost, te se na siječanjskoj dodjeli Zlatnog globusa Livia Firth, supruga britanskog oskarovca Colina Firtha, prošetala crvenim tepihom u Armanijevoj kreaciji izrađenoj od recikliranih plastičnih boca, prvoj večernjoj održivoj toaleti s dizajnerskim potpisom. Na nedavnoj podjeli nagrada BAFTA-e (Britanske akademije za filmsku i televizijsku umjetnost) i američka glumica Michelle Williams (nominirana ove godine za Oskara za glavnu ulogu u filmu 'Moj tjedan s Marylin'), pojavila se na red carpetu u H&M-ovoj unikatnoj eko-toaleti, kao uvod u travanjsku reklamnu kampanju kojom ovaj švedski maloprodajni div najavljuje novu ekološku liniju. U Valentinovoj kreaciji od recikliranih plastičnih boca na BAFTA-i se pojavila i Viola Davis, zvijezda Tajnog života kućnih pomoćnica.

Livia Firth je i na dodjeli Oskara zasjala u eko-izdanju, ostajući vjerna svojoj akciji 'Izazov zelenog tepiha', pokrenutoj 2009. godine, kojom nastoji pridobiti velike kreatore da za najsvečanije prigode kreiraju haljine od recikliranih materijala. I doista, akciji su se odazvali Armani, Gucci, Tom Ford, YSL, Valentino, Paul Smith... Ali nije samo Livia eko-osviještena supruga poznatog filmaša. Supruga režisera Avatara Jamesa Camerona, Suzy Amis, pokrenula je natječaj Red Carpet Green Fashion za najdomišljatije korištenje prirodnih, organskih i recikliranih materijala. Tako je na ovogodišnjim Oskarima plavokosa Missi Pyle iz nagrađenog 'Umjetnika' zasjala u nježno-plavoj opravi od svile bojenoj mineralnom bojom, kreaciji ovogodišnjeg pobjednika Amisinog natječaja, Valentina Delfina.












Livia Firth >

U dosluhu s planetom, bez odricanja od stila

Došlo je nekako u modu da filmske zvijezde i supruge zvijezda promoviraju eko-modu i brinu o čistoći planeta, a modna industrija već neko vrijeme koketira s idejom o ekološki osviještenoj modnoj pisti. U borbi za zaštitu okoliša osviješteni kreatori koriste materijale od održivih sirovina, recikliranih boca mineralne vode, stare gumbe prišivaju na nove jaknice, nošene kapute preokreću u nove, staru čipku umeću u nove kreacije, koriste samo materijale od prirodnih sirovina i boja, krpaju traperice i uvode nove pojmove kao što su 'upcycling' (nešto kao nacikliranje), što označava korištenje tzv. etički čistih materijala i proizvoda, onih za koje je provjereno da se izrađuju bez korištenja dječjeg rada i izrabljivanja radnika trećeg svijeta.

Nekada se kvalitetan zimski kaput nosio nekoliko sezona, danas jedva preživi do slijedećeg snijega. U svijetu globalnih modnih divova poput H&M-a i Zare koji ubiru milijarde na konceptu jeftine mode koja se baca nakon jedne sezone i na super jeftinoj radnoj snazi Kine, Vijetnama i Tajvana, sada se budi svijest o ograničenim prirodnim izvorima – ni pamuka, ni vune, ni svile ne može se proizvoditi unedogled, a da se ne iscrpe izvori, na zagadi okoliš, ne utroši silna energija, a smetlišta ne zatrpaju modnim otpatcima.

Norveška, Švedska, Finska, Danska i Island u 'zelenom dizajnu' otišle su najdalje, dogovarajući desetogodišnji plan prema kojemu bi u tekstilnoj industriji smanjili utrošak vode, emisiju ugljičnog dioksida i drugog otpada, smanjili korištenje kemijskih boja i poboljšali radne uvjete zaposlenih.

Ostalo su za sada pojedinačne akcije i projekti. Pobornica eko-mode Stella McCartney nedavno je izašla sa linijom eko-sunčanih naočala. U nas je modna dizajnerica Tatjana Sertić lansirala brend Taja, unikatnu odjeću i modne dodatke od prirodnih materijala i ručne obrade, sa opernom pjevačicom Sandrom Bagarić kao zaštitnim licem. Prije nepunih godinu dana u Zagrebu je održan Green City Fashion Show na kojemu su domaći dizajneri pokazali kolekcije od ekološki prihvatljivih materijala. U Moskvi zeleni pokret Eka potiče dizajnere da izrađuju eko-linije. Doduše, kolekcije se za sada svode na haljine od starih novina, plastičnih vreća i odijela od jutenih vreća, ali – počelo je.

U Brazilu skupljaju plastične vrećice, od kojih se proizvodi posebna plastična masa za izradu ženskih torbica. Londonski dizajner Christopher Raeburn lansirao je 2008. Re-Made in England, liniju od starih vojnih umniformi i padobrana, a britanska modna kompanija Sirplus ručno izrađuje mušku modu od tekstilnih otpadaka...

U nagrađenu haljinu Valentina Delfina ušiven je već korišten otvarač, podstava je od recikliranog poliestera, a svilena tkanina istkana nitima dobivenim iz čahure, bez (okrutnog) ubijanja dudova svilca. Malo štedljivosti i malo poštede prirode, te začetnica Zelene mode na crvenom tepihu, Suzy Amis kaže: 'Ovime odašiljemo poruku da možemo živjeti u dosluhu s planetom, a da se ne odreknemo stila'.

Linkove u postu stavio autor bloga.

Nedavno je na američkom web portalu "Alter Net" objavljen članak autor Stiva Wilsona "7 dangerous Lies About Plastic" (7 opasnih laži o plastici) koji je na jednom mjestu skupio toliko faktoida da se jednostavno čovjek zapita trebali se na takvo što osvrtati i trošiti vrijeme na komentiranje. Poznati novinar "Plastic & Rubber Weekly"-ja Anthony Clark odbio je kontrirati tim nevjerojatnim navodima i sklopovima, samo je prokomentirao u svom članku: "Iskreno, ne znam kako uopće spavate ili imate snage pogledati u oči svojoj obitelji za vrijeme doručka, čak i da je pola istina od onoga što je napisano". Ali, dao je link na originalni članak AlterNet-a i upozorio čitatelje da im čitanje neće biti ugodno.

Ja ne mislim tako. Toj nevjerojatnoj kampanji (možda bi bolje bilo reći da se radi hajka) protiv plastike, upornoj, koje je upravo onakva kakvom se optužuje da je pro-plastična kampanja, treba se argumentima i znanstvenim dokazima suprotstaviti. Stalno, dosljedno, strpljivo i stručno. Jer, nikom od nas nije svejedno gdje i kako živi, da li ono što koristi nosi opasnosti, je li otrovno i ima li boljih rješenja.

