Oganj.blog.hr

MONS ANDRIJA KIŠIČEK

50 GODINA SLUŽENJA BOGU I ČOVJEKU

Reče jednom Antun Gustav Matoš :
„Postati čovjek ljepše je nego postati kralj“

Blažen je onaj koji istovremeno postane jedno i drugo .

Mons Andrija Kišiček, čovjek je i kralj svog svećeničkog poslanja. Dostojanstvenik koji nije tumačio Božje misli, ali je Gospodina Boga, vazda i svagdje približavao ljudima, olakšavajući nam svakodnevni život. Jer ne zaboravimo da tko se odvaja od Boga, odvaja se od samog sebe.
Jučer, u nedjelju, 11. srpnja 2021. godine, mons. Andrija Kišiček , u rodnoj je župi Presvetog Trojstva u Klenovniku, proslavio pedesetu obljetnicu svećeništva, a u spomen na sva duhovna zvanja župe, ispred crkve postavljen je i blagoslovljen kip kardinala Franje Kuharića.

Zlatnu misu mons. Kišiček slavio je u radosti s brojnim članovima svoje obitelji i prijateljima iz mnogih župa u kojima je surađivao i gradio živu Crkvu tijekom svog svećeničkog djelovanja.
Uz brojne govore, posebno bih izdvojio riječi župnika Župe svetih Fabijana i Sebastijana u Varaždinu, Ivice Cujzek: rodom iz Lepoglave, koji je bio uključen u mnoge pastoralne i osobne aktivnosti mons. Kišičeka:

"Neka vam Gospodin podari dobro zdravlje kako biste se još dugo mogli radovati našim putovima. Ostanite u duhu mladi kao u trenutku kada ste odlučno slijedili Krista. Ne znajući što vas čeka".
Velečasnom Andriji kolega Cujzek čestitao je na "50 godina ustrajnosti, dosljednosti i ustrajnosti u svećeničkom životu. Hvala na vašoj predanosti i požrtvovnosti, hvala što ste imali volje i snage kroz sve ovo vrijeme da budete strpljivi, brižni, uvjerljivi i marljivi pastor i svjedok koji je jak i nadahnuće je crpio iz Isusa Krista - u njemu koji je ona stijena koja vam se nikada ne može otkotrljati iz vida, slijedeći riječi blaženog Alojzija Stepinca, koji je rekao da naš narod treba i da Bog računa na takve „špilje , muževi koji su na mjestu. "Hvala na svemu."
A nas okupljene vjernike vlč. Cujzek je pozvao da otresemo prašinu s nogu, prašinu svake površnosti i prolaznosti, svih nedosljednosti, svih lutanja i zabluda, svih svjetovnih obmana i uzaludnosti i da ustraju - radosno i hrabro - na putu čvrste vjere, neustrašivosti, Kristovih nada i pobjedonosne ljubavi. "Molimo se da nam slavljenik još dugo vremena bude podrška i uzor."

Iz prebogate povijesti mons. Andrije Kišiček naglašavam i njegovo djelovanje u Domovinskom ratu.

Nakon iskustva gradskog pastorala u Zagrebu, nadbiskup Kuharić, 1984. godine imenovao ga je župnikom Župe Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Novoj Gradiški
Poduzevši brojne aktivnosti u organizaciji župe te evangelizacijske i karitativne aktivnosti, u Novoj Gradiški je sa svojim župljanima doživio napade srpsko-četničkih agresora i ozbiljna oštećenja na vjerskim objektima tijekom Domovinskog rata. Uz brigu o svojim župljanima, posjećuje Hrvatske branitelje na prvim crtama bojišnice, od Male Gorice do Cerničke Šagovine i Cernika, posebno na Božić i Uskrs, pružajući im duhovnu potporu i sakramente pomirenja i zajedništva. Za potporu Hrvatskim braniteljima, 121. brigada Hrvatske vojske dodijelila mu je priznanje.
Mnogi su naši svećenici u Domovinskom ratu jačali ljubav, nadu i vjeru, jačajući naše domoljublje i snagu u otpora velikosrpskoj fašističkoj agresiji i, značajno pomogli našoj junačkoj pobjedi i vidanju duševnih rana ožalošćenima.
Pitam se da li je naša Država, Republika Hrvatska u dostatnoj mjeri valorizirala neprispodobiv doprinos našeg svećenstva u Domovinskom ratu i ublažavanju njegovih teških duševnih posljedica nakon pobjede, sve do današnjih dana.

U Novoj Gradiški velečasni Kišiček ostaje do 1994. godine, nakon čega je imenovan župnikom Župe sv. Vida u Brdovcu, gdje je zamijenio legendarnog Mirka Cigrovski, pri čemu mu je pomogao voditelj Crkvenog zbora Župe Svetog Vida Brdovec, Mato Dukić, čega se velečasni Andrija, uz ostale, rado sjetio u svojoj emotivnoj besjedi zahvale.
Odlukom zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića, 1999. godine imenovan je bogoslovom u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu i na toj je dužnosti ostao do 2002. godine, kada prelazi u Varaždinsku biskupiju, a biskup Marko Culej imenuje ga župnikom Župe Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Lepoglavi.

U ovom nekad poznatom pavlinskom centru bio je zauzet i na duhovnoj i na materijalnoj razini. O duhovnoj s raznim oblicima duhovne obnove za roditelje prvopričesnika, krizmanicima, obiteljima, bračnim vikendima, susretima poduzetnika i o materijalnoj obnovi župne crkve i kompleksa nekadašnjeg pavlinskog samostana u kojem Varaždinska biskupija želi ponuditi novi sadržaj vjernicima. Kao župnik i dekan Bednjanskog dekanata rado je dočekivio brojne hodočasnike koji su došli pogledati svetu i kulturnu baštinu Lepoglavske župe, ali i produbiti znanje o životu i mučeništvu blaženog Alojzija Stepinca koji je bio zatvoren u Lepoglavskoj kaznionici od 1946 do 1951. godine.
U čast Stepincu, u njegovo je vrijeme postavljen je brončani kip Blaženog Alojzija Stepinac, a mons. Kišiček projektirao je i Stepinčev križni put, od zatvorskih zidina do kapelice sv. Ivana na brdu Gorica.
Uz navedeno velečasni Kišiček je neprocjenjivu duševnu pomoć, za svog služenja u Lepoglavi , pružao i zatvorenicima Kazneno popravnog doma Lepoglava, zadobivši njihovo veliko poštovanje, povjerenje i zahvalnost. U opservaciji ponašanja zatvorenika Andrija kaže: „I među zatvorenicima je bilo više dobrih ljudi“

Na prijedlog i zahtjev varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka, papa Franjo imenovao ga je početkom 2014. godine zaslužnim svećenikom Varaždinske biskupije, kapelanom Njegove Svetosti, s titulom monsinjora.

Nakon 18 godina službe u župi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Lepoglavi, mons. Andrija Kišiček se 15. ožujka 2020. oprostio od lepoglavske župne zajednice i u dogovoru s varaždinskim biskupom Božom Radošem povukao se i nastanio u Svećeničkom domu u Varaždinu. Kao i u Lepoglavi i Bednjanskom dekanatu, kao i u svim ostalim službama i mjestima na kojima je radio, kao svećenik, čovjek i prijatelj, ostavio je značajan trag u duhovnom, društvenom i kulturnom životu.

Uz želju za dobrim zdravljem, najljepše mu zahvaljujemo . Neka ga čuva Dragi Bog.

Branko Smrekar
U Brdovcu;12. srpnja2021.