Odmah da bude jasno, u plastičarskoj - bilo proizvodnoj, bilo prerađivačkoj industriji koje je dana vrhunac (kemijske, tehnološke, strojarske, informatičke i ine) tehnologije danas u svijetu rade milioni dobro obrazovanih i osposobljenih radnika, koji zarađuju svoje plaće, koji brinu o svojim obiteljima i kojima nije svejedno je li njihova firma zagađivač okoline u kojoj upravo oni i njihova djeca žive.

Na žalost, malo tko s te alternativne scene nudi bolja rješenja, a upravo sa spinovima, miješajući kruške i jabuke, primjenjujući taktiku "zna se", "poznato je", "svi su rekli" ili korištenjem malih jedinica kako bi brojevi bili veći, odnosno korištenjem kompliciranih izraza (sjetite se naših bivših političkih govora), kako bi bili nerazumljivi, ili istrgnitim citatima, omalovažavanjem znanstvenika i znanstvenih instituta - jer su kao potplaćeni od strane industrije - zavaravaju potrošače i nepotrebno ih navode, ono što se u informatičkom riječniku zove, na "Trojana" - računalni virus koji navodi korisnike da sami sebi učine štetu.

Kako se radi o jednom od najvećih "alternativnih siteova" u Americi, potrudio sam se prevesti cijeli njihov članak kojeg u originalu možete vidjeti na sljedećem LINKU, a ispod svake "laži" napisao sam svoj komentar. Pa ukoliko imate strpljenja - pročitajte:

7 opasnih laži o plastici

"Puno plastike" je puno novca, a industrija plastike preživljava izbjegavajući zakonski nadzor stvaranjem velikih spinova. Ovdje je ono što trebate o svemu tome znati.

Da biste dobili diplomu inženjera kemijske tehnologije u Sjedinjenim Američkim Državama, niti jedno američko sveučilište nema niti jedan kolegij o toksikologiji (kako se navodi u ČLANKU) kao dio osposobljavanja kemijskih stručnjaka. Izbacujemo nove kemičare i tehnologe s "božanskom moći" da manipuliraju s najosnovnijim prirodnim strukturama, bez da ih naučimo kako da mudro upravljaju time.

Gotovo sve što koristimo i trošimo u današnjim danima povezano je s plastikom stvorenom od strane tih kemijskih stručnjaka. Industrija koja proizvodi plastiku, dobro je predstavljena s Američkim kemijskim vijećem - American Chemistry Council (ACC) - koje ima godišnji budget više od 120 miliona dolara u funkciji zaštite njihove interesa. No, kako pošast od plastike sve više uništava naš okoliš, te kako polako dobiva pozornost političara, zabrinutih stanovnika i medija, tako i proizvođači plastičnih materijala i proizvoda kao i proizvođači koji plastiku koriste za pakiranje svojih proizvoda postaju sve agresivniji u obrani svojih očekivanih financijskih dobitaka.

Koristeći se taktikom iz "pravila igre duhanske industrije" (Big Tobacco's playbook), plastičarska industrija je preuzela "napadačku taktiku", političari su se s time suglasili, a široka kampanja dezinformiranja samo je zbunila javnost i preokrenula istinu u spekulacije. Puno plastike je puno novca, a industrija plastike se održava i preživljava izbjegavajući regulatorni nadzor stvaranjem velikih spinova.
(Pojašnjenje u boksu desno od autora bloga)

Obzirom na smanjeni budget regulatornih agencija, malo privatnog novca usmjeren za nadzor te industrije, kao i lijeni vodeći tisak koji sam sebi skače u usta, petrokemijska industrija ide dalje bez nadzora. Evo u nastavku nekoliko najvećih laži s kojima se služe.

KOMENTAR:
Slažem se, puno plastike je puno novca. Pa cijelo naše djelovanje jeste usmjereno da za svoje potrebe proizvedeno što bolje, praktičnije i ekonomičnije proizvode i tu se je plastika pokazala kao jedan od najprimjenjivijih i najpogodnijih materijala. Naravno, kada se nešto proizvodi, treba se ostvariti dobit, kako bi se ta proizvodnja i dalje unapređivala i bila na korist svima nama.

Činjenica da se na američkim kemijsko-tehnološkim fakultetima ne izučava toksikologija vjerojatno je točna. Provjerio sam nastavne programe zagrebačkog i splitskog fakulteta kemijske tehnologije te kemijskog odsjeka na zagrebačkom PMF-u i stvarno tamo se ne izučava toksikologija, ali ne izučava se ni kvantna fizika niti anatomija. I to su činjenice. Ali, svaki student prve godine reći će Vam da se u osnovama organske i anorganske kemije, kada se govori o kemijskim spojevima itekako dobro izučava njihovo djelovanje i na zdravlje, i na druge tvari, i na okoliš.

Stvarno, ne može se sve na jednom fakultetu savladavati. Ali, i je li potrebno. Naime, poznato je da danas npr. u Hrvatskoj postoji Zakon o kemikalijama koji ima u sebi uvršten i bivši zakon o otrovima koji jasno definira da svaki radnik, operater, laborant, tehničar, inženjer - dakle svaki zaposlenik koji se u svom radu susreće s opasnim kemikalijama mora proći obuku o tim kemikalijama, njihovim svojstvima, a posebno o njihovim opasnostima po ljude i okoliš te mjere zaštite. Pogledajte članak 47 Zakona. Obuku i provjeru znanja u cijeloj Hrvatskoj provodi Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping, a svaka kemikalija mora posjedovati Sigurnosno tehnički list koje je u skladu s međunarodnom normom ISO 11014-1:1997. Dakle, svaki inženjer, kemičar, tehnolog, tehničar, operater itekako je dobro upoznat sa svim karakteristikama bilo kojeg kemijskog spoja, tvari ili materijala. O ovome bi se mnogo pisati i pisati, ali ako nekoga nešto više zanima dovoljno je na Google ukucati ISO 11014, ili Safety Data Sheet ili Sigurnosno tehnički list i moći će danima čitati. Na žalost, sam standard se može naručiti za 80 švicarskih franaka na web stranici ISO organizacije.

Sagledavajući ovo što sam prethodno naveo, stvarno je onda upitna tvrdnja iz originalnog teksta da je "industrija bez nadzora".

Laž broj 1:
Plastika je sigurna

Danas je na tržištu i koristimo više od 248000 kemikalija. Ne znamo koje od njih su opasne, a koje su sigurne. Zašto? Jer ogroman broj istraživanja o plastici koju koristimo u našem svakodnevnom životu dolazi upravo od same plastičarske industrije.

Mnogo plastike koju svakodnevno susrećemo, prepoznajemo prema dodijeljenim oznakama za recikliranje, brojevima od 1 do 7. Ali, ta plastika nije čista, sadrži razne aditiva i ima svojstva tih aditiva koji su dodani. Neki od tih aditiva poznati su kao tvari koje ometaju endokrini sustav, kancerogene su i izazivaju brojne druge zdravstvene probleme. Međutim, s tokiskološke strane, vrlo vrlo malo je podataka o tim aditivima. U Sjedinjenim Američkim Državama kemikalije od kojih se proizvodi plastika su nevine, dok im se ne dokaže krivnja, ostavljajući teret dokazivanja otrovnosti i opasnosti na nedovoljno snažnoj i nedovoljno brojnoj Agenciji za zaštitu okoliša (Environmental Protection Agency). S 248000 kemikalija na tržištu u takvim uvijetima i ne treba u skoro vrijeme očekivati bilo kakvo rasvjetljavanje te situacije.

Možda je najpoznatiji aditiv bisfenol A (BPA). Premda su ga dosta povlačili po medijima, dokazano je da uzrokuje rodne mutacije, kardio-vaskularne bolesti, gojaznost i dijabetes, industrija vrijedna godišnje oko 6 milijardi dolara žestoko ga štiti. I unatoč tome što je u studijama Centara za nadzor bolesti (Centers for Disease Control) utvrđeno da je BPA pronađen u urinu kod 93% odrasle populacije. BPA je već godinama u fokusu ekologista, ali samo je nekoliko političkih pobjeda ostvareno na tom polju, jer više studija koje je dala izraditi industrija ne pokazuju štetne utjecaje, iako se štetnost potvrđuje u neovisnim studijama.

KOMENTAR:
Pitanje je zašto se plastika odmah automatski nadovezuje na kemikalije, a kemikalije na otrove? Upravo je to namjera autora članka. Navođenjem broja od 248000 kemikalija samo se želi povezati tako veliki broj s velikim brojem otrova. Ponoviti ću iz prethodnog komentara - jako se dobro zna koje su kemikalije opasne, koje su sigurne, a koje su vrlo otrovne. Ne samo da se zna o kemikalijama i njihovim svojstvima već se evidentiraju i prate sve količine temeljem europskih pravila REACH.

Točno je da se u plastiku dodaju aditivi, ali sadržaj tih aditiva je toliko mali (na razini 100 do 500 ppm-a (miliontih dijelova), a kada se govorimo o toliko "opasnim" polietilenskim vrećicama valja reći da se dodaju aditivi: silicijev dioksid (pijesak kao antiblok aditiv), erucamide (primarni amid pridobiven iz biljnih izvora, u pravilu uljene repice kao slip aditiv), bijelo mineralno ulje kao nositelj, a evo i MSDS za to ulje te titan dioksid da bi se dobila bijela boja vrećice. Svaki od tih navedenih aditiva nalazi se u koncentraciji ne većoj od 250 ppm-a odnosno 250 miliontih dijelova, odnosno 250 grama na tonu polietilena. A svi ti aditivi imagu "food grade" status, odnosno FDA (američke norme) ili BGA (bivše njemačke norme) status koji je sada reguliran objedinjenom Europskom normom 10.2011. - "Commission Regulation (EU) No 10/2011on plastic materials and articles intended to come into contact with food" koju možete vidjeti na sljedećem LINKU. I na kraju, neovisno o tome, za gotov proizvod, barem u Hrvatskoj, Hrvatski zavod za javno zdravstvo izdaje tzv. zdravstveni certifikat kojim se potvrđuje da je određeni materijal, sirovina (u konkretnom slučaju polietilen) u skladu s odredbama i graničnim vrijednostima definiranim u Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom koji se nalazi na sljedećem LINKU i s njegovom dopunom koja se nalazi na sljedećem LINKU, a oni su usklađeni s prije navedenom Europskom normom.

Isto tako je točno da su neki aditivi (omekišvači i retardanti) koji se dodaju u pojedine plastike (a njih je vrlo mnogo) i toksični i škodljivi. Ali namjena te plastike zasiguno nije za kontakt s hranom, ambalažu ili nešto slično. Svaki plastični materijal ima svoju namjenu. Pa tako nije plastika od koje se izrađuju automobilski branici (PVC) jednaka kao i plastika od koje se izrađiuje ambalaža za prehrambene proizvode (PE). Jednako tako nećemo zabranjivati lakove za kosu koje koriste žene, zato što je lak za automobilsku karoseriju otrovan, zar ne?

Laž broj 2:
Takozvana "velika pacifička nakupina od smeća" ne postoji

U izvještaju na 25 stranica izrađenog za Udruženje za spas vrećica ("Save the Bag Coalition") i kojim je trebalo opovrgnuti tvrdnje objavljene u medijima i od strane zaštitnika okoliša o prisutnosti plastike u oceanu, pravnik Stephen Joseph je napisao: "takozvana" 'velika pacifička nakupina smeća', koja je navodno dvostruko veća od Teksasa, ne postoji". Kako bi podržali ovu spekulaciju, industrija udara samo po jednom mjestu: početkom 2011. godine Državno sveučilište Oregona (Oregon State University) izdalo je objavu za tisak naslova "Oceanska 'nakupina smeća' nije ni blizu tako velika kako se prikazuje u medijima" ("Oceanic "Garbage Patch' Not Nearly As Big As Portrayed By Media") te je uslijedilo veliko medijsko prozivanje zaštitnika okoliša.

Nije poznato zašto je ta "objava za tisak" tako naveliko distribuirana, jer žena koja je objavila taj podatak čak nije ni relevantno ime u svijetu istraživanja plastike. Ali vidjevši priliku za udariti po zaštitnicima okoliša, plastičarska industrija napravila je kratku "objavu za tisak" (tzv. press release) koju je poslala na adrese medija te senatora i kongresnika. Ono što je u svemu tome interesantno, uopće nije poznato tko je prvi povezao tu gomilu plutajućeg plastičnog smeća na površini Pacifika s veličinom države Teksas, niti odakle je izvor tog citata.

Istraživačica s oregonskog sveučilišta Angelique White je korektna u svojim prosudbama temeljem dostupnih podataka, ali ti podaci koji su dobiveni uzorkovanjem tek s nekoliko postotaka površine nisu dovoljni da bi se mogla procijeniti prostorna raspodjela plastike na ukupnoj površini oceana (što će vam svaki znanstvenik koji radi na tim pitanjima izričito potvrditi). Na takav način, da bi se dokazao takav jedan podatak potrebno bi bilo uzorkovati 70% površine zemaljske kugle.

Do današnjeg dana, najbolja procjena kolika je ta plutajuća nakupina plastičnog smeća je od Sveučilišta Kolumbije (Columbia University). Istraživači su uzeli u obzir sve glavne podatke te izračunali da se u nakupinama nalazi oko 33.500.000 kg plastičnog otpda (33 i pol tisuće tona) i to na 16 miliona km2 od ukupno 315 milona kvadratnih kilometara oceanske površine na zemaljskoj kugli.

Drugi problem koji određuje stupanj plastičnog zagađivanja jest da se to odnosi samo na pola plastike, one koja pliva na površini, dok do danas nema podatak koliko plastike leži ispod morske površine. Ali, kada govorimo samo o polietilen-teraftalatu (PET) koji se koristi za izradu plastičnih boca za vodu, a ta plastika tone, samo Amerikanci godišnje odbace 22 milijarde PET boca. Znanstvenici koji se bave s plastikom u oceanima često o tome govore kao o "najvećem svjetskom deponiju". Ali, bez "konačnih" podataka, industrija može ostati u ofanzivi.

KOMENTAR:
Tipično negativistički i senzacionalistički. Istraživanje jednog sveučilišta se omalovažava, čak se i istraživačica osobno vrijeđa, dok se istraživanje drugog, isto američkog, sveučilišta, glorificira i postavlja kao jedino relevantvo. Činjenica jeste da plastika pliva, da dio otpada zbog neodgovornog ponašanja ljudi završava u riječnim tokovima i sve zo u oceanima, stuje to nose, i na mjestima gdje se vrtlože velike oceanske struje, skuplja se sav otpad koji pliva na površini. Je li veličina kao država Teksas ili kao nogometno igralište i nije važno. Važno je kako je i zašto taj plastični otpad dospio u more. A dospio je NEODGOVORNIM LJUDSKIM PONAŠANJEM. A zbog toga najmanje je kriva plastika. Stoga, poruka ovog komentara bila bi: ne krivite materijal zbog ponašanja ljudi!

Na web portalu američke neprofitne organitacije za istraživanje oceana WHOI može se pročitati članak o provedena dva znanstvena istraživanja koja baš i ne potvrđuju novode o velikoj laži plastičarske industrije.

Ali zanimljivi su ti protivnici plastike - u slučaju plastičnog otpada u moru, gdje se plastični predmeti nakon nekog vremena pod utjecajem fotodegradacije i kemijske reakcije sa morem odnosno solima raspadaju u sitnije komade - to je strašan problema. A isti ti se jako zagovaraju za buiodegradabilnu plastiku koja je upravo to - raspada se na sitnije komade koji ostaju u zemlji, odlaze u vodene tokove itd. E, kada je ovaj slučaj onda to može. Ajde "zeleni", dogovorite se!

Laž broj 3:
Plastika ne uništava morski život i ne predstavlja opasnost za ljude koji jedu ribu

Iako će industrija s vremena na vrijeme priznati da morske životinje jedu plastiku, i dalje će ostati pri tvrdnji da nema saznanja da je ta plastika uzročnik ugibanja životinja. Do danas je poznato da 177 vrsta morskih životinja jede plastiku, a broj bi bio sigurno veći da je učinjeno više istraživanja. Najnoviji objavljeni dokazi pokazuju da su najsitnije krhotine plastike koje se otkidaju prilikom pranja sintetičkih tkanina u perilicama rublja toliko male da mogu ući u tkivo životinja na staničnoj razini.

No, utvrđivanje uzroka ugibanja, odnosno utvrđivanje pomoću nekropsije (autopsije životinjskog tijela) je iznimno teško u nekim slučajevima. I u ovom slučaju, industrija preuzima vodstvo temeljem "nepoznatog" kako bi potvrdili da njihovi proizvodi ne uzrokuju smrtnost. Znanstvenici ne mogu potpuno sigurno znati što je uzrok smrti životinja dok te životinje ne žive i ugibaju pod nadziranim uvjetima. Ali, kada se otvori želudac kornjače i nađe se do kilogram plastike, to bi ih moglo navesti na trag pravog uzroka ugibanja. Koliko dugo bi kornjača trebala poživjeti s toliko plastičnog smeća u svojim crijevima?

Znamo da većina vrsta plastike ne prolazi kroz kornjačin probavni sustav i da ga uništava. Također znamo da stomak pun plastike, usporava kornjaču i mijenja njenu prirodnu sposobnost plivanja. Oštra plastika prouzrokuje oštećenja crijeva i predstavlja opasnost za probijanje stomačne i crijevne stjenke. U divljini, sve što se odnosi na životinjsko zdravlje i njihovu pokretljivost utječe na njihov stupanj preživljavanja.

U prosincu je u časopisu "Znanost o sveopćem okolišu" (Science Of The Total Environment) objavljena studija u kojoj se pokušalo vidjeti može li probavni sustav kornjače razgraditi plastičnu vrećicu. Tri uobičajene vrste vrećica koje se danas nalaze u prodaji (uključujući i bioplastične) bile su izložene želučanim tekućinama zelenih i glavatih kornjača. Bez iznimke, sveprisutni polietilen visoke gustoće (HDPE) pokazao se zanemarivo biorazgradljiv - što znači da ne može proći kroz kornjaču i ostaje zaglavljen u probavnom sustavu zauvijek.

Osim kornjača, 9% osnove hranidbenog lanca riba (što predstavlja čak 50% biomase riba u cijelom oceanu) uzorkovanih u sjevernom Pacifiku, bilo je izloženo gutanju plastike i uz to i otrovnim otopinama policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAU), retardanata (aditiva protiv gorenja), DDE (sadašnji oblik svojeveremeno zabranjenog DDT-ja) i PCB-a (poliklorirani bifenili). Koncentracije ovih kemikalija u plastici koja pliva oceanima je i do milion puta veća nego u okolnoj morskoj vodi.

Veće ribe jedu manje ribe koje jedu te "otrovne bombe" pa ih tako jedu i ljudi koji su na kraju tog hranidbenog lanca. Sva ljudska bića imaju razinu tih otrova u svojoj krvi. Muškarci ih se ne mogu riješiti, a kod žena, te će kemikalije prijeći preko pupčane vrpce te preko majčinog mlijeka na potomstvo te će prisutnost u tijelima iz generacije u generaciju postajati sve veće opterećenje.

KOMENTAR:
Kao prvo treba naglasiti - životinje su što se prehrane tiče, puno pametnije od ljudi. I rijetko, ili vrlo rijetko jedu plastiku. Samo zabunom. Ali, na žalost i to se događa. Međutim, to se tako rijetko događa da bi se plastika kao uzročnik pomora životinjskih vrsta mogla i zanemariti. Naime, danas postoji toliko drugih opasnosti po životinje u svjetskim morima i oceanima, a najveći jest izlov. Pogledajte post "Nepodnošljiva lakoća poluinformiranosti" gdje se vidi kako nastradavaju kornjače. Da sve kornjače svijeta pojedu svu plastiku svijeta, ne bi ih nastradala kao prilikom "akcije" lokalnog stanovništva vidljive na slikama u postu.

S druge strane, plastika je neotrovna i nerazgradljiva, i to daje prednost u slučaju da životinja proguta neki komad plastike. Ta će plastika onako kako je ušla, jednako i izaći iz probavnog trakta životinje.

Evo, zadnjih nekoliko dana naširoko je objavljena vijest (toliko zvučno kao da se dogodio još jedan tsunami - na Goggleu čak 25000 hrvatsko-srpsko-bosanskih web stranica o tome) da je nakon što je uginuo 30 godišnji mužjak žirafe u nekom zoološkom vrtu u Indoneziji, u njegovoj utrobi pronađeno 20 kg plastike. Slažem se strašno, ali ja postavljam nekoliko pitanja i dajem nekoliko činjenica o svemu tome - žirafa doživi u divljini oko 25 godina, a u zatočeništvu u do 35 godina što znači da je "gore pokojni žirafan" uginuo od starosti, a ne kako se sugerira čitateljima zbog plastike. Pitam se kako i koliko su ga hranili kad je jadna životinja vjerojatno zbog gladi jela ono što su joj u vrećicama dobacivali posjetitelji. Je li zbog toga kriva plastika? I na kraju, tko zna koliko dugo je ta plastika bila u utrobi jadne životinje - i nije se razgradila i nije životinju otrovala.

I da se osvrnem na studiju iz koje su nekritički izvučeni podaci o "koncentraciji otrovnih kemikalija koja je milion puta veća u plastici od okolne morske vode" - odnosi se na studiju koju je sačinio znanstveni tim Fakulteta za znanost sveučilišta u Geteborgu naziva: "Environmental and Health Hazards of Chemicals in Plastic Polymers and Products" u kojoj se između ostalog kaže i ovo (strana 27 studije): "Polietileni i polipropileni koji sami čine 54% svjetske proizvodnje plastike (prema podacima od Plastic Europe MRG; 2008), ocijenjeni su kao NAJMANJE OPASNI, jednako kao i polivinil acetat (PVA ili PVAc) (smole od kojih se izrađuju ljepila, boje i veziva ) i etilen vinil acetat (EVA) (kopolimer koji se koristi za laminiranje stakla, vanjsku zaštitu solarnih ćelija, izradu fleksibilnih folija). Također polietilen teraftalat (PET), koji također ima značajnu godišnju proizvodnju u svijetu, ocijenjen je kao NIJE POSEBNO OPASAN. Monomeri koji se koriste za proizvodnju PET-a koji nisu klasificirani, tako da postoje određene sumnje, međutim SIDS-ova inicijalna procjena pokazala je NISKU RAZINU ZABRINUTOSTI."

Laž broj 4:
To ne bi trebalo zvati "plastično zagađenje" već je bolje "morski nanosi"

Koja je najčešća vrsta plastike koja se nađe na površini oceana? Temeljem godišnjeg izvještaja Ocean Conservancy (američka neprofitna organizacija za zaštitu oceana) 11% izbačenog smeća na plažama su plastične vrećice. Ali, što se događa kada plastična vrećica dospije u ocean? Plastika se neće biorazgraditi u nekom određenom razdoblju, ali će doći do foto degradacije. Tanki plastični film (npr. od polietilena visoke gustoće - HDPE) s velikom površinom (kao što je uobičajena vrećica koju dobijemo u trgovinama) razgraditi će se pod utjecajem svjetla brže nego deblja plastika. Ultraljubičaste sunčeve zrake prekidaju molekulske veze ugljikovodika u manje komadiće i sve to završava kao sitni komadi.

Pa tako i niste u toj velikoj oceanskoj nakupini smeća mogli naći plastične vrećice, ali zasigurno ćete naći njihove ostatke. Plastične vrećice su van klase za prerađivače koji se bave recikliranjem i nazivaju ih otpuhano smeće ("blow trash") - smeće koje odnosi vjetar te završava u moru. Plastične vrećice su veliki plastični zagađivač, kojeg Amerikanci potroše za 100 milijardi dolara godišnje.

Keith Christman, izvršni direktor u ACC (American Chemical Council) za područje tržišta plastike ustvrdio je da su "morski nanosi" (marine debriss) bolji izraz za "plastično zagađenje" (plastic pollution) kako bi se opisalo smeće koje pluta oceanima gdje plastika doseže 90% udjela. Christman, shvaćajući negativne implikacije povezivanja riječi "zagađivanje" uz smeće koje nije samo plastika, navodi da se tu nalazi i zapušteni ribolovni alat. Ali, sva moderna ribarska oprema napravljena je od polipropilena, odnosno od plastike. To je vrlo bolno mjesto za ACC i one istraživače koji se bave otpadom na moru i edukacijske skupine koji su financirani od ACC-a i koji stalno u svojim izvještajima koriste za oceansko smeće pojam morski nanosi, ali time ne skidaju odgovornost sa sebe za posljedice.

KOMENTAR:
Stvarno je irelevantno zovu li se nanosi ili smeće, ili kako već. Plastični otpad u oceanu jest problem, ali on se neće riješiti nikakvim zabranama ove ili one plastike, već će se riješiti skupljanjem, odvajanje, recikliranjem i ponovnim korištenjem plastike. Plastika se pokazala kao iznimno pogodan materijal za brojne proizvode, pa tako i za ribarski alat i opremu. Sasvim drugi je problem što se ribari neodgovorno ponašaju sa svojom starom opremom.

Laž broj 5:
Trgovačke plastične vrećice su 100% reciklabilne i napravljene su od čistog prirodnog plina

To je izjava navedena u pismu upućenom od strane Saveza za promicanje vrećica (American Progressive Bag Alliance) kalifornijskom gradu Dana Piont, kada je Savez protestirao gradskoj upravi protiv uvođenja zabrane plastičnih vrećica. Jesu li vrećice reciklabilne uopće nije pitanje, već je pitanje da li se vrećice recikliraju, a one se ne recikliraju. Recikliranje plastičnih vrećica ovisi o ponudi i potražnji. Ljudi pretpostavljaju da će plastična vrećica biti reciklirana kada je odlože kontejner za prikupljanje otpadne plastike. Ali, to nije nužno istina. Kako bi pokazali (vrlo) skromne trendove u recikliranju, industrijski krugovi sav polietilenski (PE) film, folije i trake za zamotavanje i vrećice stavljaju u istu kategoriju. A za vrećice koje su izrađene od polietilena visoke gustoće negativni podaci se prikrivaju. U 2009. udio recikliranja plastičnih vrećica bio je 6,1% dok je 2010. udio bio 4.3%.

Tako su plastične vrećice postale jedna od glavnih meta zakonodavstva. Najveći igrač na tržištu vrećica u SAD-u Hilex Poly postao je majstor taktike spinova kako bi "obojio u ružičasto" svoj biznis. Hilex, najveći prerađivač recikliranjem u SAD-u, piše postove na web siteovima gdje sam sebe hvali da je povećao udio recikliranja u 2010. u odnosu na 2009. Ono što se ne spominje je razlika između tipova polietilena kao i činjenica da američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) ne istražuje podatke, već samo prikuplja podatke od industrije.

Postoji još jedan problem vezan uz recikliranje plastičnih vrećica. Prema izjavama Marka Danielsa iz Hilex Poly, samo 30% odbačenog polietilena visoke gustoće (HDPE) može se upotrijebiti za izradu novih vrećica, što znači da 70% od "recikliranih" vrećica dolazi od novih izvora (prirodnog plina). Ponekad se reciklirani HDPE koristi za izradu drugih proizvoda kao što su podne obloge. Problem je u tome što i podne obloge imaju svoj životni vijek, a ne postoji sustav njihovog prikupljanja i recikliranja niti ne postoji takvo tržište.

Kada općenito govorimo o plastici (uključujući tu i plastične vrećice), čak i kada postoji skromna dobit od recikliranja, upotreba i potrošnja novog materijala daleko je nadmašila udio recikliranog materijala. Od 2009. do 2010. godine količina plastike se komunalnom otpadu povećala s oko 27.000.000 kg (27 tisuća tona) na oko 28.160.000 kg (28,16 tisuća tona). To je povećanje od oko 1.160.000 kg (1160 tona). Što se tiče recikliranja, EPA izvještava o povećanju od oko 200.000 kg (200 tona) recikliranih od 2009. do 2010. godine.

Pa tako kada usporedimo povećanje potrošnje s povećanjem recikliranja ispada da i dalje proizvodimo za skoro 1.000.000 kg (tisuću tona) više "nove" plastike. I to je glavna tajna plastičarske industrije koja se taktički prikriva. U stvari, osnovni cilj industrije je uvjeriti javnost da se posljedice njihovih potrošačkih navika na okoliš mijenjaju s njenim (industrijskim) rješenjima na području recikliranja. Tako u stvari industrija povećava svoju dobit lažno uvjeravajući javnost da povjeruju u mit o recikliranju.

Što je s prirodnim plinom, sirovinom za izradu plastičnih vrećica? Uobičajeni postupak crpljenja plina je sve rjeđi, postaje sve prljavije iz plina dobiti sirovinu za plastiku. Prema američkoj Upravi za informiranje o energetici (Energy Information Administration) 35% prirodnog plina iz domaćih bušotina dolazi pomoću postupka hidrauličkog frakturiranja i dostići 47% učešća do 2035. Iako prirodni plin sagorijeva čišće od ostalih fosilnih goriva, njegovo vađenje iz zemlje s postupkom hidrauličkog frakturiranja - tzv. fraking, stvara potencijalne emisije stakleničkih plinova kao što je metan i ostale neželjene posljedice. Prema kongresnom izvještaju objavljenom u travnju 2011., 14 najvećih kompanija koje primjenjuju postupak frakinga, ispustile su 3 milijarde litara otpadne tekućine u okoliš, a koja je sadržavala 29 kemikalija za koje se sumnja da se kancerogene za ljudski organizam. Odatle dolaze vaše plastične vrećice - ili barem 70% njih.

KOMENTAR:
Točna je izjava da su plastične vrećice reciklabilne. I lažna je tvrdnja da je to laž. I slažem se da se one premalo recikliraju i da bi to trebalo u cijelom svijetu znatno više činiti. Međutim, kako je poznato da su plastične vrećice danas ekološki najpovoljnije (sa svim svojim negativnostima prouzročenima ljudskom nepažnjom i nebrigom), treba se usmjeriti na poboljšavanje sustava prikupljanja i recikliranja, a ne zabrana. Jer, alternativni materijali donijeti će znatno više ekološke, energijske i ekonomske štete. A o tome sam već dosta pisao na ovome blogu.

Što se izrade tiče, u pravilu, one svakodnevne plastične vrećice izrađuju se od polietilenske folije (bilo od polietilena niske gustoće, bilo od polietilena visoke gustoće), a polietilen se dobiva polimerizacijom etilena (C2H4) koji se dobiva postupkom krekiranja iz etana (C2H6), a etan je sastavni dio prirodnog plina ili se dobiva pri destilaciji nafte. Međutim, studija koja se navodi u prethodnoj "laži" - kaže na stranici 6 da se "oko 4% svjetske potražnje nafte koristi se kao sirovina za plastiku", a samo 0,05% za proizvodnju plastičnih vrećica (kako navodi Mr.Maja Rujnić-Sokele u svojoj prezentaciji "Polietilenske vrećice - da ili ne" - slide br.6 (objavljena na ovom blogu na sljedećem LINKU - gdje je prenijela podatak od Exxon Mobila). 90% nafte i prirodnog plina spalimo - bilo kao gorivo za prijevozna sredstva, bilo za grijanje, bila za proizvodnju električne energije.

I na kraju, u originalnom tekstu navedene su vrijednosti u težinskim funtama (pounds) koja je 0,45 kg, a ja sam tijekom prevođenje sam preračunao u tone kako bi se vidjelo da se čitatelja samo želi zavarati velikim brojkama. Da su u tekstu upotriijebili grame, zasigurno bi te milijarde izgledale još strašnije.

Laž broj 6:
Višekratne vrećice su opasne

Američko kemijsko vijeće (ACC) upozorilo je Amerikance da možda ne razumiju opasnost od predmeta kada se isti zaprljaju. Kao i s vašim donjim rubljem, ukoliko ne operete vašu višekratnu vrećicu razvijati će se bakterije na njima. Tako je Savjet zatražio studiju o kontaminaciji bakterijama višekratnih vrećica, umjesto da jednostavno izda obavijest za javnost i upozori na potrebu pranja višestruko upotrebljivih vrećica.

Bezbroj je bakterija na svemu što dodirujemo, ali ta prisutnost jeste prirodna i to carstvo mikroba ima jako dobar sustav održanja i uravnoteženja. Studija je utvrdila da je 12% od 84 uzorkovane višekratne plastične vrećice kontaminirano s bakterijom E.coli, a svi do jednog su sadržavali bakterije. Rezultati studije popraćeni su zastrašujućim naslovima u tisku, kao na primjer onaj u Washington Postu "Utvrđeno je da su višekratne vrećice pune bakterija" ("Reusable Bags Found To Be Full Of Bacteria.". Ali, tu postoji jedan problem: niti jedna od bakterija (salmonela i listeria nisu pronađene), ili vrste E.coli koje se nađu na višekratnim vrećicama nisu opasne po ljude.

Američki kemijski savjet (ACC), iako jako dobro zna za to, i dalje ide s objavama prema javnosti zastrašujući ih izloženosti bakterijama. Zahvaljujući Consumers Report-u (američka potrošačka organizacija) studija je i službeno razotkrivena. Jedan od najboljih dijelova iz članka kojeg je napisao viši znanstveni suradnik Consumers Reporta je: "Osoba koja pojede vrećicu zelene salate pojela je više bakterija nego da je polizala iznutra najprljaviju vrećicu iz te studije".

KOMENTAR:
Činjenica je da višekratne plastične vrećice, ukoliko se ne peru, predstavljaju veću opasnost od jednokratnih. Isto tako, ako se peru, troši se voda i deterdženti i sve to ima utjecaja na okoliš. I nekorektno je istrgnuti izjavu koja govori o usporedbi - što je bolje, a što lošije. I vrlo je upitna izjava (ničim dokazana) da su bakterije koje se nađu na vrećici neopasne.

Međutim, nije to problem, jer cijela plastičarska industrija u svijetu gotovo pa jedinstveno zagovara višekratne vrećice - pogledajte samo kampanju "4 R" - Reduce, Reuse, Recover, Recycle (a dodaje se i Repeat, Renew i Rethink) (više o tome na sljedećem LINKU. A što je u stvari prava istina - nađe se jedan marketinški potkovan proizvođač nečega, i on tada napravi cijelu seriju članaka, analiza slika, objava za javnost protiv nečega drugoga, a vrlo prikriveno nudi rješenje - kupite moje proizvode. Jedan od takvih primjera je jedan veliki web portal www.reuseit.com koji je uložio jako puno znanja i napora u prikazu svih problema s plastikom i plastičnim otpadom, a kako bi promovirao svoje plastične torbe.

Sličan takav slučaj bio je i kada je britanska dizajnerica Anya Hindmarch kreirala platnenu torbu i cijelu promotivnu akciju nazvala "I'm not plastic bag" ("Ja nisam plastična vrećica"). Ne zbog "ekološke osviještenosti" već samo zbog profita. Najjeftinija njena platnena torba prodavala se po 5 funti (oko 45 kuna) dok su neke dosezale cijenu i do 400 funti (3600 kn) (članak o tome možete vidjeti na sljedećem LINKU. To što je time napravljena ekološka šteta, očito nikome nije bilo važno.

Laž broj 7:
Mi se brinemo za polarne medvjede i recikliranje

Coca Cola je jedan od najvećih svjetskih proizvođača plastičnog otpada. Kompanija je inicirala markentinške kampanje u suradnji s nevladinim organizacijama kao što je World Wildlife Fund (Fondacija za divlje životinje) koja surađuje s kanadskom vladom kako bi pronašli područje na sjevernoj ledenoj površini koje može izdržati klimatske promjene i na taj način stvoriti neku vrstu utočišta za polarne medvjede, nadajući se da će ih spasiti od utapanja, obzirom da se arktički led topi.

Coca Cola je obećala 2 miliona dolara i daljnjih još 1 milion od potrošačkih donacija. Ono što je ironično u svemu tome ja da Coca Cola koristi plastične boce za pakiranje većine svojih proizvoda, i jedna trećina volumena plastične boce je to što je potrebno za proizvodnju iz nafte, a sljedeća trećina je ono što je potrebno za prijevoz toga na tržište. To je značajna potrošnja fosilnih goriva. Izgaranje fosilnih goriva topi led, a to ubija polarne medvjede.

Ali možda najupadljiviji dio je da se Coca Cola ljuto protivi jedinom programu namijenjenom za smanjenje utjecaja svojih plastičnih boca na okoliš tzv. Pravilniku o bocama. Statistički, za države koje imaju sustav povrata boca, stope povrata za reciklažu su neusporedivo veće u odnosu na one države koje to nemaju. U Kaliforniji, stopa povrata je 70% za PET boce.

KOMENTAR:
Lijepo je i dobro što neka kompanija donira dio svog profita u akcije za spašavanje ovoga ili onoga. I sasvim je logično da se jedna Coca Cola ili Nestle zalažu za PET boce jer su one znatno jeftinije i ekološki (gledano na cijeli životni ciklus) povoljnije od staklenih boca. Staklene boce, zbog svoje tehnologije izrade znatno više troše energije, a za transport istih troši se i do 10 puta više goriva nego za plastične boce. Stoga, sačuvajmo skupo staklo za fina vina i šampanjce, a ova "jednokratna" pića najbolja su u PET ambalaži.

ZAKLJUČAK:
I što građani trebaju činiti? Na žalost, boriti se protiv ovih spinova je težak zadatak, a kao i uvijek, kada je u pitanju velika zarada, treba imati dovoljno zdravog skepticizma prema nastojanjima kemijskih kompanija da upravljaju prirodom s ciljem stvaranja profita. Što je najbolje rješenje? Upamtiti sljedeće: prvenstveno ukoliko nešto ne upotrijebite, onda to neće ugroziti vaš okoliš.

Izbjegavanje plastike nije samo osobna odgovornost, to je zahtjev okoliša i morao bi biti zajednički zadatak društva u cjelini, jednako kao što je i normalno da se ugasi svjetlo kada se izlazi iz prostorije. Nema čarobnog rješenja za plastični otpad, ali početak rješavanje je kada kažemo samo dvije riječi: "Ne plastici".


I na kraju
ZAVRŠNI KOMENTAR:

Ne čini li Vam se da je cijeli originalni članak s AlterNet-a napisan s uputama koje sam objavio u jednom postu o "opasnoj kemikaliji dihidrogen monoksid koja godišnje usmrti najmanje 600.000 ljudi" - cijeli post možete pročitati na sljedećem LINKU, a ovdje su izvučene "upute":

... Evo nekih trikova koje možete koristiti da iskrivite realnu sliku o nekoj temi, bez iznošenja neistina:
• Informacije prikažite jednostrano. Voda zaista jest opasna, ali je ujedno i jako korisna. Isto vrijedi i za gravitaciju, toplinu, kisik itd.
• Koristite nepoznate izraze, poput "dihidrogen monoksid" umjesto "voda". Ljudi se plaše onog što ne poznaju, pogotovo ako riječ zvuči opasno.
• Koristite emotivno nabijene riječi poput "kemikalija", "kisele kiše", "nuklearne elektrane", "otapalo", "povraćanje". Iako je pogođeno značenje, odbojnost tih riječi se prenosi i na ono što želite ocrniti.
• Koristite zavaravajuće ilustracije. To je još jedan način da se utječe na emotivni dio mozga bez da razum primjeti da smo izjavili išta neistinito.
• Nemojte navoditi količine. Malo je vjerojatno da ćete stradati od trovanja vodom, jer biste morali popiti jako velike količine vode u vrlo malo vremena. Ali, ako ignorirate pitanje doze, gotovo sve možete prikazati otrovnim.
• Nemojte navoditi okolnosti pod kojima postoji opasnost. Voda može uzrokovati opekline, ali ne zbog toga što je posebna u odnosu na druge kemijske spojeve, nego zato što može biti vruća.
• Općenito, izbjegavajte specifičnosti. Ostavite tvrdnje dovoljno općenitima, ali intonirajte cijeli članak tako da čitatelj, u želji da razumije ono što mu želite reći, sam između redaka izvuče neke zaključke. Ako zaključi nešto što nije istina — njegov problem.
• Na kraju možda najvažnije: obilno koristite riječ "može". Svašta je moguće. Ali samo zato što se nešto teoretski može dogoditi ne znači da će se uopće događati u praksi.

I na kraju, parafrazirati ću zaključak originalnog teksta: "Nema čarobnog rješenja za okoliš, ali početak rješavanje je kada kažemo samo dvije riječi: "Da plastici".

1. Refuse (obiti) - ne koristite materijal ili proizvod ukoliko ga stvarno ne trebate
2. Reduce (smanjiti) - koristite proizvod s manje materijala, a da zadovoljava svoju funkcionalnost
3. Reuse (ponovno upotrijebiti) - jednom kada je proizvod napravljen, isti treba koristiti što je više moguće
4. Recycle (reciklirati) - kada se neki proizvod više ne može ponovno koristiti, najmanje što se može učiniti je recikliirati, sačuvati sirovine ili barem energiju
5. Remove (ukloniti) - posljednje, kada sve prethodno ne uspije, ukloniti kako bi se izbjegla šteta od onečišćenja, čak i tamo gdje je biorazgradljivost spora i nepotpuna

Kako je objavio web portal Sustainable Brands u kalifornijskom gradu Riverside kompanija CarbonLITE pušteno je u rad najveće postrojenje na svijetu za recikliranje PET boca. Očekuje se godišnje recikliranje oko 2 milijarde PET boca od 3,6 dcl za svoje kupce Coca Cola i Nestle.

Prije se je najveći dio plastičnih boca u koji je prikupljen u Kaliforniji, nakon upotrebe izvozio u Kinu kako bi se reciklirao u poliesterska vlakna (vidjeti prethodni post - "NIKE u službi zaštite okoliša"). Polietilen teraftalat odnosno skraćeno PET može biti recikliran više puta i to (što je vrlo važno) od boce do ponovno u bocu. Dakle, PET tijekom višestrukog recikliranja ne gubi svoja osnovna svojstva te se više puta može koristiti za istu namjenu - ambalažu za tekućine (najčešće vodu i bezalkoholna pića).

Kompanija CarbonLITE specijalizirana je za preradu iskorištenih plastičnih boca u granulat polietilen teraftalata kvalitativne klase za izradu PET boca, a od kojih se izrađuju nove plastične boce. Ovakav postupak omogućava znatnu uštedu prirodnih resursa, smanjuje otpad i iskorištava energiju koja je upravo investirana u proizvodnju postojećih plastičnih proizvoda.

PET plastika koju tržištu nudi ova kompanija biti će prerađena metodom definiranom s obvezujućim postupkom odobrenim od američke agencije za hranu i lijekove (FDA), koji omogućava korištenje i do 100% reciklata u proizvodnji boca i kanistera koji dolaze u doticaj sa svim vrstama hrane koja se drži u hladnim i toplim uvijetima.

Postrojenje koje zapošljava 100 radnika je otvorio kalifornijski guverner Jerry Brown, a Jared Blumenfeld - regionalni predstavnik američke agencije za zaštitu okoliša (U.S. Environmental Protection Agency) izjavio je da "Kompanija CarbonLITE koristi visoku tehnologiju za preradu iskorištene plastike u plastiku koja se može koristiti u kontaktu s hranom, za pakiranje hrane, odnosno u ovom slučaju flaširanje vode i bezalkoholnih pića. A recikliranjem godišnje 2 milijarde PET bočica od 3,6 dcl Amerika će uštedjeti više od 180 miliona kubičnih metara prirodnog plina. Ovo postrojenje predstavlja čuvanja prirodnih resursa i ekonomskog razvoja".

Vijest je objavljena na službenim web stranicama guvernera Kalifornije Edmunda G. Browna Jr. - LINK kao i na web portalu EnergyDigital na sljedećem LINKU.

Krajem prošle godine poznata svjetska kompanija za izradu sportske odjeće, obuće i opreme NIKE predstavila je svoj novi program izrade sportske odjeće - dresova koji će biti izrađeni od recikliranog poliestera odnosno od recikliranog polietien teraftalata (PET) kojega šira potrošačka javnost poznaje kao materijal za izradu plastičnih boca.

NIKE je objavio da će sljedeće Europsko nogometno prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini biti obilježeno "ekološkim" dresovima, pa su tako predstavljeni dresovi brojnih reprezentacija koje će biti izrađeni od recikliranog PET-a.


Brojne svjetske nogometne preprezentacije imaju novi dres


Također i francuska nogometna reprezentacija

Kako je ovih dana objavljeno u domaćem tisku, i hrvatska nogometna reprezentacije nositi će taj novi dres. Osim modernog i simpatičnog, nacionalno obojenog dizajna, karakteristika je tkanina izrađena od recikliranog PET-a.





I predstojeće Olimpijske igre u Londonu 2012 biti će obilježene novim ekološkim dresovima. Američke reprezentacije biti će obučene u NIKE-ove nove dresove.




Novi dres nositi će i američki "Dream Team"


Jedan sportski dres izrađen je novog materijala - komercijalnog naziva "Hyper Elite Jersey" koji je izrađen od 96% recikliranog PET-a odnosno za jedan sportski dres upotrijebi se 13 plastičnih PET boca. Brojne su prednosti takvog dresa za sportaše - 23% je lakši i 20% je čvršći, specijalnom laserskom tehnikom načinjene su perforacije s kojima je omogućeno brže i lakše odvođenje znoja s tijela sportaša te time znatno ubrzano hlađenje tijela pri povećanim naporima. Pri izradi sportskog dresa od recikliranog PET-a potrošiti će se za oko 30% manje energije nego za izradu od novog poliestera. Za 2012. godinu, NIKE program izrade tkanine za izradu sportskih dresova iskoristiti će oko 16 miliona PET boca pretežito prikupljenih na odlagalištima Tajlanda i Japana.